REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

Posl.br. P-1154/2023

I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji tog suda Petroneli Jakobušić u pravnoj stvari tužitelja IĆŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, koje zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, radi Obvezno - ništetnost, nakon održane i zaključene glavne rasprave, zaključene dana 02. rujna 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Antuna Missonija, odvjetnika iz Dubrovnika i zamjenice punomoćnika tuženika IĆ, odvjetničke vježbenice kod Zvonka Kristovića, odvjetnika u Dubrovniku, dana 24. rujna 2025.godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"

I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu br. 266- 73/2006 od 13. ožujka 2006.g.  sa  Sporazumom  o  osiguranju  novčane  tražbine zasnivanjem  založnog  prava  na  nekretnini  potvrđenog (solemniziranog)  kod  javnog  bilježnika  Anđelka  Stanića  iz Dubrovnika pod posl. br. OU- 272/2006 od 14. ožujka 2006.g., sklopljen između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora, u cijelosti ništetan te da ne proizvodi pravne učinke između stranaka.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. – Zagreb, Slavonska avenija br. 6, Zagreb, OIB:14036333877 – pravnom sljedniku Hypo Alpe Adria Bank d.d. – Zagreb, da tužitelju IĆŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati više plaćeni iznos po Ugovoru o kreditu br. 266- 73/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem  založnog  prava  na  nekretnini  potvrđenog (solemniziranog)  kod  javnog  bilježnika  Anđelka  Stanića  iz Dubrovnika pod posl. br. OU- 272/2006 od 14. ožujka 2006.g.,. Točan iznos odredit će se nakon što tuženik dostavi traženu dokumentaciju i provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja podataka koje tuženik odbija dati."

II Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 2 Ugovora o kreditu br. 266- 73/2006 od 13. ožujka 2006.g. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini potvrđenog (solemniziranog) kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika pod posl. br. OU- 272/2006 od 14. ožujka 2006.g., između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, a koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF, a koja glasi:

„ Banka odobrava Korisniku Kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 266.000,00 CHF (dvjestošezdesetšesttisuća švicarskih franaka).

III. Utvrđuje je da je ništetna i bez pravnog učinka odredbe čl. 6 Ugovora o kreditu br. 266 - 230/2007 od 27. rujna 2007.g. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potvrđenog (solemniziranog) kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika pod posl. br. OV- 19453/07 od 1. listopada 2007.g., između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, a koja glasi:

„Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru o kreditu izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom. „

IV Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju ukupan preplaćeni iznos s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi od 28.170,77 EUR-a skupa a zateznim kamatama koje se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12. 2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 1.siječnja 2024.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od 01. listopada 2015.g., pa do isplate.

riješio je

I Dopušta se preinaka tužbe iz toč. I. podneska tužitelja od 12. travnja 2023. godine.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka 5.472,90 eura sa zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je s pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. Zagreb, Podružnica Dubrovnik, sklopio Ugovor o kreditu broj: 266-73/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini solemniziran pred Javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem OU 272/2006 od 14. ožujka 2006. godine. Navedenim Ugovorom je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu glavnice od 266.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria bank d.d. važećim na dan korištenja kredita, na vrijeme otplate od 240 mjesečnih anuiteta na razdoblje od 20 godina sa rokom dospijeća svakog posljednjeg dana u mjesecu. Člankom 3. st. 1 Ugovora je ugovoreno kamata od 4,6 % dekurzivno godišnje dok je čl. 6 ugovoreno kako je banka ovlaštena izvršiti promjene kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na tom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća odluku promjene o kamatnim stopama kao i sve njene izmjene i dopune. Nadalje navodi da je aneksom ugovora o kreditu od 16. siječnja 2016.su stranke regulirale konverziju kredita denominiranog u kredit u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju sa svim njegovim izmjenama i dopunama a na temelju pisanog prihvata izračuna od strane tužitelja kao korisnika kredita. Tužitelj se poziva na utvrđenja iz parnice potrošač vođenu pred Trgovačkim sudom u zagrebu P-1401/12. Predlaže sukladno čl. 112. Zakona o zaštiti potrošača, a s obzirom da je u navedenim presudama utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača-korisnika kredita od strane tuženika, a koje su obvezujuće i za ovaj sud, utvrditi da je tuženik koristeći ništetne ugovorne odredbe postupao protivno odredbama čl. 81,82 i 90 Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine odnosno čl. 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine, dok tužitelja nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, da se o visini stope nije pojedinačno pregovaralo tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj navedenih odredbi. Navodi da predmetni ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja kamatne stope, te da je tuženik koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva jednostrano određuje prema odluci banke čime je banka postupala jednostrano i nepošteno, protivno načelu savjesnosti i poštenja u pravom prometu. Navodi da tuženik nije pregovarao s tužiteljem o promjeni visine kamatne stope čime su mu povrijeđeni prava i interesi tužitelja kao potrošača. Također ističe da ugovor o kreditu ne sadrži precizan način promjene kamatne stope, niti su tužitelju na transparentan način bili objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao ni odnosi sa drugim odredbama ugovora o kreditu čime bi mu bilo omogućeno da na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz tog ugovora.

Tužitelj je prije pokretanja postupka uputio tuženiku pisani zahtjev za dostavu dokumentacije vezane za predmetni kredit ali mu je banka odbila zahtjev s obrazloženjem da nema propisanu obavezu dostave dokumentacije vezane za kredit nakon isteka ugovornog odnosa radi čega tužitelj nije mogao niti postaviti visinu tužbenog zahtjeva, pa predlaže da sud od banke zatraži dostavu iste. U tužbi predlaže utvrditi ništetnim i bez pravnog učinka odredbe čl. 6 Ugovora o kreditu a koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te naložiti banci isplatiti iznos obračunat temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koji će se odrediti nakon što se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje kao i troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva koju tužitelj namjerava naknadno specificirati. Navodi da nije osnovan tužbeni zahtjev sukladno čl. 186 b stavak 3 ZPP-a te da se u konkretnom ne može primijeniti ta odredba. Smatra da je tužitelju predmetna dokumentacija dostavljena. Smatra da tužitelj nema pravni interes za podizanje ove tužbe te je predlaže odbaciti kao nedopuštenu. Nadalje osporava da bi odredbe osnovnog ugovora bile ništetne, da je provedena konverzija ugovora o kreditu te da je pitanje vraćanja iznosa kojeg tužitelj traži konačno i sporazumno rješenje temeljem aneksa. Smatra daje provedbom konverzije tužitelj već obeštećen za iznos koji potražuje tužbom, da su mu priznate pretplaćene svote na način da su iste iskorištene za podmirenje obroka prema novom otplatnom planu te da je tužitelj u cijelosti namiren u svojim potraživanjima. Nadalje ističe prigovor zastare tražbine. Također navodi da je neosnovano pozivanje tužitelja na utvrđenja iz presuda iz kolektivnog spora. Konačno, da je temeljem izvršene konverzije prestao i prava i obveze iz osnovnog ugovora o kreditu. Tuženik podredno ističe da valutna klauzula nije ništetna jer je u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora bilo dozvoljeno ugovaranje valutne klauzule te korisniku kredita bila data mogućnost za kredite sa valutnim klauzulama sa različitim valutama, da je imao pravo izbora između više različitih kreditnih proizvoda tuženika i da ni na koji način nije bio prisiljen sklopiti kredit sa valutnom klauzulom u CHF. Smatra da ne postoji mogućnost primjene testa poštenosti jer je ta odredba bila jasna, lako razumljiva i uočljiva te da valutna klauzula ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, da se između stranaka pojedinačno pregovaralo o toj odredbi, da valutna klauzula ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, da tuženik nije postupao po načelu savjesnosti i poštenja. Također navodi da je valjana i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je bila uočljiva, jasna i razumljiva, o kojoj se pojedinačno raspravljalo te da nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Prigovara visini tužbenog zahtjeva. Konačno, predlaže odbaciti tužbeni zahtjev jer nisu ispunjeni zahtjevi za postavljanje stupnjevite tužbe iz čl. 186 b ZPP-a., da tužitelju nedostaje pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe jer je aneksom tuženik već nadoknadio sve iznose odnosno podredno odbiti tužbeni zahtjev jer odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nepoštene pa ni ništetne, nema pravo na isplatu zbog sklapanja aneksa ugovora i jer je nastupila zastara u potraživanju.

3. Tuženik podneskom od 04. veljače 2020. u bitnome ponavlja navode iz odgovora na tužbu, predlaže saslušanje banka ĆĆ.

4. Rješenjem ovog suda P-697/2019 prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari do donošenja odluke Suda Europske unije po zahtjevu za prethodnu odluku Vrhovnog suda RH od 30. rujna 2020. pod brojem C-474/2020.

5. Tužitelj podneskom od 12. travnja 2023. predlaže nastavak postupka te se očituje na navode iz odgovora na tužbu. Smatra da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te da sporazumom o konverziji ugovora nije moglo doći do valjane novacije osnovnog ugovora o kreditu zbog ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu a koji se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Navodi da se potrošač u potrošačkim ugovorima nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja i glede pregovaračke snage i razmjene informacija te da test nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pregovaralo i u slučaju kada se radi o ugovornim odredbama koje su unaprijed sastavljene za veći broj ugovora i kojima prodavatelj robe ili pružatelj usluga predlaže potrošaču kao drugoj ugovornoj strani uvjete u obliku tzv. općih uvjeta ili formaliziranog tipskog ugovora na koji potrošač ne može utjecati. Smatra da potrošač ima pravo na restituciju i u slučaju konverzije. Tim podneskom preinačuje tužbeni zahtjev na način da sada postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti cjelokupno ugovora o kreditu i isplatu pretplaćenih iznosa po tom ništetnom ugovoru o kreditu i troškova postupka te postavlja alternativni tužbeni zahtjev na način da se utvrđuje da je ništetan čl. 2 i čl. 6 Ugovora o kreditu te kojim se nalaže isplata temeljem tih ništetnih odredbi kao i troškovi postupka.

6. Rješenjem suda P-697/2019 od 17. listopada 2023. nastavljen je prekinuti postupak.

7. Tuženik podneskom od 23. listopada 2023. i 31. siječnja 2024. u bitnome ponavlja ranije navode.

8. Tužitelj je podneskom od 12. travnja 2023. godine povećao tužbeni zahtjev zahtijevajući toč. I I II utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu, te toč. III utvrđenje ništetnim i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

9. Tuženik se nije protivio takvoj "preinaci" već se upustio u raspravljanje po takvom tužbenom zahtjevu, te je sud istu dopustio predmetnu preinaku sukladno smatrajući da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama sukladno čl.190. st.3.i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/1,89/14, 70/19,80/22,114/22 i 155/23 dalje:ZPP), pa je odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.

10. Sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Smiljani Čučuković.

11. Vještakinja je izradila Nalaz i mišljenje od 26. ožujka 2024. i utvrdila da neto preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 11.169,61 EUR, manje plaćena kamata 2.827,90 EUR te neto preplata iznosi 8.341,71 EUR, da pretplata tečaja iznosi 23.106,00 EUR, negativne tečajne razlike 990,02 EUR i neto pretplata tečaja 22.115,98 EUR.

12. Tuženik se podneskom od 03. svibnja 2024. očitovao na Nalaz i mišljenje vještaka odnosu na pretplatu po valutnoj klauzuli ističe da anuitete koji s uplaćeni prije dospijeća ne koristi tečaj na dan stvarne uplate već tečaj na dan dospijeća što nije ispravo. Smatra da je sud pogrešno utvrdio zadatak vještaku, te da nije trebalo primijeniti početnu kamatnu stopu već eventualno kamatnu stopu koja je u tom razdoblju vrijedila za kunske kredite sa fiksnom kamatnom stopom. Predlaže dopuniti vještačenje.

13. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, ali je predložio da dopuniti Nalaz i mišljenje na način da vještak navede način i metodologiju obračuna pretplate izvršene u konverziji kredita.

14. Sud je na ročištu od 29. listopada 2024. saslušao vještakinju Smiljanu Čučuković koja je navela da ustraje u cijelosti kao u svom pisanom nalazu i mišljenju. U odnosu na primjedbe tuženika je navela nisu osnovane jer da je nalaz i mišljenje napravila prema pravilima struke i podacima o stvarnim uplatama koje je vršio tužitelj.

15. Sud je rješenjem od 29. listopada 2024. naložio dopunu vještačenja na način da vještakinja iskaže pretplatu kamate, pretplatu tečaja, utvrđenu pretplatu u konverziji, te da pretplate kamate i tečaja umanji za utvrđenu pretplatu u konverziji.

16. Vještakinja je izradila Dopunu nalaza i mišljenja 07. studenog 2024. te utvrdila da pretplate kamate iznosi 11.169,61 EUR, pretplata tečaja iznosi 23.106,00 EUR, utvrđena pretplata u konverziji 6.185,64 EUR (47.251,06 HRK) odnosno po fiksnom tečaju konverzije 6.271,29 EUR, te da razlika između utvrđenih preplata kamate i tečaja i preplate u konverziji konačno iznosi 28.004,32 EUR.

17. Tužitelj podneskom od 11. siječnja 2025. u bitnome ponavlja ranije navode te ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda iz rješenja Rev-1096/2022 od 08. studenog 2022., na revizijsko pitanje da sklapanjem dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama o potrošačkom kreditiranju ne gubi pravo na potraživanje pretplaćenih potraživanja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu te da korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku pretplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu ako takva razlika postoji.

18. Tužitelj na ročištu od 23. lipnja 2025. predlaže da vještakinja dopuni financijsko knjigovodstveno vještačenje te da za razdoblje od 01. siječnja 2014. do konverzije 30. rujna 2015. uzima kamatnu stopu od 3,23 % kako je bila propisana zakonom za to razdoblje, a ne početnu kamatnu stopu od 4,6%.

19. Konačno, vještakinja izrađuje Dopunu nalaza i mišljenja za razdoblje od 01. siječnja 2014. do 30. rujna 2015. koristeći zakonsku kamatnu stopu od 3,23 % te konačno pretplaćena kamata iznosi 11.336,06 EUR te da konačno pretplata kamate i tečaja i pretplate je umanjeno za pretplatu u konverziji iznosi 28.170,77 EUR.

20. Tužitelj podneskom od 01. kolovoza 2025. uređuje tužbeni zahtjev prema Nalazu i mišljenju i Dopunama, te sukladno čl. 190. st 2 ZPP-a uređuje točku III. eventualnog tužbenog zahtjeva kojim se tuženiku nalaže isplata tužitelju iznosa od 28.170,77 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 01. listopada 2015. do isplate.

21. Tuženik se protivio uređenom tužbenom zahtjevu ("povećanom" kako ga naziva tuženik) nakon Dopune Nalaza i mišljenja vještaka.

22. Ukazuje se da je tužitelj tek nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja bio u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev (odrediti visinu) što je i napravio, te se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci-povećanju tužbenog zahtjeva već postavljanju/uređenju istog u smislu čl. 186 b st.2 i 4. ZPP- a.

23. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to:

-Ugovor o kreditu br. 266-73/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 13. ožujka 2006. (l.s.7-14)

-aneks uz ugovor o kreditu broj 266-73/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 13. ožujka 2006. ovjeren pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem iz Dubrovnika broj OV-394/2016 od 16. siječnja 2016. (l.s.15-20)

-dopis Addiko bank d.d. od 26. travnja 2019. (l.s. 21)

-sudska praksa (l.s.74-334)

-zahtjev za kredit za IĆŽ od 07. ožujka 2006. (l.s. 339)

-sudska praksa (l.s.340-349)

-sudska praksa (l.s. 366-401)

-kamatne stope banaka na kunske kredite (l.s. 416-419)

-preslik izjava svjedoka ĆĆŽ od 24. kolovoza 2020. ovjerena pred javnim bilježnikom Ilinkom Lisonek iz Zagreba, posl. br. OV-5477/2020 (l.s.420-424)

-prihvaćanje izračuna konverzije za IĆŽ (l.s. 431-432)

-Obavijest o promjeni kamatne stope od 06. veljače 2024. (l.s.433)

-pregled prometa za klijenta za IĆŽ od 06. veljače 2024. (l.s. 434-435)

-izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku od 05. studenog 2015. (l.s.436-438)

-simulirani otplatni plan u eurima (l.s.439-443)

-popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenim u razdoblju od ugovaranja kredita do 30. rujna 2015. (l.s.444-446)

-aneks uz ugovor o kreditu broj 266-73/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (l.s.447-450)

-Obavijest o promjeni kamatne stope od 08. studenog 2010. (l.s.454)

- otplatni plan (l.s.455-458, 476-478, 481-484)

-specifikacija uplata za ugovor o kreditu broj 266-73/2006 (l.s. 471-475)

-obavijest o parametrima kamatne stope od 30. prosinca 2013. (l.s. 479-480)

-obavijest o provedenoj konverziji od 19. siječnja 2016. s otplatnim planom (l.s.485-490)

-Obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 25312774 od 04. prosinca 2008. (l.s.500-501)

- Obavijest o promjeni kamatne stope sa otplatnim planom od 09. rujna 2011. (l.s.502-505)

-otplatni plan od 22. ožujka 2006. (l.s. 506-512)

-nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Smiljane Čučuković od 26. ožujka 2024.(l.s.519-548)

-simulirani izračun (ls.. 557-559)

- dopuna nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Smiljane Čučuković od 07. studenog 2024.(l.s.566-581)

-sudska praksa (l.s. 597-649)

-dopuna nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Smiljane Čučuković od 27. lipnja 2025.(l.s.662-676)

24. Sud je saslušao svjedoka ĆĆ, djelatnicu banke i tužitelja ŠĆŽ.

25. Svjedokinja ĆĆ u bitnome iskazuje da joj ništa nije poznato o konkretnom kreditu broj 266-73/2006 iako ovdje pristupnog tužitelja poznaje iz viđenja pa ne može govoriti o konkretnom kreditu ali može načelno o sličnim kreditima. U banci je radila od 2001. do 2021. godine. Ona je u razdoblju 2006. radila na kreditima za fizičke osobe te je radila na sličnim stambenim kreditima sa klauzulom u CHF i valutnom klauzulom u eurima. U to vrijeme banka nije nudila stambene kredite u kunama. Kada bi im se obratio klijent predočila bi mu pismenu šprancu sa uvjetima kreditiranja te bi klijent podnio upit s iznosom kredita koji traži ili za kupnju ili za adaptaciju nekretnine te bi banka na temelju tog upita klijentu izračunala iznose mjesečnog anuiteta. Banka je klijentu nudila oba kredita sa valutnom klauzulom u CHF i u eurima, s tim da su kreditni uvjeti za klijente za stambeni kredit sa valutnom klauzulom u eurima bili veći u odnosu na anuitet sa valutnom klauzulom u CHF. Uglavnom su se klijenti odlučivali za povoljnije kredite sa nižom kamatom i nižim mjesečnim anuitetima. Banka bi ukazala da se radi o promjenjivoj stopi s tim da banka nije upozoravala koji bi to bili makro-ekonomski razlozi zbog kojih može doći do promjene kamatne stope. U to vrijeme tečaj CHF je bio stabilan odnosno nije bilo nikakvih većih promjena radi čega nisu imali saznanja niti potrebe upozoravati i pojašnjavati klijentu kako bi se neki veći rast mogao reflektirati na mjesečni anuitet. Klijentu je bilo predočeno da mjesečni anuitet ovisi o tečaju CHF i da je naplata mjesečnog anuiteta u kunama na dan dospijeća. Ona nije radila za vrijeme konverzija kredita jer je u tom razdoblju bila na porodiljnom dopustu. Na upit pun. tuženika koliko je bilo razdoblje između podnošenja zahtjeva od strane klijenta do potpisivanja ugovora odgovara da je to bilo individualno jer je ovisilo o brojnim faktorima dostave potrebne dokumentacije i održavanja sastanka kreditnog odbora. Načelno to je moglo biti u rasponu od najkraće 2 tjedna do 2 mjeseca.

26. Tužitelj KĆŽ u bitnome iskazuje da je svrha podizanja kredita bila kupnja stana te se obratio banci tuženika u kojoj je već ranije bio klijent i preko koje je primao svoju mjesečnu plaću. Njemu je prvotno bila namjera da uzme kredit sa valutnom klauzulom u eurima. U banci su mu rekli da stambeni kredit sa valutnom klauzulom u eurima nije baš povoljan u to vrijeme te da je kredit sa valutnom klauzulom u CHF povoljniji jer je imao nižu kamatnu stopu i po izračunu mjesečno anuitet je bio niži u odnosu na mjesečno anuitete u eurima. Odlučio se za taj kredit jer mu je bio povoljniji. Kreditom je kupljen stan u kojem i danas stanuje. Njemu je bilo poznato da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi ali mu nitko u banci nije pojašnjavao iz kojih razloga i na temelju kojih parametara može doći do promjene kamatne stope. Uvjeti kreditiranja su mu bili predočeni u obliku letka, a ugovor je pripremila banka u obliku obrasca. Švicarski franak je u to vrijeme bila ova valuta te nije ništa znao o njoj niti je znao da banka uopće nudi stambeni kredit sa valutnom klauzulom u CHF. Kredit je podignut na vrijeme od 20 godina. Prvotno mu je mjesečni anuitete iznosio oko 7.200,00 kuna a kasnije je rata došla do 14.800,00 kuna. Kredit je uredno vraćao zahvaljujući tome što je pomorac, ali mu je svakako bilo otežano vraćati duplo veći mjesečni iznos nego onaj na koji se obvezao vraćati na početku. Za konverziju se odlučio jer je u tom trenutku to smatrao dobrim rješenjem te da mu se stabilizira mjesečni iznos koji je dužan plaćati po kreditu. U konverziji je bio utvrđen neki iznos pretplate, ne može se sjetiti točno koliki te je taj iznos korišten za umanjenje budućih rata kredita. Kredit je u cijelosti otplaćen prije nekih godinu i pol dana. S konverzijom mu je mjesečni anuitet smanjen za nekih 3.000,00-4.000,00 kuna. Svakako on ne smatra da je u cijelosti obeštećen s iznosom koji je banka utvrdila radi čega je i podignuo ovu tužbu. Na upit zam. pun. tuženika je li njemu prilikom pregovaranja oko ugovora o kreditu bio jasan pojam valutne klauzule odgovara da mu baš i nije bio jasan pojam valutne klauzule jer je on samo gledao kolika je visina kamatne stope i koliki će njemu biti mjesečni anuitet koji će biti dužan platiti banci, a što mu je bilo vidljivo u početnom otplatnom planu za vrijeme trajanja cjelokupnog kredita.

27. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu, jer se, ovim dokazom ne može dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača budući javni bilježnik prema postojećem zakonodavnom okviru nije imao ovlasti odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF ili pak objasniti parametre promjene kamatne stope (tako u odluci Ustavnog suda broj U-III 4223/2021 od 1. prosinca 2021).

28. Predmet ovog spora je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim cjelokupnog ugovora o kreditu i eventualnog tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci, kao i u dijelu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka (CHF), te zahtjev za isplatom razlike preplate kamata i preplate s osnove tečajne razlike u iznosu od 28.170,77 eura sa zateznim kamata koje teku od 01. listopada 2015. godine pa do isplate.

29. Prvenstveno, sud nije našao osnovanim toč. I tužbenog zahtjeva koji glasi na utvrđenje ništetnim cjelokupnog ugovora o kreditu jer ne nalazi da je predmetni ugovor o kreditu protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva u smislu čl. 322. st.1. ZOO-a, pa je odlučeno kao u toč. I izreke presude.

30. Stoga je sud raspravljao o eventualnom tužbenom zahtjevu iz čl.188. st.2. ZPPP- a.

31. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik imali sklopljen predmetni Ugovor o kreditu, te da je sklopljen Aneks Ugovoru o kreditu.

32. Među strankama je sporno je li odredba Ugovora o kreditu kojom je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci ništetna, je li ništetna odredba u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka, je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju ono što je temeljem takvih ugovornih odredbi primio odnosno je potraživanje tužitelja u zastari, kao i je li konverzijom kredita tužitelj nastupila novacija obveze tuženika.

33. Među strankama nije sporno da su 13. ožujka 2006. godine zaključile Ugovor o kreditu broj: 266-73/2006 kojim je kreditor (tuženik) odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita (tužitelju) kredit u kunskoj protuvrijednosti od 266,000,00 CHF 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.697,24 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria – bank d.d. na dan dospijeća, a kamate se obračunavaju u postotku od 4,6% dekurzivno godišnje. Nije sporno da su stranke sklopile aneks uz ugovor o kreditu 16. siječnja 2016. kojim je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15).

34. Iz citiranih sadržaja Ugovora o kreditu i vremenu sklapanja, jasno proizlazi da se zahtjev tužitelja kao potrošača u ovom postupku temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 632/2017, te odluci Vrhovnog suda Rev-2221/2018 vođenim radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a u kojem je pravomoćno odlučeno da su odredbe takvih ugovora ništetne u dijelu u kojem je u kojima se odlučivalo o zaštiti potrošača po pitanju ugovornih odredbi o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi vezano uz švicarski franak, a u kojoj su banke, između kojih je i tuženik sklapao s potrošačem u određenom vremenskom razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

35. Tim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. iz čega slijedi da se te odluke odnose i na predmetni ugovor, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koju je vezana glavnica, a da nije, kao trgovac, potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo na posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime su banke postupile suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – u daljnjem tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

36. Kada se navedeno dovede u vezu sa sadržajem ovdje predmetnog ugovora o kreditu po kojem je ugovoreno da tuženik može visini kamatne stope određivati jednostrano i to bez ugovaranja bilo kojeg objektivnog kriterija (parametra), uz ugovaranje obveze tužitelja da isto bezuvjetno prihvati, te činjenicom da je tužitelji tijekom otplate kredita zbog jednostranog povećanja kamatne stope otplaćivao anuitete koji su znatno uvećani u odnosu na početne anuitete, zaključuje se da je tuženik kao trgovac očito nametnuo potrošaču citiranu odredbu ugovora kao "jača" strana ugovora jer time u biti ugovorio da cijenu svoje usluge može mijenjati po vlastitom nahođenju bez obveze da promjenu cijene veže za objektivne razloge i bez mogućnosti potrošača da istoj prigovori, čime je tužitelja kao potrošača doveo u znatno nepovoljniji položaj, dok je sasvim logično i životno da tužitelj kao potrošač, nestručna osoba, u odnosu na tuženika kao osobu koja se profesionalno bavi financijama, bio potpuno nesvjestan rizika vezivanja otplate kredita uz valutu CHF, koja kao takva nije platežno sredstvo kojim je isti uobičajeno poslovala, dapače koja je kao valuta u vrijeme sklapanja ugovora bila potpuna novina u Republici Hrvatskoj.

37. Tužiteljevo pravo pozvati se na pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi se temelji na čl. 502.c ZPP-a, kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presuda kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP, u kojem slučaju je sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će ta osobe se na njih pozvati.

38. Slijedom iznesenog sud nalazi da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna jer je protivna odredbi članka 81. stavak 1. i 2. ZZP-a budući da je tuženik prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima propustio informirati tužitelja u cijelosti o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovora a i kasnije u vezi sa zaključenjem samog Ugovora o kreditu, zbog čega smatra da je odredba o valutnoj klauzuli korištena protivno svrsi zbog koje je zakonom valutna klauzula predviđena i time je izazvala neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, te da je navedeni Ugovor sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama čime je tužitelj, kao potrošač, stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku pa zaključuje da su te odredbe ništetne. Tako u bitnome proizlazi iz iskaza ĆĆ nekadašnjeg djelatnika banke tuženika i iskaza samog tužitelja ĐĆŽ.

39. Odredbe Ugovora o kreditu koje su jasne i razumljive te odmah određene i primjenjive u smislu kamatne stope, su po ocjeni ovog suda kamatna stopa od 4,6 % godišnje, kao stopa koja je jedina jasno određena. To su parametri koji su bili jasni i potpuni i o kojima je tužitelj kao potrošač jasno informiran jer se radi o konkretnim parametrima. U odnosu na navode tuženika ističe se da stranke jesu ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, ali pri tome nisu na valjani način odredile kriterije promjene iste. Tužitelj kao potrošač uopće nije jasno i potpuno informiran o rasponu kretanja kamatne stope, pa da bi isti pristao na takvu cijenu i način mijenjanja iste. U situaciji kada je jedini ugovoreni parametar, kao jasan i potpun kriterij, ugovorena određena stopa isti predstavlja osnovu potraživanja stranaka, a sud nije ovlašten ugovorni odnos stranaka regulirati na način da sam određuje kriterije i elemente ugovora, a koji nisu ugovoreni između stranaka, što bi predstavljala situacija u kojoj bi sud određivao kamatnu stopu prema kriterijima koji nisu sastavni dio ugovora o kreditu. Stoga sud nije prihvatio ni tuženikov prijedlog da odredi zadatak vještaku da vještači razliku primjenom stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK na dan sklapanja ugovora o kreditu.

40. Člankom 323. stavak 1. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23

– u daljnjem tekstu: ZOO) regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

41. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO). Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju. U konkretnom slučaju tužitelj je, dakle, stekao pravo na restituciju preplaćenih svota na ime promjenjive kamatne stope i valutne klauzule zbog ništetnosti tih odredbi u ugovoru o kreditu. Također, činjenica da je ugovor ispunjen ne priječi tužitelja podnijeti zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu, pa nije osnovan tuženikov prigovor u tom smjeru.

42. Ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO), te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).

43. Dakle, ništetne odredbe ugovora o kreditu,nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

44. Polazeći od stajališta Suda Europske unije (Sud EU) izraženog u predmetima C- 452/18 i C-118/17 ovaj sud je mišljenja da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK- a, a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli. Protivno shvaćanju tuženika ovaj sud smatra da tužitelj sklapanjem Aneksa ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZIDZPK/15 nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

45. Također, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

46. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju i ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C- 308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

47. Sudski vještak za računovodstvo i financije Smiljana Čučuković je u svojem Nalazu i mišljenju, kao i Dopunama Nalaza i mišljenja izračunala iznos pretplate izražene u kunama između iznosa anuiteta naplaćenih po tužitelju u otplatnom razdoblju i iznosa anuiteta koji bi istom bili naplaćeni da je tuženik kamatu u otplatnom razdoblju obračunavao primjenom kamatne stope od 4,6 % godišnje odnosno od 01. siječnja 2014. godine pa do konverzije koristeći zakonsku stopu od 3,23 % utvrdila da preplata kamate iznosi 11.336,06 eura, da preplata tečaja iznosi 23.106,00 eura. Konačno je i utvrdila da iznos preplate u konverziji iznosi odnosno po fiksnom tečaju konverzije 6.271,29 eura, te da razlika iznosi 28.170,77 eura.

48. Naime, preplata utvrđena konverzijom kredita u valutu EUR predstavlja djelomično ispunjenje tuženikove obveze po osnovi ništetnih odredbi, a vještakinja je iste prebila i utvrdila da je iznos koji je preostao 28.170,77 eura. Vještakinja je dala tabelarni prikaz razlika s obje osnove, obračun zatezne kamate i prikazala iznos preplate u konverziji, kao i datume isplate, te je u usmenom iznošenju dopunila i otklonila primjedbe stranaka. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka kao objektivnog, stručnog i u skladu s pravilima struke. Stoga je odlučeno kao u toč. II, III i IV izreke presude.

49. Tuženikov prigovor zastare potraživanja nije osnovan.

50. Zastara je počela teći pravomoćnošću odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 koja je postala pravomoćna u odnosu na valutnu klauzulu donošenjem presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-632/2017, to je bilo 14. lipnja 2018. Zastarni rok od pet godina nije istekao do dana podnošenja tužbe, (07. lipnja 2019.). Prema shvaćanju ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, a to je u konkretnom slučaju u odnosu na valutnu klauzulu bilo 14. lipnja 2018. Takvo pravno shvaćanje je izrazio Vrhovni sud u objedinjenom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022

51. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti i zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kao dan početka tijeka zakonske zatezne kamate utvrđen je dan kad je tužitelj preplatio dužni iznos budući je tuženik nepošten od dana stjecanja tog iznosa. Ocjena je ovog suda da je tuženik od trenutka stjecanja, odnosno od trenutka uplate anuiteta koje je sam obračunao primjenom ništetnih odredbi ugovora znao ili morao znati da nema pravo na isplatu istih. S obzirom da je tužitelj uređujući tužbeni zahtjev konačno zatražio zateznu kamatu od prvi slijedeći dan nakon konverzije kredita 01. listopada 2015. godine, to je sud postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva takvu i odobrio sukladno čl.29. st.2. ZOO-a. (toč. IV izreke presude).

52. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5.i 6. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT). Naime, iako je toč. I odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu zbog tog dijela nisu nastali nikakvi posebni troškovi u ovom postupku, a tužitelj je u ostalom dijelu tužbenog zahtjeva (toč. II, III, i rješenju toč. I i II ) uspio i u osnovi i visini, pa je sud odlučio da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju sve troškove.Stoga sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja i vrijednosti predmeta spora osnovani su parnični troškovi tužitelja za:sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1 OT), trošak sastava obrazloženih podneska od 13. travnja 2023., 13. siječnja 2025. i 01. kolovoza 2021. za svako po 250 bodova (Tbr 8/1 OT), trošak pristupa na ročišta od 05. veljače 2024., 29. listopada 2024., 23. linja 2025. 02. rujna 2025. za svako po 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), ukupno 2000 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura, ukupno 4.000,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a, 5.000,00 eura.Na navedeni iznos valjalo je priznati i plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, i za pristup vještaka na dva ročišta 72,90 EUR, sveukupno 5.472,90 eura. (toč. II izreke rješenja).

53. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl.151. st.3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude do isplate (toč. II izreke rješenja).

U Dubrovniku, 24. rujna 2025.godine

Sutkinja

Petronela Jakobušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

- tužitelju, putem punomoćnika

- tuženiku, putem punomoćnika