REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 81/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc.
Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca
izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane
Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Konfeks d.o.o. iz Zagreba, Vlaška
kbr. 40 (OIB 59622477494), zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u
Odvjetničkom društvu Palatinuš i Partneri d.o.o. iz Zagreba, Nova Ves kbr. 74, protiv
tuženika Trgocentar d.o.o. iz Zaboka, 103. brigade kbr. 8 (OIB 84210581427),
zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Dujmović i
Partneri, javno trgovačko društvo iz Zagreba, Domjanićeva kbr. 3, radi naknade
štete, odlučujući o dopuštenoj reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog
suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2509/2020-2 od 25. veljače 2021. kojom je
djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu
posl. br. P-2621/2008 od 24. siječnja 2014., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od ukupno 513.080,00 kn zajedno
sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.3.2006. do 31.12.2007. po stopi
utvrđenoj Uredbom o stopi zatezne kamate, a od 1.1.2008. do isplate po stopi
jednakoj visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za osam postotnih
poena, sve u roku 8 dana.

- 2 - Rev 81/2022-2

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od

84.929,90 kn, sve u roku 8 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Djelomično se odbija kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2621/2008 od 24. siječnja 2014. u točki
I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju glavnicu u iznosu od
ukupno 513.080,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos
teku od 29. ožujka 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008.
do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja

2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje od 1. kolovoza 2015. do 31.
prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016.,
po stopi od 7,88% godišnje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od
7,68% godišnje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% od 1.
srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi
od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82%
godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1.
srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, a u slučaju naknadne
promjene stope, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te u točki II. izreke.

II. Djelomično se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni
broj P-2621/2008 od 24. siječnja 2014. u točki I. izreke u dijelu u kojem dosuđene
zakonske zatezne kamate premašuju one po stopi određene čl. 29. Zakona o
obveznim odnosima za ostale odnose i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih
kamata koje na iznos glavnice od 513.080,00 kn (...) teku po stopi koja premašuje
stope navedene u točki I. izreke presude ovog suda.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove revizijskog postupka u iznosu od 15.887,50 kn u roku od osam dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 8.031,25 kn.“

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 3844/2021-2 od 28.
rujna 2021., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tuženika za dopuštenje
revizije, prihvaćen je prijedlog tuženika i dopušteno mu je da podnese reviziju protiv
drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

"Je li se na zahtjev kupca na naknadu štete zbog nedostataka na prodanoj
stvari, podnesenog na temelju odredbe čl. 488. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine‟, broj 59/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje:
ZOO/91) primjenjuje odredba čl. 500. st. 1. ZOO/91 o gubitku prava po isteku jedne

- 3 - Rev 81/2022-2

godine računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavatelju, ili se taj zahtjev
prosuđuje prema općim pravilima o odgovornosti za štetu uključujući i odredbe o
zastari takvog potraživanja?"

3.1. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio tu dopuštenu mu reviziju
temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine",
broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11,
25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) predlažući da se ona prihvati te pobijana
presuda preinači, podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati
prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio ovu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu
odgovorom prouzročene mu troškove.

5. Revizija nije osnovana.

6. Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP-a:
samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je
dopuštena.

6.1. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, u reviziji stranka treba određeno navesti i
obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge
izvore prava, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.

7. Predmetom spora zahtjev je tužitelja kao kupca za naknadu štete (obične štete i izmakle koristi) zbog nedostataka na stvari kupljenoj od tuženika kao prodavatelja.

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je tužitelj kao kupac kupio od tuženika kao prodavatelja tkaninu za izradu
policijskih odora, vezano za čiju izradu je tužitelj sklopio ugovor sa Ministarstvom
unutarnjih poslova Republike Hrvatske,

- da je zbog nedostataka u kvaliteti kupljenog materijala uočenih na dijelu po
tužitelju izrađenih i predanih policijskih odora, Ministarstvo unutarnjih poslova
Republike Hrvatske raskinulo ugovor sa tužiteljem - po čemu je tužitelj dopisom od

13. ožujka 2006. (zaprimljenim po tuženiku 15. ožujka 2006.) izvijestio tuženika o
navedenim, uočenim nedostacima na isporučenom mu (kupljenom i plaćenom)
materijalu - i raskinuo sa ovim sklopljeni ugovor o kupoprodaji materijala,

- da je 27. svibnja 2008. tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi naknade
štete nastale mu vezano za raskinuti ugovor sa tuženikom u vidu obične štete (štete
zbog uzrokovanog mu troška izrade policijskih odora koje nisu prodane) i štete
nastale mu vezano za raskinuti ugovor sa Ministarstvom unutarnjih poslova
Republike Hrvatske - u vidu izmakle koristi (nerealizirane zarade koju bi ostvario da
je došlo do ugovorene prodaje izrađenih odora).

- 4 - Rev 81/2022-2

9. Osporenom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je
tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 513.080,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama
na ime naknade štete uslijed raskinutog ugovora zbog nedostataka na kupljenoj
stvari, sve u smislu odredaba čl. 488. st. 1. i 2. ZOO/91, te je ujedno prvostupanjska
presuda preinačena u odnosu na stopu zatezne kamate.

10. Tuženik u reviziji, sukladno pitanjem zbog kojeg mu je ova dopuštena, navodi da
su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 500. st. 1. ZOO/91 jer (da) je tužitelju
nastupio gubitak prava potraživati naknadu ovdje prijeporne štete budući da je
zahtjev da mu se ova naknadi postavio nakon isteka jedne godine od kada ga je
obavijestio o postojanju nedostataka - dakle izvan za to previđenog roka, kao
prekluzivnog - na kojeg sud ima paziti i po službenoj dužnosti. Pritom se poziva na
odluke revizijskog suda za koje drži da izražavaju ustaljenu praksu ovog suda kojoj
odluka drugostupanjskog suda nije podudarna.

11. Drugostupanjski sud se sukladno odredbi čl. 394.a ZPP-a u pobijanoj odluci
pozvao na pravno shvaćanje izraženo u prethodno donesenoj odluci revizijskog suda
u ovom istom predmetu (posl. br. Revt-325/2017-3 od 10. ožujka 2020.).

12. Odredbom čl. 488. st. 1. ZOO/91 propisano je da kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može:

1. zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar
bez nedostatka;

2. zahtijevati sniženje cijene;

3. izjaviti raskid ugovora.

Prema odredbi st. 2. tog čl. u svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na naknadu štete.

Prema odredbi st. 3. tog čl. pored toga, i neovisno o tome, prodavatelj
odgovara kupcu za štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim
svojim dobrima, i to prema općim pravilima o odgovornosti za štetu.

12.1. Odredbom čl. 500. st. 1. ZOO/91 propisano je da prava kupca koji je
pravodobno obavijestio prodavatelja o postojanju nedostatka gase se nakon isteka
jedne godine, računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavatelju, izuzev ako je
prodavačevom prijevarom kupac bio spriječen da ih upotrijebi.

13. Tužitelj je unutar roka iz čl. 500. st. 1. ZOO/91 raskinuo ugovor sa tuženikom te je
time iskoristio jedno od svojih prava kao kupca (čl. 488. st. 1. toč. 3. ZOO/91), nakon
čega potražuje, pozivajući se na odredbu čl. 488. st. 2. ZOO/91, naknadu štete od
tuženika, i to kako običnu štetu tako i izmaklu korist.

- 5 - Rev 81/2022-2

14. Uvažavajući odredbu čl. 488. ZOO/91, a koja uređuje prava kupca - te odredbu
čl. 500. ZOO/91, koja uređuje gubitak prava kupca, smislenim (razumnim)
tumačenjem tih odredaba, revizijski sud je shvaćanja:

- da se gubitak prava kupca istekom roka od jedne godine računajući od dana
odašiljanja obavijesti prodavatelju odnosi samo (isključivo) na ona prava koja su
propisana odredbom čl. 488. st. 1. ZOO/91 i tek sa tim pravima vezano (ako nije
ostvareno pravo iz toga stavka 1.) i na pravo na naknadu štete, a ne i na pravo na
naknadu štete iz odredaba čl. 488. st. 2. i 3. ZOO/91 ako je ostvareno bar jedno od
prava iz stavka 1. istoga članka,

- da se o pravu (potraživanju) kojeg kupac u svakom od slučajeva iz odredbe čl. 488.
st. 1. ZOO/91 ima, kada se (već, kao ovdje) takav slučaj ostvari, i to kako na direktnu
štetu (st. 2.) tako i na indirektnu štetu (st. 3.), prosuđuje prema općim pravilima o
odgovornosti za štetu - uključivo i prema odredbama koje se odnose na zastaru
takvog potraživanja, a ne i prema odredbi čl. 500. st. 1. ZOO/91.

15. Konkretno, prema prethodno navedenom, odredba čl. 500. st. 1. ZOO/91, a koja
uređuje pitanje gubitka prava kupca po isteku jedne godine od odašiljanja obavijesti
prodavatelju, odnosi se samo na prava kupca koja su naznačena u odredbi čl. 488.
st. 1. ZOO/91 (a tek sa time vezano, odnosno posljedično sa time - i na prava kupca
koja su naznačena u odredbi čl. 488. st. 2. ZOO/91, ali to samo ako nije ostvaren niti
jedan razlog iz stavka 1.), a ne i na pravo kupca na naknadu štete ako je ostvaren
bar jedan razlog iz stavka 1.- koje nije obuhvaćeno tim prekluzivnim rokom: odredba
čl. 500. st. 1. ZOO/91 iscrpljuje se samo u intenciji gubitka prava (ova se „gase“)
kupca pozivati se sa uspjehom na prava predviđena odredbom čl. 488. st. 1. ZOO/91
- ako je to propustio učiniti u prekluzivnom roku od godine dana računato od dana
pravodobne obavijesti prodavatelja o postojanju nedostatka („od dana odašiljanja
obavijesti prodavatelju“), time da isti kupac, ako je to pravo (ovdje bitno) ipak ostvario
i iskoristio (pa mu se nije „ugasilo“), zadržava sa tim pravom ostvareno (vezano)
pravo na naknadu štete iz odredaba čl. 488. st. 2. i 3. ZOO/91, ono pravo koje u
tome slučaju može ostvarivati prema svim općim pravilima o odgovornosti za štetu -
dakle i u tim pravilima predviđenim zastarnim rokovima (budući da ga u tim
okolnostima ne vezuje prekluzivni rok iz odredbe čl. 500. st. 1. ZOO/91).

16. Slijedom navedenog, neosnovani su navodi tuženika, izneseni u reviziji, da se
osporena drugostupanjska presuda, kao i prethodno u ovom predmetu donesena
odluka revizijskog suda posl. br. Revt-325/2017-3 od 10. ožujka 2020., temelji na
retroaktivnoj i time nedopuštenoj primjeni novog Zakona o obveznim odnosima
("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 73/15, 78/15 - dalje: ZOO/05), odnosno na
takvoj (suprotnoj i odredbama čl. 1163. ZOO/05.) primjeni odredbe čl. 410. st. 2. toga
ZOO/05 na već nastali ugovorni odnos.

16.1. Okolnost što je izraženo (prihvaćeno) shvaćanje u svojoj suštini sukladno
odredbama čl. 410. toga novog Zakona (ZOO/05), prema kojima:

(1) Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru:

- 6 - Rev 81/2022-2

1) zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni,

2) zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka,

3) zahtijevati sniženje cijene,

4) izjaviti da raskida ugovor.

(2) U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema
općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je ovaj zbog
nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima ...“,

odnosno okolnost što je (po tome) taj Zakon sporno pitanje uredio u odredbi čl. 410.
st. 2., dajući kupcu prava prema „općim pravilima o odgovornosti za štetu“ (dakle: ne
prema odredbi čl. 422. st. 1., koja predviđa prekluziju prava u vidu njihova „gašenja“),
nema značaj koji joj revident daje - kao da je taj „novi“ Zakon primijenjen retroaktivno,
na već ranije nastali pravni odnos.

Taj je „novi“ Zakon samo jasno razradio i u svojoj odredbi čl. 410. st. 2.
implementirao shvaćanje kakvo proizlazi i iz smislenog (razumnog) tumačenja ranije
važećih odredaba čl. 488. st. 2. i 3. ZOO/91, gledano u svijetlu odredbe čl. 500. st. 1.
ZOO/91, pa ga i valja tretirati samo takvim - a ne i kao Zakon, kako bi to revident htio
(i što sugerira prihvatiti), kojim se na posve novi i drugačiji način uređuje ono što je
bilo propisano odredbama čl. 488. ZOO/91.

17. Isto tako, neosnovano je pozivanje tuženika na Načelni stav objavljen u biltenu
sudske prakse Saveznog suda br. 24 od 6. i 7. studenoga 1985. (a koji se odnosi na
pravo na naknadu štete iz odredbe čl. 488. st. 3. ZOO/91 (indirektne štete) u slučaju
kad kupac propusti obavijestiti prodavatelja o nedostacima): ono ne sadrži shvaćanje
o postavljenom pitanju.

17.1. Konačno, revident uspjeh u postupku ne može ostvariti niti pozivom na odluke
revizijskog suda, primjerice Rev-625/1993, Rev-262/01, Rev-2145/10-2: one u
ničemu nisu usporedive sa ovdje osporenom presudom obzirom da polaze od
nečega što ovdje nije utvrđeno - da kupac „nema“ i nije ostvario niti jedno od prava iz
odredbe čl. 488. st. 1. ZOO-a (ili je ova izgubio).

U bitnome: u njima je izraženo jasno shvaćanje da je pravo na naknadu štete iz
odredbe čl. 488. st. 2. ZOO-a vezano isključivo (i nužno) uz primjenu (ostvarenje) bar
jednog od prava iz čl. 488. st. 1. toč. 1. do 3. ZOO/91, što uostalom ovdje nije niti
sporno - ali (povratno) uređuju i da kupac nema pravo na naknadu štete ako nema i
nije ostvario jedno od prava iz čl. 488. st. 1. ili ako je ta prava izgubio u smislu
odredbe čl. 500. st. 1. ZOO/91.

Imajući na umu prethodno navedeno, a budući da je u konkretnom slučaju tužitelj u
roku iz čl. 500. st. 1. ZOO/91 raskinuo ugovor sa tuženikom, odnosno ostvario i time
iskoristio svoje pravo kupca iz odredbe čl. 488. st. 1. toč. 3. ZOO/91, zadržao je i

- 7 - Rev 81/2022-2

pravo potraživati naknadu štete od tuženika pozivom na odredbu čl. 488. st. 2.
ZOO/91., sa zaštitom od zastare prema općim odredbama obveznog prava.

17.2. To je i odgovor na u reviziji postavljeno pitanje.

18. Stoga, a budući da je drugostupanjska presuda donesena prema prethodno u
ovoj presudi izloženom pravilnom pravnom shvaćanju - tako da ne postoje razlozi
zbog kojih je revizija izjavljena, to je o reviziji tuženika valjalo odlučiti kao u izreci ove
odluke (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

19. Tužitelju nije dosuđena naknada troška sastava odgovora na reviziju jer taj
odgovor nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (u smislu odredbe čl. 155. st.

1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 13. rujna 2023.

Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: eb30c-3f7f6

Kontrolni broj: 0dc53-67f73-db12c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jadranko Jug, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.