Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-314/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Nikolića, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Lovran, kao pravnog slijednika ranije tužiteljice UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Maji Tuhtan, odvjetnici iz Opatije, protiv 1- tuženika CĐ, javnog bilježnika iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Karmen Pende Kovačević, odvjetnici iz Rijeke, te 2-tuženika HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sonji Bonifačić, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbama tužiteljice i drugo tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1624/2017-37 od 24. siječnja 2020., u sjednici održanoj 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana kao i žalba drugotuženika u pobijanom dijelu (točka III.) izreke, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1624/2017-37 od 24. siječnja 2020.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1624/2017-37 od 24. siječnja 2020., odlučeno je:

I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je pravno ništetna potvrda OU-159/2014 od 13. svibnja 2014. godine koju je prvotuženi Javni bilježnik izdao radi brisanja zabilježbe da je prijenos prava vlasništva sa UĐ na HĐ učinjen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 180.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti i to na etaži br. 1 od ¼ dijela cijele z.č. [katastarska čestica] kuća stanovanja, 2 garaže i dvorište od 684 m2 sa kojom je uspostavljeno pravo vlasništva posebnog dijela i to I. kat i mansarda na nacrtu označeno crvenom bojom, u ½ idealnog dijela, vlasništvo HĐ.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji da briše tanje nastalo provedbom rješenja broj: Z-2822/14 od 15. svibnja 2014.godine i uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije uknjižbe prava iz tog rješenja.

3. Nalaže se tuženima da naknade tužiteljici parnični trošak.

II. Nalaže se tužiteljici da 1-tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.218,75 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. siječnja 2020.g. pa do isplate, u skladu s odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15), sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tužiteljici da 2-tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. siječnja 2020.g. pa do isplate, u skladu s odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15), sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe".

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a što je žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Protiv navedene presude pobijajući je u dijelu pod točkom 3. izreke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, žalbu je izjavio drugotuženik zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u cijelosti.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana, kao ni žalba drugotuženika.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti potvrde OU-159/2014 od 13. svibnja 2014. godine koju je provotuženik izdao radi brisanja zabilježbe da je prijenos vlasništva sa tužiteljice na drugotuženika učinjen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 180.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti i to na etaži br. 1. od ¼ dijela cijele zč. [katastarska čestica] sa kojom je uspostavljeno pravo vlasništva posebno dijela i to I. kata i mansarde na nacrtu označene crvenom bojom u ½ idealnog dijela vlasništvo HĐ, te brisanja stanja nastalog provedbom rješenja Z-2822/14 od 15. svibnja 2014. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe prava iz tog rješenja.

6. Tijekom postupka tužiteljica UĐ umrla, pa je nakon rješenja o prekidu i rješenja o nastavku postupka, postupak preuzela Općina Lovran sada tužiteljica u ovom predmetu.

6.1. U predmetu je sporno da li je ništetna potvrda OU-159/2014 od 13. svibnja 2014., koji je prvotuženik javni bilježnik izdao radi brisanja zabilježbe da je prijenos prava vlasništva sa tužiteljice na drugotuženika HĐ učinjen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 180.000,00 DEM u protuvrijednosti u kunama.

7. U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica UĐ s drugotuženikom **.**.2000. zaključila ugovor o zajmu i sporazum radi osiguranja tražbine prijenosom vlasništva kojim drugotuženik daje tužiteljici zajam od 180.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, a tužiteljica se obvezala zajam vratiti najkasnije do 10. veljače 2000., a ako zajam ne vrati tuženik je ovlašten pribaviti od javnog bilježnika potvrdu ovršnosti sa danom 11. veljače 2000.,

- da je u točki IV ugovora navedeno da su ugovaratelji suglasni da im se radi osiguranja tražbine iz članka 1. tog ugovora prenese pravo vlasništva sa imena UĐ na ime zajmodavatelja ŽĐ na nekretnini zajmoprimatelja protivnika osiguranja upisane u zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], z. ul. [broj ZK uloška], zč. [katastarska čestica] zk. II, kuća sagrađena na zč. [katastarska čestica], ½ dijela prvog kata i mansarde na diobenom nacrtu obojenom crvenom bojom, a što u naravi predstavlja stan na prvom katu površine 100m²,

- da je u točki V. istog ugovora navedeno da protivnik osiguranja – zajmoprimatelj UĐ dozvoljava da se na temelju tog sporazuma u zemljišne knjige upiše prijenos vlasništva na nekretnini iz predmetnog članka sa njezinog imena na ime zajmodavatelja uz istovremenu zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja potraživanja iz članka 1. tog ugovora i sporazuma, tj. za iznos od 180.000,00 DEM protuvrijednost u kunama,

- da je u točki VI. istog ugovora navedeno da osigurana tražbina dospijeva istekom roka iz članka 2. tog ugovora i da nakon dospijeća osigurane tražbine protivnik osiguranja time izjavljuje da na temelju tog Sporazuma zajmodavatelj može neposredno provesti prisilnu ovrhu radi predaje predmetne nekretnine u posjed zajmodavatelju,

- da je točkom IX. ugovora navedeno da su ugovorne strane suglasne da o dospijeću nije potrebno upućivanje obavijesti temeljem članka 277. Ovršnog zakona, pa se protivnik osiguranja potpisom ugovora odriče prava tražiti prodaju nekretnine te ako zajmoprimatelj o dospijeću ne ispuni osiguranu tražbinu, smatrat će da je zajmodavatelj postao punopravni vlasnik, te se ovlašćuje po pribavi potvrde o ovršnosti u zemljišnim knjigama na brisanje zabilježbe da je prijenos obavljen radi osiguranja,

- da je protutuženik temeljem ugovora o zajmu i sporazuma izdao dana 12. veljače 2000., potvrdu pod poslovnim broje: OU-252/2000 kojom se potvrđuje tražbina protupravno vjerovnikovo stjecanje vlasništva predmetne nekretnine, te da je rješenjem poslovni broj: Z-344/00 od 04. rujna 2022., na predmetnim nekretninama dopustili brisanje zabilježbe da je prijenos vlasništva s fiducijarnog dužnika UĐ na fiducijarnog vjerovnika HĐ učinjen radi osgiruanja novčane tražbine u iznosu od 180.000 DEM u protuvrijednosti u kunama kako je to utvrđeno ugovorom o zajmu i sporazumom,

- da je presudom Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj: P-490/02 od 27. prosinca 2010., koja je potvrđena presudom Županijskog suda poslovni broj: Gž-5320/05 od 14. svibnja 2008., odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja tražbine prijenosom vlasništva od 05. siječnja 2000., a revizijskom odlukom poslovni broj: Rev-1283/09-2 od 01. travnja 2010., odluke su preinačene u dijelu kojim je odbijen i zahtjev za brisanje zk. stanja, tako da je u tom dijelu zahtjev prihvaćen i određeno je brisanje stanja nastalog provedbom rješenja

Z-344/00 od 04. veljače 2002,

- da je presudom i rješenjem Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj: P-566/2013-4 od 17. ožujka 2014., koja je potvrđena drugostupanjskom odlukom poslovni broj: Gž- 1551/2014 od 09. ožujka 2016., odbijen zahtjev tužiteljice za ukidanje stvarnog tereta prijenosa prava vlasništva tuženika na nekretninama tužiteljice koji prijenos vlasništva je sa fiducijarnog dužnika na fiducijarnog vjerovnika učinjen radi osiguranja novčane tražbine, jer da je taj teret izgubio razumnu svrhu, obzirom da je u postupku utvrđeno da se ne radi o stvarnim teretima iz članka 246. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu: ZV), a da bi se mogla primijeniti odredba u njihovom ukidanju nego je utvrđeno da se radi o fiducijarnom pravu vlasništva koje osnovu nalazi u odredbi članka 34. ZV,

- da je rješenjem Z-3548/2011 od 20. rujna 2011., brisano zemljišno knjižno stanje nastalo provedbom rješenja Z-344/00 i uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije provedbe tog rješenja odnosno da je ostalo zabilježeno da je upis učinjen radi osiguranja novčane tražbine u visini od 180.000,00 DEM u protuvrijednosti u kunama kako je to navedeno Sporazumom i Ugovorom o zajmu,

- da tužiteljica nije podmirila osiguranu tražbinu iz ugovora o zajmu i sporazumu,

- da iz potvrde javnog bilježnika (prvotuženika) poslovni broj: OU-159/2014 od 13. svibnja 2014., proizlazi da je drugotuženik pokrenuo postupak namirenja temeljem Ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja tražbine prijenosa vlasništva kod javnog bilježnika (prvotuženika) po članku 322. OZ, ranije članku 277. OZ, a koji dopis je tužiteljica, fiducijarna dužnica zaprimila 13. ožujka 2014., te da u roku od 30 dana nije dostavila očitovanje pa je rok istekao 13. travnja 2014. Iz spisa proizlazi da je drugotuženik izjavio da želi steći vlasništvo nekretnine umjesto isplate osigurane tražbine, pa je 13. travnja 2014., zajmodavatelj i predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik nekretnine.

- da je rješenjem Z-2822/14 od 15. svibnja 2014., dopušteno brisanje zabilježbe da je prijenos vlasništva s tužiteljice na drugotuženika učinjen radi osiguranja novčane tražbine u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 180.000,00 DEM.

8. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužiteljice, navodeći u obrazloženju pobijane odluke da je presudom Rev-1283/09 određeno brisanje stanja nastalog provedbom rješenja Z-344/00 od 04. veljače 2002. i uspostavu stanja kako je bilo prije provedbe tog rješenja, jer su odredbe članka 277. tada važećeg Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08– u daljnjem tekstu: OZ/96) kogentne naravi odnosno prisilnog karaktera te da stranke nisu mogle člankom IX Ugovora o zajmu i sporazumom isključiti postupanje u smislu članka 277. OZ radi stjecanja punopravnog vlasništva u korist drugotuženika kao vjerovnika. Stoga je drugotuženik pokrenuo kod prvotuženika postupak u smislu članka 322. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ) (raniji članak 277. OZ) koji je pozvao tužiteljicu kao dužnika na izjašnjenje da ga u roku od 30 dana obavijesti zahtijeva li da se predmet osiguranja unovči preko javnog bilježnika uz upozorenje o pravnim posljedicama neočitovanja, a tužiteljica iako je primila poziv 20. ožujka 2014., nije se očitovala u skladu s obavijesti prema članku 322. OZ nego je poslala "izjašnjenje" koje nije u skladu s obavijesti, pa je bez pravnog učinka, zbog čega je predmetna potvrda pravilno donesena ispunjenjem uvjeta iz članka 322. OZ. S obzirom da predmetna potvrda ima snagu javne isprave tužiteljica ne može tražiti da se ista utvrdi ništetnom, s obzirom da se ne radi o pravnom poslu nego je eventualno mogla tražiti utvrđenje da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je nepravilno sastavljena.

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

9.1. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe OZ/96 koje su bile važeće na dan sklapanja ugovora i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretninu od 05. siječnja 2000.

10. Odredbom članka 277. stavak 1. OZ/96 koja odredba je identična odredbi sada članka 322. stavak 1. Ovršnog zakona propisano je da umjesto da pristupi unovčenju predmeta osiguranja prema odredbama članka 274.f ovog zakona predlagatelj osiguranja ovlašten je tražiti od protivnika osiguranja nakon dospijeća osigurane tražbine preko javnog bilježnika, da ga u roku od 30 dana obavijesti, preko istog javnog bilježnika, zahtijeva li da se preneseni predmet osiguranja unovči preko javnog bilježnika, uz upozorenje o pravnim posljedicama neočitovanja (stavak 7). U obavijesti iz stavka 1. ovog članka protivnik osiguranja dužan je odrediti najnižu cijenu po kojoj se predmet osiguranja može prodati, imenovati javnog bilježnika koji će obaviti prodaju, te priložiti njegovu izjavu da je voljan obaviti prodaju i da će od iznosa dobivenog prodajom prethodno namiriti tražbinu predlagatelja osiguranja s kamatama i troškovima, te porez na promet.

11. Iz spisa proizlazi da je javni bilježnik zatražio od fiducijarnog dužnosnika kao protivnika osiguranja (tužiteljice u ovom predmetu), a ovlašten od strane predlagatelja osiguranja (drugotuženika) obavijest (a s obzirom da nije ispunjena osigurana tražbina) " zahtjeva li da se stvar (nekretnina) na kojoj je vlasništvo preneseno proda ili da se preneseno pravo unovči putem javnog bilježnika, te drugo (a prema st.2.) da nakon toga protivnik osiguranja nije postupila prema odredbama stavak 1. i 2. ovog članka. Tužiteljica (protivnica osiguranja) je primila obavijest javnog bilježnika, ali se nije očitovala o namirenju duga, a niti se sukladno članku 277. stavka 1. i 2. OZ izjasnila o zahtjevu drugotuženika da se nekretnina na kojoj je vlasništvo preneseno radi osiguranja tražbine proda ili da se preneseno pravo unovči putem javnog bilježnika, pa je na temelju članka 277. stavak 7. OZ drugotuženik postao punopravni vlasnik nekretnine, a javni bilježnik (prvotuženik) je na temelju članka 277. stavak 8. OZ pravilno donio predmetnu potvrdu, pa zahtjev tužiteljice nije osnovan. Stjecanje vlasništva nekretnine u smislu članka 277. stavak 8. OZ je stjecanje temeljem zakona na temelju članka 129. stavak 1. ZV. Stoga je kod postojanja valjane potvrde o punopravnom vlasništvu nekretnine pravilno rješenjem poslovni broj: Z-2822/14 od 15. svibnja 2014., dopušteno brisanje zabilježbe da je prijenos vlasništva tužiteljice na drugotuženika učinjen radi osiguranja novčane tražbene u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 180.000,00 DEM, pa je neosnovan zahtjev tužiteljice za brisanje tog upisa i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

12. U odnosu na navode žaliteljice, treba reći da predmetna potvrda nije isprava iz članka 271. stavak 2. OZ odnosno članka 269. stavak 1. i 4. OZ protiv koje bi tužiteljica mogla ostvarivati prigovore u posebnoj parnici. Naime, u postupku je utvrđeno da su stranke ugovorile člankom V. Ugovora o zajmu i sporazumu od 05. siječnja 2000., da se na predmetnoj nekretnini koja je bila u suvlasništvu tužiteljice uknjiži prijenos prava vlasništva na drugotuženika radi osiguranja tražbine drugotuženika prema tužiteljici. Kako se tužiteljica nije očitovala o namirenju duga i nije postupila sukladno odredbi članka 277. stavak 1. i 2. OZ to je pravilno javni bilježnik donio predmetnu potvrdu jer je drugotuženik postao punopravni vlasnik nekretnine. Žaliteljica i ne osporava da je primila obavijest javnog bilježnika, a niti da je postupila prema članku 277. stavak 1. i 2. OZ, pa potvrda nema neistinit sadržaj s kojim je predstavljala temelj za upis punopravnog vlasništva drugotuženika. U ranije vođenim parničnim postupcima (P- 490/02 i P-566/13) nije utvrđena ništetnost zaključenog ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja tražbine prijenosom vlasništva, pa da bi se učinci ništetnosti protegnuli i na potvrdu koja je na temelju takvog pravnog posla izdana.

13. Odlučujući o troškovima parničnog postupka pravilno je prvostupanjski sud pozivajući se na članak 154. stavak 1. i 155. stavak 2. ZPP iste sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) odmjerio tužitelju u dosuđenom iznosu, a prema troškovniku, pa suprotno navodima drugotuženika materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, jer bi dosuđivanje većeg iznosa parničnog troška od zatraženog predstavljalo prekoračenje zahtjeva jer se sudi u granicama zahtjeva, zbog čega je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu.

14. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice, pa žalba ni zbog ovog razloga nije osnovana, zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

15. Kako tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku nema pravo na naknadu troškova istog, pa je odlučeno kao pod točkom II. ove drugostupanjske odluke.

U Dubrovniku, 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Zoran Nikolić