Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6838/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŠP zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“ broj: 94/18., 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŠP podnesenoj po branitelju Eugenu Duku odvjetniku iz Kutine protiv presude Općinskog suda u Sisku broj: 35. Pp-887/2022-7 od 23. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog ŠP ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na primijenjenu mjeru oduzimanja predmeta u točki II izreke pobijane presude te se predmet u odnosu na navedenu mjeru oduzimanja predmeta vraća prvostupanjskom sudu radi odlučivanja i donošenja posebnog rješenja sukladno članku 76.a Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., i 114/22.)

p r e s u d i o  j e

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ŠP te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom, a neukinutom dijelu.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni ZP je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eur u roku 3 mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana za koje djelo mu je primjenom odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 900,00 kuna te je temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona određeno da je okrivljenik dužan platiti novčanu kaznu u roku 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, ako u tom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Na temelju članka 92. stavka 2. Zakona o oružju od okrivljenika su oduzeti pištolje marke „HS XDM-9 SS“ tvorničkog broja [serijski broj oružja], call. 9x19 mm sa 18 komada pripadajućeg streljiva.

3. Nadalje, određeno je da se okrivljeniku ima vratiti oružni list za držanje i nošenje oružja serijskog broja [serijski broj] pvc kutija za oružje unutar koje se nalazi prazan spremnik za pištolj marke „HS“.

4. Na temelju članka 139. stavka 3. te članka 138. stavka 2. točke 3.a Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u iznosu od 120,00 kuna.

5. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Žalitelj ističe da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka i da se ista ogleda u činjenici što je izreka pobijane presude nerazumljiva, ista je proturječna razlozima presude te da u pobijanoj presudi nisu navedene razlozi o odlučnim činjenicama. Ističe da je sud prilikom donošenja pobijane presude primijenio odredbe zakona koji je izvan snage, u konkretnom slučaju je primijenio odredbe Zakona o oružju a da je taj zakon prestao važiti 1. studenog 2018. godine. Predlaže, kako je sud propustio utvrditi odlučne činjenice, da se ispitaju kao svjedoci policijski službenici koji su došli na adresu boravišta okrivljenika kada je započela pretraga doma te supruga okrivljenika.

5.1. Predlaže da se žalba prihvati da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na ukidajući dio odluke

7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu kojom se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koji žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te je utvrdio da su osnovani žalbeni navodi koji se odnose na nepravilnost odluke o oduzimanju predmeta odnosno u tom dijelu je primijenjen Zakon o oružju, koji je kao što to pravilno navodi žalitelj, prestao važiti 1. studenog 2018. godine a jednako tako niti činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno u odnosu na činjenicu da prvostupanjski sud uopće nije naveo razloge za oduzimanje predmetnog oružja i streljiva jer se obrazloženje prvostupanjskog suda sastoji u tome da je za djelo prekršaja koje je okrivljeniku stavljeno na teret propisano obvezno oduzimanje predmeta. Nadalje, paušalno je navedeno da je oduzimanje predmetnog oružja i streljiva potrebno zbog postojanja opasnosti da će se isto ponovno upotrijebiti za počinjenje prekršaja. Međutim, okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana a stavkom 2. citiranog članka je propisano oružje, streljivo i barut iz st. 1. ovog članka će se oduzeti. Međutim, Prekršajni zakon u odredbi članka 76.a stavak 5. dopušta mogućnost da se zakonom propiše obvezno oduzimanje predmeta, a trenutna praksa Europskog suda za ljudska prava kao Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1., 4., 6., 7. i 11. („Narodne novine“ -međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02., 1/06., 6-38/24., u daljnjem tekstu Konvencija).

7.1. Člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito. Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja ili uživanja vlasništva potrebno je uspostaviti i pravičan odnos ravnoteže između potrebe javnog interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

8. S obzirom na navedeno obveza je prvostupanjskog suda da u svakom prekršajnom postupku oduzimanja predmeta od okrivljenika razmatra u svijetu standarda postavljenih od strane Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, pazeći da bude postignuta pravedna ravnoteža između zahtijeva općeg interesa zajednice (u konkretnom slučaju zaštite interesa Republike Hrvatske u smislu članka 50. stavak 2. Ustava i članka 1. stavak 2. Protokola broj 1. uz Konvenciju) i zahtjeva zaštite okrivljenikovog prava vlasništva, koja ravnoteža neće postojati ako okrivljenik snosi pojedinačni prekomjerni teret.

8.1. Člankom 76.a stavak 1. Prekršajnog zakona propisano je da će se predmet prekršaja, oduzeti ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, a sud može oduzeti predmete i sredstva ako je to potrebno zbog zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zdravlja ljudi ili moralnih razloga. Članak 57. citiranog zakona koji je predviđao zaštitnu mjeru oduzimanja predmeta je brisan Zakonom o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (NN 39/13.) s kojim izmjenama i oduzimanje predmeta sustavno izostavljen iz kataloga zaštitnih mjera te je postalo prekršajno pravna mjera „ sui genezis“ .

8.2. Za oduzimanje predmeta mora dakle postojati opasnost da će se isti ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja ili kada to nalažu razlozi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zdravlja ljudi ili morala. Sud prvog stupnja u postupku nije utvrđivao činjenice na temelju kojih bi mogao donijeti zaključak da je u konkretnom slučaju nužno oduzeti predmetno oružje (n.p.r. da je žalitelj kazneno kažnjen da se protiv njega vodi prekršajni ili kazneni postupak, nije utvrđivao okolnosti koje se odnose na osobne prilike sklonosti okrivljenika koji bi ukazivale na opravdanost oduzimanja oružja sa aspekta javne ili opće sigurnosti - n.p.r. često i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija droga, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno ekscesno ponašanje, diciplinske povrede Zakona o lovstvu ili sportskom streljaštvu) ocjenjujući da je oduzimanje obvezno i pozivajući se na odredbe zakona koji je prestao važiti i po kojem okrivljenik nije niti proglašen krivim.

9. Imajući u vidu sve navedeno valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika u tom dijelu i ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o oduzimanju oružja i streljiva te predmet vratiti u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku o privremeno oduzetim predmetima prekršaja koji će cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja utvrditi sve bitne okolnosti za eventualno oduzimanje predmeta, a nakon što eventualno utvrdi postojanje navedene okolnosti prvostupanjski sud će o privremeno oduzetim predmetima odlučiti posebnim rješenjem te za svoju odluku dati jasno i konkretno obrazloženje.

U odnosu na potvrđujući dio odluke

10. Nadalje, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u ostalom dijelu također je ispitivao pobijanu presudu iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti druge povrede koje iznosi žalitelj.

11. U odnosu na činjenično stanje ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te dostatno i valjano obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.

11.1. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen sa nikakvim dokazima pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi obrane okrivljenika te čitanja dokumentacije u spisu nalazeći da postupanje žalitelja na način opisan u izreci ispunjava zakonsko obilježje prekršaja odnosno zakonsko biće djela.

11.2. Naime, u postupku nije bilo sporno da okrivljenik legalno posjeduje predmetno oružje i streljivo odnosno da ima oružni list za držanje i nošenje oružja, međutim imajući u vidu okolnost držanja i čuvanja oružja i streljiva, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je u trenutku postupanja policije oružje i streljivo bilo zatečeno u osobnom automobila okrivljenika u zatvorenom pretincu ispred suvozačevog sjedišta, a što okrivljenik niti ne osporava. Okrivljenik je u obrani naveo da se bavi obrtom doznakom i otpremom drvene mase da je svakodnevno u šumi te da pištolj nosi zbog osobne sigurnosti te je iskazao da je nakon što je stavio predmetni pištolj u pretinac automobila ispred suvozačevog mjesta ušao u kuću i još nešto obaviti kada su došli policijski službenici koji su izvršili pretres kuće i automobila.

12. Međutim, navedeno ne ekskulpira okrivljenika od krivnje, jer odredbom članka 33. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana propisano da se oružje i streljivo moraju čuvati u stambenom ili drugom prostoru koji se nalazi u mjestu prebivališta ili boravišta vlasnika ili korisnika oružja i streljiva zaključanih u ormaru od čvrstog materijala, sefu ili sličnom spremištu koje neovlaštene osobe ne mogu otvoriti alatom uobičajene uporabe, te smisao navedene odredbe jeste u tome da se oružje i streljivo moraju držati u posebnom sefu i ormaru cijelo vrijeme osim situacije kada su pod neposrednim nadzorom vlasnika. Uzimajući u konkretnoj situaciji u obzir sve okolnosti, postupanjem okrivljenika je ostvareno zakonsko obilježje prekršaja iz primijenjene odredbe zakona, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

Zbog navedenih razloga nije prihvaćen prijedlog žalitelja da se u postupku ispitaju policijski službenici te njegova supruga, jer je po ocjeni ovog suda činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno te je prvostupanjski sud odluku o krivnji valjano i argumentirano obrazložio koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj sud.

13. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu primjerenu stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja.

14. Za predmetni prekršaj je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna od 5.000,00 do 40.000,00 kuna ili kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najviše 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao znatno ublaženu novčanu kaznu i to u iznosu od 900,00 kuna.

14.1. Valja naglasiti da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja novčane kazne te primjene instituta ublažavanja okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnje prekršajno nekažnjavanje međutim navedena okolnost je od utjecaja na izricanje novčane kazne u okviru propisane kazne, a po žalbi okrivljenika ovaj sud ne može izmijeniti prvostupanjsku presudu na njegovu štetu. Slijedom navedenog nisu se stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu.

15. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu koji je određen u izreci ove presude a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, sukladno Rješenju o utvrđivanju prekršajnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13).

16. Imajući u vidu sve navedeno odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. rujna 2025.

Zapisničarka:

Koraljka Polak Medaković,v.r.

Predsjednica vijeća:

Ivanka Mašić,v.r.

Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Sisku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.