Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7160/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog OH zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (N.N. broj:70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj:Pp-1476/2024-5 od 24. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica i pobijana presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom na temelju odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljeni OH je oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, s obrazloženjem da nakon provedenog dokaznog postupka nije bilo dokaza da bi okrivljenik počinio prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te ga je prvostupanjski sud oslobodio od optužbe u nedostatku dokaza.

2. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda (članak 140. Prekršajnog zakona).

3. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava koprivničko-križevačka, Policijska postaja Koprivnica je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj u bitnom ističe da je proveden žurni postupak, te da je ŠH iako to nije vidljivo iz zapisnika o žurnom postupku prilikom svjedočenja jasno iznijela kako su cijeli događaj vidjela njezina djeca UH, te GH, a da su po navedenom događaju postupali i djelatnici Hrvatskog fonda za socijalni rad, te će navedeno postupanje biti dalje predmet kaznenog postupka za kazneno djelo „zadovoljenje pohote pred djecom“.

4. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i provođenje svih dokaza.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (N.N. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda.

7. Nadalje, okrivljenik se u optužnom prijedlogu tereti da je počinio prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dakle da je ponovio nasilje u obitelji, međutim iz činjeničnog opisa prekršaja kako je to navedeno u optužnom prijedlogu proizlazi da je žalitelj postupanjem navedenim u optužnom prijedlogu počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer je ispod činjeničnog opisa navedeno da je ponovio nasilje u obitelji jer da je već pravomoćno kažnjavan, međutim navedeno treba proizlaziti iz činjeničnog opisa prekršaja, pa dakle iz činjeničnog opisa kako je naveden u optužnom prijedlogu žalitelj se tereti da je počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

7.1. Iz navedenog optužnog prijedloga, te dokaza koji su predloženi u postupku ne proizlazi da bi djeca bila prisutna navedenom događaju, dakle okrivljenik se ne tereti u optužnom prijedlogu da je počinio prekršaj u prisustvu djece.

8. Nadalje, budući da je okrivljenik uhićen, proveden je žurni postupak, te je u žurnom postupku na zapisnik sastavljen 23. srpnja 2024. godine ispitan okrivljenik koji je porekao počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret, jednako tako ispitana je oštećenica ŠH, nećakinja okrivljenika, te je iz zapisnika o ispitivanju oštećenice razvidno da tereti okrivljenika da je postupao na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedlog, s tim da ne navodi u svom iskazu da su djeca bila prisutna navedenom događaju.

9. Prvostupanjski sud je u postupku ispitao svjedokinju ČH, izvanbračnu suprugu okrivljenika, koja je opisala događaj na način kako ga je i opisao okrivljenik, odnosno da se okrivljenik nije ponašao na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu.

10. Nije prihvaćen žalbeni navodi žalitelja da iz samog zapisnika žurnog prekršajnog postupka iako to iz njega nije vidljivo, da je prilikom svjedočenja svjedokinja ŠH iskazala da su cijeli događaj vidjela njezina djeca, jer prvostupanjski sud odluku može temeljiti samo na onome što je utvrđeno u dokaznom postupku, a iz zapisnika o žurnom prekršajnom postupku koji je oštećenica potpisala bez primjedbi, ne proizlazi da je iskazivala da bi djeca bila prisutna navedenom događaju, pa slijedom navedenog takav žalbenim navod tužitelja nije osnovan.

11. Valja naglasiti da spisu prileže i zapisnik o ispitivanju oštećenice 22. srpnja 2024. od strane Policijske postaje Koprivnica, međutim navedeni zapisnik o ispitivanju svjedoka sastavljen kod Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica je nezakoniti dokaz jer iz navedenog zapisnika proizlazi da je svjedok upozoren na blagodat nesvjedočenja, te se svjedokinja odrekla prava, te je podvučeno da želi svjedočiti, međutim u točki 5. navedenog zapisnika je navedeno „svjedok je upozoren u smislu članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku da će se njegov iskaz ako odluči svjedočiti bez obzira na njegovu kasniju odluku moći koristiti kao dokaz“. Međutim odgovor svjedoka u odnosu na navedeno upozorenje nije unesen u zapisnik, iako se radi o imperativnoj zakonskoj odredbi.

12. Odredbom članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (N.N. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 1435/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24) na koje odredbe upućuje članak 82. stavak 3. Prekršajnog zakona je propisano, da u navedeni zapisnik moraju biti uneseni odgovori svjedoka, a odredbom članka 300. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku je propisano ukoliko upozorenje iz članka 285. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku i odricanje nije ubilježeno u zapisnik, takav iskaz se ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku.

13. Slijedom navedenog i po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud nije imao dovoljno dokaza sa potrebnom dokaznom snagom i vrijednošću na temelju kojih bi mogao utemeljiti odluku o krivnji okrivljenog OH zbog prekršaja za koji se tereti optužnim prijedlogom, te je stoga pravilno prvostupanjski sud primjenom načela in dubio pro reo na temelju članka 183. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe.

14. Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković v.r.

Ivanka Mašić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.