Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-565/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog CT, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog CT protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-456/2023-47 od 3. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Djelomično se prihvaća žalba optuženog CT, preinačuje se pobijano rješenje na način da se ukida mjera opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25., dalje: ZKP/08), zabrane približavanja oštećenoj DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na udaljenost manju od 100 metara, dok u preostalom dijelu pobijano rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu su na temelju čl. 98. st. 6. u svezi čl. 98. st. 2. toč. 4. i toč. 5. ZKP/08, protiv optuženog CT produljene mjere opreza zabrane približavanja oštećenoj DT, iz [adresa], na udaljenost manju od 100 metara, te zabrane uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze sa oštećenom DT, koje mjere opreza će izvršavati djelatnici PU Varaždinske, Policijske postaje Varaždin, s time da je optuženik upozoren da će se u slučaju nepridržavanja naloženih mjera opreza iste zamijeniti istražni zatvorom, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se optuženi CT po braniteljici odvjetnici Željki Pintarić, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine, te ukine mjera opreza zabrane približavanja oštećenoj.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba optuženika djelomično je osnovana.

5. Premda optuženik rješenje pobija zbog povrede kaznenog zakona, navedeno žalbeno pobijanje ničim ne konkretizira ni argumentira, zbog čega je sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti, kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik sadržajno ne pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, već samo pobija utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno- zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog koje su mjere opreza produljene, kao i zaključak i ocjenu suda prvog stupnja da je za preveniranje iteracijske opasnosti protiv njega potrebno produljiti mjeru opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. ZKP/08 tj. zabrane približavanja oštećenoj DT na udaljenost manju od 100 metara, dok ne osporava produljenje mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 5. ZKP/08 tj. zabrane uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze sa oštećenom DT.

7. Stoga u pogledu utvrđenja postojanja osnovane sumnje valja samo navesti da je sud prvog stupnja pravilno i osnovano naveo da osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti proizlazi iz činjenice da je optužnica potvrđena rješenjem optužnog vijeća od 7. veljače 2024., te se predmet nalazi u fazi rasprave, u kojoj fazi pravno nije niti moguće preispitivati postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

8. Nije u pravu optuženik kada sadržajno pobija utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog koje su mjere produljene, s bitnom tvrdnjom da je nesporno da su između njega i oštećene odnosi teško narušeni i poremećeni od 2016., no unatoč tome prema oštećenoj nije bio agresivan, osporava tvrdnju oštećene da se jednom prilikom prema njoj zaletavao, te smatra da ne postoji potreba za produljenje mjera opreza jer ne postoji opasnost od ponavljanja djela, odnosno počinjenja kaznenog djela kojim je prema navodima optužnice prijetio. Naime, s obzirom da su između optuženika i oštećene odnosi dulje vrijeme teško narušeni i poremećeni, optuženik navodi još od 2016., zbog neriješenih imovinskih odnosa zbog kojih se vode sudski postupci, te da je optuženik u situaciji teško narušenih odnosa na razini osnovane sumnje prijetio oštećenoj na inkriminirani način, za što se tereti u ovom kaznenom postupku, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da predvidivo i nadalje postoji bojazan da bi optuženik mogao ponoviti kazneno djelo za koje se tereti, odnosno počiniti kazneno djelo kojim je prijetio. Stoga nije u pravu optuženik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti.

9. Što se tiče mjera opreza koje su produljene pobijanim rješenjem, kao što je ranije navedeno, optuženik ne pobija produljenje mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 5. ZKP/08, tj. zabrane uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze sa oštećenom DT, već samo pobija produljenje mjera opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. ZKP/08, tj. zabrane približavanja oštećenoj DT na udaljenost manju od 100 metara, s bitnom tvrdnjom da mu je tom mjerom onemogućeno da živi u stanu koji se nalazi na istoj adresi na kojoj živi oštećena (stan oštećene nalazi se u suterenu, a stan optuženog na katu kuće), jer bi na taj način kršio navedenu mjeru opreza, zbog čega živi u svojoj vikendici koja nema primjerene uvjete za život, posebno u zimi zbog grijanja.

10. U pravu je optuženik kada u žalbi osporava daljnju primjenu mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. ZKP/08. Naime, optuženiku nije izrečena mjera opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 10. ZKP/08, tj. udaljenje iz doma koji se nalazi na adresi [adresa], na kojoj adresi živi i oštećena, zbog čega optuženik ima pravo stanovati u svom stanu koji se nalazi na navedenoj adresi. S druge strane, stanovanjem u navedenom stanu optuženik bi došao u situaciju da bi nužno kršio mjeru opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. ZKP/08, jer bi se neminovno prilikom susreta sa oštećenom, koja živi na istoj adresi, istoj približio na udaljenost manju od 100 metara, zbog čega je optuženik, kako bi izbjegao kršenje navedene mjere opreza, stanovao u vikendici. Uzimajući u obzir navedena utvrđenja, zatim činjenice da je optuženik do sada kazneno i prekršajno neosuđivan, da je stariji od 80 godina, sa zdravstvenim problemima, te da su mjere opreza na snazi od 4. kolovoza 2023., kada su rješenjem državnog odvjetnika određene, dakle preko dvije godine, za koje vrijeme je optuženik poštivao mjere opreza, u pravu je optuženik kada žalbom osporava daljnju primjenu mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. ZKP/08. Stoga je djelomično prihvaćena žalba optuženika, te preinačeno pobijano rješenje na način da je ukinuta mjera opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. ZKP/08, dok je u preostalom dijelu rješenje ostalo neizmijenjeno.

11. Zbog navedenih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. i 3. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko