Poslovni broj Gž-604/2022-5

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici odvjetnici Ireni Blauhorn odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelko odvjetniku u OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 317/2019-34 od 07. ožujka 2022., 24. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-317/2019-34 od 07. ožujka 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime preplaćenih kamata i preplaćene valute u CHF po kreditu podignutom u CHF , iznos od 80.049,14 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 01. lipnja 2016. pa do isplate te iznos od 26.067,24 kune na ime zateznih kamata, sve u roku od 15 dana.

2. U točki II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 730,80 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 01. listopada 2015. pa do isplate, u roku od 15 dana.

3. U točki III izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 25.294,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 07. ožujka 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana.

4. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U žalbi u bitnom navodi da je sud prvog stupnja trebao uzeti u obzir da su tužiteljica i tuženik 15. siječnja 2016. zaključili Aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15 dalje u tekstu ZIDZPK/15), a kojim Aneksom ugovora o kreditu je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorena kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu),a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u euru od dana sklapanja osnovnog ugovora. Navodi da su cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF uzeti u obzir, a što je nespornim učinjeno tijekom postupka i to u očitovanju vještaka od 30. srpnja 2021. u kojem je vještak izričito potvrdio da je konverzija predmetnog ugovora o kreditu provedena sukladno ZIDZPK/15 uvažavajući razmjere tečaja CHF – EUR te da su sve uplate koje je tužiteljica izvršila do dana konverzije uvažene prilikom konverzije. Tužiteljica je slobodnim očitovanjem volje odlučila urediti ugovorni odnos s tuženikom, slijedom čega tuženik smatra u cijelosti promašenim navode suda kada smatra kako odnosi među strankama nisu u cijelosti riješeni sklopljenim aneksom ugovora o kreditu. Pri tom se tuženik poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019 i Rev-1014/2018.

6. Navodi da su sudovi jasno dali do znanja da nije dovoljno u pojedinačnim postupcima kao što je ovaj, pozivati se na utvrđenja iz kolektivnih odluka, već je potrebno provesti kontradiktorni postupak gdje će se utvrditi je li tužiteljica bila odgovarajuće informirana glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno je li banka upozorila tužiteljicu kao buduću korisnicu kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute za njezine kreditne obveze, a što je sud obijajući izvesti predložene personalne dokaze propustio utvrditi. Navodi da je predlagao u prvostupanjskom postupku i saslušanje HD, službenice tuženika koja je izravno pregovarala s tužiteljicom oko sklapanja ovog ugovora. Također, navodi da prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetna odredba o valutnoj klauzuli sukladno odlukama banke tužiteljici bila nerazumljiva, iako tužiteljica nije saslušana tijekom postupka odnosno nije jasno iz kojih okolnosti prvostupanjski sud to zaključuje i zašto nije saslušao tužiteljicu, s obzirom da je tužiteljica ta koja može posvjedočiti je li joj navedena odredba bila razumljiva.

7. Sve i da se ima smatrati da su tužiteljici citirane odredbe bile nerazumljive odnosno da je sudu bilo dozvoljeno ocjenjivati poštenost takve odredbe, tuženik ističe kako zasigurno takve odredbe nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Osim toga prema shvaćanju Suda Europske unije u odlukama C-81/2019 i C-243/2020 ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena je od ispitivanja poštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, pa je utoliko sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je ugovorena odredba o valutnoj klauzuli ništetna.

8. Tuženik ustraje i kod prigovora zastare. Prigovara i tijeku zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana dospijeća pojedinih iznosa anuiteta. Ističe da su tužiteljici dosuđene zatezne kamate za razdoblje važenja Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine" br. 53/20) i Odluke o produženju roka trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine" br. 83/20) što je u cijelosti nezakonito i nepravilno. Tuženik ističe da prvostupanjski sud niti na koji način izrijekom presude nije odlučio o tuženikovom prigovoru radi prijeboja s osnove preplaćenih i povlaštenih anuiteta u odnosu na razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja kao i iz razloga kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene. Prigovara i odluci o parničnom trošku.

9. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti uz naknadu troškova tuženiku, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

10. Odgovor na žalbu nije podnesen.

11. Žalba je osnovana.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu na ime preplaćenih kamata i preplaćene valute u CHF po kreditu podignutom u CHF iznosa od 80.049,14 kuna sa zateznom tekućom od 01. lipnja 2016. do isplate, te iznosa od 26.067,24 kune, kao i zahtjev za isplatu razlike pogrešno obračunate glavnice u iznosu od 730,80 kuna sa zateznom kamatom od 01. listopada 2015. do isplate.

13. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev te u pobijanoj presudi pozivom na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. kojima je potvrđeno u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, odnosno ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za CHF pa da nije bilo potrebno u ovom postupku utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive, i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Stoga je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog tuženika za slušanje tužiteljice i predloženih svjedoka.

14. Na okolnosti da je zaposlenik tuženika tužiteljici objasnio značenje promjenjivih kamata i valutne klauzule, da je tužiteljica imala pravo izbora dakle, da se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, tuženik je predlagao saslušanje svojih zaposlenica, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 dalje ZZP/03).

15. Taj prijedlog sud prvog stupnja je odbio zaključivši da je isti nepotreban budući da je sud u ovom postupku vezan pravnim utvrđenjima iz pravomoćnih presuda donesenih u sporu zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača. Osim toga, ocjenjuje da niti tužiteljica PD, a osobito svjedok GD ne mogu nakon proteka 15 godina računajući od dana sklapanja ugovora o kreditu i uz općepoznatu činjenicu sklapanja brojnih ugovora o kreditu, sjetiti se svakog pojedinog detalja sklapanja ugovora o kreditu i solemniziranja ugovora o kreditu. Stoga, zaključuje kako na takvim njihovim paušalnim i općenitim iskazima o pregovaranju, sklapanju i solemnizaciji ugovora o kreditu sud ne može temeljiti vjerodostojnu sudsku odluku, radi čega je pozivanje i saslušanje tužiteljice i predloženog svjedoka suvišno i nepotrebno.

16. Prema odredbi čl. 81. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača (st. 1.), te ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

17. U konkretnom slučaju tuženik je predložio dokaz na okolnosti da je tužiteljici u postupku sklapanja ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih odredbi. Naime, tuženik je predložio saslušanje svjedoka AD (voditelja službe za upravljanje ciljanim proizvodima, a kasnije direktora Direkcije podrške prodaje), koja je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bila zadužena za nadzor i koordinaciju rada za tuženika u pogledu ugovaranja ugovora o kreditu ovakve vrste i ŽD zadužene za sklapanje konkretnog ugovora o kreditu te tužiteljice kao stranke. S obzirom na navedeno, predložene dokaze trebalo je izvesti jer okolnosti na koje su predloženi nisu bile predmet kolektivnog postupka, a u ovom pojedinačnom postupku predstavljaju odlučan dokaz koji bi bio od utjecaja na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Naime, načelo procesne ravnopravnosti podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima, tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, jer odluka suda utemeljena je na zaključku da tužiteljici nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama sklopljenog ugovora o kreditu, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom postupku niti predmet dokazivanja u ovom pojedinačnom postupku.

18. Stoga, tuženik osnovano tvrdi da mu je sud prvog stupnja morao omogućiti dokazivanje činjenice da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu dao potrošaču odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obavijesti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

19. S obzirom na navedeno tuženiku je onemogućeno dokazivanje činjenica iz čl. 81. st. 4. ZZP/03.

20. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će saslušati svjedoke GD, CD te tužiteljicu kao stranku na sve bitne okolnosti radi utvrđenja je li se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo o odredbama ugovora za koji se traži utvrđenje ništetnosti, na koji način se pregovaralo, koje obavijesti u pogledu parametara promjene kamatne stope i rizika fluktuacije tečaja CHF su dane tužiteljici i na koji način je li bila upoznata sa povećanim rizikom zaključenja ugovora u kojem se glavnica veže uz CHF, odnosno jesu li joj pružene sve bitne i odlučne informacije da bi mogla sagledati sve rizike posla kojeg zaključuje te ako jesu, na koji način.

21. Također, osnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354., st. 1. u vezi s čl. 338., st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP).

22. Naime, odredbom čl. 338. st. 3. ZPP-a propisano je da izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (čl. 333. ZPP-a).

23. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, s obzirom na pravnu prirodu prigovora radi prebijanja, prema kojoj tražbine stranaka egzistiraju do konstitutivne odluke suda kojom se vrši prijeboj, nužno je presudom istovremeno utvrditi postojanje i nepostojanje tražbine po tužbenom zahtjevu i tražbine istaknute radi prebijanja, te ovisno o tim utvrđenjima , eventualno, konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj. U konkretnom slučaju tuženik je već u odgovoru na tužbu, a potom u podnesku od 30. travnja 2021. (list 389.-390. spisa) istakao prigovor radi prebijanja, a o kojem prigovoru prvostupanjski sud nije odlučio, te u izreku presude nije unio utvrđenje o postojanju/ nepostojanju tražbine istaknute radi prebijanja, na koji način je pogrešno primijenio odredbu čl. 338. st. 3. ZPP-a a što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke.

24. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tuženika pobijanu presudu ukinuti, a kako je to odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 369. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan