REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-428/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Nenadić, odvjetnik u Osijeku, protiv I-tuženika Nacionalna memorijalna bolnica „Dr. Juraj Njavro“ Vukovar, Županijska 35, OIB 54896856295, kojeg zastupa punomoćnik Andria Dikonić, odvjetnik u Vinkovcima, II-tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Šalata 2, OIB 46377257342 i III-tuženika Klinički bolnički centar Osijek, Josipa Huttlera 4, OIB 89819375646, te umješača na strani II i III-tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-231/2023-26 od 10. svibnja 2024., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-226/2019-260 od 28. travnja 2023. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-226/2019-266 od 15. svibnja 2023., u sjednici održanoj 24. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-231/2023-26 od 10. svibnja 2024. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-226/2019-260 od 28. travnja 2023. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn- 226/2019-266 od 15. svibnja 2023. i presuda suda prvog stupnja i to kao pod točkom III. izreke presude suda prvog stupnja kojom je odbijen tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete na ime rente zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom i zbog izgubljene zarade kao i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II i III-tužitelja.

II. O troškovima ovog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je I-tuženiku Nacionalnoj memorijalnoj bolnici „Dr. Juraj Njavro“ platiti tužitelju IJ iz [adresa] na ime naknade štete zbog pogrešaka tijekom liječenja:

- zbog povrede prava osobnosti iznos od 62.298,10 Eur-a (šezdesetdvijetisuće dvjestodevedesetosameuradesetcenti) / 469.385,00kn (četiristošezdesetdevet tisućatristoosamdesetpetkuna), sa zateznom kamatom tekućom od dana 6. veljače 2023. određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, u roku do 15 dana.

- na ime tuđe njege i pomoći iznos od 1.158,50 Eur-a (tisućustopedesetosam eurapedesetcenti) / 8.728,72 kn (osamtisućasedamstodvadesetosamkunasedam desetdvijelipe), sa zateznom kamatom tekućom od dana 28. travnja 2023.

- na ime izgubljene zarade za razdoblje od 1. veljače 2012. do 30. rujna 2014., te na ime naknade štete u vidu mjesečne rente zbog izgubljene zarade od 22. listopada 2014. do studenog 2022. ukupno 57.147,41 Eur-a s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos kako je navedeno pod točkom II. izreke presude.

S preostalim dijelom tužbeni zahtjevi tužitelja za isplatu naknade štete zbog povrede prava osobnosti, rente na ime tuđe njege i pomoći i izgubljene zarade i rente zbog izgubljene zarade se odbijaju, a tužbeni zahtjevi za isplatu na ime izgubljene zarade s naslova vodoinstalaterskih i drugih radova, sviranja na zabavama i slično, kao i isplate rente zbog izgubljene zarade po tom osnovu - odbijaju se u cijelosti.

Naloženo je I-tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.273,20 Eur-a u roku od 15 dana.

Tužba i tužbeni zahtjevi u odnosu na II-tuženika Klinički bolnički centar Zagreb i III- tuženika Klinički bolnički centar Osijek odbija se u cijelosti.

Tužitelju je naloženo da II-tuženiku KBC Zagreb naknadi parnični trošak u iznosu od 2.043,40 Eur-a u roku od 15 dana.

Rješenjem je prihvaćeno sudjelovanje Croatia osiguranja d.d. Zagreb u svojstvu umješača na strani II i III-tuženika te je dopuštena preinaka tužbe tijekom postupka.

2. U povodu žalbe tužitelja presudom i rješenjem suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja osim u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi štete zbog izgubljene zarade zbog dodatnih poslova koje je tužitelj obavljao, i u tom dijelu je sud drugog stupnja ukinuo presudu suda prvog stupnja i predmet vratio tom sudu na ponovno odlučivanje.

3.1. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju čije je podnošenje ovaj sud dopustio rješenjem broj Revd-3753/2025 od 22. listopada 2024. zbog pitanja:

„- Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ako je sud u postupku utvrdio da je iznos naknade, odnosno rente na ime tuđe njege i pomoći veći od iznosa doplatka za tuđu njegu i pomoć, koju mu je priznao Centar za socijalnu skrb, pa tu razliku stvarne štete, ne navodeći razloge, propustio dosuditi tužitelju?

- Treba li u određivanju visine naknade za trajnu tuđu njegu i pomoć (rentu) uzeti u obzir iznos koji tužitelj ostvaruje od Centra za socijalnu skrb temeljem Zakona o socijalnoj skrbi, pa kad tužitelj ostvaruje ovu naknadu ili pravo na istu, je li potrebno utvrditi postoji li razlika stvarne štete i naknade koju prima od Centra, odnosno treba li tužitelja odbiti s njegovim zahtjevom za štetu s naslova trajne tuđe pomoći i njege (rente) ako je iznos novčane naknade koju prima na ime tuđe pomoći i njege od Centra za socijalnu skrb veći od stvarne štete?

- Je li se tužitelju u parnici naknade imovinske štete na ime izgubljene zarade mogu umanjivati njegova prava po toj osnovi zbog ostvarenih prava koja mu pripadaju po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi na ime zajamčene minimalne naknade, odnosno treba li izgubljenu zaradu umanjiti za iznos zajamčene minimalne naknade koju tužitelj prima od Centra?“.

3.2. Istim rješenjem dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-231/2023-26 od 10. svibnja 2024. u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to prava na pravično suđenje.

3.3. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP-a, dakle u ovom slučaju zbog gore citiranih pitanja kao i zbog povrede ustavnih i konvencijskih prava.

3.4. Analizom pitanja ali i razloga sadržanim u rješenju broj Revd-3753/2024, makar to nije izričito navedeno u izreci tog rješenja, jasno je da je revizija dopuštena glede dijela odluke suda drugog stupnja kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva na ime imovinske štete na ime rente za tuđu pomoć i njegu i na ime izgubljene zarade koja se manifestira kroz razliku između plaće koje bi primao i mirovine.

3.5. Daljnji objekt ispitivanja presude suda drugog stupnja jest i postojanje povrede prava na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom iz razloga što je u predmetnom postupku medicinsko vještačenje izrađeno po vještaku koji je u vrijeme vještačenja bio zaposlenik Poliklinike Croatia osiguranja u Zagrebu, pored činjenice da je u ovoj parnici umješač na strani II i III-tuženika Croatia osiguranje d.d.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. U dijelu u kojem je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva na ime rente za tuđu pomoć i njegu i za izgubljenu zaradu, sudovi odluku opravdavaju pravnim shvaćanjem prema kojem u utvrđenje i u ovoj fazi postupka nesporne iznose materijalne štete zbog povećanih potreba tužitelja koje se zbog oštećenja zdravlja manifestiraju u potrebi za svakodnevnom tuđom pomoći i njegom, kao i zbog izgubljene zarade koja štete se manifestira u razlici između invalidske mirovine koju tužitelj prima i plaće koju bi ostvarivao da je ostao raditi na svom radnom mjestu treba uračunati primanja koja tužitelj ostvaruje na ime pomoći kroz sustav socijalne skrbi (vidjeti obrazloženje presude suda prvog stupnja pod točkom 65. i 77. obrazloženja) što potvrđuje i sud drugog stupnja.

7. Takvo pravno shvaćanje sudova nižeg stupnja nije pravilno.

8. Ovaj sud je glede pitanja pod 1. -3. zauzeo pravno shvaćanje u presudi broj Rev- 745/2022 od 9. studenog 2022. koje glasi:

„12. Dakle, iz citiranih odredbi jasno je da se pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu ostvaruje kroz sustav socijalne skrbi koja je čl. 3. Zakona o socijalnoj skrbi definirana organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.

13. Imajući to u vidu, da se pomoć pruža određenim kategorijama građana Republike Hrvatske kao pomoć i odgovor društva kao izraz solidarnosti prema osobama koje se nalaze u nepovoljnim osobnom ili obiteljskim prilikama nepravilno je i suprotno svrsi Zakona o socijalnoj skrbi kojim su ta prava uređena umanjivati pravo na naknadu štete i po osnovi i po visini zbog ostvarivanja prava na ove prihode.

14. Upravo suprotno, kako to slijedi uz čl. 54. st. 2. i čl. 57. st. 2. ova prava mogu se ograničiti ovlašteniku prava iz socijalne skrbi ako takva prava ostvaruje po nekoj drugoj osnovi, pa tako i iz prava na naknadu štete na ime povrede prava osobnosti ili prava na naknadu za tuđu pomoć i njegu.

15. Stoga, oštećenom se ne mogu u parnici radi naknade štete umanjivati njegova prava po toj osnovi zbog ostvarenih prava koja mu pripadaju po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi slijedom čega ne dolazi niti do bilo kakvog uračunavanja i odbijanja u nominalnom iznosu ostvarenih primanja po osnovi socijalne skrbi od ostvarenih vidova štete, niti se činjenica ostvarivanja prihoda iz socijalne skrbi trebaju cijeniti prilikom utvrđivanja visine štete zbog povrede prava osobnosti ili tuđe pomoći i njege.“.

9. To je ujedno odgovor na pravna pitanja koja se u reviziji postavljaju.

10. Dakle, nema nikakve pravne osnove tuženiku koji ostvaruje od štetnika pravo na naknadu štete sukladno odredbi čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) umanjivati obvezu jer tuženik ostvaruje prava iz socijalne skrbi jer se time pogoduje štetniku na ime rashoda iz javnih fondova socijalnog osiguranja, već se eventualno mogu umanjiti davanja iz socijalnoga osiguranja ako osoba koja bi ostvarivala prava po toj osnovi svoja prava ostvaruje iz drugog izvora (naknadom štete od štetnika), a što nije zadatak redovnih sudova u Republici Hrvatskoj.

11. Stoga glede materijalne štete u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u odnosu na I-tuženicu (točka III. izreke presude suda prvog stupnja) odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a.

12. Tužitelj reviziju podnosi i zbog razloga iz čl. 385.a ZPP-a jer je ovaj sud u postupku u kojem se odlučivalo o dopustivosti revizije i zbog povrede ustavnog i konvencijskog prava utvrdio vjerojatnim da je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je vještak medicinske struke dr. Dean Girotto u vrijeme vještačenja bio zaposlenik Poliklinike Croatia osiguranja u Zagrebu, pored činjenice da je u ovoj parnici umješač na strani II i III-tuženika Croatia osiguranje d.d.

13. Sukladno odredbi čl. 254. ZPP-a vještak može biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudac, ali se za vještaka može uzeti i osoba koja je već bila saslušana kao svjedok (st. 1.). Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem (st. 2.). U zahtjevu za izuzeće vještaka stranka je dužna navesti okolnosti na kojima temelji svoj zahtjev za izuzeće (st. 3.).

O zahtjevu za izuzeće odlučuje parnični sud (st. 4.).

Ako je stranka saznala za razlog izuzeća poslije obavljenog vještačenja i prigovara vještačenju iz tog razloga, sud će postupiti kao da je zahtjev za izuzeće stavljen prije obavljenog vještačenja (st. 7.).

14. Iz stanja spisa slijedi da razlog zbog kojeg je dopušteno podnijeti reviziju u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, dakle zbog okolnosti iz koje ovaj sud u predmetu u kojem se odlučuje o dopuštenju revizije ocjenjuje da postoji vjerojatnost da je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje, tužitelj istaknuo podnescima nakon što je podnio žalbu u ovom postupku.

15. Vodeći računa o stavu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Tabak protiv Hrvatske (broj zahtjeva 24315/13) od 13. siječnja 2022. gdje taj supranacionalni sud ističe da iako čl. 6. st. 1. Konvencije, kojim je uređeno pravo na pošteno suđenje pred neovisnim i nepristranim „sudom“ nije izričito propisano da vještak mora ispunjavati iste uvjete kao sudac, sukladno praksi Europskog suda nedostatak neutralnosti vještaka koji sudjeluje u postupku može dovesti do povrede načela jednakosti stranaka u postupku (Brandstetter protiv Austrije, stavak 42. - 43.). ESLJP ističe da s obzirom da mišljenje vještaka ima značajnu težinu i utjecaj na nacionalne sudove kad donose odluke o pitanju o kojem se vještak očitovao, vještaci, uključujući i vještake medicinske struke moraju biti i formalno i stvarno neovisni od osoba koje su umiješane u događaje (Bajić protiv Hrvatske, stavak 95.). (Brandstetter protiv Austrije, stavak 42. - 43.).

U svjetlu navedenog, Europski sud prihvaća da je nepristranost V.B., s obzirom na njezin odnos s tuženikom, mogla biti podložna sumnji, odnosno da se u najmanju ruku moglo doimati da je podložna sumnji. Stoga se bojazan podnositelja mogla smatrati razumno i objektivno opravdanom (Sara Lind Eggertsdottir protiv Islanda, stavci 51. i 53.).

16. Stoga i prema ocjeni ovog suda postojanje povrede prava na pravično suđenje valja procjenjivati od slučaja do slučaja.

Vodeći računa o za sada nespornoj činjenici o postojanju veze između II i III-tuženika i umješača na njihovoj strani, te vještaka sa umješačem osiguravajućim društvom, o čemu sudovi nisu vodili računa, po ocjeni ovog suda potrebno je ispitati postoji li veza i odnos vještaka sa umješačem na strani II i III-tuženika, koliko je ta veza snažna i koliko je realno da bi se negativna odluka suda spram II i III-tuženika reflektirala štetno na umješača i posljedično bi li zbog toga vještak mogao imati po sebe i svoju poziciju bilo kakve negativne posljedice, a što bi moglo kod prosječno informirane i nepristrane osobe stvoriti dojam pristranosti vještaka, a što bi za posljedicu imalo i postojanje povrede na pravično suđenje.

17. Kako glede ovih okolnosti ne postoje utvrđenja suda, niti odluka s time u svezi, odlučeno je glede odluke o II i III-tuženicima kao u izreci.

18. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić