Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-70/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić-Margan sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu u Zagrebu Krešimir Škarica i partneri d.o.o., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Miramarska 22, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2940/2021-23 od 9. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2940/2021-23 od 9. studenog 2023. u točki I izreke.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2940/2021-23 od 9. studenog 2023. u točki II izreke na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 1.399,91 eura( tisućutristodevedesetdeveteuradevedesetjedancent) sa zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca 2022. do isplate, te daljnji iznos parničnog troška od 781,13 eur (sedamstoosamdesetjedaneurtrinaestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom od 9. studenog 2023. do isplate u roku od 15(petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 38,22 eur(tridesetosameuradvadesetdvacenta) u roku od 15 dana, a u preostalom dijelu se zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.769,60 eura sa zateznom kamatom od 29. lipnja 2021. do isplate i nadoknaditi joj parnični trošak u iznosu od 776,70 eura sa zateznim kamatama od 9. studenog 2023. do isplate, sve u roku od 15(petnaest) dana. U točki II izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 3.866,54 eura.

2. Protiv presude su žalbe podnijele obje stranke, tužiteljica protiv presude u točki II izreke, pozivajući se na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), a tuženik protiv presude u točki I izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. ZPP-a.

3. Tužiteljica u žalbi ukazuje da dosuđena naknada štete nije pravična, da nije u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete( dalje Orijentacijski kriteriji) Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pri čemu smatra da je trebalo provesti novo vještačenje u odnosu na naruženje, s obzirom na iznesene prigovore na nalaz i mišljenje vještaka glede tog kriterija. Navodi da je vještak prilikom opisa ožiljaka naveo da je najveći ožiljak dugačak devet centimetara i širok jedan centimetar, ali da je unatoč tome ostao kod mišljenja o stupnju naruženja. Navodi da se podvrgnula tetoviranju navedenog ožiljka upravo iz razloga što joj je pogled na taj dio tijela izazivao nelagodu, da je bila primorana barem donekle pokušati sakriti taj ožiljak smatrajući da će biti manje izložena pogledima i pitanjima drugih osoba, u čemu da nije uspjela jer svaki put kada pogleda na ožiljak osjeti strah koji je preživjela te iznova proživljava svoju nezgodu. Smatra da su ispunjene pretpostavke za naknadu štete u utuženom iznosu, s obzirom na njezinu iznimno mladu životnu dob, činjenicu da pojava ožiljka predstavlja problem koji se nije mogao sakriti te će ju cijelog života podsjećati na nemili štetni događaj. Pritom ukazuje na više odluka sudova koje su o tom pitanju donesene, a u kojima je izraženo stajalište o tome da je stupanj naruženja samo jedna od okolnosti koje treba uzeti u obzir. Osporava i zakonitost odluke o parničnom trošku, s obzirom na činjenicu da smatra pogrešnom odluku o glavnoj stvari.

4. Predlaže preinačiti u pobijanom dijelu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troškova žalbenog postupka.

5. Tuženik u žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja dosudio tužiteljici naknadu štete koja odstupa od uobičajenih iznosa naknade, a da za to nisu obrazloženi razlozi odstupanja. Navodi da je tužiteljica mlada osoba pa da je za očekivati da će se u odnosu na smanjenje životne aktivnosti „visoko adaptirati“. Glede naruženja, ukazuje da je nejasan zaključak suda prvog stupnja da se ožiljak vidi kod nošenja kratkih hlača i kratkih suknji, jer da to ni sama tužiteljica nije navela te naglašava da prisutna tetovaža umanjuje ili otklanja vidljivost ožiljka, zavisno o konkretnoj situaciji. Osporava i zakonitost odluke o parničnom trošku.

6. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

7. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

8. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. S osnovom tužiteljica ukazuje da je mjerodavno materijalno pravo pogrešno primijenjeno na njezinu štetu, jer dosuđena naknada štete ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu, što će u nastavku biti obrazloženo.

9. Prema čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete(st.1.), a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom(st.2).

10. Sudovi određuju visinu pravične novčane naknade neimovinske štete uz pomoć Orijentacijskih kriterija koji ne predstavljaju matematičku formulu, već polaznu osnovu za izračunavanje pravične novčane naknade, koja naknada u konačnici zavisi od niza okolnosti svakog pojedinog slučaja.

11. Iz pravilnih utvrđenja suda prvog stupnja bi proizlazilo da je tužiteljica pretrpjela teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12. travnja 2021., kada je stradala kao putnica u osobnom vozilu, da je pretrpjela ozljede u vidu natučenja glave, otvorenog prijeloma lijeve bedrene kosti te prijeloma lijeve palčane kosti na tipičnom mjestu, da je zbog ozljeda bila na bolničkom liječenju, da se komplicirani prijelom lijeve bedrene kosti sanirao operativnim zahvatom, da je bedrena kost probila kožu te je bilo nužno operativno izvršiti osteosintezu, a prijelom palčane kosti je liječen imobilizacijom. Također je utvrđeno da je tužiteljica nakon bolničkog liječenja provodila fizikalnu terapiju, da je hodala uz pomoć štaka te je odlazila kontrolne preglede.

12. Sud prvog stupnja je također utvrdio da je tuženik prije podnošenja tužbe na ime naknade štete isplatio tužiteljici iznos od 35.000,00 kn, i to na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 10.000,00 kn, za pretrpljeni strah 8.000,00 kn , za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 14.500,00 kn te za imovinsku štetu, naknadu za tuđu njegu i pomoć iznos od 2.500,00 kn, a tužiteljica u ovom postupku zahtijeva naknadu daljnje štete po svim narečenim kriterijima te po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog naruženja.

13. Prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti koje utječu na visinu štete koju je tužiteljica pretrpjela, a posljedica je štetnog događaja. Prije svega treba istaći da je tužiteljica tako teške ozljede pretrpjela kao vrlo mlada djevojka, u dobi od svega devetnaest godina, što je okolnost koja je vrlo bitna pri odlučivanju o visini neimovinske štete. Tužiteljica je, osim bolova, trpjela različite neugodnosti, zatim vrlo jaki strah zbog načina nastanka nezgode te ozljede bedrene kosti(otvoreni prijelom sa probijanjem kosti kroz kožu bedra), kao i strah za ishod samog liječenja. Glede pretrpljenih fizičkih boli, treba reći da je potrebno cijeniti, ne samo duljinu i intenzitet pretrpljenih bolova, već i neugodnosti koje su pratile samo liječenje, a to je prije svega hospitalizacija, zatim podvrgavanje operativnom zahvatu radi sanacije kompliciranog prijeloma lijeve bedrene kosti, potom fizikalna terapija, te hodanje uz pomoć štaka. Glede pretrpljenih duševnih boli zbog naruženja, treba ukazati da pri ocjeni utjecaja ovog kriterija na visinu štete, treba imati u vidu subjektivni stav oštećenika prema pojavnim oblicima naruženja, a iz dokaza koji su provedeni bi proizlazilo da je tužiteljica vrlo teško podnijela, odnosno da i nakon završetka liječenja teško podnosi prisutnost velikog postoperativnog ožiljka na kuku, u prilog čemu zorno govori činjenica da je taj ožiljak pokušala prikriti tetovažom, što očigledno nije umanjilo osjećaj prisutnog naruženja.

14. Konačno, treba reći da je tužiteljici, u tako ranoj životnoj dobi, umanjena životna i radna aktivnost, kako u odnosu na lijevi kuk, tako i u odnosu na lijevi ručni zglob, a zbog svoje životne dobi tužiteljica će dugo osjećati posljedice ozljeda pretrpljenih u štetnom događaju, kroz dugi očekivani životni i radni vijek.

15. Imajući u vidu sve narečene okolnosti konkretnog slučaja, prema stajalištu ovog suda pravična novčana naknada neimovinske štete iznosi 8.200,00 eura i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli 2.200,00 eura, pretrpljeni strah 2.000,00 eura, za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 2.600,00 eura te naruženja 1.400,00 eura pa kako je tužiteljici, nakon odbijanja isplaćenog iznosa neimovinske štete od 4.313,49 eura, dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 2.486,60 eura, valjalo je dosuditi razliku u iznosu od 1.399,91 eura.

16. Na žalbene navode tužiteljice, valja odgovoriti da je sud prvog stupnja osnovano odbio dokazni prijedlog za provođenjem novog vještačenja, radi utvrđenja stupnja naruženja, budući da o tome sud odluku donosi, ne samo na temelju nalaza vještaka, već i iskustveno, pri čemu treba reći da se sudac sam uvjerio u stupanj naruženja i pojavne oblike na glavnoj raspravi pa je taj dokazni prijedlog osnovano odbijen.

17. Žalbeni navodi tuženika su bez osnove već zbog same činjenice što je, prema stajalištu ovog suda, neimovinska šteta dosuđena u preniskom iznosu, pa nije potrebno odgovarati na žalbene tvrdnje o previsoko dosuđenoj naknadi štete koja odstupa od uobičajenih iznosa.

18. S obzirom na djelomično uvaženje žalbe tužiteljice i preinaku prvostupanjske presude, valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a. Tužiteljica je u tužbi zahtijevala isplatu daljnje imovinske i neimovinske štete u iznosu od 6.636,14 eura(50.000,00 kn), a u konačnici je uspjela s iznosom od 4.169,51 eur, pa je glede visine uspjela u omjeru od 62,8%. Međutim, treba imati u vidu da je tužiteljica s osnovom uspjela u omjeru 100% pa njezin konačni uspjeh u parnici iznosi 81,4%(100%+62,8%=162,8%:2=81,4%). Sud prvog stupnja je pravilno obračunao trošak zastupanja tužiteljice koji iznosi 1.500,00 eura pa kada se tome pridoda iznos sudskih pristojbi na tužbu i presudu, proizlazi da trošak zastupanja i sudskih pristojbi iznosi ukupno 1.669,22 eura, pa tužiteljici, srazmjerno uspjehu u sporu pripada pravo na taj dio troška u iznosu od 1.358,75 eura, čemu treba pridodati trošak vještačenja od 199,08 eura, što da je ukupan trošak koji pripada tužiteljici u iznosu od 1.557,83 eura. Kada se od tog iznosa odbije iznos dosuđen u točki I izreke pobijane presude, proizlazi da tužiteljici pripada pravo na razliku u iznosu od 781,13 eura. Treba navesti da je sud prvog stupnja pogrešno obračunao trošak na način da je odbio samo postotke uspjeha u parnici(postotak tuženika od postotka tužitelja), budući da je primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a posebno trebalo obračunati troškove koje je imala tužiteljica, priznati joj taj trošak u postotku u kojem je uspjela u parnici i od tog iznosa odbiti trošak tuženika obračunat srazmjerno uspjehu u parnici. Kako tuženik nije za zastupanje ovlastio odvjetnika, trošak kojeg je zahtijevao se odnosi na iznos sudske pristojbe na odgovor na tužbu, međutim, kako u spisu nema podataka o plaćanju tog troška, proizlazi da tužiteljici pripada pravo na ukupan trošak od 781,13 eura.

19. Tužiteljica je uspjela djelomično i u žalbenom postupku i to u omjeru od 36% pa joj pripada pravo na trošak u iznosu od 38,22 eura, što predstavlja srazmjerni dio troška koji se odnosi na pristojbu za žalbu(ukupno 106,18 eura), dok u preostalom dijelu zahtjev nije specificiran pa nije mogao biti ni priznat.

20. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki I izreke potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, a žalbu tužiteljice djelomično uvažiti i istu presudu u toč. II izreke preinačiti primjenom čl. 373. t. 3. ZPP-a.

U Rijeci 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara