Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-725/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeće, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikici Bojkić odvjetnici u Splitu, protiv tužene IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miši Živaljiću odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1301/23 od 21.lipnja 2023. , u sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj broj P-1301/23 od 21.lipnja 2023. i sudi:

I Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.500,00 eura / 22.603,50 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

-100,00 eura od 1. 12. 2010. godine

-100,00 eura od 1. 1. 2011. godine

-100,00 eura od 1. 2. 2011. godine

-100,00 eura od 1. 3. 2011. godine

-100,00 eura od 1. 4. 2011. godine

-100,00 eura od 1. 5. 2011. godine

-100,00 eura od 1. 6. 2011. godine

-100,00 eura od 1. 7. 2011. godine

-100,00 eura od 1. 8. 2011. godine

-100,00 eura od 1. 9. 2011. godine

-100,00 eura od 1. 10. 2011. godine

-100,00 eura od 1. 11. 2011. godine

-100,00 eura od 1. 12. 2011. godine

-100,00 eura od 1. 1. 2012. godine

-100,00 eura od 1. 2. 2012. godine

do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu 1.500,00 EUR i pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao s neosnovanim.

III Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.565,65 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja broj broj P-1301/23 od 21.lipnja 2023. u točki I. izrijeke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 3.000,00 eura / 22.603,50 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od: 200,00 eura od 1. 12. 2010. godine ,200,00 eura od 1. 1. 2011. godine 200,00 eura od 1. 2. 2011. godine, 200,00 eura od 1. 3. 2011. godine, 200,00 eura od 1. 4. 2011. godine, 200,00 eura od 1. 5. 2011. godine, 200,00 eura od 1. 6. 2011. godine, 200,00 eura od 1. 7. 2011. godine, 200,00 eura od 1. 8. 2011. godine, 200,00 eura od 1. 9. 2011. godine, 200,00 eura od 1. 10. 2011. godine, 200,00 eura od 1. 11. 2011. godine,200,00 eura od 1. 12. 2011. godine, 200,00 eura od 1. 1. 2012. godine, 200,00 eura od 1. 2. 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. 2. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak.", te je u točki II. izrijeke naloženo tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.493,13 eura / 11.250,00 kuna 1 sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede postupovnih odredbi, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženu na snašanje troškova postupka, podredno da istu ukine i temeljem članka 366.a stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) provede postupak i usvoji tužbeni zahtjev te traži trošak sastava žalbe u iznosu 248,86 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 62,21 EUR i sudske pristojbe na žalbu u iznosu 76,58 EUR što sveukupno iznosi 387,65 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade koristi i uporabe stana u [adresa], u iznosu od 3.000,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, za razdoblje od 1. prosinca 2010. do 1. veljače 2012.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva, jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati.

6. Sud prvog stupnja je na osnovu provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je prvotni tužitelj ZM preminuo dana **.**.2017. i da je njegov nasljednik sin JM koji je preuzeo parnicu,

- da je prvotni tužitelj ZM bio vlasnik stana u [adresa], površine 53 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe,

- da je u predmetu Općinskog suda u Splitu broj I.P-1476/05 po tužbi tužitelja ZM donesena presuda 9. studenog 2007. kojom je tužena obvezana iseliti iz tog stana i predati ga u posjed tužitelju slobodnog od osoba i stvari i ista presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-4647/08 od 23. listopada 2008.,

- da je ZM kod Općinskog suda u Splitu pod brojem Ovr-5654/10 dana 27. listopada 2010. podnio prijedlog za ovrhu na temelju navedene ovršne isprave, radi ispražnjenja i predaje nekretnine, da je donijeto rješenje o ovrsi 9. studenog 2010. te da je tužen zajedno sa kćerkom iz predmetnog stana iselila 17. siječnja 2012.,

- da je tužena u predmetnom stanu živjela sa svojim bivšim suprugom BM od kojeg se razvela 10. veljače 2004. i u braku imaju zajedničku kćerku VM rođenu 1984. te da su njih troje koristili predmetni stan, s time da ZM nije tražio iseljenje iz predmetnog stana u odnosu na sina i unuku,

- da je tužena sa kćerkom koristila jednu sobu u stanu i nusprostorije, u drugoj sobi je bio bivši suprug a sada tužitelj,

- da tužena vlasniku stana nije plaćala nikakvu naknadu za korištenje stana niti najamninu,

- da je presudom Općinskog suda u Splitu broj P-1996/20 od 14. svibnja 2021. prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu naknade za predmetni stan u periodu od 1. siječnja 2006. do 1. studenog 2010. i ta presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-891/21-2 od 20. listopada 2012.,

- da prema pribavljenim podacima u spisu predmeta visina mjesečne najamnine u utuženom periodu prelazi 300,00 EUR mjesečno.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom u točki I. izrijeke odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8. Pogrešno sud prvog stupnja smatra da tužitelju ne pripada pravo od tužene tražiti isplatu naknade radi uporabe tuđe stvari u svoju korist, navodeći da pok. ZM ništa nije izgubio, da on nije bio u posjedu stana i stan nikada nije imao namjeru iznajmljivati, te da bi tek u slučaju da je tužena potpuno sama živjela u stanu i odbijala ga predati vlasniku se radilo o osnovanosti zahtjeva za isplatu dobiti korištenjem tuđe stvari u svoju korist.

8.1. Zaključak suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju radi o naknadi za zajedničko korištenje jedne sobe, adekvatno studentskom smještaju u iznajmljenom stanu, sa korištenjem spavaće sobe uz drugu cimera, da se radilo o iznimno lošim uvjetima života za tuženu jer nije živjela u čitavom stanu, ne može se prihvatiti kao pravilan jer ne proizlazi iz provedenih dokaza u spisu predmeta.

9. Mjerodavno pravo koje se primjenjuje na konkretan slučaj je odredba članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZV) kojim je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, te stavak 6. kojim je propisano da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onog što je pošteni posjednik činio sa stvari u neprimjerenom onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

9.1. Prema odredbi članka 18. stavak 4. ZV-a ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu.

10. Tužena koja je u predmetnom stanu stanovala i isti koristila nakon donošenja navedene presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj I.P-1476/05 od 9. studenog 2007. sve do iseljenja 17. siječnja 2012., dužna je kao nepošten posjednik platiti vlasniku naknadu za korištenje stana u smislu odredbe članka 165. stavak 1. i 6. ZV-a u vezi odredbe članka 18. stavak 4. ZV-a, za ovdje utuženo razdoblje od 1. prosinca 2010. do 1. veljače 2012., u visini 1/3 dijela izvjesne mjesečne najamnine od 300,00 EUR, obzirom je stan u tom razdoblju koristila sa bivšim suprugom i njihovom punoljetnom kćerkom.

11. Pritom valja navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zaključku broj Su-IV-16/2021-5 od 1. ožujka 2021. i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. listopada 2009. zauzeto pravno shvaćanje da ako je određena stvar u nepromijenjenom obliku u posjedu nevlasnika, valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i 165. stavak 1. ZV- a prema kojim odredbama je nepošten posjednik dužan platiti naknadu koristi od uporabe tuđe stvari.

12. Uzimajući u obzir prethodno navedena pravilna činjenična utvrđenja i mjerodavne odredbe ZV-a, za predmet spora, suprotno shvaćanju suda prvog stupnja, nije odlučno to što prvotni tužitelj i vlasnik stana nije tražio iseljenje svog sina i unuke, niti je li on imao namjeru živjeti u predmetnom stanu ili davati u najam, te nije odlučno u kakvom odnosu je prvotni tužitelj bio sa unukom i svojim sinom.

13. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu temeljem odredbe članka 373. ZPP-a preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu na način da se tuženoj nalaže isplatiti tužitelju iznos od 1.500,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO) koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos 100,00 EUR u utuženom razdoblju od prvog datuma u mjesecu pa do isplate te odlučiti kao u točki 1. izrijeke ove presude, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu 1.500,00 EUR i pripadajućim zakonskim zateznim kamata valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučiti kao u točki 2. izrijeke ove presude.

14. Budući da je preinačena pobijana presuda i time izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a preinačiti odluku o parničnom trošku u stavku II. izrijeke pobijane presude.

15. Tužena je dužna temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a naknaditi tužitelju parnični trošak razmjerno uspjehu tužitelja u sporu prema troškovniku koji prileži na listu 124 spisa, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37122 i 126122– dalje Tarifa). Tužitelj je kvalitativno uspio u sporu 100%,a kvantitativno 50%, dakle ukupno 75% od čega se oduzima uspjeh tužene 25%, pa proizlazi da je tužena dužna tužitelju naknaditi 50% prouzročenog parničnog troška.

16. U parnični trošak tužitelja ulazi nagrada prema Tbr. 7.1. Tarife za sastav tužbe 100 bodova, prema Tbr. 9.1. Tarife za zastupanje tužitelja na ročištu 1. ožujka 2017. godine, 28. ožujka 2019. godine, 24. ožujka 2021. godine, 25. siječnja 2022. godine i 8. svibnja 2023. godine - za svako po 100 bodova, prema Tbr. 9.5. Tarife 25 bodova za pristup na ročište 13. listopada 2020., prema Tbr. 8.1. Tarife za sastav 4 obrazložena podneska - za svaki po 100 bodova, prema Tbr. 8.3 Tarife za sastav podneska od 5. rujna 2017, od 21. ožujka 2022., od 6. travnja 2022. - za svaki po 25 bodova, prema Tbr. 10.1. Tarife za 125 bodova za sastav žalbe od 17. ožujka 2022.,dakle ukupno 1225 bodova što uz vrijednost boda od 15,00 kn/1,99 EUR ukupno iznosi 2.437, 75 EUR, pa razmjerno uspjehu od 50% trošak tužitelja iznosi 1.218,87 EUR. Tužitelju za sastav žalbe od 5. srpnja 2023. prema Tbr. 10.1. Tarife a razmjerno uspjehu pripada nagrada u vrijednosti 62,50 bodova što uz vrijednost boda od 15,00 kn/1,99 EUR iznosi 124,37 EUR i uvećano je za PDV 25% Tbr. 42. Tarife u iznosu od 31,09 EUR. Pored toga, u parnični trošak tužitelja ulaze pristojba na tužbu 76,58 EUR, presudu 76,58 EUR i isto toliko na žalbu od 17. ožujka 2022., te žalbu od 5. srpnja 2023. u iznosu 152,90 EUR, no razmjerno uspjehu od 50% tužitelju pripada 191,32 EUR. Stoga je tužena dužna naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.565,65 EUR, te je odlučeno kao u točki III izrijeke ove presude.

U Karlovcu 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec