Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-420/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice ĆŠ, Priselci, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ilina Cenov, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj P- 270/2023-43 od 17. siječnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj P-270/2023-43 od 17. siječnja 2024.:

- potvrđuje u točki I. izreke

- preinačuje u točki II. izreke tako da se tužiteljici pored već dosuđenog iznosa parničnog troška od 2.302,12 EUR (slovima: dvije tisuće tristo dva eura i dvanaest centi) dosuđuje i daljnji trošak postupka u iznosu od 562,50 EUR (slovima: petsto šezdeset dva eura i pedeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 24. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 50,00 EUR (slovima: pedeset eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da isplati tužiteljici ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčanu tražbinu u iznosu od 18.297,47 kn / 2.428,49 €, koji iznos se zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4. Ugovora o kreditu br.9010606165, ima vratiti tužiteljici, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 0,89 €, od 26.08.2005., pa do plateži

- 0,90 €, od 24.09.2005., pa do plateži

- 0,89 €, od 01.11.2005, pa do plateži

- 0,89 €, od 29.11.2005., pa do plateži

- 0,89 €, od 01.01.2006., pa do plateži

- 0,02 €, od 01.02.2006, pa do plateži

- 0,02 €, od 01.03.2006., pa do plateži

- 0,02 € od 01.04.2006., pa do plateži

- 0,02 €, od 01.05.2006., pa do plateži

- 0,02 €, od 01.06.2006., pa do plateži

- 0,02 €, od 01.07.2006., pa do plateži

- 0,02 €, od 01.08.2006., pa do plateži

- 0,02 €, od 01.09.2006., pa do plateži

- 0,02 €, od 01.10.2006., pa do plateži

- 0,02 €, od 01.11.2006., pa do plateži

- 0,02 €, od 01.12.2006., pa do plateži

- 0,02 €, od 01.01.2007., pa do plateži

- 0,02 €, od 01.02.2007., pa do plateži

- 0,02 €, od 01.03.2007, pa do plateži

- 0,02 €, od 01.04.2007., pa do plateži

- 0,02 €, od 01.05.2007., pa do plateži

- 0,02 €, od 01.06.2007., pa do plateži

- 0,02 €, od 01.07.2007., pa do plateži

- 0,02 €, od 01.08.2007., pa do plateži

- 15,06 €, od 01.09.2007., pa do plateži

- 14,79 €, od 01.10.2007., pa do plateži

- 14,78 € od 01.11.2007., pa do plateži

- 14,98 €, od 01.12.2007., pa do plateži

- 14,88 €, od 01.01.2008., pa do plateži

- 15,88 €, od 01.02.2008., pa do plateži

- 27,55 €,od 01.03.2008., pa do plateži

- 28,03 €, od 01.04.2008., pa do plateži

- 27,24 €, od 01.05.2008., pa do plateži

- 27,07 €, od 01.06.2008., pa do plateži

- 27,33 €, od 01.07.2008., pa do plateži

- 26,81 €, od 01.08.2008., pa do plateži

- 26,85 €, od 01.09.2008., pa do plateži

- 27,15 €, od 01.10.2008., pa do plateži

- 29,66 €, od 01.11.2008., pa do plateži

- 27,96 €, od 01.12.2008., pa do plateži

- 29,77 €, od 01.01.2009., pa do plateži

- 31,10 € od 23.01.2009., pa do plateži

- 30,96 €, od 01.03.2009, pa do plateži

- 30,57 €, od 01.04.2009., pa do plateži

- 30,63 €, od 01.05.2009., pa do plateži

- 30,12 €, od 01.06.2009., pa do plateži

- 29,68 €, od 01.07.2009., pa do plateži

- 29,78 €, od 01.08.2009., pa do plateži

- 30,03 €, od 01.09.2009., pa do plateži

- 30,00 €, od 01.10.2009., pa do plateži

- 29,77 €, od 01.11.2009., pa do plateži

- 30,21 €, od 01.12.2009., pa do plateži

- 30,54 €, od 01.01.2010., pa do plateži

- 31,06 €, od 01.02.2010., pa do plateži

- 30,93 €, od 01.03.2010., pa do plateži

- 31,61 €, od 01.04.2010., pa do plateži

- 31,46 €, od 01.05.2010., pa do plateži

- 31,77 €, od 01.06.2010., pa do plateži

- 33,82 €, od 01.07.2010., pa do plateži

- 33,38 €, od 01.08.2010., pa do plateži

- 34,56 €, od 01.09.2010., pa do plateži

- 34,18 €, od 01.10.2010., pa do plateži

- 33,38 €, od 01.11.2010., pa do plateži

- 29,57 €, od 01.12.2010., pa do plateži

- 31,21 €, od 01.01.2011., pa do plateži

- 30,08 €, od 01.02.2011., pa do plateži

- 30,49 €, od 01.03.2011, pa do plateži

- 29,94 €, od 01.04.2011., pa do plateži

- 30,02 €, od 01.05.2011., pa do plateži

- 28,26 €, od 01.06.2011., pa do plateži

- 28,39 €, od 01.07.2011., pa do plateži

- 30,05 €, od 01.08.2011., pa do plateži

- 25,28 €, od 01.09.2011., pa do plateži

- 24,52 €, od 01.10.2011., pa do plateži

- 24,42 €, od 01.11.2011., pa do plateži

- 24,35 €, od 01.12.2011., pa do plateži

- 24,69 €, od 01.01.2012., pa do plateži

- 25,04 €, od 01.02.2012., pa do plateži

- 25,07 €, od 01.03.2012., pa do plateži

- 896,94 €, od 16.03.2012., pa do plateži

od dana dospjelosti svake pojedine tražbine pa do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, od dana 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet (5) postotnih poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do namirenja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana od dana donošenja presude.

II. Nalaže se tuženiku: Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos parničnog troška u iznosu od 2.302,12 €, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate, tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. ZOO-a, a određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena., u roku od 15 dana od dana donošenja presude."

2. Protiv točke II. izreke presude kojom je odlučeno o naknadi parničnog troška pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja preinači rješenje o trošku tako da tužiteljici dosudi preostale zatražena parnične troškove uključujući i trošak žalbe.

3. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a tvrdeći da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer sud u obrazloženju presude isključivo govori o apstraktnoj pravnoj zaštiti i kolektivnom sporu, a ne koncentrira se na konkretan ugovorni odnos niti utvrđuje konkretne okolnosti. Također, kao istu bitnu povredu tuženik u žalbi iznosi činjenicu da sud nije uvažio prigovore i prijedloge tuženika na knjigovodstveno financijsko vještačenje obrazlažući razloge zbog kojih smatra da je financijskom vještaku sud dao pogrešan zadatak vještačenja koje je po ocjeni tuženika trebalo provesti na drugačiji način temeljem drugih parametara.

6.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane jer je sud prvog stupnja o svim odlučnim činjenicama u presudi naveo jasne razloge, te je suprotno žalbenim tvrdnjama, sud utvrđivao odlučne činjenice sukladno ugovornom odnosu stranaka tako da je presudu po žalbi bilo moguće ispitati. Eventualno pogrešan zadatak vještaku ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju u žalbi ukazuje tuženik, već se može raditi o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ukoliko sud zbog pogrešnog zadatka vještaku nije na pravilan način utvrdio činjenično stanje.

6.2. Iz obrazloženih razloga neosnovane su žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi, a sud prvog stupnja nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj 9010606165 24. lipnja 2005. prema kojem je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 51.136,00 CHF s promjenjivom ugovornom kamatom koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,15 % te je ugovorom ugovoreno da će se kamata mijenjati jednostranom odlukom banke. Tužiteljica u ovom postupku traži preplatu s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanoj u članku 4. Ugovora o kreditu.

7.1. Pozivom na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1491/2012 od 4. srpnja 2014. koja je donesena u sporu po kolektivnoj tužbi udruge „Potrošač“, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. te primjenom odredbe članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.; dalje: ZZP/07), članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15., 14/19. i 19/22.; dalje: ZZP/14) i članka 502.c ZPP-a sud prvog stupnja utvrđuje da je vezan utvrđenjima u tom sporu, a da je u tom sporu utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a radi se o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Sud također utvrđuje da je sporni Ugovor o kreditu kojeg su stranke zaključile sklopljen u razdoblju na koje se odnosi citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pa se radi o identičnoj činjeničnoj situaciji kao što je ona o kojoj se raspravljalo u kolektivnom sporu. Također sud obrazlaže da je omogućio tuženiku da u ovom sporu dokazuje da su okolnosti zaključenja ugovora bile drugačije u odnosu na one o kojima se raspravljalo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, međutim, da je tuženik odustao od saslušanja svojih zaposlenika na okolnosti pregovaranja, već je na te okolnosti saslušao samo tužiteljicu. Na temelju iskaza tužiteljice sud utvrđuje da tužiteljica o pojedinim odredbama ugovora, pa tako i o ugovornoj odredbi o načinu promjene kamatne stope nije mogla pregovarati jer je tuženik sastavio spornu odredbu, a nije joj niti objašnjeno kakav će biti način promjene kamatne stope. Na temelju takvog iskaza tužiteljice sud utvrđuje da su okolnosti zaključenja konkretnog ugovora bile identične kao i u ugovorima o kojima se raspravljalo u kolektivnom sporu.

7.2. U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud utvrđuje da taj prigovor nije osnovan jer je zastara za tražbinu tužiteljice počela teći 13. lipnja 2014., nakon pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. travnja 2012., kojeg dana je donesena presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/2013. Kako je tužiteljica tužbu podnijela 11. lipnja 2019. sud utvrđuje da zastara nije nastupila.

8. Provedenim financijskim vještačenjem sud je utvrdio da je tužiteljica po osnovi promjene kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja preplatila iznos od 2.428,49 eura, koji iznos predstavlja razliku između početno ugovorene kamatne stope te kamatnih stopa koje su bile više od početno ugovorene sukladno odlukama tuženika. Ocjena je suda prvog stupnja da je tuženik u obvezi tužiteljici taj iznos platiti temeljem odredbe članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO). Na taj iznos sud je tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamatu i to na svaki pojedini mjesečni iznos počevši od dana plaćanja do dana isplate zaključujući da je tuženik nepošteni stjecatelj te da je dužan platiti na temelju odredbe članka 1115. stavak 1. ZOO-a zateznu kamatu od dana stjecanja.

9. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

10. Tuženik u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja nije uopće utvrdio jesu li utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na ovaj pojedinačni slučaj, odnosno tvrdi da sud nije utvrdio pripada li tužiteljica kategoriji prosječnog potrošača o kojem se raspravljalo u kolektivnom sporu. Te žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane jer je saslušanjem tužiteljice sud pravilno utvrdio da su okolnosti zaključenja Ugovora bile iste kao i u kolektivnom sporu, obzirom da je člankom 4. Ugovora ugovoreno da će se kamatna stopa koja je bila ugovorena kao promjenjiva mijenjati sukladno odluci banke o kreditiranju građana, dakle, bila je prepuštena jednostranoj odluci banke iz kojih razloga je pravilno sud prvog stupnja pozivom na pravne učinke presude donesene u kolektivnom sporu sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a utvrdio da je takva odredba ništetna jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača. Također neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika o tome da u postupku nije utvrđeno je li tužiteljica „prosječni“ potrošač obzirom da tuženik tijekom postupka nije iznosio činjenice o tome da tužiteljica ne bi bila prosječan potrošač, a sud je pravilno u postupku utvrdio da se radi o potrošaču jer je Ugovor o kreditu zaključen za zatvaranje stambenog kredita pa se i po ocjeni ovog suda radi o potrošaču zbog čega se je sud prvog stupnja u ovom postupku mogao pozvati na utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača.

11. Što se tiče žalbenih tvrdnji o tome da je prvostupanjski sud donio presudu kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu, treba reći da je tuženik u pravu kada smatra da ugovaranje promjenjive kamatne stope nije zabranjeno i da predmetni ugovor o kreditu nije ništetan u dijelu u kojem su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu. No, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je predmetni ugovor o kreditu ništetan u dijelu u kojem su stranke ugovorile način na koji će se kamatna stopa mijenjati tijekom trajanja ugovora. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iznesenom u presudi poslovni broj Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., a kojeg prihvaća i ovaj sud, izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjesti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te zaštititi izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora. U odnosu na predmetni ugovor nije uspostavljen zakonit mehanizam promjene kamatne stope po nekoj od navedenih osnova kojim bi se dopunom ugovora nadomjestile ništetne odredbe ugovora, i na temelju kojega bi tuženik bio ovlašten u razdoblju nakon sklapanja ugovora, obračunati i naplatiti redovnu kamatu po stopi višoj od početno ugovorene kamate. Odlukom suda ili koje druge vlasti nije intervenirano u predmetni odnos na način da se presudom dopunjava predmetni ugovor tako što bi sud odredio parametre za izračun promjenjive kamatne stope. Takva mogućnost intervencije suda nije ni bila predviđena odredbama zakona koji su se primjenjivali na predmetni ugovor. Zbog iznijetih razloga, a imajući na umu pravne posljedice ništetnosti dijela odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope, stranke su imale mogućnost pregovaranja radi uspostave zakonitog mehanizma promjene kamatne stope, jer nije dovedena u pitanje prava volja stranaka da se na predmetni ugovor primjenjuje promjenjiva kamatna stopa. Međutim, takvi pregovori su izostali i nije došlo do ugovaranja zakonitog mehanizma promjene kamatne stope pa je stoga prvostupanjski sud pravilno postupio kada je visinu tužiteljeve tražbine vještačenjem utvrdio na osnovi početno ugovorene kamatne stope.

12. Tuženik se nadalje žali zbog toga što je odbijen njegov prigovor zastare tužiteljeve tražbine. VSRH je na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Također, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. godine izraženo je mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. te je VSRH zauzeo objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje prihvaća i ovaj sud, prema kojem, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Prema tome, opći petogodišnji rok zastare za povrat iznosa zbog ništetne odredbe ugovora o promjeni kamatne stope je počeo teći od trenutka pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koji je u odnosu na dio te presude kojim je utvrđena ništetnost odredaba ugovora, poput predmetnog, o promjeni kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., što znači da je zastara za povrat tih iznosa počela teći 13. lipnja 2014. Kako je tužiteljica podnijela svoju tužbu 13. lipnja 2019., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nije nastupila zastara njezine tražbine budući da prije podnošenja tužbe nije istekao opći zastarni rok od 5 godina.

13. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

14. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je sud pogrešno odlučio o naknadi parničnog troška jer joj nije priznao zatražene troškove sastava svih podnesaka za koje smatra da su bili potrebni radi vođenja parnice te da joj je trebao osim priznatih troškova za sastavljanje dva podneska priznati i troškove za sastavljanje svih ostalih podnesaka (podnesci od 1. srpnja 2020., 13. siječnja 2021., 29. studenog 2021., 22. listopada 2022., 7. rujna 2023. i 18. rujna 2023.).

14.1. Osnovane su žalbene tvrdnje tužiteljice da su podnesci tužiteljice od 29. studenog 2021., 7. rujna 2023. i 18. rujna 2023. bili potrebni radi vođenja parnice jer se u tim podnescima tužiteljica očitovala na činjenične tvrdnje tuženika, odnosno podneskom od 7. rujna 2023. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev u eurima. Za podneske od 29. studenog 2021. i 18. rujna 2023. tužiteljici je trebalo priznati troškove primjenom Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) u visini od 100 bodova za svaki podnesak, odnosno prema vrijednosti boda iz Tbr. 54. Tarife u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak. Za podnesak od 7. rujna 2023., kojim je tužbeni zahtjev postavljen u eurima, tužiteljici je trebalo priznati trošak primjenom Tbr. 8. točka 4. Tarife u visini od 25 bodova, odnosno 50,00 eura prema vrijednosti boda iz Tbr. 54. Tarife, jer se ne radi o obrazloženom podnesku. Na tako priznate troškove tužiteljici je trebalo dosuditi i PDV primjenom Tbr. 46. Tarife u ukupnom iznosu od 112,50 eura, odnosno tužiteljici je pored već dosuđenih troškova trebalo dosuditi i daljnji iznos od 562,50 eura. Primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a tužiteljici su na dosuđeni iznos troškova priznate zatražene zakonske zatezne kamate od dana donošenja ove odluke do isplate.

14.2. Po ocjeni ovog suda podnesci tužiteljice od 1. srpnja 2020., 13. siječnja 2021. te 22. listopada 2020., koji trošak je tužiteljica zatražila troškovnikom pa vjerojatno omaškom u žalbi navodi da se radi o podnesku od 22. listopada 2022. jer toga dana tužiteljica nije uputila podnesak sudu, nisu bili potrebni radi vođenja parnice obzirom da u tim podnescima tužiteljica citira i komentira sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno komentira iznesena pravna shvaćanja tuženika.

14.3. Iz obrazloženih razloga žalbu tužiteljice djelomično je trebalo odbiti kao neosnovanu, a djelomično uvažiti te rješenje o naknadi parničnih troškova preinačiti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

15. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura. Tužiteljica je pobijala odluku o parničnim troškovima u nedosuđenom iznosu od 1.375,00 eura iz kojeg razloga joj je troškove sastava žalbe trebalo priznati prema toj vrijednosti predmeta spora te bi tužiteljici na temelju Tbr. 10. točka 4. i Tbr. 54. Tarife pripadao iznos od 100,00 eura te trošak PDV-a na temelju Tbr. 56. Tarife u iznosu od 25,00 eura ili 125,00 eura. Kako je tužiteljica s podnesenom žalbom uspjela u omjeru od 40 % tuženik joj je u tom omjeru u obvezi naknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 50,00 eura.

Koprivnica, 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković