Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-236/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Jukić & partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Gajski, odvjetnik iz Zagreba, radi nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1490/2022-22 od 5. lipnja 2024., na sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1490/2022-22 od 5. lipnja 2024..
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke, utvrđeno je da su nezakonite i nedopuštene Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora tužitelju od 09. svibnja 2022. i Odluka tuženika od 10.lipnja 2022. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja, uz utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
1.1. Točkom II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove iz ugovora o radu, a ukoliko takvo radno mjesto više ne postoji, na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima.
1.2. Točkom III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 625,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99. 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23.,dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1.u vezi s čl. 8. ZPP-a, jer je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka.
6. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na bitnu procesnu povredu iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda sadrži jasne i međusobno neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicam pa se ista može ispitati.
7. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 09.svibnja 2022. i Odluka tuženika od 10. lipnja 2022. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja, uz utvrđenje da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao te zahtjev za vraćanje tužitelja na rad na poslove iz ugovora o radu ili drugo odgovarajuće radno mjesto.
9. Među strankama nije sporno:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. travnja 2017., s time da je od 1. svibnja 2019. radio na radnom mjestu Referent prisilne naplate II. u Odjelu prisilne naplate,
- da je spornom odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu uz ponudu izmijenjenog ugovora tužitelju otkazan ugovor o radu, a nakon što je utvrđen kolektivnim viškom zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, s time da tužitelj prethodno nije prihvatio ponuđeni izmijenjeni ugovor za radno mjesto Referent matičnih podataka,
-da je tuženik pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio, nakon čega je tužitelj pravovremeno podnio tužbu.
10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:
- da je tuženik na temelju Odluke o pokretanju postupka reorganizacije i optimizacije korporativnih funkcija od 30. prosinca 2021. pokrenuo postupak savjetovanja u vezi kolektivnog viška, a kojom odlukom je utvrdio da bi u narednom razdoblju od devedeset dana trebala prestati potreba za radom četrdeset dva radnika koji su potencijalni višak,
- da je tuženik najprije sastavio popis radnika koji predstavljaju kolektivan višak, a tek naknadno izradio Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta koji je stupio na snagu 01. travnja 2022.,
- da je u Tablici sa lista 46 spisa navedeno da SZ ima VSS, radno mjesto Referent prisilne naplate II, da ima 40 godina, bez obveza uzdržavanja, ukupno 3 boda, zatim da OZ ima SSS, radno mjesto Referent prisilne naplate II, da ima 42 godine, bez obveza uzdržavanja, ukupno 3 boda, te da tužitelj ima VSS, radno mjesto Referent prisilne naplate II, da ima 41 godinu, bez obveza uzdržavanja, ukupno 3 boda,
- da na radnom mjestu tužitelja radi IZ, da se opseg i opis poslova radnog mjesta tužitelja nije promijenio, da radnici na radnim mjestima Referent prisilne naplate I, Referent prisilne naplate II i Referent prisilne naplate III rade iste poslove, a razlika je samo u mogućnosti napredovanje,
- da radnik ČZ koja radi na radnom mjestu Referent matičnih podataka obavlja iste poslove kao ranije na radnom mjestu Referent prisilne naplate.
11. Na temelju prethodno utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije jednako postupao prema radnicima sa istim bodovima budući da je dao prednost SZ kojoj nije dao otkaz iako je mlađa od tužitelja, pa zaključuje da je time povrijedio načelo socijalnih kriterija prilikom određivanja viška radnika.
12. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik samo formalno promijenio nazive radnih mjesta s obzirom da radnici koji su prihvatili posao „operative“ kao npr. Referent matičnih poslova te Referent prisilne naplate III i dalje obavljaju poslove prijašnjeg radnog mjesta Referenta naplate, kao i da na radnom mjestu tužitelja radi druga osoba. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije dokazao da je zaista prestala postojati potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužitelja.
13. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik protivno čl. 150. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje:ZR) započeo postupak savjetovanja prije donošenja Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta koji je stupio na snagu 01. travnja 2022. pa zauzima pravno shvaćanje da je tuženik postupio protivno čl. 127. st.3. i čl. 150. ZR-a kojima je propisan postupak savjetovanja prije donošenja odluke o kolektivnom višku radnika
14. Cijeneći prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je odluka o otkazu ugovora o radu u smislu čl. 115. ZR-a nedopuštena, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.
15. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154.st. 1. ZPP-a i o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje:Tarifa).
16. Neosnovan je žalbeni razlog razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.
17. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog u slučaju: ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
17.1. Sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a postojanje opravdanog razloga za otkaz mora dokazati poslodavac.
18. Opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a postoji u slučaju kada poslodavac radi gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga odnosno ekonomski uspješnijeg poslovanja izvrši reorganizaciju rada tako da ukine određeno radno mjesto, kao i u slučaju kada poslove određenog radnog mjesta rasporedi na druge radnike, a sve budući da je autonomno pravo poslodavcu da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. Sukladno čl. 135.st.3. ZR-a na poslodavcu je teret dokaza da je ukinuo radno mjesto odnosno poslove određenog radnog mjesta rasporedio na druge radnike u svrhu ekonomski uspješnijeg poslovanja pa da je zbog toga prestala potreba za radom radnika.
19. U konkretnom slučaju pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao prestanak potrebe za radom tužitelja. Naime, iz izvedenih dokaza, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, proizlazi da radno mjesto tužitelja Referent prisilne naplate II. nije ukinuto i da na istom radi IZ, kao i da poslove radnog mjesta tužitelja obavljaju i radnici na drugim radnim mjestima i to Referent prisilne naplate I, II i III čiji su poslovi identični te Referent matičnih podataka.
19.1. Pri takvom utvrđenju, tuženik je bio dužan dokazati da je zbog dolaska drugog radnika na radno mjesto tužitelja i raspodjele poslova tužiteljeva radnog mjesta na druga radna mjesta prestala potreba za radom tužitelja, što međutim nije učinio. Naime, tuženik nije niti činjenično pojasnio na koji je način prestala potreba za radom tužitelja zbog dolaska drugog radnika na tužiteljevo radno mjesto i raspodjele poslova tog radnog mjesta na radnike na drugim radnim mjestima, a niti to proizlazi iz izvedenih dokaza. Pri tome, iz Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta iz ožujka 2022. na koji se u žalbi poziva tuženik proizlazilo bi da poslovni radnog mjesta Referenta matičnih podataka nisu istovjetni poslovnima Radnog mjesta Referent prisilne naplate II, međutim neovisno o tome, nije razvidno da je prestala potreba za radom tužitelja, dapače vidljivo je da prema novoj sistematizaciji na radnom mjestu tužitelja Referenta prisilne naplate II ima deset izvršitelja, dok je prema ranijem Pravilniku o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta iz veljače 2015. na tom radnom mjestu bilo šest izvršitelja, dakle novom sistematizacijom utvrđena je potreba za više, a ne manje izvršitelja na radnom mjestu tužitelja.
20. Kako dakle tuženik u skladu s čl. 135.st.3.ZR-a nije dokazao da je prestala potreba za radom tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 115.st.1.toč.1.ZR-a kada je zaključio da tuženik nije dokazao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju i slijedom toga prihvatio tužbeni zahtjev.
21. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda o nepoštivanju socijalnih kriterija i postupka savjetovanja pri odlučivanju o otkazu ugovora o radu tužitelju nisu od odlučnog značaja, s obzirom da je utvrđeno da tuženik nije dokazao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, što spornu u čini nedopuštenom.
22. Budući da tuženik žalbom ne osporava odluku o troškovima postupka, primjenom čl. 365.st.2. ZPP-a ista nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.
23. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.
U Rijeci 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan
