Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž -1439/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ive Smokvina Dadasović, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Kristine Vukelić Aničić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić i Vrdoljak d.o.o. Split, protiv tuženika NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Petri Smodlaka, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-4554/2023-15 od 9. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-4554/2023-15 od 9. srpnja 2025., u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati iznos od 5.000,00 eur, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eur (točke I. i II. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (točka III. izreke).

2. Protiv točke I. i II. izreke citirane presude žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11; dalje-ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 5.000,00 eur s osnove (preostale) kupoprodajne cijene za motocikl marke Kawasaki.

6. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrđuje da nije sporno da je tužitelj predao tuženiku motocikl marke Kawasaki i da mu je tuženik dao određeni iznos novca. Stranke da nisu priložile ugovor, dok je tuženik u iskazu naveo da on ugovor ima kod sebe (ne navodeći radi li se o kupoprodajnom ugovoru ili nekom drugom ugovoru, npr. o zajmu). Prvostupanjski sud utvrđuje da niti iz jednog dokaza ne proizlazi da je dogovorena kupoprodajna cijena od 10.000,00 eura jer da je to iskazao jedino tužitelj, ali ne i svjedoci, dok sam tužitelj nije predložio nikakve druge svjedoke na te okolnosti, niti je predložio pribavljanje ugovora o kupoprodaji. S druge strane tuženik da navodi da je ugovor sklopljen, ne zna je li u istom navedena cijena, ali da je on tužitelju dao ukupno iznos od 6.000,00 eura kao pozajmicu, a da mu je tužitelj motocikl dao jer nije mogao vratiti iznos koji je primio kao pozajmicu te da u konačnici tuženik tužitelju više ne duguje "niti lipe". Prvostupanjski sud utvrđuje da dug tuženika ne proizlazi niti iz komunikacije porukama putem aplikacije WhatsApp jer da se iz iste ne može zaključiti da je dogovoren iznos od 10.000,00 eura, kao ni koliko je tuženik isplatio, ni koliko još treba platiti. Kako iz provedenih dokaza ne proizlazi da je dogovorena cijena za kupoprodaju u iznosu od 10.000,00 eur i da je tuženik po toj osnovi dužan tužitelju eventualni ostatak od 5.000,00 eura, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev.

7.Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbu članka 221.a ZPP-a odlučujući o tužbenom zahtjevu. Pri tome nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužitelja.

8. U ovom postupku sve relevantne činjenice su sporne. Jedino što nije sporno je da je tužitelj predao tuženiku motocikl Kawasaki. Sporna je osnova, odnosno sporno je da li je tuženik kupio motocikl od tužitelja ili je tužitelj, u nemogućnosti da tuženiku vrati pozajmljeni iznos, taj dug podmirio tako što je tuženiku predao motocikl. Čak i kada bi se prihvatili navodi tužitelja da su parnične stranke sklopile ugovor o prodaji motocikla, ni u tom slučaju tužitelj nije dokazao kolika je ugovorena cijena i da tuženik istu nije podmirio u cijelosti.

9. Iz provedenih dokaza proizlazi da se parnične stranke nisu prethodno poznavale i da ih je u vezu doveo FĆ jer je tuženik trebao pomoći tužitelju u vezi nekog problema s nekretninom. U takvoj situaciji neživotno je i nelogično da bi tužitelj prodao i predao tuženiku motocikl, iako mu tuženik nije u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Ako je to i bilo tako (da je tuženik ostao još nešto dužan tužitelju), tada bi bilo logično i životno da parnične stranke postojanje duga s osnove kupoprodajne cijene navedu u ugovoru ili barem u nekoj pisanoj potvrdi/izjavi isl.

10. Tužitelj u žalbi navodi da je tuženik trebao dostaviti ugovor o kupoprodaji. Valja napomenuti da je na tužitelju teret dokazivanja, a ne na tuženiku, a čak i kada bi takav ugovor bio dostavljen, on zasigurno ne bi dokazao da je tuženik dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos. Također valja napomenuti da sud ne provodi dokaze po službenoj dužnosti, nego samo po prijedlozima stranaka, tako da, protivno žalbenim navodima, nije bila dužnost suda pribavljati navedeni ugovor. Kako tužitelj nije dokazao da mu je tuženik dužan utuženi iznos, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao nedokazan.

11. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i 155. stavka 1. ZPP-a odlučio o parničnom trošku, pa su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima tvrdi suprotno.

12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

13. Prvostupanjska presuda u točki III. izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Iva Smokvina Dadasović