REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2557/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice VH, zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okrivljenice podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek, od 4. ožujka 2025., Klasa: 211-07/25-3/3761, broj: 511-07-31-25-1, na sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenice VH, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri tako da se okrivljenici na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
II U ostalom se dijelu prigovor okrivljenice VH odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
III Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljenica AH obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 8 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek, od 4. ožujka 2025., Klasa: 211-07/25-3/3761, broj: 511-07-31-25-1, okrivljenica AH proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenica je na ime troškova prekršajnog postupka dužna naknaditi iznos od 66,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci.
2. Okrivljenica je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor u odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, u bitnome navodeći da joj je vozačka dozvola neophodna jer mora voziti sina u bolnicu, a i nepokretnu majku od 89 godina. Ističe da joj je mjesečni dohodak 891,00 eura. Predlaže da se prigovor prihvati.
2.1. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura pa novčana kazna u iznosu od 390,00 eura izrečena okrivljenici predstavlja najnižu zakonom propisanu mjeru kazne za predmetni prekršaj. Ovaj sud je stava kako je navedena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
5.1. Uz navedeno, okrivljenica nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona dokazno potkrijepila vlastite navode vezane za imovinske prilike, slijedom čega ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona.
5.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
6. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa pa takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenica ponovno počiniti takve prekršaje upravljajući motornim vozilom. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice.
6.1. Međutim, s obzirom da u spisu nema podataka da bi okrivljenica do sada bila prekršajno osuđivana niti da bi se protiv nje vodio neki drugi prekršajni postupak, to ovaj sud smatra da je zaštitna mjera izrečena u trajanju od 6 mjeseci preduga, odnosno protivna ustaljenoj praksi ovog suda vezanoj za izricanje zaštitne mjere kada je riječ o inkriminiranom djelu, a ne postoji ranija prekršajna osuđivanost okrivljenika.
6.2. Stoga je ovaj sud, uvažavajući navedene okolnosti te imajući u vidu ukupne okolnosti okrivljenice, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice te da je navedena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, kako je odlučeno u točki II izreke ove presude.
7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, Postaji prometne policije Osijek, u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.
