Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1094/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari I tužitelja RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužitelja PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao nasljednika iza pokojnog UZ iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Antoniu Zujić odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao nasljednice iza pokojnog LZ iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ani Čule odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, rješavajući žalbu tuženice izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-337/2024-90 od 06. svibnja 2025., 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-337/2024-90 od 06. svibnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, utvrđeno je da tužiteljima pripada pravo vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] oranica, površine 27 hvati, odnosno 95 m2 upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je tuženica dužna trpjeti da tužitelji temeljem ove presude u zemljišnim knjigama ishode uknjižbu prava vlasništva na opisanoj nekretnini na svoje ime i korist uz istovremeno brisanje vlasništva s imena tuženice. Točkom II izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljima prouzročen parnični trošak u iznosu 2.531,25 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

3. U žalbi tvrde da sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. i 11. ZPP-a jer da nije analizirao sve provedene dokaze ni izvršio ocjenu dokaza. Tvrdi da bi pravilnom analizom provedenih dokaza utvrdio da posjed prednika tužitelja nije bio miran, zakonit niti istinit. Sud da nije postupio po uputi žalbenog suda ni utvrdio je li prednik tužitelja UZ dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Prednica pok. LZ, IZ da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. ožujka 2015. utvrđena vlasnicom predmetne nekretnine i uknjižila se vlasnicom dok je temeljem rješenja o nasljeđivanju predmetna nekretnina prenesena u vlasništvo LZ i da to vlasništvo djeluje prema svima te da tužitelji nisu pošteni posjednici jer da je IZ vodila brojne postupke protiv ovdje tužitelja koji su priloženi spisu, a koje sud prvog stupnja nije analizirao ni nakon upute žalbenog suda. Nastavno tvrdi i da je sadržajem iskaza saslušanih svjedoka potvrđeno da je IZ živjela na predmetnoj nekretnini te da nema materijalnog dokaza o prodaji kuće FZ ni ABC ĆZ. Tvrdi i da je prema podacima iz katastra posjednik ZZ, a ne UZ. IZ da je dozvolila ĆZ da stanuje u polovini njezine kuće i da u istu uvede struju i postavi pumpu za vodu zbog čega da neće plaćati najamninu. Ona da nikada nije prodala predmetnu kuću iako se to do nje tražilo.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je prednik tuženice sada pok. LZ upisani vlasnik kat. čest. [katastarska čestica], oranice površine 27 hvati, odnosno 95 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj je izgrađena kuća te da je predmetnu nekretninu stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-1311/15, UPP/OS 294/15 od 7. listopada 2015., iza svoje majke pok. IZ, koja je upisana z. k. vlasnicom po osnovi presude suda prvog stupnja posl. br. P-10799/15 od 16. ožujka 2015.,

- da iz sadržaja ugovora, sklopljenog 01. srpnja 1998., proizlazi da je prodavatelj ZZ prodao predniku tužitelja UZ kao kupcu obiteljsku kuću u [adresa], površine 44 m2, koja se nalazi na kat. čest. br. [katastarska čestica]. zajedno s dvorištem, površine 51 m2 te da je u ugovoru navedeno da je prodavatelj postao vlasnikom predmetne nekretnine temeljem pravomoćne i ovršne presude suda prvog stupnja posl. br. P-4036/97 od 9. prosinca 1997.

- da tužitelj nije uknjižio pravo vlasništva na temelju tog ugovora jer isti nije bio podoban za upis prava vlasništva,

- da je iskazima saslušanih svjedoka AZ, DZ, BZ, RZO i ĐZ potvrđeno da je prednik tužitelja kupio predmetnu nekretninu od prednika tuženice UZ i isplatio mu kupoprodajnu cijenu,

- da je prednik tužitelja poštenim, savjesnim i zakonitim posjedom dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem odredbe članka 159. stavak 2. i članka 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 i dr.- dalje ZV).

8. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, počinio je bitnu povredu postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tuženica jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Sud nije analizirao sve predložene i provedene dokaze ni odgovorio na sva sporna pitanja.

10. Stoga je ovaj žalbeni sud u ovoj žalbenoj fazi postupka, primjenom odredbe članka 373. a ZPP-a analizirao sve bitne provedene materijalne dokaze uvidom u priložene spise suda prvog stupnja posl.br. P-7581/99, P-10799/05 i P-7539/98, u kupoprodajni ugovor (list 14 do 16 spisa), rješenje katastra (lista 19 do 20 spisa) i rješenje (lista 21 spisa), zapisnik (lista 22 do 23 spisa), z.k. izvatke te zapisnike o iskazima stranaka i saslušanih svjedoka.

11. Uvidom u predmet posl. br. P-10799/05 koji se vodio kod prvostupanjskog suda utvrđeno je da je postupak u tom predmetu pokrenut 05. prosinca 2005. po tužbi tužiteljice IZ protiv tuženika OZ sina GZ iz [adresa], MZ kćeri GZ iz [adresa], JZ sina SZ iz [adresa], VZ, sina SZ iz [adresa], ČZ supruge SZ iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je u odnosu na njih donesena pravomoćna presuda 16. ožujka 2015. te da je temeljem te presude IZ upisana vlasnicom. Iz sadržaja tog predmeta proizlazi da je početnom tužbom bio obuhvaćen i CZ (prednik tužitelja) iz Zagreba koji je odgovorom na tužbu osporio tužbene navode i izjavio da je od 1970. zakoniti posjednik predmetne nekretnine koju je kupio od izvanknjižnog vlasnika ĆZ, a koji ju je taj vlasnik 1963. kupio od IZ te da tuženica nije nikada sporila njihov posjed ni vlasništvo. Rješenjem suda prvog stupnja u tom predmetu od 18. kolovoza 2008. određen je prekid postupka u odnosu na tuženika ZZ (koji nije nastavljen) i u odnosu na njega u ovom predmetu nije donesena odluka suda.

12. Uvidom u predmet Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-4036/97 utvrđeno je da je u tom predmetu podnio tužbu ZZ protiv tužene IZ, EZ, SZ i ŽZ, **.**.1997. radi utvrđenja prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] u naravi kući površine 44 m2 i dvorištu površine 51 m2 te da je taj predmet u prekidu zbog smrti ZZ što je određeno rješenjem od 03. lipnja 2008. god. Sud prvog stupnja donio je presudu zbog izostanka 09. prosinca 1997. u odnosu na tuženu IZ koja je stavljena izvan snage po zahtjevu za ukidanje klauzule pravomoćnosti da bi u nastavku tog postupka tužitelj povukao tužbu u odnosu na tuženicu IZ i kasnije tuženog KZ, a u odnosu na ostale tuženike postupak je prekinut.

13. Uvidom u predmet općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-403/97 koji je pokrenut tužbom GZ iz [adresa] protiv Stambene zadruge „Stanograd“ Zagreb 25. ožujka 1987. utvrđeno je da tužitelj zahtjeva donošenje presude kojom će se utvrditi da je na snazi Ugovor br. 2664 od 06. svibnja 1985. zaključen između stranaka postupka te da je stambena zadruga obvezna predati tužitelju ugovoreni stan ili stan na drugoj lokaciji (ugovoreni stan je [adresa] III kat površine 26/30) da bi nakon toga izmijenio tužbeni zahtjev zahtijevajući isplatu kupoprodajne cijene i pravomoćnom presudom posl. br 7581/99 od 22. studenog 1999. usvojen je u bitnome taj dio tužbenog zahtjeva.

14. Iz sadržaja kupoprodajnog ugovora kojega su sklopili CZ iz [adresa] kao prodavatelj i UZ iz [adresa] kao kupac proizlazi da su isti sklopili kupoprodajni ugovor 01. srpnja 1998. kojim je CZ prodao UZ spornu nekretninu, obiteljsku kuću u [adresa]., površine 44 m2 sa dvorištem površine 51 m2 koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i tim ugovorom je jamčio da je predmetna nekretnina isključivo njegovo vlasništvo.

15. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga utvrđeno je da je kat. čest. [katastarska čestica] uknjižena kao oranica od 95 m2 u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime prednika ovdje tuženika LZ.

16. Uvidom u posjedovni [broj] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da se kat. čest. [katastarska čestica] nalazi na adresi [adresa] i da se sastoji od zgrade površine 17 m2., kuće na adresi [adresa] površine 44 m2 i dvorišta površine 34 m2, ukupne površine 95 m2 i da je posjednikom upisan ZZ dok iz rješenja gradskog zavoda za katastar od 13. svibnja 1998. proizlazi da je upis u posjedovnom listu na ime ZZ izvršen 1998.

17. Nastavno iz navoda tužitelja potvrđenih sadržajem posjedovnog [broj] k. o [katastarska općina] i z.k. izvatka br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je dvojni objekt koji se spominje tijekom postupka u bitnome druga zgrada na adresi [adresa] smještena na drugoj kat. čest. [katastarska čestica] (kuća i dvorište) površine 84 m2 upisanoj na ime TZ i da ta nekretnina nije predmetom ovog postupka.

18. Iz sadržaja priloženih zapisnika proizlazi da su tijekom prvostupanjskog postupka saslušani svjedoci: AZ, ŠZ, HZ, DZ, RŽ, PZO, NZ, PŽ, RZO , ĐZ, a saslušane su i stranke postupka.

19. Iskazom tužitelja potvrđeno je da su on i njegovi roditelji živjeli u predmetnoj kući od kupnje kuće 1998. do 2020. te da ih nitko nikada nije smetao u tom posjedu.

20. Sada tužena NZ supruga pok. tuženika u iskazu tvrdi da je prednica tuženika od 1960. do 1967. živjela na predmetnoj nekretnini te da 1967. vratila u [adresa] kod mame te da je po njezinom pričanju na toj nekretnini ostavila ZZ da plaća režije. CZ da je prodao tu kuću ne zna kome i da je ta kuća bila lažno prodavana jer nitko nije gledao papire, ona ne zna da li je isplaćena kupoprodajna cijena.

21. Sadržajem iskaza AZ, nesrodne, potvrđeno je da je ta kuća bila u vlasništvu nje i njezinog supruga pok. ŽZ, kupili su je 1963. od IZ i tu su živjeli od kupnje do 1964. god. kada su je prodali ZZ, a oni se odselili u Bosnu da bi se nakon godine i pol vratili i nastavili tu živjeti kao podstanari kod ZZ sve do 1971 (misli da nisu plaćali najamninu nego su održavali kuću). Tvrdi da je u toj kući kasnije živjela svekrva svjedokinje UŽ kasnije PŽ i NŽ i ostali iz obitelji NŽ. Kuća je u vrijeme kupnje bila u gradnji i njen suprug ju je dovršio. Nastavno tvrdi i da je kuća na adresi [adresa] bila u naravi dvojni objekt s dvorištem pod jednim krovom te da je u tom drugom objektu živjela IZ, da bi nakon njihovog povratka iz Bosne u tom drugom objektu živio LŽ.

22. ŠZ potvrdio je da je vlasnica predmetne kuće bila IŽ i da je tu kuću kupio njezin sin FŽ te nastavno CZ dok svjedoci HZ i RŽ i PZO nemaju nikakvih saznanja o predmetnoj nekretnini.

23. PŽ, brat pok. ZZ, potvrdio je da je njegov brat kupio predmetnu nekretninu od pok. KZ.

24. Svjedokinja NZ potvrdila je da se ona brine o tuženiku koji je nepokretan i živi kod nje zadnjih 16 godina. Nema određenih saznanja o prodaji predmetne nekretnine i tvrdi da su 2012., 2013., bili na toj nekretnini sa tuženikom, ali nisu ušli jer je bila zaključana.

25. Sadržajem iskaza RZO, sestrične pok. ĆŽ, potvrđeno je da je predmetnu nekretninu kupio FŽ od ABC. god. te da je ona pokrenula postupak radi sređenija prava vlasništva 1997. u ime prednika tužitelja. Ta nekretnina da je u bitnome bila šupa, građena od blata i da ju je adaptirao FŽ i kasnije UZ koji da žive tamo od kupoprodaje.

26. ĐZ, sestra prednika tužitelja, tvrdi da je njezin brat kupio tu nekretninu 1998. i da je živio u toj kući do svoje smrti.

27. Pravilna analiza svih provedenih dokaza opravdava utvrđenje suda prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

28. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženice, iz iskaza tužitelja u bitnome potvrđenih iskazima svih saslušanih svjedoka proizlazi da su tužitelj i njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine od 1964. i da je IZ prednica tuženika tu nekretninu prodala ŽZ koji ju je nastavno prodao ZZ, a ovaj 1998. UZ koji je sve do svoje smrti živio u toj nekretnini. Sadržaj suglasnih iskaza opravdava i utvrđenje suda prvog stupnja o posjedu tužitelja i prednika na predmetnoj nekretnine od dana kupnje. Iako ZZ nije osobno stanovao u toj nekretnini sadržaj iskaza opravdava tvrdnju da ju je davao u najam. Navod o višestrukoj prodaji predmetne nekretnine potvrdila je i sama tuženica dok se njezina izjava o tzv. lažnoj prodaji na koju se poziva u iskazu odnosi na prodaju koju nisu izvršili zemljišnoknjižni vlasnici, a to nije lažna prodaja već se radi o raspolaganju izvanknjižnih vlasnika predmetnom nekretninom.

29. Nije prihvatljiva ni tvrdnja tuženice, zainteresirane osobe za ishod ovog postupka, da bi ZZ koristio predmetnu nekretninu po odobrenju pok. IZ (o čemu navodno crpi posredno saznanje) jer je sukladnim iskazima saslušanih svjedoka u bitnome nezainteresiranih za ishod ovog postupka, koje je sud prvog stupnja kao i ovaj žalbeni sud prihvatio istinitima, potvrđeno da ZZ nije osobno koristio predmetnu nekretninu već ju je davao u najam trećim osobama i otkupio je tu nekretninu od ŽZ, a ovaj od IZ. Predmetnim utvrđenjem ne dovodi se u pitanje tvrdnja o stanovanju IZ određeno vrijeme šesdesetih godina na predmetnoj lokaciji jer iz sadržaja iskaza svjedokinje AZ koja ima najodređenija saznanja o predmetnoj nekretnini, proizlazi da je IZ u to vrijeme koristila drugu nekretninu, dvojni objekt uz ovdje spornu nekretninu, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nije predmetom tužbenog zahtjeva.

30. Iako tužitelj ne posjeduje pismene kupoprodajne ugovore o prijenosu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini sa ZŽ na ŽZ te nastavno ZZ prihvatljiva je tvrdnja da su se ugovori zagubili jer je promet predmetnih nekretnina izvršen prije mnogo godina i potpisnici tih ugovora više nisu živi.

31. Budući da je utvrđeno da je ABC 1963. god. kupio predmetnu nekretninu od tadašnje izvanknjižne vlasnice IZ i ušao u njezin posjed da bi ju ubrzo 1964. (najkasnije 1970. kako je tvrdio ZZ u odgovoru na tužbu u predmetu suda prvog stupnja posl. br. P-10799/05) prodao ZZ koji je nastavio takav posjed putem trećih osoba, prednik tuženika ZZ je već poštenim posjedom po proteku dvadeset godina, 1983. odnosno najkasnije 1990. stekao pravo vlasništva dosjelošću, u smislu odredbe čl 28. stavka 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80., 36/90., „Narodne novine“ broj 53/91., dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. preuzetog Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, "Narodne novine", broj 53/91, kao zakona Republike Hrvatske - dalje: ZOVO-a). Pri tom treba kazati da se poštenje posjeda se pretpostavlja te da je teret dokaza o nepoštenju na tuženici, koja to nije dokazala.

32. Protivno žalbenim tvrdnjama, sadržajem priloženih prvostupanjskih predmeta ne dokazuje se da bi prednici tužitelja ili tužitelj bili nepošteni posjednici ni da bi presude donesene u tim predmetima obvezivale ovdje tužitelja ili njegove prednike dok utvrđenje iz priloženog predmeta općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-403/97 nema nikakvog značaja za ovaj predmet.

33. Naime presuda koja je donesena u predmetu suda prvog stupnja posl. br. P-10799/05 pokrenutom 05. prosinca 2005. po tužbi tužiteljice IZ protiv tuženika OZ sina GZ iz [adresa], MZ kćeri GZ iz [adresa], JZ sina SZ iz [adresa], AŽ, sina SZ iz [adresa], ČZ, supruge SZ iz [adresa] i ZZ, kojom je IZ utvrđena vlasnicom predmetne nekretnine, kat. čest [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na tuženike OZ sina GZ iz [adresa], MZ kćer GZ iz [adresa], JZ sina SZ iz [adresa], AŽ, sina SZ iz [adresa] i ČZ supruge SZ iz [adresa], ne odnosi na ovdje tužitelja ni njegove prednike zbog čega sadržaj te presude njih ne obvezuje.

34. Osim toga, iako je prednik tuženika ZZ, znao za pokretanje predmetne parnice jer je tužbom u tom predmeta bio i on obuhvaćen i dostavio je odgovor na tužbu to ne utječe na njegovo poštenje jer je prije saznanja za vođenje tog postupka, a koji je pokrenut 2005. već stekao pravo vlasništva (kako je naprijed navedeno 1983., odnosno 1990.). Iz istih razloga ni saznanje da izvanknjižno stanje ne odgovara knjiženom, temeljeno na pokretanju postupka u predmetu suda prvog stupnja posl. br. P-4036/97 iz 1997. po predniku tužitelja DŽ u odnosu na predmetnu nekretninu ne dovodi u pitanje poštenje tuženika ZZ.

35. Budući da je prednik tužitelja ZZ bio izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, kako je utvrđeno u ovom postupku, tužitelj UZ koji je pokrenuo ovaj postupak je sklapanjem kupoprodajnog ugovora iz 1998. sa izvanknjižnim vlasnikom DŽ zakonitim posjedom po proteku roka od 10 godina, u smislu odredbe članka 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12: dalje ZV), 2008. god., stekao pravo vlasništva dosjelošću.

36. Iz navedenih razloga osnovan je tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva, a u vezi s tim i ovlaštenje za uknjižbu tog prava u zemljišnim knjigama te je primjenom odredbe čl. 373. a ZPP-a valjalo potvrditi odluku suda prvog stupnja i odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu.

37. Pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužiteljima koji su uspjeli u sporu opravdane troškove postupka, primjenom odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a i utvrđenje suda u tom dijelu određenim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

38. Tuženica koja nije uspjela sa žalbom ne ostvaruje pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP- a) te je odlučeno kao u točki 2. izreke.

U Rijeci 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić