Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-182/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Kati Brajković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, protiv ovršenika OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj Ovr 952/2022 od 15. prosinca 2022., 25. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, broj Ovr 952/2022 od 15. prosinca 2022.

II Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem o ovrsi donesenim na temelju ovršne isprave (ovršne javnobilježničke isprave – Ugovora o kreditu broj 9018217068 od 9. travnja 2014., solemniziranog po javnom bilježniku Snježani Plavetić iz [adresa], broj OV-1727/14 od 18. travnja 2014.) radi naplate novčanog potraživanja ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 115.009,88 eura, u protuvrijednosti kuna, prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to na ime glavnice iznos od 91.430,16 eura, na ime redovnih kamata iznos od 5.320,35 eura i na ime redovnih kamata 4.130,52 eura, određena je ovrha na nekretninama ovršenika, zabilježbom ovrhe, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Ovrhovoditelju je dosuđen trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.046,42 eura.

2. Pravovremeno izjavljenom žalbom ovršenik sadržajno pobija navedeno rješenje kao nezakonito i neosnovano, bez navođenja zakonskih žalbenih razloga, pozivajući se pravo na dom, te navodi da bi se prodajom nekretnine narušila pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

3. Žalba ovršenika nije osnovana.

4. Sud je pobijano rješenje ispitao primjenom odredbe članka 50. stavak 5. OZ-a i utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba ovršnog postupka, a na koje ovaj sud, primjenom odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi članka 21. stavak 1. i članka 50. stavak 5. OZ-a, pazi po službenoj dužnosti, a usvajanjem ovršnog prijedloga na temelju ovršne isprave, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno prijedlogu ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave iz članka 23. stavak 1. točka 5. OZ-a Ugovora o kreditu broj 9018217068 od 9. travnja 2014., solemniziranog po javnom bilježniku Snježani Plavetić iz [adresa], broj OV-1727/14 od 18. travnja 2014., donio rješenje o ovrsi sukladno odredbi članka 41. stavak 1. u vezi sa člankom 39. stavak 1. OZ-a. Citirani Ugovor zaključili su ovrhovoditelj, te ovršenika kao korisnik kredita i založni dužnik te je člankom 8.3 Ugovora založni dužnik dao suglasnost za upis založnog prava u korist banke na nekretnini u njegovom vlasništvu, te nadalje proizlazi da je navedeni javnobilježnički akt postao ovršan 5. travnja 2017.

6. Prijedlog za ovrhu sadrži sve radnje predviđene člankom 80. OZ-a, te je sukladno članku 82. stavak 1. OZ-a prijedlogu priložen i zemljišnoknjižni izvadak za predmetne nekretnine iz kojih je razvidno da je ovršenik vlasnik predmetne nekretnine, te da je u odnosu na iste upisano pravo zaloga temeljem citiranog ugovora, u korist ovrhovoditelja. Dakle, navedeni solemnizirani javnobilježnički akt, temeljem kojeg je određena ovrha ima pravno značenje ovršne isprave (članak 23. stavak 4. OZ-a) i sadrži potvrdu ovršnosti (članak 36. stavak 5.)

7. Neosnovan je žalbeni navodi kojim ovršenik ukazuje da se radi o jedinoj nekretnini ovršenika, jer je u konkretnom slučaju, ovršenik u ovršnoj ispravi i to članku 8.3. Ugovora dao suglasnost da se na temelju te ovršne isprave može provesti prisilna ovrha prodajom predmetne nekretnine radi namirenja tražbine ovrhovoditelja, zbog čega se ovršenik ne mogu pozivati na taj žalbeni razlog s obzirom da je dao izjavu kojom je dozvolio da se ovrha provede na nekretnini koja predstavlja njegovu jedinu nekretninu odnosno njegov dom.

8. Dakle, ovršenik, i u situaciji da je nekretnina na kojoj se provodi ovrha, jedina nekretnina ovršenika ne bi imala pravo na zaštitu pozivanjem na konvencijsko pravo na dom (članak 8.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10), jer je riječ o njegovoj dragovoljnoj raspoložbi, odnosno on je potpisom Ugovora o kreditu kao korisnik kredita i založni dužnik, znao da za dug vjerovnika odgovara nekretninom u kojoj stanuju, a da druge nekretnine za stanovanje nema (kako to tvrde) i pristali su na provođenje ovrhe radi namirenja tražbine ovrhovoditelja.

9. Osim toga odredbom članka 77. stavak 1. OZ-a propisano je ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. stavka 1. i članka 76. stavka 1. ovoga Zakona te na druge odredbe ovoga Zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. ovoga Zakona.

10. S obzirom na izneseno valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a, u svezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a.

11. Pošto ovršenik nije uspio u žalbenom postupku, ne pripadaju mu zatraženi troškovi sastava žalbe (članak 166. stavka 1. ZPP-a).

Dubrovnik, 24. rujna 2025.

Sutkinja:

Kate Brajković