Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 163 P-1364/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić – Peroš, u pravnoj stvari tužitelja PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Martini Marušić Majica, odvjetnici iz Zadra protiv tuženika Općina Vir, Trg Sv. Jurja 1, Vir, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po načelniku [adresa] AB, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave dana 9. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, te objave dana 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda, posl.br. Ovr617/2018-5, a po rješenjima o ovrsi koja je donijela tužena Općina Vir, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužitelja, PB, OIB: [osobni identifikacijski broj]:

- klasa: UP/I-363-03/16-03/733, URBROJ:2198/12-04/16-1 od 30. prosinca 2016.,

- klasa: UP/I-325-08/16-03/549,URBROJ:2198/12-04/16-1 od 30. prosinca 2016.,

- klasa: UP/I-363-03/14-03/01513, URBROJ: 2198/12-04/14-01 od 31. prosinca 2014. te se ukidaju sve provedene ovršne radnje.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.750,00 EUR u roku od 15 dana, dok se u preostalom zatraženom dijelu zahtjev za naknadom troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 4. siječnja 2019. navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Zadru, posl.br. Ovr-617/2018-5 od 30. studenog 2018. ovršenik, ovdje tužitelj, upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem predmetnih ovršnih isprava i zbog nastupa zastare tražbine ovrhovoditelja. Rješenjima o ovrsi Općine Vir da je određena ovrha pljenidbom novčanih sredstava na štetu ovršenika PB i to na ime nepodmirenih obveza komunalne naknade i naknade za uređenje voda. Ovršenik je za pobijana rješenja saznao provjerom u FINA-i, 15. veljače 2018. kada su mu uručene ovjerene preslike ovršnih isprava temeljem kojih su mu zaplijenjena novčana sredstva. Sva tri rješenja predana su na izravnu naplatu 7. veljače 2018. Nakon saznanja o pokrenutim postupcima izravne naplate ovršenik, ovdje tužitelj, obratio se Naslovu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa. Rješenjem o ovrsi klasa: UP/I-363-03/16-03/733, urbroj:2198/12-04/16-1 od 30. prosinca 2016. određena je ovrha na temelju ovršne isprave - riešenja za komunalnu naknadu Klasa:OP303-03/15-01/5043, urbroj:2198/12-04/15-1 koje je prema navodima iz rješenja o ovrsi postalo izvršno 1. srpnja 2015. Ovršeniku nije dostavljeno rješenje o ovrsi kao niti rješenje o komunalnoj naknadi temeljem kojega je doneseno rješenje o ovrsi, odnosno ovršna isprava pa je povrijeđen zakon na štetu ovršenika. Uz riešenie o ovrsi nije niti priložena ovršna isprava (rješenje o komunalnoj naknadi) niti je dug komunalne naknade specificiran na način da je iskazana glavnica duga po mjesecima, dospijeće svakog pojedinog obroka, razdoblje za koje je izveden obračun zatezne kamate te iznos obračunate zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog obroka do dana donošenja rješenja o ovrsi. Iz priložene kartice po dokumentu nije moguće utvrditi o kojem se od pobrojanih potraživanja radi, odnosno kada je dospjelo potraživanje za koje je pokrenuta ovrha, ali obzirom da je istom karticom po dokumentu obuhvaćeno vremensko razdoblje od 1. siječnja 2011. - 31. prosinca 2016. ističe se prigovor zastare potraživanja. Rješenjem o ovrsi klasa: UP/I-325-08/16-03/549, urbroj:2198/12-04/16-1 od 30. prosinca 2016. određena je ovrha na temelju ovršne isprave - rješenja za naknadu za uređenje voda, Klasa:UP/I-325-08/15-14/8291, urbroj:374-3401-2-15-1 koje je prema navodima iz rješenja o ovrsi postalo izvršno 1. kolovoza 2015. Ovršeniku nije dostavljeno rješenje o ovrsi kao niti rješenje naplati vodne naknade temeljem kojega je doneseno rješenje o ovrsi, odnosno ovršna isprava pa je povrijeđen zakon na štetu ovršenika. Zakonom o financiranju vodnog gospodarstva, odredbom čl. 17.st. 4. propisano je da naknadu za uređenje voda naplaćuje jedinica lokalne samouprave putem uplatnica za komunalnu naknadu. Dakle, naknada za uređenje voda naplaćuje se u sklopu komunalne naknade. Protiv ovršenika su donesena dva rješenja o ovrsi zbog nepodmirenih obveza komunalne naknade i to klasa: UP/I-363-03/16 03/733, URBROJ:2198/12-04/16-1 30. prosinca 2016. i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave klasa: UP/I-363-03/14- 03/01513, URBROJ: 2198/12-04/14-01 od 31. prosinca 2014. kojima se plijeni novčani iznos na ime neplaćene komunalne naknade za isto vremensko razdoblje (prema sadržaju kartice kupca), a u kojim računima je uračunata naknada za uređenje voda po sili zakona. Rješenjem o ovrsi klasa: UP/I-363-03/14-03/01513, URBROJ: 2198/12- 04/14-01 od 31. prosinca 2014. određena je ovrha na temelju vjerodostojne isprave po osnovi duga komunalne naknade prema knjigovodstvenom izlistu na dan 31. prosinca 2014. kojim su obuhvaćena potraživanja po osnovi komunalne naknade i kamate na nastalo dugovanje. Ovršeniku nije dostavljeno rješenje o ovrsi, odnosno ovršna isprava pa je povrijeđen zakon na štetu ovršenika. Nadalje, uz rješenje o ovrsi nije priloženo rješenje o komunalnoj naknadi niti se ono uopće spominje. U pobijanome rješenju dug komunalne naknade nije specificiran na način da je iskazana glavnica duga po mjesecima, dospijeće svakog pojedinog obroka, razdoblje za koje je izveden obračun zatezne kamate te iznos obračunate zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog obroka do dana donošen navedeno rješenje o ovrsi doneseno rješenje o ovrsi. Ističe prigovor zastare potraživanja tuženika. U odnosu na sva tri rješenja o ovrsi ističe da je odredbom članka 23. stavka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da izvršno riešenie o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit. Odredbom članka 129. Općeg poreznog zakona koji je bio na snazi u vrijeme donošenja riešenja propisano je da se o provođenju ovrhe donosi rješenje o ovrsi, a prema st. 2. istoga Zakona, rješenje o ovrsi mora sadržavati naznaku ovršne i vjerodostojne isprave na obveze s pripadajućim kamatama koje se ovrhom naplaćuju, rok za plaćanje duga, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe i troškove ovrhe.Konkretna rješenja ne sadrže sve propisano naprijed navedenim zakonskim odredbama. Odredbom članka 138. Općeg poreznog zakona propisano je da ako tim Zakonom nije propisano drugačije, na ovrhu se primjenjuje Ovršni zakon. Osim toga, odredba čl. 210. Ovršnog zakona također upućuje na Ovršni zakon glede pravnih sredstava povodom izravne naplate pokrenute pred FINA-om. Ovršenik nikada nije primio rješenja o ovrsi temeljem kojih je određena izravna naplata. Na rješenjima koja su predana FINA-i na izravnu naplatu stavljena je klauzula izvršnosti, međutim, ona nikada nisu postala izvršna jer ih ovršenik nikada nije primio. Zakonom o općem upravnom postupku čl. 85. st. 1. propisana je tzv. osobna dostava, prema kojoj odredbi se dostava obavlja osobno naslovljenoj osobi kad od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti ili kad je takva dostava propisana. Zbog uopće neizvršene dostave ovršnih rješenja ovršeniku je onemogućeno Ustavom zagarantirano pravo na pravni lijek ( protiv rješenja o ovrsi ). Naime, objekt čiji je ovršenik vlasnik, a u odnosu na kojega su donesena pobijana rješenja, nije objekt u kojemu je ovršenik, ovdje tužitelj živo. Naime, ovršenik je u vrijeme kada se vršila navodna dostava pobijanih rješenja živio u [adresa], gdje je imao obrt. Ovršenik je bio prijavljen u Republici Njemačkoj od 30. travnja 2001. do 31. svibnja 2017. Na ročištu održanom u predmetu Općinskog suda u Zadru, posl.br. Ovr-617/2018 ovrhovoditelj, ovdje tuženik, dostavio je u spis preslike dostavnica iz kojih je vidljivo kako ista rješenja nikada nisu osobno dostavljena tužitelju. Osim navedenoga, kod potraživanja komunalne naknade i pitanja zastare primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima i to odredbe koje se odnose na zastaru povremenih tražbina, odnosno članak 226. navedenoga Zakona (NN 35/05 itd.), prema kojoj tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog računa. Do početka 2014. na navedenom području Općina Vir da uopće nije obavljala komunalne djelatnosti pa da bi te usluge uopće mogla naplaćivati. Ova rješenja skupa s dostavnicama ovršenik je dobio tek po proceduri temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama. Zaključno, iz navedenoga proizlazi da je ovrhovoditelj donio tri rješenja o ovrsi koja nisu stekla svojstvo ovršnosti te su u njima zatražena potraživanja očigledno zastarjela, a kojima se ujedno plijene potraživanja po istoj osnovi koja se odnose na isto vremensko razdoblje u čemu se očituju nezakonitosti u postupanju tuženika s time da ovršeniku nije omogućeno da sudjeluje u postupku.

2. Tuženik u svom u odgovoru na tužbu od 18. veljače 2022. navodi da prigovara tužbi i tužbenom zahtjevu jer da je temeljem pravilno provedenog upravnog postupka provela ovršni postupak, tijekom kojeg nije počinila niti jednu povredu odredaba ovršnog postupka, pravilno i potpuno je utvrdila činjenično stanje te je na isto pravilno primjenila materijalno pravo. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku navodi tužitelja uopće da ne mogu biti predmet raspravljanja u parničnom postupku. Tužitelj nije iscrpio redoviti pravni put, odnosno najprije je protiv predmetnih rješenja trebao podnijeti žalbe drugostupanjskom tijelu, a ukoliko bi drugostupanjsko tijelo odbilo žalbe tada bi tužitelj mogao pokrenuti upravne sporove. Obzirom da iz dokumentacije priložene spisu proizlazi da tužitelj nije zatražio pravnu zaštitu pred Upravnim sudom, sve dok tužitelj ne pokrene postupak pred Upravnim sudom i ne bude donesena meritorna odluka nema osnove za vođenje parničnog postupka. Sasvim da su neosnovani navodi tužitelja kako predmetna rješenja o ovrsi nisu donesena sukladno odredbi članka 129. Općeg poreznog zakona koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja. Svako rješenje sadrži jasnu naznaku ovršne odnosno vjerodostojne isprave na temelju koje se tim rješenjem određuje ovrha, sadrži jasno naznačen iznos visine tražbine pri čemu je specificiran točan iznos glavnice duga i točan iznos pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju uz oznaku razdoblja za koje su kamate obračunate, sadrži jasno određen rok od 8 dana u kojem se nalaže plaćanje, oznaku računa na koji je potrebno platiti te je navedeno da ukoliko naznačeni dug ne bude podmiren da će se provesti ovrha pljenidbom novčanih sredstava i to putem Financijske agencije pri čemu je jasno određena i visina troškova ovrhe. Sasvim da su neosnovani navodi tužitelja da isprave temeljem kojih je određena ovrha nisu stekle svojstvo ovršnosti, odnosno da se ne radi o ovršnim ispravama obzirom da je na svakom rješenju istaknuta potvrda o izvršnosti. Također su neosnovani i navodi da se različitim rješenjima o ovrsi djelomično traži namirenje istog potraživanja obzirom da su u ovršnim ispravama jasno naznačeni iznosi dugovanja i godine na koje se ta dugovanja odnose iz čega nedvojbeno proizlazi da se ne radi o dvostrukom potraživanju. Nadalje, iz Općeg poreznog zakona proizlazi kako se i u upravnom postupku donose rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave slijedom čega je netočan navod tužitelja da jedino javni bilježnici mogu donijeti takvo rješenje o ovrsi. Nadalje, neosnovani da su navodi tužitelja prema kojima mu nisu dostavljena rješenja o ovrsi. Uvidom u dostavnice predmetnih rješenja vidljivo je da je dostavljač ostavio obavijest o uručenju pošiljke te nakon isteka naznačenog roka iz obavijesti rješenja ostavljao u poštanskom sandučiću. Iz navedenog proizlazi da su rješenja tužitelju dostavljena sukladno članku 85. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe se da sve tražbine koje su predmet pravomoćnih rješenja o ovrsi na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava zastarijevaju protekom roka od 10 godina, slijedom čega su sasvim neosnovani prigovori zastare potraživanja. Neosnovani su i navodi prema kojima kod tužitelja sve do 12. kolovoza 2014. godine nije niti postojala obveza plaćanja komunalne naknade jer je tek tada dobio spremnike za odvoz smeća. Ističe se da komunalna naknada nije naknada za odvoz smeća. Sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu komunalnu naknadu plaćaju svi vlasnici odnosno korisnici nekretnina. Iz postupanja tužitelja jasno proizlazi da izbjegava plaćanje obveza. Naime, tužitelj je vlasnik objekta na području Općine Vir koji ne podmiruje svoje obveze za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda što je dužan sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu. Na temelju izvršnih rješenja o ovrsi ista su proslijeđena FINA-i na prisilnu naplatu jer kako je zakonska obveza svih vlasnika objekata da podmiruje svoje obveze, tako je i zakonska obveze jedinice lokalne samouprave da se brine za naplatu svojih prihoda.

3. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid i pročitao zaključak Općinskog suda u Zadru od 30. studenog 2018. (list 7 spisa), dopis Fini i rješenja Općine [adresa] sa prilozima klasa: UP/I-363-03/16-03/733, URBROJ:2198/12-04/16-1 od 30. prosinca 2016., klasa: UP/I-325-08/16-03/549, URBROJ:2198/12-04/16-1 od 30. prosinca 2016. i klasa: UP/I-363-03/14-03/01513, URBROJ: 2198/12-04/14-01 od 31. prosinca 2014. (list 12 do 37 spisa), prijavu boravišta u [adresa] na ime tužitelja na dan 30. travnja 2001.(list 37-38 spisa), potvrdu o promjeni adrese boravka u SR Njemačkoj na dan 6. ožujka 2011. i potvrda o odjavi boravišta tužitelja u [adresa] na dan 2. svibnja 2017. (list 39-41 spisa), potvrdu o registraciji tvrtke ovršenika od 1. svibnja 1998. u SR Njemačkoj (list 42-44 spisa), rješenje Općine Vir od 5. lipnja 2015. sa dostavnicom (list 49-50 spisa), rješenje Općine Vir od 22. travnja 2015. sa dostavnicom (list 51-52 spisa) te su saslušani svjedoci LB, KB, VB, SB, GB i NB i tužitelj te je izvršen uvid i pročitan spis Općinskog suda u Zadru spis Ovr 617/18.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha ovrhovoditelja, ovdje tuženika koja se provodi u predmetu br. Ovr-617/2017 pred Općinskim sudom u Zadru, a na temelju rješenja o ovrsi Općine Vir klasa: UP/I-363-03/16-03/733, URBROJ:2198/12-04/16-1 od 30. prosinca 2016., klasa: UP/I-325-08/16-03/549, URBROJ:2198/12-04/16-1 od 30. prosinca 2016. i klasa: UP/I-363-03/14-03/01513, URBROJ: 2198/12-04/14-01 od 31. prosinca 2014. jer da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika odnosno da je nastupila zastara tražbine.

4.1. Županijski sud u Šibeniku je dana 17. lipnja 2025. pod brojem Gž-25/2023-3 ukinuo presudu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-13/2019 od 12. listopada 2022. i predmet vratio na ponovno suđenje navodeći u bitnome da u ovom postupku odlučnu činjenicu predstavlja samo okolnost je li nastupila zastara tražbine koja se namiruje u postupku izravne naplate.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane, a kako to i propisuje odredba čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP).

7. Kako to slijedi iz sadržaja spisa Općinskog suda u Zadru broj Ovr-617/18 odnosno rješenja i zaključka Općinskog suda u br. Ovr-617/18 od dana 30. studenog 2018. ovdje tužitelj upućen je na parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st.1. t. 7. i 11 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/20, dalje OZ), da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetnih ovršnih isprava i zbog razloga nastupa zastare tražbine ovrhovoditelja.

7.1. Iz dopisa Financijskoj agenciji i rješenja Općine Vir sa karticama dokumenata i dostavnicama klasa: UP/I-363-03/16-03/733, URBROJ:2198/12-04/16-1 od 30. prosinca 2016., klasa: UP/I-325-08/16-03/549, URBROJ:2198/12-04/16-1 od 30. prosinca 2016. i klasa: UP/I-363-03/14-03/01513, URBROJ: 2198/12-04/14-01 od 31. prosinca 2014. (list 12 do 37 spisa), slijedi da je ovrhovoditelj dana 07. veljače 2018. Financijskoj agenciji dostavio zahtjev za pljenidbu novčanih sredstava ovršenika i prijenos istih ovrhovoditelju temeljem rješenja o ovrsi Općine Vir, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo klasa: UP/I-325-08/16- 03/549, ur. broj: 2198/12-04/16-1 od 30. prosinca 2016. godine (dug za komunalnu naknadu i kamate – list 12 spisa) uvidom u koje rješenje proizlazi da je na istom istaknuta potvrda izvršnosti na dan 08. ožujka 2017. godine i kojem prileže izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja sa stanjem na dan 30. prosinca 2016. godine i prikaz obračuna kamata za period od 31. listopada do 30. prosinca 2016. Nadalje, uvidom u dopis Općine Vir, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo od 02. veljače 2018. godine slijedi da je ovrhovoditelj dana 07. veljače 2018. Financijskoj agenciji dostavio zahtjev za pljenidbu novčanih sredstava ovršenika i prijenos istih ovrhovoditelju temeljem rješenja o ovrsi Općine Vir, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo klasa: UP/I-363-03/16- 03/733, ur. broj: 2198/12-04/16-1 od 30. prosinca 2016. (dug za uređenje voda i kamate - list 20 spisa) uvidom u koje rješenje proizlazi da je na istom istaknuta potvrda izvršnosti na dan 28. veljače 2017. godine i kojem prileže izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja sa stanjem na dan 30. prosinca 2016. i prikaz obračuna kamata za period od 31. listopada do 30. prosinca 2016. godine. Uvidom u dopis Općine Vir, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo od 02. veljače 2018. godine sud utvrđuje da je ovrhovoditelj dana 07. veljače 2018. godine Financijskoj agenciji dostavio zahtjev za pljenidbu novčanih sredstava ovršenika i prijenos istih ovrhovoditelju temeljem rješenja o ovrsi Općine Vir, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo klasa: UP/I-363-03/14- 03/01513, ur. broj: 2198/12-04/14-01 od 31. prosinca 2014. (dug za komunalnu naknadu i kamate – list 27 spisa) uvidom u koje rješenje proizlazi da je na istom istaknuta potvrda izvršnosti na dan 07. ožujka 2015. godine i kojem prileže izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja sa stanjem na dan 31. prosinca 2014. i prikaz obračuna kamata za period od 15. lipnja 2009. godine do 15. listopada 2014. godine i prikaz obračuna kamata za period od 16. listopada 2014. godine do 31. listopada 2014. Uvidom u dostavnice sa lista 19, 26 i 35 spisa slijedi da su gore navedena tri rješenja o ovrsi dostavljena ovdje tužitelju na način da mu je prvo ostavljena obavijest da u određeni dan i sat bude na mjestu dostave radi primanja pismena, a kako očito nije zatečen na taj dan, rješenja su mu ostavljena u poštanskom sandučiću.

7.2. Iz prijave boravišta u [adresa] na ime tužitelja na dan 30. travnja 2001.(list 37-38 spisa), slijedi da je tužitelj sa obitelji prijavljen da boravi u mjestu Donauworth, Njemačka dok iz potvrde o odjavi boravišta tužitelja u [adresa] na dan 2. svibnja 2017. (list 39-41 spisa), proizlazi da je odjavljen radi preseljenja u inozemstvo.

7.3. Iz potvrde o registraciji od 1. svibnja 1998. proizlazi da je tužitelj u SR Njemačkoj registrirao firmu te da isti od 25. travnja 1995. ima kao strani državljanin dozvolu boravka izdanu neograničeno od strane pokrajinskog ureda Donau - Reis.

7.4. Iz rješenja Općine Vir od 5. lipnja 2015. UR.BR. 374-3401-2-15-1 sa dostavnicom, (list 49-50 spisa) slijedi da je rješenje ovdje tužitelju ostavljeno 22. srpnja 2015. u sandučiću te da je istom ostavljena obavijest dana 21. srpnja 2015. da u određeni dan i sat bude na mjestu dostave radi primanja pismena dok iz rješenja Općine Vir od 22. travnja 2015. UR.BR. 2198/12-04/15-1 sa dostavnicom, (list 51-52 spisa) slijedi da je rješenje ovdje tužitelju ostavljeno 17. lipnja 2015. u sandučiću te da je istom ostavljena obavijest dana 16. lipnja 2015. da u određeni dan i sat bude na mjestu dostave radi primanja pismena.

8. Iz iskaza svjedoka NB proizlazi da je tužitelja upoznao 2015. i to iz razloga što se isti bavio prodajom automobila, a živio je u Njemačkoj te je putem svoga kuma dogovarao sa tužiteljem kupnju automobila. Nema konkretnih saznanja u svezi predmeta ovog spora već samo o tome da je tužitelj živio u [adresa] i da je u 5. mj 2017. došao iz Njemačke živjeti u [adresa], a da je on često znao biti na [adresa] prije 2017. ali da SB nije nikad bilo na [adresa]. Zna da je tužitelj imao firmu u Njemačkoj gdje je živio i radio.

8.1. Svjedok LB je u svome iskazu naveo da poznaje tužitelja te zna da sada živi na [adresa], a da je prije toga dugo godina živio u [adresa] iz razloga što mu je on na [adresa] kad se vratio pomagao istovariti stvari.

8.2. Svjedok KB je u svome iskazu naveo da je tužitelja upoznao u svibnju 2017. i od tada da su prijatelji ali ga prije toga nije poznavao, međutim zna po pričama da je tužitelj nekada živio u [adresa] te da je živio na [adresa] u svibnju 2017., ali ne zna kad je točno došao iz Njemačke.

8.3. Svjedok VB je u svome iskazu naveo da tužitelja poznaje 12-13 godina te ga je upoznao jer je njegov prijatelj na [adresa] stanovao preko puta njegove kuće. Tužitelj da je živio u [adresa] međutim da bi znao dolaziti dan, dva na [adresa]. Rijetko ga je viđao i zna da se on kratko zadržavao na [adresa]. On od 2014. -2015. da je imao ključ od kuće od tužitelja te da mu je on provjeravao poštanski sandučić i ako nešto dođe da bi to uslikao i poslao tužitelju. On da je to radio otprilike 1 mjesečno, a obično da su dolazili računi za struju i vodu. On bi otvorio to pismeno, uslikao i poslao tužitelju. Nikada nije vidio da bi došlo tužitelju nešto od strane suda, jer da je došlo da bi on to bio zapamtio. Zna da je tužitelj došao pred ljeto 2017. i nikada nije vidio da bi u poštanskom sandučiću bila kakva ovrha. Nekada poštar na [adresa] da njemu u sandučić ubaci poštu za cijelo susjedstvo, a da on kada se njemu tako ubaci to odnese susjedu.

8.4. Svjedokinja GB je u svome iskazu navela da sa tužiteljem živi od 2015. u izvanbračnoj zajednici te su od 2015. do 2017. živjeli u [adresa], a potom su se preselili na [adresa]. Od 2015. do 2017. da su par puta dolazili na [adresa] po par dana. Tužitelj da na [adresa] ima kuću sa apartmanima i da trenutno ona vodi brigu o turistima dok je od 2015. do 2017. o apartmanima brinula agencija. Od 2015. do 2017. da oni nisu imali vremena dolaziti na [adresa] na godišnji, jer je tužitelj u Njemačkoj imao svoju firmu s automobilima, a ona da je bila zaposlena u drugoj firmi. Na [adresa] da imaju 4 apartmana, te da je ŽB bio zadužen za to da provjerava poštu i pazi na račune koji dolaze te bi ih isti slikao i poslao njima i onda bi ih oni tako plaćali. Ona da nikad nije vidjela rješenje o ovrsi u sandučiću, a niti joj je VB poslao fotografirano takvo rješenje, a za ovrhu je saznala kada je krenula plaćati račune te vidjela da nema novca na računu.

9. Tužitelj je u svome iskazu naveo da osporava da je ikada zaprimio bilo kakvo rješenje Općine Vir, te isti, a nakon što su mu predočene dostavnice u kojima stoji da je pismeno ostavljeno u sandučiću navodi da on nikada nije našao u sandučiću nikakvo pismeno, koje bi se odnosilo na predmet spora te da takvo pismeno nije pronašao niti VB koji jedini ima ključ od njegove kuće u kojoj se nalazi ključ od poštanskog sandučića. On da je više navrata pisao Općini Vir da mu dostavi podatke o visini dugovanja, međutim, da mu se iz Općine Vir nikada nisu javili, a niti u svezi ostalih stvari na koju je on prigovarao. Do 2017. godine da je živio u [adresa] i to od 1996. godine, a 2015. godine da nije siguran koliko je puta bio u Hrvatskoj jer je on u Njemačkoj imao firmu sa 30 ljudi zaposlenih dok je za ovrhu saznao sam kad se vratio u Hrvatsku i kad je primijetio da su mu nestali novci sa računa i to temeljem rješenja o ovrsi u svezi ovog spora. On da ima nerazriješenu situaciju sa Općinom Vir u svezi površine za koju mora plaćati naknadu te da je on u više navrata dopisom i žalbama kontaktirao Općinu Vir da se konačno razriješi taj problem, međutim, kako isti ne odgovaraju on čekajući rješenje toga spora ne plaća račune za komunalnu naknadu, a koji iznos računa je sporan. On je na svaki račun uložio žalbu o kojoj Općina Vir još nije odlučila.

10. Odredbom čl. 52. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012 , 25/2013 , 93/2014 , 55/2016 , 73/2017 , 131/2020 , 114/2022 , 6/2024 , dalje OZ) je propisano da ako je žalba izjavljena zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Nadalje, odredba čl. 55. st. 3.OZ-a propisuje da je ovršenik tužbu kojom pokreće parnicu dužan, odnosno može utemeljiti, samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

10.1. U žalbi na rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha ovršenika, ovdje tuženika, isti je kao žalbeni razlog naveo da se ovrha u odnosu na njega ne može provesti jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave te da je nastupila zastara tražbine odnosno istakao je žalbene razloge iz čl. čl. 50. st.1 t. 7. i 11. OZ. Člankom 50. st. 1. t. 7. i 11. OZ propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika odnosno ako je nastupila zastara tražbine.

11. Tužitelj u tužbi navodi da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik donio tri rješenja o ovrsi koja nisu stekla svojstvo ovršnosti jer mu nisu nikada dostavljena (ostavljena su u poštanskom sandučiću) te da su u njima zatražena potraživanja očigledno zastarjela, a kojima se ujedno plijene potraživanja po istoj osnovi koja se odnose na isto vremensko razdoblje u čemu se očituju nezakonitosti u postupanju tuženika s time da ovršeniku nije omogućeno da sudjeluje u postupku.

11.1. Na rješenjima o ovrsi je ovlašteno javnopravno tijelo istaknulo potvrdu o izvršnosti, a ovaj sud u ovom postupku nije ovlašten odlučivati da li su bili ispunjeni uvjeti za stavljanje potvrde o izvršnosti na ovršnu ispravu koju je donijelo to javnopravno tijelo jer potvrdu o ovršnosti daje sud odnosno tijelo koje je odlučivalo o tražbini u prvom stupnju, iz čega proizlazi da potvrdu o ovršnosti takve isprave može ispitivati samo ono tijelo koje je odluku i donijelo odnosno Općina Vir. Stoga je sud vezan tako iskazanom potvrdom o ovršnosti.

12. Odredbom čl. 91. st.1. Zakon o komunalnom gospodarstvu Narodne novine br. 68/2018, 110/2018, 32/2020, 145/2024 – dalje: ZKG) komunalna naknada je definirana kao novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture, pa je nesporno riječ o javnom davanju, dok su izvršna rješenja o ovrsi, kako to i proizlazi iz istih, donesena sukladno odredbi čl. 23. st. 5. ZKG koji je propisivao da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva za kalendarsku godinu do 31. ožujka tekuće godine, ako se na osnovi odluke predstavničkog tijela mijenja njezina visina u odnosu na prethodnu godinu, a izvršava ga u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobiti.

13. Sukladno odredbi čl. 65. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj:

177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, Odluka USRH-120/13, 125/13, 148/13, Odluka USRH - 83/14 i 143/14) u svezi s utvrđivanjem, naplatom, povratom poreza, žalbenim postupkom, zastarom i prekršajnim postupkom primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 15/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20. – dalje: OPZ) i Prekršajnog zakona, dok odredba čl. 2. st. 8. OPZ propisuje da se na poreze na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja propisana Zakonom, ako Zakonom ili posebnim propisima nije uređeno drugačije. Drugim javnim davanjima smatraju se carine, pristojbe, doprinosi, naknade za koncesije, novčane kazne za porezne prekršaje i sva davanja čije je utvrđivanje i/ili naplata i/ili nadzor prema posebnim propisima u nadležnosti poreznog tijela. Sukladno čl. 3. OPZ porezno tijelo jest tijelo državne uprave, upravno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave ili upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi utvrđivanja i/ili nadzora i/ili naplate poreza.

13.1. Odredba čl. 94. st. 1. OPZ propisuje relativni zastarni rok, odnosno da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći, st. 3. da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate, a st. 4. da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove. Ujedno, članak 96. OPZ propisuje da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema odredbama čl. 94. st. 3., 4. i 5. ovoga Zakona.

14. Uvidom u rješenje klasa: UP/I-363-03/14-03/01513, ur. broj: 2198/12-04/14-01 od 31. prosinca 2014. (list 28 spisa) utvrđeno je da se odnosi na dospjele naknade za komunalnu naknadu i kamate za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2014., dok se rješenje o ovrsi klasa: UP/I-363-03/16-03/733, URBROJ:2198/12-04/16-1 od dana 30. prosinca 2016. (list 13 spisa), odnosi na dospjele naknade za komunalnu naknadu i kamate za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. prosinca 2016., a rješenje klasa: UP/I-325-08/16-03/549, ur. broj: 2198/12-04/16-01 od 30. prosinca 2016. (list 21 spisa) se odnosi na dospjele naknade za uređenje voda i kamate za razdoblje 1. siječnja 2016. do 30. prosinca 2016.

15. Kako je prethodno navedeno, zastara prava i obveze tijela uprave jedinice lokalne samouprave, u čijem je djelokrugu komunalno gospodarstvo, na utvrđivanje i naplatu komunalne naknade počinje teći istekom godine u kojoj je utvrđena obveza, te zastarijeva istekom 6 godina počevši od tog dana.

15.1. Obzirom da je početak tijeka obračunskog razdoblja iz rješenja o ovrsi od 31. prosinca 2014. od dana 1. siječanj 2011. (za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2014.), počinje teći istekom godine u kojoj je utvrđena obveza, a u odnosu na komunalnu naknadu i kamate ujedno i početak tijeka zastarnog roka, to nije nastupila zastara, jer do dana podnošenja prijedloga za ovrhu 7. veljače 2018. godine nije proteklo više od šest godina.

16. Obzirom da je početak tijeka obračunskog razdoblja iz rješenja o ovrsi od 30. prosinca 2016. od dana 1. siječanj 2016. (za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. prosinca 2016.), počinje teći istekom godine u kojoj je utvrđena obveza, a u odnosu na komunalnu naknadu i kamate ujedno i početak tijeka zastarnog roka, to je nije nastupila zastara, a kako tvrdi tužitelj jer do dana podnošenja prijedloga za ovrhu 7. veljače 2018. godine nije proteklo više od šest godina.

17. Obzirom da od dana ovršnosti rješenja o ovrsi od 30. prosinca 2016., dana 8. ožujka 2017., a koje se odnosi na uređenje voda i kamate, do podnošenja prijedloga za ovrhu od dana 7. veljače 2018. godine nije proteklo više od tri odnosno šest godina to nije nastupila zastara tražbine.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a, te sukladno kriterijima utvrđenim Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, nadalje Tarife). Stoga je tuženiku valjalo priznati zatraženi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr.8/1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 10. ožujka 2002., 13. svibnja 2022., 7. rujna 2022., 12. listopada 2022. i 8. rujna 2025.u iznosu od po 200,00 EUR sukladno Tbr.9/1. Tarife te trošak sastava žalbe od 31. listopada 2022. u iznosu od 200,00 EUR, sveukupno 1.400,00 EUR, uvećano za PDV od 25% iznosi 1.750,00 EUR Ovaj sud je odbio zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe za žalbu i presudu obzirom da nije navedeno koliki iznos se potražuje.

U Zadru, 24. rujna 2025.

Sutkinja

Jadranka Nižić-Peroš, univ.spec.iur.

Pravna pouka:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju, po punomoćniku,

2. Tuženiku, po punomoćnik