REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3386/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-90/2024-2 od 28. veljače 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-12804/19-16 od 2. rujna 2020., u sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-90/2024-2 od 28. veljače 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-12804/19-16 od 2. rujna 2020. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva na rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3259/16 i P-3059/16, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 799/2021 od 21. rujna 2021., Rev 819/2020 od 26. siječnja 2021., Rev-x 647/2015 od 15. prosinca 2020., Revr 383/06, Revr-x 1174/11, Rev 655/18 od 19. svibnja 2020., Revr 317/15 od 21. srpnja 2015., Revr 1027/2014 od 11. studenoga 2015., Revt 150/15 od 10. svibnja 2016., Rev 1425/16 od 19. veljače 2019., Rev-x 769/12 od 18. rujna 2013., Rev-x 769/2012 od 18. rujna 2013. i Rev 1690/13 od 12. lipnja 2019. i odluku Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) Omerović protiv Hrvatske (zahtjev broj 22980/09.), presuda od 5. prosinca 2013., navodeći ih kao razloge važnosti za postavljena pravna pitanja jer smatra da pobijano drugostupanjsko rješenje nije podudarno s pravnim shvaćanjima zauzetim u tim odlukama.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), čl. 387. ZPP i čl. 389. st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. Naime, tužitelj kroz postavljena pitanja zapravo predlaže revizijskom sudu ispitati jesu li u konkretnom slučaju počinjene određene bitne povrede odredaba parničnog postupka ponavljajući žalbene navode, što je suprotno pravnoj prirodi revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, pa time i suprotno pravnoj prirodi prijedloga za dopuštenje revizije. Budući da se postavljena pravna pitanja suštinski odnose na to da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio utvrditi i obrazložiti neke činjenice, ocijeniti dokaze, odnosno odgovoriti na određeni žalbeni prigovor koji tužitelj smatra odlučnim i to na način koji tužitelj smatra pravilnim, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda ili drugog drugostupanjskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pravna pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo da mu je postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Europske konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 – dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010 i 5/2014 – dalje: Ustav RH) i to zbog pretjeranog formalizma pravo na pristup sudu, pravo na procesnu ravnopravnost, pravo na obrazloženu odluku i pravo na jednakost svih pred zakonom zajamčeno čl. 14. Ustava RH.
7.1. Iz obrazloženja pobijanog drugostupanjskog rješenja proizlazi da je odluka suda utemeljena na odredbi čl. 291. st. 4. ZPP, kojom je propisano da će se, među ostalim, smatrati da je tužitelj povukao tužbu ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke. Navedena odredba, koja je odraz načela ekonomičnosti i načela pravne sigurnosti, ima za cilj uspostaviti procesnu disciplinu kako bi se postupak proveo bez odugovlačenja i u razumnom roku. Tvrdnje tužitelja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu dovele u sumnju zaključak sudova da se nisu ispunile pretpostavke za odgodu ročišta 2. rujna 2020. jer za to nisu postojali opravdani razlozi. Naime, iz medicinske dokumentacije tužitelja datirane s 13. prosinca 2019. koju je dostavio uz podnesak kojim predlaže odgodu ročišta 2. rujna 2020., ne proizlazi opravdan razlog zbog kojeg bi tužitelj bio spriječen pristupiti na ročište 2. rujna 2020. Tužitelj je u pozivu za to ročište upozoren na posljedice izostanka u skladu s čl. 465. st. 2. ZPP, poziv je uredno primio, a svoj nedolazak nije opravdao, a ne može smatrati da je podnesak tužitelja od 26. srpnja 2021. prijedlog za odgodu ročišta zbog opravdanog razloga jer u tom podnesku tužitelj navodi da očekuje operaciju oka u studenom ili prosincu 2021. Iz navedenog proizlazi da ništa ne ukazuje da su u okolnostima ovog predmeta nižestupanjski sudovi primijenili navedenu odredbu pretjerano formalistički ili na način koji bi bio nerazmjeran navedenom legitimnom cilju odnosno koji bi ugrozio pravo tužitelja na pristup sudu.
7.2. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno aktivno sudjelovati u postupku, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Nižestupanjska rješenja su detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim. Također je razvidno da je tužitelj bio u mogućnosti poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove, dok je pobijana odluka donesena u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona drugostupanjski sud obrazložio je na valjan i prihvatljiv način. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbačen u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
