Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž -160/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi ništetnost i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-605/2024-48 od 17. prosinca 2024., na sjednici vijeća 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-605/2024-48 od 17. prosinca 2024. u točkama I., II. i III. izreke, te u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko iznosa od 625,00 eura do iznosa od 2.495,30 eura sa zateznim kamatama.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačuje citirana prvostupanjska presuda u točki IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamatama, te se sudi:

"Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamatama u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 31,25 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tih troškova kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova u povodu žalbe odbijaju kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita]. kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 16.09.2005. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl. 2. koja glasi: "… CHF prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. ", u odredbi čl. 3. koja glasi: " … CHF po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja…. " te u odredbi čl. 3. koja glasi: " Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan plaćanja. "

1.1. Točkom II. izreke je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 18.403,31 euro sa zateznim kamatama koje teku na iznose i s dospijećem kako je to navedeno u toj točki izreke.

1.2. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.850,95 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

1.3. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu preostalog parničnog troška kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

2. Protiv te presude žalbu podnose obje parnične stranke.

2.1. Tužitelj pobija odluku o troškovima postupka u odbijajućem dijelu točke IV. izreke u odnosu na njegov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 2.495,30 eura zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda.

2.2. Tuženik žalbom pobija točke I., II. i III. izreke te odbijajući dio odluke o troškovima postupka tuženika u točki IV. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

3. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu koje su stranke sklopile 16. rujna 2005. kojim je ugovorena valutna klauzula te restitucijski zahtjev za isplatu iznosa preplaćenog zbog nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da su stranke sklopile 16. rujna 2005. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 108.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke važeće na dan korištenja kredita. Cijeneći da tuženik u postupku nije dokazao da bi tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama ugovaranja spornih odredbi, ujedno imajući u vidu pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u smislu odredbe čl. 502. c. ZPP-a, pozivom na čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine br. 96/03, 46/07-dalje: ZZP/03) te sadržajno na čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18- dalje: ZOO), sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev radi isplate osnovom nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

7. Prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđuje da je nastala razlika između plaćenih anuiteta kredita prema predmetnom Ugovoru o kreditu i iznosa koje je tužitelj trebao platiti primjenjujući iznos ugovorenog kredita u kunama prema srednjem tečaju CHF na dan realizacije kredita te da ukupno iznosi 18.403,31 euro.

8. Pri tome, prvostupanjski sud otklanja tuženikov prigovor zastare pozivom na čl. 215. i 225. st.1. ZOO-a s obzirom da je kolektivnom tužbom od 4. travnja 2012. zastara prekinuta i da je nakon prekida zastara počela ponovno teći primjenom čl. 245. st. 1. ZOO-a te utvrđuje da predmetna tražbina nije zastarjela budući da je tužba podnesena 20. kolovoza 2020.

9. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23-dalje:Tarifa).

10. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka, niti povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, razlozi presude su jasni, nisu proturječni te se presudu može ispitati.

11. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

12. U odnosu na pitanje pravne valjanosti odredbi konkretnog Ugovora o kreditu koje se odnose valutnu klauzulu, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su te odredbe ništetne, pri tom uvažavajući i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07) i čl. 118. ZZP/14 te čl. 502.c ZPP-a.

13. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tuženik, povrijedio kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

14. Odredbom čl. 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

15. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, na temelju čl. 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da tuženik u postupku i prema ocjeni ovog suda nije dokazao da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi za određivanje njegove obveze i da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U vezi toga nisu od utjecaja žalbeni navodi tuženika da nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se dogodila kasnije tijekom trajanja ugovora o kreditu jer u predmetnom kolektivnom sporu za ocjenu primjerenosti sadržaja obavijesti o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka su bile ključne obavijesti o tome da je švicarski franak volatilna valuta koja aprecira kada dolazi do poremećaja na tržištu te da Hrvatska narodna banka nije poduzimala mjere monetarne politike u upravljanju tečajem kune u odnosu na švicarski franak kao što je to činila u odnosu na tečaj eura zbog čega su se ti krediti po svojoj rizičnosti bitno razlikovali od kredita koji su na našem tržištu većinom plasirani u eurima, dok tuženik u osnovi ni ne tvrdi da je korisnika kredita informirao u smislu prethodno izloženog u odnosu na specifične rizike kreditnog zaduženja u CHF.

16. Slijedom toga, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a, te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu naznačenog iznosa, sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate sukladno čl. 1115. ZOO-a. Pri tom, žalbeni navodi kojima tuženik osporava dosuđeni iznos tužitelju pozivajući se na tzv. negativnu razliku u preplati koja je nastala zbog manje plaćenih iznosa pojedinih mjesečnih anuiteta zbog pada tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, nisu od odlučnog značaja budući da tuženik u odnosu na tu razliku tijekom postupka nije podnio protutužbu, niti je istaknuo građanskopravni prigovor prijeboja, a niti prigovor radi prebijanja kao procesni prigovor.

17. Žalbeni navodi tuženika o tome da učinci ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, ne bi bili takvi da se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa i tečaj, nego bi uspostava ravnoteže među ugovornim stranama imala za posljedicu primjenu kamatne stope koja je vrijedila za kredite u kunama, nisu od utvjecaja na zakonitost pobijane presude. Naime, u postupku se angažirani vještak izjasnio o tome te je obrazložio da izračun prema kamatnoj stopi koja je vrijedila za ugovore o kreditu u kunama nema utjecaj na promjenu s osnove valutne klauzule s obzirom na način obračuna tečajne razlike (toč. 37. obrazloženja prvostupanjske presude).

18. U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženik ponavlja u žalbi, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01.).

19. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, tražbina tužitelja s osnova ništetnosti valutne klauzule nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu, nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru te novčane tražbine tužitelja.

20. Neosnovano tuženik žalbom osporava stav prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata ističući da nije nesavjesni stjecatelj. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom čl. 1115. ZOO-a, pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.), savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

21. Tuženik konkrenim žalbenim navodima ne osporava pravilnost i zakonitost odluke kojom je tužitelju dosuđen parnični trošak (toč. III. izreke), koji je tužitelju odmjeren pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tužitelja u odnosu na odbijajući dio odluke o troškovima postupka tužitelja. Tužitelj osnovano prigovara da mu na temelju čl. 155. st.1. ZPP-a pripada nagrada za sastavljanje podneska od 23. listopada 2021. kojim je uskladio tužbeni zahtjev s danim nalazom i mišljenjem vještaka, pri čemu protivno shvaćanju žalitelja nije riječ o podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife za koji bi mu pripadala nagrada u punom iznosu, već tužitelju s obzirom na sadržaj tog podneska pripada nagrada prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife u iznosu od 200,00 eura. Nadalje, tužitelju je trebalo priznati opravdanim i trošak sastavljanja podneska od 4. prosinca 2024. u kojem je naveo razloge protivljenja dokaznom prijedlogu tuženika saslušanjem svjedoka koji nije osobni bankar tužitelja i za podnesak takvog sadržaja tužitelju pripada nagrada prema Tbr. 8. toč. 4. u iznosu od 50,00 eura. Tužitelj nadalje osnovano prigovara da mu za zastupanje na ročištu od 16. prosinca 2024., na kojem je i zaključena glavna rasprava, pripada nagrada u punom iznosu prema Tbr. 9. toč. 1. jer se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari, dakle 500,00 eura pa budući da je prvostupanjski sud tužitelju odmjerio nagradu u iznosu od 250,00 eura, preostaje daljnja razlika od 250,00 eura koju tužitelju treba priznati.. Slijedom toga, tužitelju pripada daljnji parnični trošak u iznosu od 500,00 eura uvećan za PDV, odnosno ukupno 625,00 eura, a u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u odnosu na sastavljanje opomene pred tužbu i žalbe od 18. veljače 2022. pravilno je odbijen kao neosnovan jer se ne radi o opravdanom trošku u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

22. Slijedom navedenog, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

23. Tuženiku nije odmjeren trošak u povodu žalbe u primjeni čl. 166. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tbr. 10. toč. 4. Tarife prema vrijednosti ožalbljenog dijela (2.495,30 eura) sukladno uspjehu u sporu od 25% dosuđen trošak u povodu žalbe u iznosu od 31,25 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović