REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3383/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika AI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Margan, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-385/2022-5 od 11. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju poslovni broj P-613/2020 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbacuje.
II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovom mišljenju, povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno člankom čl. 48 Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Na koji način valja tumačiti i primjenjivati načelo povjerenja u zemljišne knjige iz Zakona o zemljišnim knjigama i u smislu članka 122. i članka 230. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u situacijama kada postoji nesuglasje između zemljišnoknjižnog i faktičnog stanja, a to nesuglasje u trenutku stjecanja nekretnine nije bilo poznato, niti je moglo biti poznato stjecatelju poslužne nekretnine koji je tu nekretninu stekao u dobroj vjeri?
2. Predstavlja li uknjižba prava stvarne služnosti koja nije imala nikakvu prethodnu zabilježbu, odnosno koja nije bila uknjižena u zemljišnoj knjizi, u trenutku stjecanja prava vlasništva na poslužnoj nekretnini, a u smislu odredbe čl. 230. ZV-a, povredu temeljnih ustavnih prava vlasnika nekretnine u smislu čl. 48. Ustava RH?
3. Može li, i pod kojim uvjetima, sud utvrditi postojanje i dopustiti uknjižbu prava stvarne služnosti koje nije bilo uknjiženo u zemljišnim knjigama, ako se time ograničava pravo vlasnika koji je nekretninu stekao u dobroj vjeri i na temelju pravovaljanog ugovora, a oslonio se na zemljišnoknjižno stanje sukladno čl. 122. i 230. ZV?
4. Gubi li kupac, odnosno stjecatelj prava vlasništva poslužne nekretnine, koji je u trenutku stjecanja iste te nekretnine postupao u dobroj vjeri i kojem nije bilo poznato da na njegovoj nekretnini postoji drugačije izvanknjižno stanje, pravo na zaštitu temeljem načela povjerenja u zemljišne knjige, samo zbog činjenice netočnog upisa naravi nekretnine u zemljišnoj knjizi?“.
3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije i predložio revizijskom sudu da odbaci prijedlog kao nedopušten, a podredno da ga odbije kao neosnovan.
4. U odnosu na postavljena pravna pitanja, tuženik je u prijedlogu propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo navedena pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. Naime, u prijedlogu je potrebno određeno navesti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi rješenje nekog pitanja bilo važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog kojih bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, što je u konkretnom prijedlogu izostalo.
5. Budući da tuženik u prijedlogu nije naznačio razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385. a. st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti.
6. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tuženik podnosi zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava RH i povrede prava zajamčena čl. 48. Ustava, valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku kao i pravo na jednakost svih pred zakonom. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Isto tako u pobijanoj odluci nije pogrešnom primjenom materijalnog prava od strane drugostupanjskog suda došlo do povrede prava zajamčena čl. 48. Ustava jer osnivanje prava stvarne služnosti ne utječe na pravo vlasništva već vlasnika poslužne nekretnine ograničava u njenom korištenju.
7. U opisanim okolnostima tuženik nije dokazao da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je zato njegov prijedlog temeljen na citiranoj odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo riješiti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, kao u izreci rješenja.
8. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek