Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-251/2025-3
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Brkić, odvjetnici iz Zagreba, protiv prvotuženika JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužene TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Azri Garankić, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-129/2024-30 od 12. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću pod poslovnim brojem P- 129/2024-30 od 12. prosinca 2024. u točkama 1/1-5 i točki 2 izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1/1 izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je ništetan darovni ugovor od 17. studenog 1982. potvrđen od Mjesnog odbora Donja Bistra 20. prosinca 1982., ev. broj 679 i 680/1982.
2. Nadalje u točki 1/2 izreke također odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je ništetan diobeni ugovor od 11. lipnja 1984. koji je potvrđen kod Općine Zaprešić, ovjera broj: 01-1596 i 1597/1 od 18. lipnja 1984.
3. U točki 1/3 izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ništetan darovni ugovor od 5. siječnja 1983. potvrđen od općine Zaprešić.
4. U točki 1/4-5 izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj suvlasnik u 1/3 dijela nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Zaprešiću, zemljišnoknjižni odjel, katastarska općina [katastarska općina] i to katastarske čestice [katastarska čestica], slijedom čega da je ovlašten tužitelj zatražiti na navedenim nekretninama upis prava suvlasništva na svoje ime uz istodobno uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije provedbe upisa ništetnih ugovora, te da su tuženi dužni tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka.
5. U točki 2 izreke naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 812,50 eura.
6. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.
7. Smatra tužitelj da je sud prvog stupnja propustio utvrditi relevantne činjenice jer nije proveo predložene dokaze od strane tužitelja a na okolnosti da tužitelj nije potpisao predmetne ugovore te da je trebalo utvrditi pravo suvlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama.
8. Odgovor na žalbu nije podnesen.
9. Žalba nije osnovana.
10. Predmetom tužbenog zahtjeva tužitelja je utvrđenje ništetnosti darovnih ugovora od 17. studenog 1982. i 5. siječnja 1983. te diobenog ugovora od 11. lipnja 1984. iz razloga što tužitelj navodi da te ugovore nije potpisao te traži da se utvrdi da je suvlasnik u 1/3 dijela na katastarskim česticama [katastarska čestica] upisane u katastarskoj općini [katastarska općina] a sve temeljem nasljeđivanja iza smrti oca tužitelja.
11. Ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja navodi da nije proveo predložene personalne dokaze niti dokaz grafološkim vještačenjem jer da su ti dokazi nepotrebni za donošenje pravilne i zakonite odluke jer da se provođenjem tih dokaza ne bi utvrđivale one činjenice koje bi utjecale na drugačiju odluku sudu s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja.
12. Zaključak je suda prvog stupnja da krivotvorenje potpisa tužitelja na spornim ugovorima ne dovode do toga da su oni po svom sadržaju ništavi sukladno čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje ZOO/91) te da se ne radi o ništavosti takvih ugovora niti u okviru čl. 47., 52., 75. i 141. ZOO-a.
13. Navodi sud prvog stupnja da sama činjenica da neki ugovor nije potpisala stranka tog ugovora koja se tim ugovorom obvezuje dovodi do toga da takav ugovor nije sklopljen u propisanoj formi prema čl. 70. st. 1. ZOO/91 i da takav ugovor nema pravni učinak. Stoga zaključuje da predmetni ugovori nisu ništetni te da se stoga ne primjenjuje pravna pravila ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti ugovora niti uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja a niti utvrđivanje suvlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama.
14. Utvrđeno je nadalje iz preslike darovnog ugovora od 17. studenog 1982. i diobenog ugovora od 11. lipnja 1984. da je tužitelj vlastoručno potpisao navedene ugovore prema potvrdama o ovjeri Sekretarijata za opću upravu i buđet Zaprešić, Mjesnog ureda Donja Bistra, odnosno Općine Zaprešić, Sekretarijata za opću upravu i buđet izdanim na temelju nesumnjivo utvrđenoga identiteta svih ugovornih strana, pa tako i tužitelja.
15. Nadalje utvrđuje da iz darovnog ugovora od 5. siječnja 1983. da tužitelj nije niti ugovorna strana tog ugovora. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) te obvezuje tužitelja da tuženima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 812,50 eura.
16. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su utjecale na zakonitost donesene odluke, jer ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.
17. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da činjenica što tužitelj nije potpisao ugovor o darovanju od 17. studenog 1982. i diobeni ugovor od 11. lipnja 1984. nije razlog za utvrđenje ništetnosti tih ugovora jer ugovor koji je potpisan od strane neovlaštene osobe bez naknadnog odobrenja nije ni nastao slijedom čega isti ne može biti ni ništetan jer se radi o takozvanom nepostojećem ugovoru bez pravnog učinka kako je to propisano u čl. 88. ZOO/91.
18. Dakle suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja je uzeo u obzir navode tužitelja da nije potpisao navedene ugovore pa stoga nije niti bilo potrebno provoditi grafološko vještačenje niti druge personalne dokaze radi utvrđenja navedenih činjenica.
19. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o nepostojećim ugovorima bez pravnog učinka slijedom čega da se ne mogu utvrditi da su ništetni a što je sukladno pravnim shvaćanjima iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-207/2010, Rev-12/2020 i Rev- 960/2018.
20. Nadalje darovni ugovor koji je zaključen između tuženih 5. siječnja 1983. godine zaključen je nakon što je tužitelj i ostale navedene osobe darovao nekretnine iz tog ugovora prvotuženiku te sud prvog stupnja pravilno smatra da ni taj govor nije ništetan i da isti ugovor odnosi na katastarsku česticu [katastarska čestica] koja je predmetom ovog ugovora a koji slijedi pravnu sudbinu zaključenog ugovora o darovanju od 17. studenog 1982. kojim ugovorom je tužitelj darovao predmetnu nekretninu prvotuženiku koji je tu nekretninu drugim darovnim ugovorom od 5. siječnja 1983. darovao drugotuženoj svojoj supruzi.
21. Slijedom obrazloženog proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 88. u vezi čl. 103. ZOO-a kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer sama činjenica da prema navodima tužitelja ugovore od 17. studenog 1982. i 11. lipnja 1984. godine nije potpisao nije razlog za ništetnost ugovora jer ako su ti ugovori i potpisani od neovlaštene osobe bez naknadnog odobrenja smatra se da ti ugovori nisu ni nastali pa stoga ne mogu se utvrdit kao ništetni.
22. Slijedom obrazloženog budući da ugovori nisu stavljeni izvan snage jer sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da ne postoje razlozi za ništetnost tih ugovora pravilno je odbijen i tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je suvlasnik u 1/3 dijela na predmetnim nekretninama navedenim u točki 1/4 izreke, jer te nekretnine nije stekao nasljeđivanjem iza oca NI.
23. I odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te sukladno Tarifi.
24. Slijedom obrazloženog žalbu tužitelja kao neosnovano je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama 1 i 2 izreke potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U Rijeci 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Svjetlana Pražić
