Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1314/2024-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje kao nasljednici sada pok. OŠ, oboje zastupani po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Rikardo Perković i Sanja Perković u Zadru, protiv tužene HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jošku Dujmovu, odvjetniku u Kaštel Lukšiću, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2284/2023 od 16. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2284/2023 od 16. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženici da na ime plaćanja kaznenih penala radi zakašnjenja u dovršetku izgradnje stambeno poslovne zgrade isplati tužiteljima 200,00 eur po danu zakašnjenja što za ukupno 264 dana zakašnjenja iznosi ukupno 52.800,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.1.2008. do isplate, dok je pobijanim rješenjem odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

2. Protiv citirane presude i rješenja tužena je pravovremeno izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) predlažući da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno da se preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženoj.

2.1. Tužena u žalbi u bitnome navodi da je pogrešno sud protumačio odredbe Aneksa III Ugovora o zajedničkom ulaganju i izgradnji poslovno stambene zgrade od 24.10.2008. te izveo pogrešan zaključak da bi prednica tužitelja, pok. OŠ, stupila u posjed stanova danom kada su ovjereni potpisi na tom Aneksu, 7.11.2008., posljedično čemu da je pogrešno odbijen prigovor nastupanja prekluzije potraživanja ugovorne kazne u smislu odredbe članka 353. stavak 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO). Također žaliteljica ističe da se prvostupanjski sud nije dotakao prigovora tužene da je do zakašnjenja u izgradnji zgrade došlo zbog okolnosti na koje tužena nije mogla utjecati odnosno da je pogrešno utvrdio da do zakašnjenja izgradnje nije došlo krivnjom prednice tužitelja te da nije odgovorio na prigovore tužene glede visine ugovorene kazne.

3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu ugovorne kazne zbog kašnjenja tužene u dovršetku izgradnje stambeno poslovne zgrade, u visini od 200,00 eur po danu za 264 dana, temeljem Ugovora o zajedničkom ulaganju u izgradnju poslovno- stambene zgrade s više poslovnih prostora i stanova u [adresa] od 4.9.2006. (u daljnjem tekstu Ugovor od 4.9.2006.).

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da nije sporno da je između prednika tužitelja, sada pok. OŠ i tužene, zaključen 4.9.2006. Ugovor o zajedničkom ulaganju u izgradnju poslovno- stambene zgrade s više poslovnih prostora i stanova u [adresa],

- da je odredbom članka 3. citiranog Ugovora od 4.9.2006. propisano da u zajedničko ulaganje ugovaratelj OŠ unosi neizgrađeno građevinsko zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica] od 1184 m² i 5953 od 1324 m², sve k. o. [katastarska općina], u iznosu od 500.000,00 eur, dok je člankom 4. ugovoreno da u zajedničko ulaganje tužena unosi građevinsku operativu, materijale, instalacije, opremu, uređenje zemljišta, pribavku sve potrebne dokumentacije i da snosi sve troškove izgradnje poslovno stambene zgrade po sustavu "ključ u ruke",

- da nije sporno da je nakon dovršetka izgradnje prednici tužitelja na ime njezina uloga pripalo u posjed i vlasništvo šest garaža, dva poslovna prostora, dva stana na prvom katu, jedan stan na drugom katu, tri stana na trećem katu, dva stana u potkrovlju te zajednički dijelovi i uređaji zgrade,

- da su prema članku 12. Ugovora od 4.9.2006. ugovaratelji suglasni da se kao dan početka izvođenja građevinskih radova na predmetnoj nekretnini utvrđuje 10.9.2006. te da se tužena obvezala završiti izgradnju predmetne zgrade najkasnije do 31.12.2007. kada je trebala ishoditi uporabnu dozvolu ili drugu ispravu koja je zamjenjuje,

- da je člankom 15. Ugovora od 4.9.2006. dogovoreno da u slučaju da tužena bude u zakašnjenju u odnosu na određeni rok za završetak gradnje, odnosno ukoliko prekorači ugovoreni rok, da je dužna plaćati kaznene penale i to u iznosu od 200,00 eur za svaki dan zakašnjenja od 1.1.2008. osim ako je do zakašnjenja došlo iz razloga za koji tužena nije odgovorna,

- da je uvjerenje za uporabu predmetne građevine izdano 24.9.2008. koje glasi na OŠ, a iz priložene građevinske dozvole da proizlazi da glasi na ime OŠ i da je izdana 11.1.2007., a postala je pravomoćna 6.3.2007.,

- da je prigovor tužene da su tužitelji izgubili pravo zahtijevati isplatu ugovorne kazne zbog zakašnjenja, odnosno da je nastupila prekluzija tom zahtjevu neosnovan iz razloga što iz dopisa prednice tužitelja proizlazi da je pozvala tuženicu na uklanjanje nedostataka u građevinskim radovima na predmetnoj zgradi preporučenom pošiljkom od 23.9.2008.,

- da je neosnovan prigovor tužene da bi iznos penala bio previsoko određen budući da je visina penala utvrđena suglasno očitovanjem volje ugovornih stranaka prema Ugovoru od 4.9.2006. te da nije nerazmjerno visok obzirom na vrijednost i značenje predmetnog objekta,

- da je neosnovan prigovor tužene da je do zakašnjenja došlo krivnjom prednice tužitelja jer da iz članka 4. Ugovora od 4.9.2006. proizlazi da je ishođenje uporabne i građevinske dozvole bila ugovorna obveza tuženice,

- da je odredbom članka 12. stavak 3. Ugovora od 4.9.2006. ugovoreno da će se rok iz st. 2. koji se odnosi na završetak izgradnje predmetnog poslovno- stambenog objekta produljiti samo u slučaju objektivnih razloga i okolnosti za čije produljenje nisu krive ugovorne strane, te će se u tom slučaju sačiniti poseban aneks, a da tužena nije dostavila dokaz da je pozivala prednicu tužitelja na potpisivanje aneksa radi određivanja novog roka dovršetka radova na predmetnoj nekretnini,

- da je tužiteljica stupila u posjed nekretnina koje su predmetom Ugovora dana 7.11.2008. kada je zaključen Aneks III Ugovora kojim je izmijenjena točka II. Aneksa II. ugovora, dok je dopis tuženici kojim izjavljuje da zadržava pravo naplate kaznenih penala uputila 23.9.2008., pa da stoga tužiteljica može zatražiti ugovornu kaznu zbog zakašnjenja.

6.1. Temeljem izloženih utvrđenja i primjenom odredbe članka 350. st. 1. i 2., članka 351., članka 352., članka 353. i članka 354. ZOO-a, sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 52.800,00 eur za 264 dana zakašnjenja, sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2008. do isplate dok pobijanim rješenjem odlučuje o parničnom trošku primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a na način da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire tužena u žalbu budući da presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni i suprotni izvedenim dokazima te je pobijanu odluku moguće pravno ispitati.

8. Netočni su žalbeni navodi tužene da u ponovljenom postupku prvostupanjski sud nije raspravio sva sporna pitanja na koja mu je ukazano drugostupanjskim rješenjem i time u donošenju pobijane odluke počinio relativno bitno povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 377. stavak 2. ZPP-a. Prvostupanjski je sud u ponovljenom postupku otklonio počinjenu bitnu procesnu povredu pozivom tužitelja na uređenje tužbe i tužbenog zahtjeva sukladno odredbi članka 109. ZPP-a te je ponovno ocijenio sve izvedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP-a pa tako i Anekse Ugovora zasebno te u njihovoj ukupnosti sa drugim dokazima i na temelju sveobuhvatne analize personalnih i materijalnih dokaza utvrdio sve odlučne činjenice donoseći odluku u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. Također je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Protivno žalbenim navodima pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je prednica tužitelja, dopisom upućenog tuženoj 23.9.2008., pravovremeno priopćila da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu zbog kašnjenja u završetku radova prema stipulaciji iz članka 12. stavak 2. u svezi članka 15. Ugovora od 4.9.2006. Naime, odredbom članka 350. stavak 1. ZOO-a dana je mogućnost ugovornim strankama ugovaranje da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem, pa su se prema članku 15. Ugovora od 4.9.2006. ugovorne stranke suglasile da u slučaju da tužena bude u zakašnjenju u odnosu na rok završetka gradnje, odnosno ako ga prekorači, da je dužna plaćati kaznene penale u iznosu od 200,00 eur po danu i to za svaki dan zakašnjenja od 1.1.2008., osim ako je do zakašnjenja došlo iz razloga za koji tužena nije odgovorna. U članku 12. stavku 2. Ugovora od 4.9.2006. stranke su sporazumno odredile kao dan završetka izgradnje stambeno-poslovnog objekta 31.12.2007., s time da se završetak smatra dan kada se ishodi uporabna dozvola ili istovrijedni dokument. Također su stavkom 3. navedenog članka 12. dogovorile da će se navedeni rok produljiti samo u slučaju objektivnih razloga i okolnosti za čije produljenje nisu krive ugovorne strane, u kojem slučaju će se sačiniti poseban Aneks.

10.1. Slijedom navedenog proizlazi da su ugovorne strane, prednica tužitelja i tužena, suglasno utvrdile da je ishodovanje uporabne dozvole ujedno i dan završetka gradnje, a time i ispunjenje ugovorne obveze tužene u svezi koje je ugovorena isplata kaznenih penala. Nije sporno da je uporabna dozvola izdana 24.9.2008. dok je ugovoreni rok za ispunjenje bio 31.12.2007., a tužiteljica je dopis u smislu odredbe članka 353. stavak 5. ZOO-a dostavila tuženoj 23.9.2008., dakle pravodobno, pa se zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije prekludirana u svom pravu na traženje ugovorne kazne ukazuje pravilnim i osnovanim.

10.2. Treba reći da izdavanje uporabne dozvole predstavlja uvjet za korištenje građevine, da ista potvrđuje da je građevina izgrađena sukladno zakonskim propisima, tehničkim normama i građevinskoj dozvoli te da je sigurna za korištenje. U tom smislu je i odredba članka 129. stavak 1. Zakona o gradnji važećeg u vrijeme sklapanja Ugovora od 4.9.2006. (Narodne novine broj 175/03 i dalje) propisivala da se izgrađena građevina smije početi koristiti, odnosno staviti u pogon, te se za nju može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti po posebnom propisu nakon što tijelo graditeljstva izda uporabnu dozvolu za tu građevinu. Gotovo identično propisuje i sada važeća odredba članka 136. stavak 1. Zakona o gradnji (Narodne novine broj 153/13 i dalje): "Izgrađena građevina, odnosno rekonstruirana građevina može se početi koristiti, odnosno staviti u pogon te se može donijeti rješenje za obavljanje djelatnosti u toj građevini prema posebnom zakonu, nakon što se za tu građevinu izda uporabna dozvola, ako ovim ili posebnim zakonom nije propisano drukčije."

10.3. Stoga su žalbeni navodi tužene o osnovanosti prigovora prekluzije prava tužitelja na isplatu ugovorene kazne neosnovani obzirom da je bitno kada je tužena ispunila ugovornu obvezu na predaju uporabne dozvole kao ugovorenog završetka gradnje, a to tim više što upravo izdavanje uporabne dozvole potvrđuje usklađenost izvedenog stanja s projektom i propisima i predstavlja ključni dokument koji potvrđuje legalnost i sigurnost za korištenje odnosno predaju u posjed predmetne zgrade.

11. Nadalje neosnovano žaliteljica tvrdi da prvostupanjski sud nije dao argumentirano obrazloženje prigovora da je do zakašnjenja u izgradnji došlo zbog okolnosti na koje tužena nije mogla utjecati odnosno da je do zakašnjenja došlo krivnjom prednice tužitelja. Naime, polazeći od odredbi Ugovora od 4.9.2006., pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je odredom članka 4. tužena preuzela obvezu pribave sve potrebne dokumentacije, a time i ishođenje uporabne i građevinske dozvole. S tim u vezi valja istaći i odredbu članka 22. Ugovora od 4.9.2006. kojim su ugovaratelji suglasni da je prednica tužitelja kao Ugovaratelj I privremeno u Italiji te da će izdati punomoć osobi koja će umjesto nje biti ovlaštena na poduzimanje svih radnji predviđenih ovom Ugovorom u cilju pravovremene i kvalitetne provedbe odredbi istoga, dok iz iskaza svjedoka odvjetnika BŠ proizlazi da je u realizaciji predmetnog Ugovora od 4.6.2009. radio za obje strane toga Ugovora i zna da je po punomoći OŠ zatražio uporabnu dozvolu.

11.1. Osim toga, odredbom članka 12. stavak 3. Ugovora od 4.9.2006. stranke su dogovorile mogućnost produljenja roka završetka izgradnje u slučaju objektivnih razloga i okolnosti za čije produljenje nisu krive i to sklapanjem posebnog Ankesa, što je u konkretnome izostalo kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. I u svezi okolnosti na strani tužiteljice na koje se tužena poziva u žalbi, a o kojima iskazuje svjedok BŠ, također je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužena nije pružila dokaz da je pozvala prednicu tužitelja na potpisivanje Aneksa radi produljenja roka iz članka 12. Ugovora. Takav zaključak prihvaća i ovaj sud imajući u vidu, pored svega navedenoga, i odredbu članka 20. Ugovora od 4.9.2006. sukladno kojoj se prednica tužitelja kao Ugovaratelj I obvezala da neće ni na koji način ometati gradnju, da će biti na raspolaganju po pitanju rješavanja bilo kakvih situacija osobno ili putem punomoćnika te su ugovaratelji suglasni da će za sve potrebne radnje koje nisu predviđene odredbama Ugovora tražiti pisanu suglasnost druge strane ili njihovih punomoćnika. Kada se ima u vidu da su stranke potpisale tri Aneksa Ugovoru od 4.9.2006., a niti jednim od njih se nisu dotakli naknadnih zahtjeva prednice tužiteljice u svezi opreme prostorija koje su njoj pripale te produžile rok dovršetka izgradnje odnosno pribave uporabne dozvole, to se ukazuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora da je do kašnjenja došlo krivnjom prednice tužitelja.

12. Konačno, netočni su žalbeni navodi o visini ugovorenih penala o čemu je prvostupanjski sud, pravilno polazeći od ugovorne volje samih stranaka izražene u članku 15. Ugovora kojim su dogovorile dnevnu kaznu u iznosu od 200,00 eur, a čija valjanost nije dovedena u pitanje te obzirom na vrijednost, opseg, značenje i ozbiljnost cijelog projekta prema Ugovoru od 4.9.2006., kao i izostanak preciznog zahtjeva i dokaza tužene o razmjernoj visini, pravilno zaključio da ugovorena kazna nije nerazmjerno visoka u smisli odredbe članka 354. ZOO-a.

13. Slijedom izloženog, protivno navodima žalbe, sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava utvrdio da tužiteljima pripada pravo na isplatu ugovorene kazne te usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a pozivom na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak obzirom na pravomoćno djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva.

14. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Rijeci 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić