REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4507/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Renate Popović predsjednice vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VIR, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022), odlučujući o žalbi okrivljenika VIR, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 27. ožujka 2023. godine, broj: 67 Pp-5039/2023-5, na sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o j e :

I) Odbija se žalba okrivljenika VIR kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/15, 114/2022) okrivljenik VIR je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR-a, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik VIR proglašen je krivim i kažnjen ublaženom novčanom kaznom u iznosu od 663,00 EUR-a, zbog prekršaja članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju novčanu kaznu je obvezan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, te ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi trošak postupka u ukupnom iznosu od 13,27 EUR-a, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o krivnji, jer da nije znao da mu teče ranije izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom, te je u odnosu na navedeno bio u zabludi, a da tijek roka nije niti pravilno izračunat, obzirom na rok određen ranijim obaveznim prekršajnim nalogom. Smatra da je trebao biti obavješten o početku tijeka zaštitne mjere.

Također prigovara i izrečenim sankcijama, jer da mu je obzirom na okolnosti slučaja i njegove materijalne prilike izrečena prestroga novčana kazna.

Žalitelj predlaže ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na činjenično utvrđenje neosnovani su navodi žalbe okrivljenika, jer je prvostupanjski sud, imajući u vidu obranu okrivljenika, u dokaznom postupku izvršio uvid u relevantne materijalne dokaze, prije svega one koji se odnose na upis zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije prema pravomoćnom i izvršnom prekršajnom nalogu broj: Klasa: 211-07/22-4/60825 Urbroj: 511-19-44-22-1, od 19. rujna 2022., koji je postao prema potvrdi pravomoćnosti i izvršnosti, izvršan 17. listopada 2022. godine i na taj način je nedvojbeno utvrdio odlučne činjenice koje čine bitno obilježje prekršaja koji se stavlja na teret okrivljeniku.

Prvostupanjski sud je svoje saznanje o prekršaju zasnovao na ocjeni svih provedenih dokaza, koje je ocijenio dostatnima, a što je u pobijanoj presudi i obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

Stoga su neosnovani i navodi žalbe s osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i s osnove pogrešne primjene materijalnog prava.

6. U odnosu na navode žalbe gdje žalitelj iznosi da nije znao da mu je mjera zabrane u tijeku jer nije o tome obaviješten, za istači je da tijela policije nisu dužna slati posebnu obavijest o početku tijeka zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, kao što pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, te je okrivljenik koji je kritične zgode upravljao vozilom, kako to proizlazi iz njegove obrane, bio dužan sam provjeriti je li mu u tijeku izvršenje zaštitne mjere izrečene pravomoćnom odlukom o prekršaju na mrežnim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, ili na drugi odgovarajući način. Naime, nakon izmjene Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 118/2018), više ne postoji obveza slanja obavijesti o početku tijeka izrečene zaštitne mjere odlukom o prekršaju.

7. Ispitujući u smislu navoda žalbe odluku o novčanoj kazni vijeće ovog Suda je utvrdilo da je novčana kazna ublažena i izrečena u visini znatno ispod donje granice propisane novčane kazne za predmetni prekršaj (Narodne novine, broj 114/2022), razmjerna težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je odluka o kazni odgovarajuće obrazložena razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

Okrivljenik je upravljajući motornim vozilom u prometu za vrijeme dok mu je na snazi bila zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom zbog ranije počinjenog prometnog prekršaja, počinio prekršaj koji ulazi u kategoriju najtežih prometnih prekršaja, za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 EUR-a, odnosno alternativno kazna zatvora u trajanju do 60 dana, stoga ovaj Sud drži da nema uvjeta za daljnje smanjenje i ublažavanje izrečene kazne.

Prvostupanjski je sud već u dovoljnoj mjeri cijenio olakšavajuće okolnosti koje se iznose u žalbi, te je svoju odluku u tom dijelu obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, koji je mišljenja da će se ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, te da će se okrivljenik kloniti počinjenja prometnih prekršaja, a ujedno će se postići svrha generalne prevencije.

8. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka.

Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, broj 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je imovnom stanju okrivljenika i složenosti postupka.

9. Zbog naprijed izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. rujna 2025. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić Prester v.r.

Renata Popović v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu Zagrebu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.