Poslovni broj Gž-1421/2025-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika KJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Kirin, odvjetnik u Zagrebu, , radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-22/2024-20 od 25. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-22/2024-20 od 25. srpnja 2025. u točki I. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.026,31 EUR sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 2.653,27 EUR od 03. svibnja 2018. do isplate, a na iznos od 7.373,04 EUR od 24. travnja 2024. do isplate sve po stopi kako je pobliže navedeno u izreci te presude.
2. U točki II izreke odbačen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
3. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
3.a) U žalbi navodi da je povrijeđena odredba čl. 295. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) jer na ročištu zakazanom za dan 05. prosinca 2024. neopravdano su izostale obje stranke pa su bile ostvarene pretpostavke za povlačenje tužbe. Navodi da je sud razlog izostanka tužitelja s ročišta od 28. studenog 2024. neosnovano ocijenio opravdanim, pri čemu navodi da je tužitelj javnopravno tijelo s pripadajućim javnim ovlaštenjima koje u okviru svoje organizacijske strukture ima uspostavljen odjel za zastupanje pred pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, te više osoba u radnom odnosu, pa osobna spriječenost jednog od ovlaštenih zastupnika ne može biti opravdan razlog za izostanak. Navodi da nije u izvanugovornom odnosu sa tužiteljem, niti je u trenutku stjecanja svojstva nasljednika iza štetnika utuženi iznos kao dug postojao niti je nastao. Ističe da se radi o zahtjevu za naknadu štete, a koja je tužitelju nastala trenutkom isplate osiguraniku, a ne trenutkom nastanka štetnog događaja učinjena od strane štetnika. Kako su predmetni iznosi isplaćeni, odnosno šteta je tužitelju nastala nakon smrti štetnika, ne postoji dug prema tuženiku iz razloga što ga nije preuzeo niti ga može preuzeti s obzirom da pokojna osoba (štetnik) ne može stjecati obveze.
4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s 295. st. 2. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje žalba.
8. Naime, odredbom čl. 295. st. 2. ZPP-a propisano je ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.
9. Ročište na koje nije pristupio tužitelj, a koji je svoj izostanak opravdao, pri čemu ovaj sud ne ulazi u opravdanost razloga kojeg je tužitelj naveo za nedolazak na navedeno ročište, a koje je bilo zakazano za dan 05. prosinca 2024. ne može se smatrati neopravdanim izostankom, pa se navedena odredba čl. 295. st. 2. ZPP-a ne može primijeniti.
10. Isto tako odredba čl. 295. st. 2. ZPP-a ne može se primijeniti za izostanak tužitelja s ročišta koje je bilo zakazano za dan 28. siječnja 2025. ( list 116 spisa ), jer tužitelj na isto nije bio uredno pozvan.
11. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih povreda.
12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete za invalidsku mirovinu koju je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku EJ u razdoblju od 01. srpnja 2015. do 31. ožujka 2024.
13. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da su KJU i [adresa]. godine pravomoćno osuđeni jer su počinili kazneno djelo ubojstva u pokušaju protiv tužiteljevog osiguranika EJ nanijevši mu brojne tjelesne ozljede,
- da je EJ tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu za koju je utvrdio da je u iznosu od 50% uzrokovana ozljedom izvan rada,
- da je tuženik sin i nasljednik pok. štetnika NJ,
- da je presudom istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-456/2013-18 od 23. kolovoza 2017. naloženo tuženicima EJU i KJ nasljedniku štetnika NJ, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje solidarno isplate iznos od 8.567,31 kuna uvećano za zateznu kamatu, a koja tražbina predstavlja razmjerni iznos invalidske mirovine isplaćene tužiteljevom osiguraniku EJ za razdoblje od 01. siječnja 2014. do 30. lipnja 2015., budući da je do isplate invalidske mirovine u udjelu od 50% došlo zbog ozljede izvan rada koju su prouzrokovali KJU i pok. NJ kaznenim dijelom za koje su osuđeni presudom broj K-2/03 Županijskog suda u Gospiću,
- da je pregledom obračuna izvršenih isplata EJ u razdoblju od 01. srpnja 2015. do 28. veljače 2018. utvrđeno da mu je isplaćena mirovina u tom razdoblju u iznosu od 39.982,08 kuna, a 50% iznosi 19.991,04 kune,
- da je pregledom obračuna izvršenih isplata EJ u razdoblju od 05. ožujka 2018. do 31. ožujka 2024. vidljivo da mu je isplaćena mirovina u iznosu od 14.746,86 EUR, a 50% iznosi 7.373,04 EUR,
- da je pregledom očevidnika svih osnova za plaćanje sa specifikacijama naplate FINA-e od 30. travnja 2024. vidljivo da je tuženiku prisilno naplaćen cjelokupni dug po presudi broj P-465/2018-18,
- da je čitanjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. NJ broj O- 809/15, UPP/OS-149/15 javne bilježnice Milice Kolar iz Korenice od 21. listopada 2015. utvrđeno da je njegov jedini nasljednik tuženik KJ koji je naslijedio nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica] kojih je ostavitelj bio suvlasnik u ½ dijela kao i novčani iznos na računu kod Hrvatske poštanske banke,
- da je čitanjem dopisa Hrvatske poštanske banke od 05. studenog 2024. utvrđeno da je NJ **.**.2015. na računu posebne namjene broj 3505085497 imao iznos od 109,03 kune.
14. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja utvrđuje da je prednik tuženika pok. NJ odgovoran za ozljedu EJ, a što je vidljivo iz presude Općinskog suda u Gospiću broj K-2/2003-76 od 16. svibnja 2007., pa tuženik kao njegov nasljednik odgovara za dugove ostavitelja.
15. Pri tom sud prvog stupnja otklanja prigovor tuženika da je dug platio budući da pregledom očevidnika svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate FINA-e od 30. travnja 2024. ne proizlazi da je u cijelosti podmiren utuženi dug već raniji dug koji je bio utužen u postupku pred istim prvostupanjskim sudom koji se vodio pod poslovnim brojem P-465/2018, a koji dug je nastao na istoj pravnoj osnovi ali za razdoblje isplaćene mirovine od 01. siječnja 2014. do 30. lipnja 2015. dok se predmetni postupak vodi za naplatu mirovine za razdoblje od 01. srpnja 2015. do 31. ožujka 2024.
16. Otklanja i prigovor tuženika da dug ostavitelja nadmašuje vrijednost naslijeđene imovine, budući da tuženik na kojem je teret dokaza to nije dokazao. Naime, utvrđuje da je tuženik predložio provođenje financijskog vještačenja, ali po pozivu suda nije uplatio predujam za vještačenje u zadanom roku pa je sud odbio izvođenje tog dokaza na temelju odredbe čl. 153. st. 4. ZPP-a. Također, tuženik je predložio vlastito saslušanje kao dokaz da naslijeđena ostavina vrijedi manje od utuženog duga, međutim iako uredno pozvan nijednom se nije pojavio pred sudom. Na ročištu od 06. ožujka 2025. sud je odredio rok za saslušanje tuženika na temelju odredbe čl. 226. st. 1. ZPP-a ali tuženik ni nakon toga nije se pojavio radi davanja iskaza pa je sud proveo raspravu bez obzira što taj dokaz nije izveden na temelju odredbe čl. 226. st. 2. ZPP-a.
16.a) Stoga, sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbu čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ( "Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18. 102/19, 84/21, 119/22 – dalje ZMO ) jer između stranaka nije sporna visina isplaćene mirovine osiguraniku tužitelja.
17. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud primijenio materijalno pravo kad je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja.
18. Naime, odredbom čl. 161. st. 1. ZMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.
19. Odredbom čl. 162. st. 1. ZMO propisano je da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.
20. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu koja predstavlja novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja EJ.
21. Imajući u vidu nespornu činjenicu da je tužiteljevom osiguraniku EJ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada koju su uzrokovali ĆJ i pok. NJ kaznenim dijelom za koje su pravomoćno osuđeni presudom Županijskog suda u Gospiću poslovni broj K-2/2003 u udjelu od 50% i zbog bolesti u udjelu od 50% pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženika na isplatu iznosa od 2.653,27 EUR (za razdoblje od 01. srpnja 2015. do 28. veljače 2018.), budući da puni iznos isplaćene mirovine iznosi 39.982,08 kuna/5.306,18 EUR te iznos od 7.373,04 EUR (za razdoblje od 01. ožujka 2018. do 31. ožujka 2024.), budući da puni iznos isplaćene mirovine iznosi 14.746,08 EUR.
22. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tuženik kao nasljednik pok. NJ ne može odgovarati za štetu koja nije postojala u času smrti pok. NJ. Ovdje prije svega treba istaći da obveza tuženika proizlazi iz odredbe čl. 139. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje ZN) koja određuje da nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine naslijeđene imovine. Dug ostavitelja može biti dospio do trenutka otvaranja nasljedstva, ali i ne mora. Može se raditi o ugovornoj ili izvan ugovornoj obvezi kao što je slučaj u ovom postupku. Budući da je obveza nastala za života ostavitelja, nije odlučno je li dospjela za života ostavitelja.
23. Postojanje štetnog događaja za koji je dogovoran ostavitelj predstavlja dugovanje od trenutka nastanka štetnog događaja i nasljednici odgovaraju za naknadu tako pričinjene štete po ostavitelju.
24. S tim u vezi, ovaj sud prihvaća ocjenu suda prvog stupnja da tuženik na kome je teret dokaza, u okolnostima konkretnog slučaja sukladno odredbi čl. 221. a ZPP-a nije dokazao osnovanost prigovora da dug ostavitelja je veći od vrijednosti naslijeđene imovine.
25. Naime, tuženik je tijekom postupka na navedene okolnosti predložio svoje saslušanje i građevinsko vještačenje, a koje dokazne prijedloge je sud prvoga stupnja prihvatio. Međutim, tuženik iako uredno pozvan nije se odazvao pozivu suda radi svog saslušanja niti je uplatio predujam za vještačenje, iako upozoren da će sud u suprotnom odustati od izvođenja tog dokaza.
26. Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da tuženik nije dokazao osnovanost svog prigovora, pa stoga postoji obveza tuženika kao nasljednika pok. NJ za isplatu navedenog iznosa.
27. Kako tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, pravilno je sud prvog stupnja isti prihvatio u cijelosti.
28. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvoga stupnja potvrditi u točki I. izreke, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.
29. Presuda suda prvog stupnja u točki II izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić Margan
