Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-543/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OL, [adresa] (ranije na adresi: [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vanji Jurić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Propuls d. o. o. iz Zagreba, Županići 2E, OIB: 12518683193, zastupanog po punomoćnici Mirki Babić Delić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matana i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 50 Pn-2191/15-45 od 31. siječnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 50 Pn-2191/15-45 od 31. siječnja 2022. godine.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) odbijen je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 20.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na taj iznos od podnošenja tužbe do isplate, kao i zahtjev tužitelja radi naknade troškova parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate, sve pobliže naznačeno u izreci.

2. U točki II izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kuna, pri čemu iz cjeline obrazloženja proizlazi da je u istoj točki izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana odluka preinači, ili da se ta presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužitelja, kao i iskaza svjedoka BL, HL, GL i IL, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete za koju tvrdi da mu je nastala objavom članka na portalu www.direktno.hr dana 21. veljače 2015. godine, čiji nakladnik je tuženik, pod naslovom „Antiprosvjed ne bi dobro završio da nisu intervenirali FL i ZL“ autorice IL.

7. U vezi toga utvrđuje da je predmetni članak pod navedenim naslovom objavljen dana 21. veljače 2015. godine na naznačenom portalu, čiji nakladnik je tuženik, te da je tužitelj od tuženika prije podnošenja tužbe zatražio objavu ispravka informacije, a da je isti objavio traženi ispravak.

8. Nadalje utvrđuje da podnaslov spornog članka glasi: „Iza tzv. antiprosvjeda stoje UL, njegove medijske pudlice TL i skupina potpuno neartikuliranih i besprizornih likova“, pri čemu je u tekstu istog članka navedeno kako je prosvjed protiv prosvjeda branitelja cijele subote pratio televizijski voditelj GL, koji je za direktno.hr otkrio kako branitelji i njihovi simpatizeri nisu ušli u kontakt s prosvjednicima samo zahvaljujući racionalnom pozivu FL, ZL i drugih vođa prosvjeda, te da su u tekstu spornog članka između ostalog navedene i riječi GL, cit. „Jer se to sigurno ne bi dobro završilo, što je bio cilj provokatora koji su organizirali takozvani antiprosvjed…“, zatim da cit. „Iza tzv. antiprosvjeda stoje UL, njegove medijske pudlice TL i skupina potpuno neartikuliranih i besprizornih likova…“ i cit. „…Sve ovo je dio Milanovićeve strategije ili mi ili oni. S time da je potpuno jasno da su UL i njegove medijske pudlice na drugoj strani od hrvatskog naroda.“

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je u predmetnom članku novinarka portala direktno.hr IL prenijela izjavu, odnosno riječi i stavove novinara i televizijskog voditelja GL o tzv. antiprosvjedu koji se pojavio kao reakcija na prosvjed hrvatskih branitelja u Savskoj 66 u Zagrebu, te da su njegove izjave i stavovi stavljeni pod navodnike.

10. Nastavno utvrđuje kako je široj hrvatskoj javnosti poznata činjenica da je tužitelj osnivač internetskog portala Index.hr, što da je potvrdila i svjedokinja ĐL glavna urednica portala Index.hr i tužiteljeva prijateljica, te da iz iskaza tužitelja proizlazi da je isti na navedenom portalu objavljivao svoje tekstove i da povremeno piše kolumne za Index.hr, pri čemu na temelju iskaza svjedoka HL i BL utvrđuje da je tužitelj vrlo aktivan na društvenim mrežama, a da njegovu aktivnost na tim mrežama vezano uz braniteljske prosvjede potvrđuje u svojem iskazu svjedok GL, koji je iskazao da je tužitelj na svojem Facebook profilu objavio više postova u kojima je govorio protiv branitelja iz Savske, nazivajući ih „šatorašima i štakorašima“, a da svoju aktivnost na društvenoj mreži Facebook u vrijeme i nakon objave predmetnog članka potvrđuje i sam tužitelj, iskazujući da je taj članak pročitao na Facebooku, kao i da je i nakon njegove objave i dalje pisao i objavljivao članke uglavnom na Facebooku, slijedom čega utvrđuje da je tužitelj na društvenim mrežama u vrijeme braniteljskih prosvjeda u Savskoj 66 u Zagrebu pisao i o tim prosvjedima i propitivao njihov smisao i neke postupke tih prosvjednika, odnosno da je iznosio svoje stavove vezano uz braniteljske prosvjede, pri čemu na temelju stranačkog iskaza tužitelja utvrđuje da je on bio protivnik branitelja koji su organizirali prosvjed u Savskoj ulici broj 66 u Zagrebu, kao i protivnik politike stranke Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), te da novinara GL i novinare portala direktno.hr stavlja na sebi suprotnu stranu, tj. na stranu HDZ-a, nazivajući ih HDZ-ovim propagandistima.

11. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj u hrvatskom medijskom prostoru poznat kao novinar, kolumnist i akter na društvenim mrežama koji o aktualnim društvenim temama piše na vrlo kritičan, oštar, provokativan i polemičan način, te da takav njegov stil pisanja kod čitatelja izaziva podijeljene emocije, tako da tužiteljeve tekstove čitatelji ili vole ili ne vole, te prihvaćaju ili osporavaju, a da je njegovo pisanje sve samo ne bezlično i da uvijek izaziva polemiku, pa da je isti dužan trpjeti pojačane kritike o sebi u odnosu na javnosti nepoznate osobe.

12. Nadalje utvrđuje da je u vrijeme objave predmetnog članka bilo povišenih tenzija, jer da je prosvjed hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata bio organiziran u Savskoj ulici 66 u Zagrebu u kojem su isti postavili šator ispred Ministarstva branitelja, te da je taj prosvjed u vrijeme objave predmetnog (spornog) članka trajao već nekoliko mjeseci, a da je opće poznata činjenica da je protiv navedenog prosvjeda branitelja bio i tadašnji premijer [adresa] UL, koji je odbio prihvatiti zahtjeve branitelja prosvjednika za smjenu tadašnjeg ministra branitelja Predraga Matića i njegovih zamjenika ČL i LL, te je smatrao da branitelji svoje zahtjeve ne trebaju tražiti na ulici nego u institucijama države za koju su se borili.

13. Prvostupanjski sud utvrđuje da je postojao interes javnosti za navedene braniteljske prosvjede u Savskoj ulici u Zagrebu, kao i za antiprosvjede koji su se javili kao reakcija na braniteljske prosvjede, o čemu se mjesecima svakodnevno izvještavalo na televiziji, u tiskanim medijima, kao i na Internet portalima, a da iz činjenice da je tužitelj bio protivnik tzv. „šatoraša“, tj. hrvatskih branitelja koji su prosvjedovali u Savskoj 66, dok se svjedok GL solidarizirao s tim hrvatskim braniteljima, proizlazi da su u pogledu prosvjeda hrvatskih branitelja u Savskoj 66 u Zagrebu (tzv. „šatoraša“) tužitelj i tadašnji premijer O [adresa] UL bili na jednoj strani, tj. protivnici takvih prosvjeda, dok su svjedok GL i HDZ koji je tada bio u oporbi podržavali prosvjede hrvatskih branitelja u Savskoj 66, pa da u takvom kontekstu treba razmatrati i navode predmetnog članka u kojem se tužitelja karakterizira kao „medijsku pudlicu“ UL, te kao osobu koja stoji iza tzv. antiprosvjeda i kao provokatora.

14. Stoga utvrđuje kako sama informacija koja je iznesena u predmetnom članku- da je tužitelj osoba koja uz UL stoji iza antiprosvjeda, ne može povrijediti čast i ugled tužitelja, jer da je sam tužitelj iskazao da je bio protiv tzv. „šatoraša“, dakle onih hrvatskih branitelja koji su prosvjedovali u Savskoj ulici 66 u Zagrebu i za koje smatra da su instrumentalizirani od HDZ-a, a da su upravo protiv tih branitelja i organizirani tzv. antiprosvjedi.

15. Osim toga, a uzimajući u obzir da je tužitelj u vrijeme spomenutih braniteljskih prosvjeda bio protiv branitelja koji su prosvjedovali u Savskoj ulici i da je bio vrlo aktivan na društvenim mrežama gdje je pisao o tim prosvjedima, te da je propitivao njihov smisao i postupke branitelja i iznosio svoje stavove, koji stavovi su bili protiv takvih braniteljskih prosvjeda, utvrđuje da su hrvatska javnost, a tako i novinar i TV-voditelj GL i autorica spornog članka IL, mogli percipirati odnosno smatrati tužitelja osobom koja je svojim stavovima protiv braniteljskih prosvjeda u Savskoj 66 potaknula antiprosvjede, odnosno kao osobu koja svojim stavovima „stoji“ iza istih, baš kao i tadašnji premijer UL, odnosno kao osobu koja je „provokator“ antiprosvjeda i koja je svojim stavovima isprovocirala iste, a ne kao osobu koja je formalni organizator antiprosvjeda.

16. Nastavno utvrđuje kao navod iz spornog članka da je tužitelj „medijska pudlica“ UL predstavlja vrijednosni sud GL, kojeg je u predmetnom članku vjerno prenijela novinarka portala direktno.hr IL, u vezi čega utvrđuje da su tadašnji premijer UL i tužitelj u pogledu braniteljskih prosvjeda u Savskoj ulici bili na istoj strani, odnosno da su bili protivnici tih prosvjeda, te da između njih o toj temi nije bilo nesuglasica i da u pogledu te teme tužitelj svojim stavovima ne proturječi premijeru UL i ne suprotstavlja mu se, već je s njime suglasan.

16.1. S obzirom na navedeno, utvrđuje kako u tom kontekstu GL i autorica spornog članka IL vrijednosnim sudom „medijska pudlica“ UL provociraju tužitelja, ali da novinarska sloboda u okolnostima konkretnog slučaja pokriva pribjegavanje određenom stupnju provokacije i pretjerivanja. Naime, u vezi toga utvrđuje da su granice prihvatljive kritike šire u odnosu na novinare u njihovim međusobnim relacijama, jer da oni svjesno i neizbježno izlažu sebe nadzoru riječi i djela od strane javnosti čije mišljenje svojim javnim djelovanjem (svojim pisanjem u medijima) oblikuju, pa da zbog toga tužitelj kao novinar, kolumnist i osoba koja svojim pisanjem na društvenim mrežama oblikuje javno mnijenje mora pokazati veći stupanj tolerancije u međusobnim odnosima, odnosno kada drugi novinari pišu o njemu.

17. Pri tome utvrđuje i kako navod predmetnog članka cit. „da je potpuno jasno da su UL i njegove pudlice na drugoj strani od hrvatskog naroda“ također predstavlja vrijednosni sud GL kojeg je vjerno prenijela autorica članka IL, te da i taj vrijednosni sud treba razmatrati u kontekstu vremena u kojem je predmetni članak nastao, tj. u kontekstu antiprosvjeda protiv tzv. „šatoraša“, odnosno u kontekstu prethodno opisane polarizacije (tužitelja i tadašnjeg premijera UL na istoj strani, a GL i HDZ-a na drugoj strani) koja je bila poznata široj hrvatskoj javnosti, pa utvrđuje da niti taj vrijednosni sud nije mogao povrijediti čast i ugled tužitelja, jer da su i prosvjednici i antiprosvjednici dio hrvatskog naroda, ali na suprotstavljenim stranama.

18. Što se tiče komentara čitatelja nakon objave predmetnog članka, a koje je tužitelj naveo u tužbi kao komentare u odnosu na osobe koje su tim člankom imenovane, utvrđuje da su takvi komentari krajnja rigidna reakcija čitatelja na dvije polarizirane strane (tužitelja i UL na jednoj strani protiv braniteljskog prosvjeda u Savskoj ulici, te s druge strane GL čije izjave prenosi direktno.hr u predmetnom članku i HDZ-a koji podržavaju braniteljske prosvjede), te da se osim negativnih komentara koje tužitelj u tužbi ističe kao komentare koji su usmjereni protiv njega među komentarima nalaze i negativni komentari protiv GL i protiv samih branitelja koji su prosvjedovali u Savskoj ulici, pa utvrđuje da je sporni članak izazvao različite negativne reakcije, ali ne samo prema tužitelju, nego i prema GL i braniteljima koji prosvjeduju, pri čemu utvrđuje da je tuženik nakon podnošenja predmetne tužbe uklonio sporne komentare koji su bili objavljeni na portalu direktno.hr.

19. Slijedom navedenog, utvrđuje kako objavom spornog članka nije povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na čast i ugled, odnosno da je u okolnostima konkretnog slučaja pravo na slobodu izražavanja tuženika pretežnije od prava na zaštitu prava osobnosti tužitelja, pa pozivom na odredbe članaka 3. stavak 2. i 3., 7. stavak 1., 16. stavak 1., 21. i 22. stavak 1. Zakona o medijima („Narodne novine“ br. 59/04, 84/11 i 81/13, u nastavku teksta: ZM), odredbu članka 19. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), odredbu članka 10. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“-Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99 i 8/99, u nastavku teksta: Konvencija), te odredbe članaka 16. i 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98-pročišćeni tekst, 113/00, 124/00-pročišćeni tekst, 28/01, 41/01-pročišćeni tekst, 55/01, 76/10, 85/10-pročišćeni tekst i 5/14, u nastavku teksta: Ustav), u cijelosti odbija tužbeni zahtjev.

20. S obzirom na navedeno, ne utvrđuje da li je ispravak objavljene informacije kojeg je tužitelj zahtijevao od tuženika objavljen u skladu s odredbama ZM-a.

21. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

22. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa dakle niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tužitelj, te se u svemu može ispitati.

22.1. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane presude naveo razloge zbog kojih nije utvrđivao da li je ispravak objavljene sporne informacije kojeg je tužitelj zahtijevao od tuženika objavljen u skladu s odredbama ZM-a, te je pravilno utvrdio kako s obzirom na utvrđenje da tužitelju objavom spornog članka nije povrijeđeno pravo osobnosti na čast i ugled, te da je u konkretnom slučaju pravo na slobodu izražavanja tuženika kao nakladnika pretežnije od prava na zaštitu prava osobnosti tužitelja, nije bilo potrebno utvrđivati gore navedene okolnosti.

23. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. tog Zakona, jer je sud prvog stupnja svoj zaključak o pravno relevantnim činjenicama utemeljio na pravilnoj ocjeni svih provedenih dokaza, i to na način propisan potonjom odredbom ZPP-a.

24. U ovom parničnom predmetu radi se o sporu u kojem se sukobljavaju s jedne strane pravo tužitelja na zaštitu časti i ugleda, a s druge pravo tuženika kao nakladnika na slobodu izražavanja. Ta prava načelno uživaju istu zaštitu ne samo temeljem odredaba članaka 3. i 7. ZM-a, već i temeljem odredaba članaka 35. i 38. Ustava, kao i članaka 8. i 10. Konvencije.

24. Budući da tužitelj u predmetnom postupku traži naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled kao dijela prava privatnosti, za koju tvrdi da je nastala objavom informacija u medijima, tada je u tom postupku trebalo ocijeniti je li u sukobu između navedenog prava tužitelja i prava nakladnika na slobodu izražavanja pretežnije jedno ili drugo pravo, pri čemu je nužno naći razumnu ravnotežu između ta dva prava. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, već se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.

25. U vezi toga u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Axel Springer SE i RTL Televizija GMBH protiv Njemačke br. 39954/08, presuda od 07. veljače 2012. navedene su sljedeće okolnosti prema kojima se načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava, a koje je prihvatio i Ustavni sud Republike Hrvatske (U-III-2588/2016 od 08. studenoga 2016., U-III- 1898/2018 od 14. studenoga 2019.): a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; i f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).

26. U tom kontekstu pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako objavom spornog članka nije povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na čast i ugled, odnosno da je u okolnostima konkretnog slučaja pravo na slobodu izražavanja tuženika pretežnije od prava na zaštitu prava osobnosti tužitelja, jer iz obrazloženja pobijane presude koje se temelji na jasnim, detaljnim i pravno utemeljenim razlozima, koje kao takve prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelja, proizlazi da je prvostupanjski sud cijenio naznačene okolnosti (kriterije razmjernosti) na koje upućuje potonja odluka Europskog suda za ljudska prava, pravilno utvrđujući kako te okolnosti u svojoj cjelini pretežu na stranu prava tuženika kao nakladnika portala direktno.hr na slobodu izražavanja.

27. S obzirom na navedeno, okolnost da sporna informacija nije objavljena unutar autoriziranog intervjua, u smislu odredbe članka 2. stavak 15. ZM-a, kao i preostale tvrdnje žalitelja kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, te posljedično tome i pravilnost primijenjenog materijalnog prava, među kojima je i pozivanje na odredbu članka 21. stavak 4. alineja 6. ZM-a, nisu same po sebi od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude.

28. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

29. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

30. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.

U Rijeci, 24. rujna 2025. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar