Poslovni broj: Usž-1890/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa odvjetnik Karlo Novosel, Zagreb, Radnička 32 protiv rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, klasa: UP/II-551-06/23-014/2525, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 6. prosinca 2023., radi novčane pomoći roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-404/2024-9 od 3. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-404/2024-9 od 3. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2525, urbroj: 251-02- 01/001-23-3 od 6. prosinca 2023., kojim je odbijen prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23-014/1492, urbroj: 251-09-22- 1/003-23-03 od 2. studenoga 2023. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora je odbijen (točka II. izreke).

2. Tužiteljica u žalbi podnosi zahtjev za izuzeće sutkinja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koje su sudjelovale u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja i to DR, TRR, DRR, FRR, FR i CRR. Ističe da je sud počinio povrede pravila sudskog postupka jer, sukladno odredbi članka 89. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, između ročišta održanog dana 24. veljače 2025. i 3. ožujka 2025. nije protekao rok od 15 dana. Nadalje, smatra da je došlo do povrede odredbe članka 121. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima jer na objavi presude koja je održana dana 3. ožujka 2025. nije postupljeno sukladno toj odredbi. Također ističe da iz pobijanog upravnog akta ne proizlazi o kojem je to pravnom lijeku, odnosno kojem prigovoru tužiteljice je odlučeno te upire na odredbe Zakona o parničnom postupku, što samo po sebi predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba iz članka 354. stavka 2. točka 11. tog Zakona. Navodi da je prigovor tužiteljice iznimno bitan jer nije svejedno o kojem se to prigovoru odlučuje. Također ističe da se prvostupanjski sud poziva na odluke ovog Suda, poslovni broj: Usoz- 143/2022 i Usoz-149/2022, ali da se ovdje ne radi o ocjeni zakonitosti općeg akta već o subjektivnom upravnom sporu, zbog čega presudu smatra nezakonitom. Također ističe da predmetni upravni akt nije donesen u Odlukom propisanom kogentnom roku, odnosno najkasnije 19 dana nakon 27. veljače 2023. Upire na odredbu članka 13. Zakona o općem upravnom postupku smatrajući da pravomoćna odluka kojom je stranka stekla neko pravo, odnosno kojom su stranci naređene neke obveze može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučaju propisanom zakonom, a Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja nije zakon. Nije točno da je tužiteljica paušalno prigovarala vjerodostojnosti potpisa, odnosno da je isto bilo usmjereno samo na odugovlačenje postupka, zbog čega joj je onemogućeno osporavanje u upravnom sporu vjerodostojnosti i istinitosti javne isprave, zbog čega je i predložila provođenje dokaza grafološkim vještačenjem. Predlaže žalbu usvojiti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na zahtjev tužiteljice za izuzeće u žalbi poimence navedenih sutkinja treba reći da je rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda, broj: 29 Su-385/2025- 46 od 8. srpnja 2025. taj zahtjev odbijen, a rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su IV-281/2025-2 od 31. srpnja 2025. odbijen zahtjev za izuzećem Predsjednice ovog Suda.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

7. Neosnovano tužiteljica smatra da su povrijeđene odredbe ZUS-a, a glede poziva za ročište, budući da iz spisa predmeta proizlazi da je ročište za raspravu održano dana 24. veljače 2025., na kojem je određeno da će se presuda objaviti 3. ožujka 2025., a što je u skladu s odredbom članka 121. stavka 1. jer se ovdje ne radi o ročištu iz odredbe članka 89. stavka 3. ZUS-a, već o određivanju datuma objave presude (članak 121. stavak 4. ZUS-a).

8. Nadalje, iz zapisnika o objavi presude od 3. ožujka 2025. utvrđeno je da je na ročište pristupio zamjenik opunomoćenika tužiteljice koji je uredno potpisao zapisnik o objavi presude (javna isprava) bez primjedbi pa su navodi žalbe da sudac nije obrazložio presudu (članak 121. stavak 3. ZUS-a) u suprotnosti sa sadržajem zapisnika i kao takvi neosnovani.

9. Također treba reći da pozivanje tužiteljice na odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 122/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.) nije osnovano jer se upravni spor, kao i žalbeni postupak pred Visokim upravnim sudom, vodi prema pravilima ZUS-a, a žalbeni razlozi propisani su u odredbi članka 126. stavak 1. istog Zakona.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 2. studenoga 2023. tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023. na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Sl. gl. Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje: Odluka/22) kako je to propisano odredbom članka 4. navedene Odluke/22 kojom je izmijenjena odredba članka 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Sl. gl. Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21.), sve detaljno navedeno u obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.

11. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv rješenja tuženika od 6. prosinca 2023. kojim je, kao što je već navedeno, odbijen njen prigovor izjavljen protiv rješenja tijela prvog stupnja od 2. studenoga 2023., a prvostupanjski sud je osporenom presudom taj pojedinačni akt tuženika ocijenio zakonitim, uz obrazloženje kakvo je u presudi dano pa neosnovano tužiteljica smatra da iz obrazloženja presude nije vidljivo o kojem se to točno prigovoru radi.

12. Treba reći da je naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka poslovni broj: U-III-1744/2023 od 21. studenoga 2023.).

13. Nadalje, glede prigovora tužiteljice da pobijani akt nije donesen u Odlukom propisanom roku treba reći da rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, pravilno navodi prvostupanjski sud da je rješenjem Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno, ocjenjen zakonitim presudom Suda poslovni broj: Usoz- 143/2022-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.

14. Prigovor tužiteljice da se pravomoćni akti kojim je stranka stekla određeno pravo mogu poništiti, ukinuti, ili izmijeniti samo putem izvanrednih pravnih lijekova u slučajevima propisanim zakonom, a da Odluka/22 nije zakon te se na njoj ne može temeljiti pobijano rješenje nije osnovan. Naime, odredbom članka 130. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) propisano je da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično, između ostalog, ako je to dopušteno zakonom. Međutim, navedeno treba tumačiti na način da se to odnosi samo na situaciju u kojoj je riječ o pravima stečenim na temelju zakona. Pravo uređeno zakonom i stečeno primjenom zakona, po prirodi stvari nije dopušteno ukinuti pravnim aktom niže pravne snage od zakona, već samo zakonom. Ako je riječ o pravu stečenom isključivo na temelju nekog drugog propisa, odnosno općeg akta rješenje se smije ukinuti ako je to dopušteno propisom odnosno općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Protivno bi bilo svakoj logici da zakonodavac smije mijenjati ili ukidati prava koja dodjeljuje zakonom, a da lokalni "zakonodavac" nema isto pravo u području i svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom).

14.1. S tim u vezi valja reći da je u usporedivoj situaciji u pravomoćnim presudama ovog Suda poslovni broj: Usž-4322/2022 od 22. ožujka 2023. i Usž-3384/2022 od 15. ožujka 2023. ocjenjena zakonitim intervencija u pravomoćnim aktom priznato pravo. Radilo se o primjeni Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta ("Sl. gl." Grada Zagreba, broj: 17/17.) na temelju koje je priznato i prestalo pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta čime je suštinski (u situaciji u kojoj je pravo priznato na temelju općeg akta, bez zakonske osnove) opći akt "izjednačen" sa zakonom.

15. Osim toga, naglašava se da u situaciji u kojoj neko pravo (a u ovom slučaju čak ne pravo nego novčana pomoć) priznato općim aktom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave bez da je za to postojala zakonska obveza, kao u konkretnom slučaju, priznavanje takvog prava odnosno davanje neke druge beneficije isključivo je izraz volje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da prizna pravo odnosno dodijeli beneficiju. U takvoj situaciji općenormativni akt kojim se priznaje pravo odnosno daje beneficija treba smatrati "zakonom", a što vrijedi i za sve izmjene i dopune kao i ukidanje takvog općeg akta. Takav općenormativni akt u svemu je usporediv sa zakonom (sadrži apstraktne i generalne norme), osim po donositelju. Osim toga treba reći da je na temelju odredbe članka 2. stavka 1. ZUP-a upravna stvar određena i kao stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava na temelju općeg akta.

16. Konačno, u odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze (grafološko vještačenje) treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. i 4. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje tužiteljica predložila nepotrebnim i usmjerenim na odugovlačenje upravnih sporova pokrenutih u velikom broju slučajeva od strane opunomoćenika tužiteljice. Naime, sukladno odredbi članka 8. stavka 1. ZUS-a sud upravni spor treba provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućiti zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te odluku donijeti u razumnom roku, u skladu s kojim načelom je prvostupanjski sud i postupio.

17. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. istog Zakona.

U Zagrebu, 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić