Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1370/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Lovačkog društva „Kobac“ Bartolovec, OIB: 50079473330, Glavna ulica 4, Žabnik, zastupanog po punomoćniku Filipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjski, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Pn-37/2023-31 od 27. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja i preinačuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Pn-37/2023-31 od 27. lipnja 2024., te sudi:

Nalaže se tuženiku Lovačkom društvu "Kobac" Bartolovec, OIB: 50079473330, Glavna ulica 4, Žabnik, da tužitelju Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, isplati iznos od 4.171,80 EUR (slovima: četiri tisuće sto sedamdeset jedan euro i osamdeset centi) sa zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.176,34 EUR (slovima: tisuću sto sedamdeset šest eura i trideset četiri centa) sa zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR (slovima: dvjesto pedeset eura), u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da mu plati iznos od 4.171,80 EUR sa zateznim kamatama od 21. srpnja 2021. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, dok mu je točkom III. izreke naloženo da naknadi umješaču troškove postupka u iznosu od 1.312,50 EUR sa zateznom kamatom od 27. lipnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog svih zakonskih žalbenih razloga, predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, te mu dosudi troškove postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka), a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik i umješač osporili su žalbene navode tužitelja i predložili odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je regresi zahtjev tužitelja s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku ĐŽ iz prometne nesreće koja se dogodila 23. lipnja 2021. na kolniku državne ceste D530 - Šemovec (A4) - Zamlaka (D2) Čvor Ludbreg (A4) - Zamlaka (D2) u općini Trnovec Bartolovečki, uslijed naleta vozila na srneću divljač koja je istrčala na cestu iz lovišta kojim upravlja tuženik.

6. Osporavajući svoju odgovornost za štetu, tuženik istu prebacuje na pravnu osobu koja upravlja javnom cestom na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj, navodeći da se štetni događaj dogodio na površini na kojoj se ne ustanovljava lovište (javnoj cesti), kao i da šteta na vozilu osiguranika tužitelja nije nastala zbog provođenja lova.

7. Prvostupanjski sud je, imajući u vidu priložene isprave i iskaz zakonskog zastupnika (dalje: z.z.) tuženika, utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja - prometne nesreće od 23. lipnja 2021. oko 02:20 sati na kolniku državne ceste D530, u općini Trnovec Bartolovečki, kojom prilikom je vozilo osiguranika tužitelja ĐŽ, Audi A6, registracijske oznake [registarska oznaka], naletjelo na srneću divljač

- da je predmetna prometnica obilježena prometnim znakom „Divljač na cesti“

- da nije utvrđeno postojanje prekršajne odgovornosti osiguranika tužitelja

- da je vozilo osiguranika tužitelja bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 010913662496, važećom od 2. siječnja 2021. do 2. siječnja 2022., kojom policom je bio pokriven i rizik sudara sa životinjama (sukladno Uvjetima za osiguranje automobilskog kaska)

- da je tužitelj svom osiguraniku ĐŽ **.**.2021. isplatio štetu nastalu na vozilu u iznosu od 31.432,41 kn (sada 4.171,80 EUR)

- da tijekom postupka nije bila sporna dinamika nastanka štetnog događaja, ni visina štete, međutim, sporna je pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i prouzročenu štetu

- da iz dopisa Ministarstva poljoprivrede od 2. lipnja 2016. proizlazi da cesta, iako se nalazi unutar lovišta, nije lovište, već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači, pa tako i za provođenja mjera sprečavanja šteta od divljači, koje mjere i radnje je obvezna propisati i provoditi pravna osoba koja upravlja cestom

- da iz očitovanja Lovačkog saveza Varaždinske županije od 4. travnja 2024. proizlazi da se mjesto predmetne prometne nesreće (kolnik državne ceste D530) ne smatra lovištem, te niti jedna lovačka udruga nema ovlasti gospodariti na tom području

- da iz iskaza z.z. tuženika MŽ proizlazi da predmetna državna cesta nije lovna površina i lovačko društvo njome ne gospodari, a osim toga utužene zgode 23. lipnja 2021. oko 02:20 sati u lovištu da nije vršen lov niti bilo kakve druge aktivnosti vezane uz lov.

8. Na temelju navedenih činjenica, prvostupanjski sud je prije svega utvrdio da državna cesta D530 na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj ne predstavlja lovište tuženika, budući da se radi o javnoj cesti na kojoj je zabranjeno ustanovljavanje lovišta, te da je sukladno odredbi čl. 20. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18, 32/19, 32/20, dalje: ZL-a) divljač na toj površini dužan štiti korisnik te površine. Nadalje, prvostupanjski sud ukazuje na odredbe čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, dalje: ZC-a), te odredbu čl. 81. istog Zakona, sukladno kojoj je društvo Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb pravna osoba koja upravlja državnim cestama u Republici Hrvatskoj, pa tako i predmetnom državnom cestom. Konačno, ističe da tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao da bi u vrijeme predmetnog štetnog događaja tuženik provodio lov, pa zaključuje da u konkretnom slučaju nema odgovornosti tuženika niti prema odredbi čl. 80. st. 6. ZL-a, prema kojoj bi tuženik kao lovoovlaštenik mogao odgovarati za štetu nastalu naletom na divljač ukoliko bi se utvrdilo da je šteta nastala zbog provođenja lova. Slijedom navedenih okolnosti, prvostupanjski sud je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika ocijenio osnovanim i tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan.

9. U žalbi tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP-a) navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama te o istima postoji proturječnost. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, smatrajući kako u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbe specijalnih propisa, točnije odredbe ZC- a i ZL-a kojima je uređeno pitanje naknade štete nastale naletom na divljač, a što je pogrešno iz razloga što tijekom postupka nije utvrđeno da bi šteta nastala zbog eventualnog provođenja ili neprovođenja lova, već se radi o šteti nastaloj zbog divljači, za koju tuženik objektivno odgovara sukladno općem propisu, odnosno sukladno čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO-a). Naime, upravo tuženik je osoba koja gospodari opasnom stvari te je odgovaran za štetu koja je od nje nastala.

10. Ispitujući pobijanu presudu temeljem odredaba čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo smatrajući da u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo na javnoj cesti i u vrijeme kada se nije provodio lov ne postoji odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem iz kojeg je istrčala srneća divljač.

11. Naime, navedene nesporne činjenice da se šteta dogodila na prometnici i da se u vrijeme štetnog događaja (prometne nesreće) nije provodio lov, nisu od utjecaja na odgovornost tuženika za nastalu štetu, ovo iz razloga što je tuženik odgovoran za štetu nastalu uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač po načelu objektivne odgovornosti.

11.1. Točno je da je odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, međutim, u slučaju kada je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama (protivno u predmetnom postupku nije ni utvrđeno) i kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (što je ovdje slučaj), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO-a, kako je to i propisano odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a, koja određuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

11.2. Dakle, usprkos odredbi čl. 80. st. 6. ZL-a, postoji odgovornost lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom vozila na divljač, jer je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (tako i VSRH broj: Rev-2902/2016-2 od 28. kolovoza 2019., Rev- 166/2024-2 od 24. rujna 2024. i Rev-1542/2024-2 od 26. veljače 2025.) i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga lovoovlaštenik za tu štetu odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063.-1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. ZL-a.

12. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Međutim, tuženik to u ovom sporu nije dokazao.

13. U kontekstu prethodno navedenog, a suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, neodlučno je tuženikovo ukazivanje da se šteta dogodila na prometnici, jer je divljač istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik i naletjela na vozilo koje se kretalo javnom cestom, zbog čega, kao što je naprijed navedeno, postoji odgovornost lovoovlaštenika.

14. Kako je dakle nesporan nastanak predmetnog štetnog događaja - prometne nesreće u kojoj je vozilo osiguranika tužitelja naletjelo na divljač na kolniku državne ceste D530, a ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika za štetu iz čl. 1067. ZOO-a, tuženik je dužan tužitelju platiti iznos naknade iz ugovora o osiguranju koju je tužitelj isplatio svome osiguraniku na ime nastale štete u iznosu od 4.171,80 EUR (čija visina nije sporna) sa zateznom kamatom od dana izvršene isplate sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a.

15. Iz navedenih razloga, valjalo je žalbu tužitelja uvažiti i primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a pobijanu presudu preinačiti, te odlučiti kao u točki I. izreke.

16. Obzirom da je ovaj sud preinačio prvostupanjsku odluku valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima postupka, pa kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu valjalo mu je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuditi troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice.

16.1. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak zastupanja na ročištima 11. prosinca 2023., 20. veljače 2024., 15. travnja 2024. i 13. svibnja 2024. za svako u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), PDV od 25% u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 46. Tarife, te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 88,17 EUR i na presudu u iznosu od 88,17 EUR, odnosno sveukupno 1.176,34 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja drugostupanjske odluke kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

16.2. Stoga je valjalo prihvaćanjem žalbe tužitelja, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti i odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka te odlučiti kao u izreci.

17. Tužitelj je sa žalbom uspio u cijelosti, pa mu je valjalo dosuditi zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 EUR i PDV od 25% u iznosu od 50,00 EUR, dakle ukupno 250,00 EUR, bez priznavanja troška sudske pristojbe na žalbu, jer zahtjev za naknadu nije određeno postavio (bez naznake visine).

18. Umješaču nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za odluku o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec