REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2927/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB:38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-666/2023-5 od 13. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-370/21-133 od 27. veljače 2023., na sjednici održanoj 24. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-666/2023-5 od 13. ožujka 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 370/21-133 od 27. veljače 2023, postavljajući tri pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi:

„1. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. ZPP kad odbije tužbeni zahtjev na temelju činjenica koje su suprotne onima iz postupka zbog čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati?

2. Odstupa li drugostupanjska presuda od ustaljene prakse Vrhovnog suda RH da obrazloženje sudske odluke mora biti razumljivo i u skladu s dokazima i činjenicama u spisu jer se inače ne može ispitati (kao u odlukama Revr-67/2018, Rev-x-769/2012, Rev-640/2007, Revr-668/2007, Rev-601/1998) čime je tužitelj doveden do nerazumnog i objektivno neopravdanog rezultata?

3. Može li tužbeni zahtjev biti odbijen prema stavu suda da tužitelj nije predlagao rekonstrukciju na mjestu nesreće iako je tužitelj isti dokazni prijedlog iznio u tužbi, opetovao ga na svim raspravama i eksplicite naveo na ročištu 11. listopada 2017.?“.

1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužitelj navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr- 67/2018, Rev-x-769/2012, Rev-640/2007, Revr-668/2007, Rev-601/1998).

1.3. Tužitelj je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) – pravo na pravično suđenje.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Sva postavljena pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da sud nije izveo sve po tužitelju predložene dokaze kao i da se odluka temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Nižestupanjski sudovi su izveli dokaze predložene po tužitelju, uključujući prometno vještačenje na licu mjesta, dok utvrđenje činjeničnog stanja ovisi o konkretnim i jedinstvenim okolnostima konkretnog spora pa odgovor na njih ne može stvoriti načelno pravno shvaćanje, primjenjivo za buduće sporove slijedom čega postavljena pitanja nisu važna za jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3.2. U odnosu na odluke na koje se tužitelj poziva u prijedlogu valja reći kako se te odluke ne odnose na istovrsne pravne situacije odnosno jasno ukazuju na specifičnosti i jedinstvene okolnosti svakog pojedinog predmeta i činjenica koje se u njima utvrđuju.

4. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 1.3.). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Drugostupanjska odluka je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva slijedom čega se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tužitelj nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje.

5. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koja tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Ante Perkušić