Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1435/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Ani Tošev, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-7779/2024 od 13. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-7779/2024 od 13. lipnja 2025. u točci I) izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja, te se preinačava rješenje o troškovima postupka u očito odbijajućem dijelu točke II) izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-7779/2024 od 13. lipnja 2025. i rješava:

Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju, pored iznosa dosuđenog u toč. II) izreke presude i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.299,65 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 13. lipnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za iznos u visini od 700,63 eura ( 5.278,90 kn ) sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos, dok je toč. II) izreke naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.092,81 eura sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Protiv toč. I) izreke citirane presude i očito odbijajućeg dijela odluke o trošku sadržane u točci II) izreke, žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povredi odredbi paraničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a). Predleže preinačenje prvostupanjske presude.

3. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je podnio predmetnu tužbu u vrijeme kada je stav Vrhovnog suda RH i županijskih sudova bio da nije nastupila zastara potraživanja primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, da bi potom naknadno bio donijet usaglašeni stav na Vrhovnom sudu RH da je nastupila aposlutna zastara za taj dio potraživanja, a zbog čega da ne može biti kažnjen na način da mu se uskrate parnični troškovi. Navodi da je odmah po zauzetom stavu Vrhovnog suda RH, povukao djelomično tužbu, te da je prvostupanjski sud trebao dopustiti povlačenje, a ne zbog odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva, teretiti ga za parnični trošak. Stoga da presuda ima nedostake zbog kojih se ne može ispiatati, čime da je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP-a. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešeno obračunao parnične troškove primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a prema uspjehu u sporu jer da je riječ o potrošačkom sporu, pa da ima pravo na naknadu parničnog troška u cijelosti u omjeru od 100%. Navodi i da mu je prvostupanjski sud pogrešno odbio priznati trošak sastava podneska od 22.11.2021. u iznosu od 200,00 eura.

4. Odgovor na žalbu nije podnijet.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Također pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je odbijen restitucijski zahtjev na povrat novčane razlike nastale primjenom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

8. Međutim osnovano navodi tužitelj da je pobijanom odlukom pogrešno primijenjena odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a pri obračunu parničnog troška.

9. Žalbeni navodi u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva nisu osnovani.

10. Naime, u konkretnom slučaju je tužitelj na ročištu održanom 07.03.2022. povukao tužbu u odnosu na zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 2. ugovora koja je odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i restitucijski zahtjev za isplatom iznosa od 5.278,90 kn.

11. Navedenim je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, a što ujedno predstavlja i djelomično povlačenje tužbe. Budući da je do djelomičnog povlačenja tužbe došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, to je za povlačenje predmetnog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a potreban pristanak tuženika, a kojeg je isti uskratio ( list 128 spisa).

12. Slijedom navedenog posljedica tako smanjenog, odnosno povučenog dijela tužbenog zahtjeva nije povlačenje tužbe, već o tom dijelu tužbenog zahtjeva treba meritorno odlučiti, a što je prvostupanjski pravilno i učinio pobijanom odlukom.

13. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točci I) izreke ove presude.

14. U odnosu na odluku o trošku ističe se slijedeće.

15. Pobijanom odlukom prvostupanjski sud odmjerio je tužitelju primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23, dalje Tarifa ) ukupan trošak od 2.125,00 eura, te mu je od tog iznosa priznao razmjeran dio od 38,84% sukladno uspjehu u sporu, a primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, uz trošak vještačenja i trošak sudskie pristojbe na tužbu koji su mu priznati u cijelosti.

16. U konkretnom slučaju je tužitelj prethodno donijetom pravomoćnom odlukom uspio sa tužbenim zahtjevom kojim je utvrđena ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o [broj kredita] od 10.06.2005. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i PS kao sudužnika i tuženika kao kreditora, u dijelu koji glasi: "Kredit se otplaćuje……u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…...." i kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.590,06 eura ( 11.980,28 kn ) zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos.

17. Međutim isto tako tužitelj nije uspio sa zahtjevom na utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe čl. 2. st. 1. predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, kao niti sa restitucijskim zahtjevom za isplatom iznosa od 700,63 eura.

18. Dakle, tužitelj je u ovom sporu djelomično uspio u postupku. Navedena situacija glede odluke o trošku regulirana je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, a koja odredba ima legitiman cilj da odvrati potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenje nerazumnih zahtjeva s jedne strane, te da zaštiti financijske interese druge strane u postupku.

19. Međutim, primjena pravila iz čl. 154. st. 2. ZPP-a ne smije rezultirati kršenjem temeljenih ljudskih prava zagarantiranih čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer mehaničko odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu može predstavljati povredu prava na pravično suđenje i to s apsekta prava na slobodan pristup sudu.

20. Stoga vodeći računa da li bi se u okolnostima konkretnog slučaja, odlukom o trošku ostvario legitiman cilj na razuman, odnosno razmjeran način, ocjena je ovog suda da bi mehanička primjena pravila iz čl. 154. st. 2. ZPP-a dovela do nedopuštenog miješanja u ustavna i konvencijska prava tužitelja, odnosno miješanja u pravo na pristup sudu kao sastavnom elementu prava na pošteno suđenje.

21. Naime, u konkretnom slučaju se radi o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže, slijedom čega bi odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku bila prekomjerni teret za tužitelja kao potrošača, a koji nije dao povoda za parnicu. Osim toga, takva odluka o troškovima parničnog postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu, te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba.

22. Pored toga osnovano navodi tužitelj da u momentu podnošenja predmetne tužbe nije postojala usuglašena sudska praksa u svezi zastare restitucijskih zahtjeva u slučaju ništetenosti ugovorne odredbe slijedom čega tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti uz restituciju po osnovi ugovorne promjenjive kamatne stope ( u odnosu na koji je tužbeni zahtjev odbijen ) nije bio nerazuman, niti previsoko postavljen, niti lišen sadržaja jer je tužitelj imao opravdane razloge zbog kojih nije mogo predvidjeti konačni ishod ovog spora.

23. Također, iako je tužitelj kao potrošač u konkretnom slučaju djelomično uspio u sporu, nije u skladu s načelom djelotvornosti prava EU, da se tužitelju kao potrošaču naloži snašanje troškova postupka ovisno o iznosima koji su mu vraćeni temeljem nepoštene ugovorne odredbe jer ishod postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, potrošača može odvratiti od ostvarivanja navedenog prava ( Sud Europske unije u predmetu C-224/19 u odluci od 16.07.2020. ).

24. S druge strane tuženik je trgovac koji se prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije vodio načelom savjesnosti i poštenja slijedom čega, po stavu ovog suda, financijski teret snašanja troškova postupka, u naprijed izloženom kontekstu, za njega ne bi bio posebno nepravedan, niti bi predstavljao pretjerani teret.

25. Stoga je ocjena ovog drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju, a sagledavajući sve okolnosti slučaja treba odstupiti od mehaničke primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a jer bi nametanje obveze tužitelju kao potrošaču da snosi troškove postupka ovisno o iznosu koji mu je vraćen s osnova nepoštene ugovorne odredbe, odnosno razrezivanje troškova postupka prema uspjehu u sporu, dovelo do nerazmjernog ograničenja temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje, a u situaciji kada nije izvjesno da bi se takvim odstupanjem od primjene čl. 154. st. 2. ZPP drugoj strani, odnosno tuženiku nametnuo pretjerani teret.

26. Obzirom na navedeno, stav je ovog suda da će se, u okolnostima konkretnog slučaja, legitiman cilj na razuman, odnosno razmjeran način, postići tako da se obveže tuženika na snašanje parničnog troška tužitelju samo u odnosu na tužbeni zahtjev sa kojim je uspio u sporu i to prema vrijednosti predmeta spora tog zahtjeva ( 1.590,06 eura ), dok će u odnosu na odbijeni tužbeni zahtjev svaka stranka snositi svoj trošak.

27. Slijedom navedenog tužitelju primjenom Tarife pripada pravo na trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 01.03.2021. i od 31.05.2021. od po 200,00 eura, zastupanje na ročištu 10.06.2021. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 30.11.2021.g. u iznosu od 100,00 eura, zastupanje na ročištu 07.03.2022.g. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 02.06.2022. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu od 13.02.2023. i 13.05.2025. od po 200,00 eura, odnosno ukupno 1.700,00 eura, PDV u iznosu od 425,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 34,19 eura, odnosno ukupno iznos od 2.392,46 eura.

28. Suprotno žalbenim navodima pravilno prvostupanjski sud nije dosudio tužitelju trošak sastava podneska od 21.11.2021. jer je istim tužitelj dostavio u sudski spis predmetni ugovor kreditu, a koji je bio dužan priložiti uz tužbu. Stoga taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a.

29. Obzirom na navedeno tužitelju je primjenom odredbe članka 380. toč. 3. ZPP-a dosuđen daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.299,65 eura kako je odlučeno u točci II) izreke ove presude

30. Budući da je tužitelj djelomično uspio sa žalbom i to samo u odnosu na trošak postupka kao sporednu tražbinu, to mu nije dosuđen trošak žalbenog postupka kako je odlučeno u toč. III) izreke ove presude.

U Rijeci, 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ksenija Dimec