Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-600/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćnicima iz OD Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj P-206/2024- 10 od 31. ožujka 2025. u sjednici održanoj 24 rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba se djelomično prihvaća a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-206/2024-10 od 31. ožujka 2025.

a) potvrđuje u točki I.,II., III. izreke,

b) preinačuje u točki IV izreke tako da glasi:

"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, nadoknaditi tužitelju RH, OIB [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.681,06 EUR-a, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu: ... od 28.08.2006. godine solemniziran po javnom bilježniku Ivanu Kvakanu dana 30.08.2006. godine, poslovni broj OU-566/06-1 u dijelu odredbe čl. 2. koji glasi: „… promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora… „

II Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu 218- 50-3625804 od 28.08.2006. godine solemniziran po javnom bilježniku Ivanu Kvakanu dana 30.08.2006. godine, poslovni broj OU-566/06-1 u dijelu odredbe čl. 7. koji glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita…“

III Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju EH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.211,13 EUR-a, zajedno 2 Broj P-206-2024-10 sa zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na:

iznos 2,13 EUR od 31. siječanj 2010. do isplate,

iznos 11,79 EUR od 28. veljača 2010. do isplate,

iznos 15,50 EUR od 31. ožujak 2010. do isplate,

iznos 14,71 EUR od 30. travanj 2010. do isplate,

iznos 16,30 EUR od 31. svibanj 2010. do isplate,

iznos 28,24 EUR od 30. lipanj 2010. do isplate,

iznos 25,99 EUR od 31. srpanj 2010. do isplate,

iznos 31,70 EUR od 31. kolovoz 2010. do isplate,

iznos 30,90 EUR od 30. rujan 2010. do isplate,

iznos 26,65 EUR od 31. listopad 2010. do isplate,

iznos 35,28 EUR od 30. studeni 2010. do isplate,

iznos 46,16 EUR od 31. prosinac 2010. do isplate,

iznos 38,86 EUR od 31. siječanj 2011. do isplate,

iznos 41,92 EUR od 28. veljača 2011. do isplate,

iznos 38,73 EUR od 31. ožujak 2011. do isplate,

iznos 38,60 EUR od 30. travanj 2011. do isplate,

iznos 50,14 EUR od 31. svibanj 2011. do isplate,

iznos 55,05 EUR od 30. lipanj 2011. do isplate,

iznos 67,86 EUR od 31. srpanj 2011. do isplate,

iznos 68,00 EUR od 31. kolovoz 2011. do isplate,

iznos 52,34 EUR od 30. rujan 2011. do isplate,

iznos 53,09 EUR od 31. listopad 2011. do isplate,

iznos 52,29 EUR od 30. studeni 2011. do isplate,

iznos 54,81 EUR od 31. prosinac 2011. do isplate,

iznos 59,06 EUR od 31. siječanj 2012. do isplate,

iznos 59,19 EUR od 29. veljača 2012. do isplate,

iznos 57,20 EUR od 31. ožujak 2012. do isplate,

iznos 58,53 EUR od 30. travanj 2012. do isplate,

iznos 59,46 EUR od 31. svibanj 2012. do isplate,

iznos 58,13 EUR od 30. lipanj 2012. do isplate,

iznos 58,39 EUR od 31. srpanj 2012. do isplate,

iznos 57,86 EUR od 31. kolovoz 2012. do isplate,

iznos 53,88 EUR od 30. rujan 2012. do isplate,

iznos 792,39 EUR od 5. studeni 2012. do isplate, sve u roku od 15 dana

IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, nadoknaditi tužitelju RH, OIB [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.743,56 EUR-a, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 218-50-3625804 od 28. kolovoza 2006. (dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, te utvrđenje ništetnom odredbi Ugovora kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak (CHF) kao i zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja, a koji zahtjev se temelji na članku 323. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

6. Među strankama nije sporno:

- da su stranke zaključile Ugovor i to tuženik (banka) kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 17.965,00 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća,

- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit s rokom otplate od 84 mjeseca, za kupnju vozila

- da je ugovorena redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 5,95 % u vrijeme sklapanja Ugovora.

- da je tužitelj tijekom postupka povukao dio tužbenog zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o kamatnoj stopi,

6.1.Tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva (l.s. 207).

7. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 -dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).

8. Navedenom odlukom utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime su banke postupile suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

9. U odnosu na dio zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak sud smatra da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni ugovor o kreditu.

10. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

10.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP/14 prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Prigovor zastare sud je otklonio smatrajući da zastarni rok od 5 godina nije protekao, te da je rok počeo teći vezano za valutnu klauzulu donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž6632/17 dana 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 1. listopada 2021. nije nastupila zastara.

12. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više nego što bi bio platio da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.

13. Ispitujući presudu na osnovu članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje tuženik.

14. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članak 375. stavak 1. ZPP-a) valja kazati da se može zakonito utemeljiti odluka o utvrđenju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu donesenoj u kolektivnom sporu jer je prvostupanjski sud u ovom postupku utvrdio da je tužitelj potrošač i da Ugovor spada u one na koje se odnosi presuda donesena povodom kolektivne tužbe. U vezi s tim valja ukazati da je člankom 502.c. ZPP-a propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. Tako i Vrhovni sud u odluci broj Rev-3142/2018-3 od 19. ožujka 2019.

15. S obzirom na navedeno, tj. na vezanost parničnog suda u ovom postupku za utvrđenja iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi, brojni žalbeni navodi kojima se pokušava dokazati da ugovorna odredba nije nepoštena, a time ni ništetna, ne mogu utjecati na zakonitost pobijane presude. Navedene prigovore je žalitelj isticao tijekom postupka i prvostupanjski sud ih je argumentirano otklonio.

16. Protivno žaliteljevom shvaćanju pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koji je sud utemeljio na utvrđenju iz presude na koju se tužiteljica pozvala. U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da se sud nije mogao pozivati na presudu iz parnice donesene po kolektivnoj tužbi jer članak 502. c. ZPP i članka 118. ZZP/14 propisuju da se odredbe tih članaka odnose samo na naknadu štete, a ne i na stjecanje bez osnove, a da se kasnija izmjena ZPP- a kojom je proširena primjena te odredbe ne može unatražno primjenjivati. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na odredbu članka 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem.

17. Suprotno žalbenim navodima zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost. U ovom konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule počela je teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018., pa do dana podnošenja tužbe 1. listopad 2021 nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.

19. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan i postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.

18. Ocjenjujući žalbene navode da prvostupanjski sud nije proveo predložene dokaze, valja kazati da tuženik tijekom trajanja prvostupanjskog postupka nije predlagao dokaze na okolnost informiranja tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu, osim saslušanja djelatnice banke, od kojeg dokaza je tijekom postupka odustao.

19. U odnosu na odluku o troškovima postupka, stav je i ovog suda da je tužitelj uspio u sporu te da mu je tuženik dužan naknadi parnične troškove, primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a, bez obzira što je tužitelj djelomično povukao tužbu, jer u odnosu na taj dio zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, a naknada za troškove zastupanja po odvjetniku ostala je ista, odnosno u istom tarifnom razredu.

20. Protivno žalbenim navodima tuženika tužitelju pripada i trošak pristupa na ročište za objavu presude primjenom Tbr. 9. toč. 3. Tarife, trošak plaćene sudske pristojbe u dosuđenom iznosu, kao i trošak preliminarnog vještačenja, temeljem kojeg je tužitelj odredio visinu tužbenog zahtjeva, a tuženik navedenu visinu priznao, zbog čega nije niti provođeno financijsko vještačenje u ovom predmetu.

21. Ono na što tuženik opravdano ukazuje u žalbi jest da tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova koji se odnose na sastav 8 podnesaka, bez da je sud odredio za koje je podneske tužitelju priznao troškove. Tužitelju sukladno članku 155. stavak 1. ZPP-a i Tbr. 8.1 Tarife pripada trošak sastava četiri podneska i to od 9. prosinca 2001., 16. veljače 2022., 2. studenog 2022. i 4. listopada 2024.

22. Dakle, ukupno tužitelju pripadaju manji troškovi od onih koje je priznao sud prvog stupnja, zbog čega je preinačena odluka o troškovima postupka.

23. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. stavak 3. ZPP-a.

24. Kako je tuženik u žalbi uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva i to u pogledu sporednog potraživanja (troškova postupka), to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti temeljem članka 154. stavka 1. u vezi članka 166 stavak 1 ZPP-a.

Dubrovnik, 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić