Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Povrv-272/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv I. tuženog GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tuženog JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tuženog UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i IV. tužene ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika I. – IV. tuženika, po objavi 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, posl.br Ovrv-3009/15 od 5. studenoga 2015. održava se na snazi u dijelu u kojem je naloženo I. tuženom GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tuženom JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tuženom UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i IV. tuženoj ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužitelju ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 31.531,62 eura (slovima: trideset jedna tisuća petsto trideset jedan euro šezdeset dva centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, posl.br Ovrv-3009/15 od 5. studenoga 2015. ukida se u dijelu u kojem je naloženo tuženicima I.-IV. isplatiti tužitelju iznos od 18.401,35 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2015. pa do isplate, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici plati trošak ovršnog postupka, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se I. tuženom GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tuženom JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tuženom UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i IV. tuženoj ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužitelju ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni trošak u iznos u 682,23 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prigovor radi prebijanja tuženika.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj naznačen kao Zajednički odvjetnički ured Marko Drnasin i Željko Drnasin, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], je 5. studenoga 2015. podnio protiv I. ovršenika GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. ovršenika JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. ovršenika UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i IV. ovršenice ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - računa broj 301-2-1 od 25. kolovoza 2015. radi naplate tražbine za obavljene odvjetničke usluge u ukupnom iznosu od 376.220,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2015. pa do isplate, te ovršnog troška u iznosu od 5.177,75 kn (nastali troškovi postupka) i u iznosu od 37,50 kn (predvidivi troškovi postupka) uvećanog za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, zbog čega je javni bilježnik Biserka Arambašić iz Osijeka, 5. studenoga 2015. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl.br. Ovrv-3009/15.

2. Ovršenici 22. prosinca 2015. izjavljuju prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi te ističu prigovor promašene aktivne legitimacije za ovrhovoditelja HŽ, jer ovršenici kod Općinskog suda u Vinkovcima nisu bili zastupani po odvjetniku HŽ, već samo po OŽ. Odvjetnik ČŽ, bez znanja i odobrenja ovršenika naplatio je od Croatia osiguranja d.d. iznos od 208.700,00 kn 2. studenog 2009., te taj iznos nije isplatio ovršenicima sve do poziva ovršenika putem odvjetnika Petra Krnić. Dana 21. lipnja 2013. ovrhovoditelju je upućen telefax kojim je dan pregled izračuna glavnice i kamata za povrat novca, a iz kojeg proizlazi da je ovrhovoditelj ovršenicima bio dužan vratiti iznos od 306.611,75 kn. Dana 27. lipnja 2013. ovrhovoditelj je uplatio iznos od 237.433,00 kn, što znači da je uplatio manje za iznos od 69.179,00 kn. Kako je ovrhovoditelju otkazana punomoć za daljnje postupanje, to je isti ovršenicima dostavio prijeporni račun prije pokretanja ovoga postupka u vezi kojega je punomoćnik ovršenika istome uputio telefax poruku 15. rujna 2015. kojom je osporen račun ovrhovoditelja. Istodobno, ovršenici su protiv ovrhovoditelj podigli tužbu za poništaj nagodbe koju je zaključio ovhovoditelj bez njihovog znanja i odobrenja, a koji je postupak kod Općinskog suda u Osijeku br. P- 486/14 okončan na način da je ta nagodba utvrđena ništavom, te je ovrhovoditelj obvezan na platež troškova ovršenicima u iznosu od 32.500,00 kn. Obzirom se taj spis povodom žalbe nalazi na Županijskom sudu u Osijeku, gdje je priklopljen spis Općinskog suda u Vinkovcima br. P-1127/09 iz kojega je ovaj račun, ovršenici su priopćili ovrhovoditelju da ne mogu ispitati taj račun, a posebice zbog činjenice da je ispostavio račun na iznos od 376.220,00 kn, dok je za iste radnje u prijepornoj nagodbi ispostavio račun na 120.000,00 kn. Kako postoji dug ovrhovoditelja koji do danas nije plaćen ovršenicima, te kako postoji daljnji očekivani dug, te kako ovršenici osporavaju obim radnji ovrhovoditelja, kao i cijenu usluga, te kako se ti podaci ne mogu ispitati zbog upućivanja spisa br. P-1127/09 na Županijski sud u Osijeku, to se ističe prijeboj troškova ovršenika sa eventualnim troškovima ovrhovoditelja, pa se predlaže da se prijedlog za ovrhu odbije kao neosnovan, a podredno da se isti ukine i odredi postupak po platnom nalogu.

3. Povodom prigovora ovršenika sud je rješenjem posl.br. Povrv-62/2016-3 od 29. siječnja 2016. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, posl.br. Ovrv-3009/15 od 5. studenoga 2015. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje (točka I. izreke), te je određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga (točka II. izreke). Protiv navedenog rješenja ovršenici su uložili žalbu u kojoj ističu da Zajednički odvjetnički ured Marka Drnasina nije legitimirana osoba za vođenje ovoga postupka, jer ZOU nema pravni legitimitet, te da se radi o nedostatku uslijed kojeg je sud postupak trebao obustaviti. Odlučujući o navedenoj žalbi, Županijski sud u Osijeku, rješenjem posl.br. Gž-258/2022-3 od 7. prosinca 2023. odbio je žalbu ovršenika i potvrdio citirano rješenje, navodeći pri tom da Zajednički odvjetnički ured ne može biti stranka u postupku, ali da se radi o otklonjivom nedostatku, dajući uputu sudu da u nastavku postupka taj nedostatak otkloni na način da pozove tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili da poduzme i druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku, odnosno ako se nedostaci ne mogu otkloniti ili ako rok bezuspješno protekne sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju daljnje vođenje parnice.

4. Odvjetnik ČŽ je u podnesku od 23. veljače 2024. naveo da, a postupajući po odluci Županijskog suda u Osijeku, posl.br. Gž-258/2022-3 od 7. prosinca 2023., u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (sada tužbi) izostavlja FŽ kao odvjetnika, jer on u vrijeme kada je zaprimio predmet porodice ŠŽ iz [adresa], nije bio odvjetnik. Dakle, u prijedlogu za ovrhu ostaje odvjetnik ČŽ, jer je on zaprimio predmet od porodice ŠŽ koji su mu potpisali punomoć.

5. Na ročištu 26. ožujka 2024. tuženici (ranije ovršenici) navode da tužitelj ČŽ ne može preuzeti ovaj postupak jer je isti različita osoba od prijašnje osobe koja je podigla tužbu, pa temeljem članka 192. stavka 3. ZPP-a ne daju suglasnost za preinakom. Nadalje navode, da od otkazivanja punomoći tj. od 2015., do danas, tužitelj ČŽ tuženima nije izdao bilo kakav račun. Račun koji je izdan, izdan je od neovlaštene osobe Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Drnasin i Željko Drnasin 25. kolovoza 2015. Na temelju tog računa ne može se voditi ova pravna stvar jer su račun izdale neovlaštene osobe, a da su ZOU Marko Drnasin i Željko Drnasin neovlašteno potraživale isplatu računa, to je evidentno iz rješidbe ŽSO pred kojim je bila ova pravna stvar.

5.1. Na ročištu 17. travnja 2025. tuženici navode da u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, jer smatraju da potraživanje sada tužitelja ČŽ, istome ne pripada, obzirom do danas nisu dobili račun za zastupanje u osobi ČŽ, jer i dalje egzistira račun br. 301-2-1 od 25. kolovoza 2015., koje je izdao drugi pravni subjekt, a to je ZOU Željko i ČŽ. Račun nije sastavljen u skladu sa odvjetničkom tarifom, kada bi bio osnovan, jer tužitelju ne mogu pripadati radnje koje je naveo, ako bi imao pravo na isto. Ističu i prigovor litispendencije obzirom tužitelj ČŽ vodi identičnu parnicu u predmetu broj P-683/24 gdje potražuje iste troškove zastupanja. Osporavaju pravo na preinaku tužbenog zahtjeva i tužbe u pravcu da samo ovu tužbu zastupa ČŽ, a ako se istome to dozvoli, onda proizlazi da je ČŽ preuzeo ovu parnicu 26. ožujka 2024., a račun je izdan 25. kolovoza 2015. što bi to činilo da bi tužitelj bio u zastari za potraživanjem. Također, iz računa proizlazi da bi se radilo o solidarnosti tuženika za cjelokupno potraživanje, stoga ne može biti jer svi tužitelji svaki za sebe su imali drugu vrijednost. Nejasan je iznos utuženja od 376,220,00 kn, kada za iste radnje tužitelju u izvansudskoj nagodbi kod Croatia osiguranje d.d. u svezi istog potraživanja u predmetu S-93/09 traži 120.000,00 kn a što je potpisao i ovjerio svojim pečatom.

5.2. Na ročištu 4. rujna 2025. tuženici su iznijeli da ostaju kod istaknutog prijeboja, a kako su to naveli u odgovoru na tužbu, time da se radi o materijalno pravnom prigovoru kompenzacije. Naime, tuženici imaju do sada pravomoćno dosuđena potraživanja prema ovdje tužitelju i to u predmetima koji su vođeni kod ovoga suda pod brojem P-74/2024 i P-486/2014. Punomoćnik tuženih nema informaciju da bi potraživanja koja su tuženicima dosuđena u tim predmetima bila podmirena. Predlaže da se izvrši uvid i u navedene spise. Prijeboj predlaže izvršiti tek kada se i ako se utvrdi da je osnovano potraživanje tužitelja u ovom postupku.

6. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je izvršio uvid u račun br. 301-2-1 od 25. kolovoza 2015. (list 5 spisa), u punomoći (list 9-10 spisa), tužbu od 17. kolovoza 2009. (list 11-13 spisa), nalog za doznaku po šteti od 2. listopada 2009. (list 14 spisa), dopis uz potvrdu o primitku (list 15-16 spisa), obračun kamata (list 18 spisa), kamatni list (list 19 spisa), potvrdu Privredne banke Zagreb d.d. (list 20 spisa), pročitao dopis (list 21 spisa), presudu Općinskog suda u Osijeku posl.br. P-486/2014-26 od 24. srpnja 2015. (list 22-26 spisa), zapisnik sa ročišta održanog 12. siječnja 2015. pred Općinskim sudom u Osijeku u predmetu posl.br. P- 486/2014-17 (list 64-69 spisa), iskaz tužitelja (stranica 152-153 spis), izvršio je uvid u spise ovoga suda posl.br. P-486/2014, posl.br. P-1217/2024 i posl.br. P-74/2024, te u spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji posl.br. Pn-7/2019 (stari broj P-1127/09) kao i sve dokaze koji su provedeni u tim spisima.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja odvjetnika iz zajedničkog ureda za isplatu, za obavljene odvjetničke usluge tuženicima u spisu koji je vođen kod Općinskog suda u Vinkovcima pod posl.br. P-1127/09 (sada Pn-7/2019).

8. Nesporno je među strankama da je tužitelj ČŽ kao punomoćnik – odvjetnik zastupao I. – IV. tuženika (dalje u tekstu: tuženici) u spisu koji je vođen kod Općinskog suda u Vinkovcima posl.br. P-1127/09 (sada Pn-7/2019).

9. Spornim se ukazuje aktivna legitimacija tužitelja, prigovor litispedencije, zatim je li tužitelj izvršio usluge zastupanja naplatu kojih potražuje, odnosno je li iste obračunao sukladno važećoj tarifi. Sporno je, i je li tužitelj sklapanjem izvansudske nagodbe S-93/09 s Croatia osiguranjem d.d. regulirao pitanje naplate troškova zastupanja u predmetu koji je vođen kod Općinskog suda u Vinkovcima, posl.br. P- 1127/09 (sada Pn-7/2019), odnosno ima li utjecaja na ovaj spor činjenica što je u izvansudsoj nagodbi su vezi istog potraživanja tražio 120.000,00 kn, a ovdje potražuje iznos od 376,220,00 kn. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara potraživanja, odnosno sporna je i osnovanost prigovora prijeboja tuženih.

10. Tuženici tvrde da Zajednički odvjetnički ured ne može biti aktivno legitimiran, pa da "stupanje tužitelja ČŽ u parnicu" predstavlja subjektivnu preinaku, za što je potreban pristanak tuženih, a čemu se oni protive.

10.1. Odredbom članka 77. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), je propisano da stranka u postupku može biti pravna i fizička osoba (stavak 1.), a svojstvo stranke može se pod određenim pretpostavkama priznati određenim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnosti (stavak 3.). Zajednički odvjetnički ured nije ni pravna ni fizička osoba niti takav oblik udruživanja kojoj se za potrebe vođenja parnice može priznati stranačka sposobnost. Naime, Zakon o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11. - dalje u tekstu: ZO) razradio je odredbe o zajedničkim uredima i odvjetničkim društvima, pri čemu je svojstvo pravne osobe priznao samo odvjetničkim društvima. Prema odredbi članka 27. stavka 2. ZO-a, odvjetničko društvo osniva se kao javno trgovačko društvo ili kao društvo s ograničenom odgovornošću. Zajednički odvjetnički ured, nema svojstvo pravne osobe. Prema članku 25. ZO-a više odvjetnika može imati zajednički ured. U tom slučaju međusobna prava i obveze odvjetnici uređuju u pisanom obliku, a osnivaju odvjetnički ured upisom u odgovarajući upisnik komore. No tim upisom ne stječu svojstvo javnog trgovačkog društva ili društva s ograničenom odgovornošću, niti svojstvo pravne osobnosti. Osim toga, niti nekom drugom odredbom ZO-a nije određeno da Zajednički odvjetnički ured može biti stranka u postupku u smislu odredbe članka 77. stavka 2. ZPP-a. Dakle, Zajednički odvjetnički ured predstavlja samo oblik građanskog partnerstva u kojem slučaju međusobna prava i obveze odvjetnici uređuju u pisanom obliku, a osnivaju odvjetnički ured upisom u odgovarajući upisnik Komore. Pravnu osobnost ima svaki odvjetnik u tom uredu kao zasebna fizička osoba.

10.2. Sukladno članku 89.a stavku 2. ZPP stranku kao punomoćnik može zastupati samo odvjetnik (dakle, ne zajednički odvjetnički ured).

10.3. Prema tome, pošto Zajednički odvjetnički ured ne može biti stranka u postupku, jer nema stranačku osobnost, to je tužitelj u tijeku postupka (podneskom od 23. veljače 2024.) naznačio točan naziv tužitelja koji glasi: Odvjetnik ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. Dakle, naznačio je odvjetnika, fizičku osobu koji može biti stranka u postupku. Sud pri tome ističe i da je rješenjem Županijskog suda u Osijeku, posl.br. Gž-258/2022-3 od 7. prosinca 2023. odbijena žalba tuženih u odnosu na navode da je ovrhovoditelj sudjelovao kao Zajednički odvjetnički ured, pa da će parnični sud sukladno članka 83. ZPP-a pozvati tužitelje da otklone nedostatak vezan za pravilnu oznaku ovrhovoditelja, u ovom sporu tužitelja. Upravo je tužitelj postupajući po uputi drugostupanjskog suda i prije nego što ga je ovaj sud uspio pozvati na ispravak, sam naznačio osobu tužitelja, pa se u smislu odredbe članka 109. stavka 4. ZPP-a smatra da je ispravljeni podnesak – prijedlog za ovrhu (tužba) podnesen onoga dana kada je prvi put podnesen, dakle, 5. studenoga 2015., a ne tek od 26. ožujka 2024., kako to pogrešno smatraju tuženici.

10.3.1. Tuženici se i nadalje protive takvoj promjeni na strani tužitelja, tvrdeći da se radi o subjektivnoj preinaci za što je potreban njihov pristanak, kojeg oni ne žele dati. Međutim, da bi se moglo raditi o preinaci u smislu odredbe članka 192. stavka 3. ZPP-a, potrebno je da imamo tužitelja na čije mjesto dolazi novi tužitelj, a što se u konkretnom slučaju nije ostvarilo, jer iako naznačen kao Zajednički odvjetnički ured, tužitelj nije niti postojao, pa u odnosu na nešto što ne postoji niti ne može doći do promjene, posljedično nije niti potreban pristanak tuženih.

11. Tuženici ističu prigovor litispendencije jer da tužitelj ČŽ vodi identičnu parnicu u predmetu broj P-683/2024 gdje potražuje iste troškove zastupanja.

11.1. Litispendencija je pravni termin koji označava situaciju u kojoj se dvije ili više parnica vode istodobno između istih stranaka u vezi s istim zahtjevom. Odredbom članka 194. ZPP-a je propisano da parnica počinje teći dostavom tužbe tuženiku (stavak 1.). Dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti (stavak 3.). Drugim riječima, odluka o litispendenciji temelji se na vremenskom redoslijedu dostave tužbe tuženiku, odnosno na tome koja je parnica prva počela teći. Jednako tako, da bi se moglo govoriti o istovjetnosti dvaju zahtjeva, potrebno je postojanje njihovog subjektivnog (iste stranke) i objektivnog (isti predmet spora) identiteta, a traži se i da su oba zahtjeva utemeljena na identičnoj činjeničnoj osnovi.

11.2. Radi odlučivanja o postojanju litispendencije ovaj sud je izvršio uvid u spis ovoga suda posl.br. P-1217/2024 (ranije posl.br. P-683/2024), te je utvrđeno da je 28. lipnja 2024. tužitelj ČŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], podnio protiv tuženika GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužbu radi isplate iznosa od 127.164,60 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. lipnja 2013. pa do isplate, a na ime troškova postupka koji su tuženiku isplaćeni temeljem nagodbe sklopljene sa Croatia osiguranjem d.d. u predmetu S-93/09 od 14. lipnja 2013. Nadalje je utvrđeno da je predmetna tužba izdvojena iz spisa ovoga suda posl.br. P-74/2024 u koji spis je u obliku protutužbe zaprimljena 28. lipnja 2024. te je na ročištu koje je u spisu P-74/2024 održano 2. srpnja 2024. zapisnički konstatirano da spisu prileži protutužba od 28. lipnja 2024., te je odlučeno da će se ista e- komunikacijom dostaviti tuženiku po punomoćniku, kao i da je punomoćnik tuženika GŽ, na tom ročištu osporio protutužbu i protutužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i obrazložio razloge za osporavanje.

11.3. Obzirom na iznijeto proizlazi da u predmetu ovoga postupka i predmetu postupka koji se vodi u spisu ovoga suda P-1127/2024 (raniji broj spisa P-684/2024) ne postoji identitet spora, niti stranaka, kao i da je po tužbi - prijedlogu za ovrhu u ovoj pravnoj stvari parnica počela teći prije nego u predmetu P-683/2024, pa se prigovor litispendencije ukazuje neosnovanim.

12. Nadalje, tuženici navode da nisu do danas dobili račun za zastupanje od ČŽ, jer i dalje egzistira račun br. 301-2-1 od 25. kolovoza 2015., koje je neovlašteno izdao drugi pravni subjekt, a to je ZOU Željko i ČŽ.

12.1. Uvidom u račun br. 301-2-1 od 25. kolovoza 2015. utvrđeno je da je kao izdavatelj naznačen Zajednički odvjetnički ured Marko Drnasin i Željko Drnasin iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da je isti izdan GŽ, JŽ, UŽ i ŠŽ, svi na adresi u [adresa], za obavljene odvjetničke troškove zastupanja na iznos od 300.976,00 kn što uvećano za iznos PDV-a po stopi od 25% (75.244,00 kn) daje ukupan iznos od 376.220,00 kn. Pri tome je navedeno da je vrijednost predmeta spora 1.470.000,00 kn, te su specificirani troškovi obavljenih usluga koji se odnose na sastav tužbe u visini 1447 bodova, zastupanje na 6 rasprava (19. listopada 2009., 16. travnja 2010., 12. srpnja 2010., 5. srpnja 2011., 21. studenoga 2012., 20. svibnja 2013.) u visini 8682 bodova, te za 9 podnesaka (7. listopada 2009., 23. veljače 2010., 8. svibnja 2010., 20. srpnja 2010., 14. svibnja 2011., 5. srpnja 2011., 23. veljače 2011., 23. svibnja 2013., 20. svibnja 2013.) u visini 13023 bodova, ukupno 23152 bodova x 10 = 231.520,00 kn uvećano za 4,30% za zastupanje više osoba 69.456,00 kn.

12.2. Uvidom u e-mail poruku (list 21 spisa), utvrđeno je da ju je odvjetnik Petar Krnić 15. rujna 2015. poslao odvjetniku ČŽ, te je u istoj potvrdio primitak računa za njegove usluge na iznos od 376.220,00 kn, ali je osporio predmetni račun iz razloga što nije u mogućnosti ispitati osnovanost njegova potraživanja, naime, nije mu bio dostupan spis Općinskog suda u Vinkovcima posl.br. P-1127/09 iz kojeg potraživanje proizlazi. Jednako tako je naveo da je u izvansudskoj nagodbi koju je odvjetnik ČŽ osobno potpisao sa Croatia osiguranjem br. S-93/09 utvrđeno u točki G da su troškovi zastupanja svih tužitelja 120.000,00 kn, pa je nejasno zašto sada potražuje tri puta veći iznos.

12.3. Iz iskaza tužitelja ČŽ proizlazi da se njegovo potraživanje u ovom predmetu odnosi na troškove zastupanja ovdje tuženih, koje je zastupao u predmetu koji je vođen kod Općinskog suda u Vinkovcima P-1127/09 u postupku naknade štete zbog zadobivenih ozljeda. Za obavljene radnje zastupanja u predmetnom spisu izdao je samo jedan račun i to račun koji prileži ovome spisu i koji je poslao javnom bilježniku radi izdavanja rješenja o ovrsi. Kod javnog bilježnika podnio je prijedlog za ovrhu iz razloga što su mu prije izdavanja predmetnog računa tuženici iznijeli da ne žele platiti trošak zastupanja jer da im je to previše. Izdao je samo taj jedan račun. On je zastupao sve tužene, a ne FŽ. Naime, u trenutku potpisivanja punomoći za zastupanje od strane tuženih, FŽ nije niti bio odvjetnik. FŽ je postao odvjetnik negdje 2012. -2013.g. kada je položio pravosudni ispit, on nije obavio niti jednu radnju zastupanja u predmetu P-1127/09. Na računu stoji da ga je izdao Č. i Č. – ZOU iz razloga što je u trenutku sačinjenja računa postojao ZOU sa odvjetnicima ČŽ i FŽ. U tom računu obračunao je troškove pristupa raspravama i troškove pisanih podnesaka koje je sačinio u predmetu P-1127/09. Vrijednost svake od pojedinih radnji je obračunao prema vrijednosti boda u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje. Za svaku radnju uzeo je isti broj bodova i računu prikazao sumarno broj bodova za zastupanje na 6 rasprava, odnosno sumarno broj bodova za sastavljanje 9 podnesaka. Nakon što mu je od strane suda dana na uvid tužba na listu 11-13 spisa odgovorio je da je tu tužbu sačinio u predmetu P-1127/09. Trošak koji potražuje u spisu ovoga suda poslovni broj P-1217/24 (raniji broj P-683/24) također obuhvaća troškove zastupanja ovdje tuženih u predmetu P-1127/09, time da sada ne može reći zašto je u predmetu P-1217/024 potraživao iznos od 127.164,60 kn, odnosno zašto je taj iznos manji u odnosu na račun iz ovog predmeta. U izvansudskoj nagodbi koju je tuženik dostavio na prošlom ročištu je navedeno da su troškovi zastupanja 120.000,00 kn međutim to je samo predloženo, međutim nagodba nikada nije realizirana i taj novac nikada nije dobio. Tih 120.000,00 kn troška koji su sadržani u nagodbi odmjereni su od strane pravnice u Croatia osiguranju koja je smatrala da je taj trošak odgovarajući. On nije bio suglasan sa visinom tog troška. Za vrijednost predmeta spora prema kojemu je izračunao troškove zastupanja postupka u predmetu P-1127/09 i uzeo je vrijednost svih pojedinačnih potraživanja svakog od ovdje tuženih i na tako ukupan iznos izračunao trošak. Tužitelj navodi da je račun izdan, račun je preuzeo ŠŽ NŽ (otac), isti je rekao da ne želi podmiriti taj račun i tada je on taj račun poslao javnom bilježniku na naplatu radi izdavanja rješenja o ovrsi, dok je NŽ njemu otkazao punomoć i otišao drugom odvjetniku. Sa CŽ ugovorio je i postotak u odnosu na ukupno ostvareni uspjeh u postupku, međutim to nije obuhvatio u računu na kojem temelji svoje potraživanje u ovom predmetu. Naime, tim računom su obuhvaćene samo radnje zastupanje na raspravama i sastavljanje podnesaka.

12.5. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je tužitelj 25. kolovoza 2015. izdao račun br. 301-2-1 u kojem je obračunao troškove zastupanja koji se odnose na radnje koje je za tužene poduzeo u predmetu koji je vođen kod Općinskog suda u Vinkovcima pod posl.br. P-1127/09. Tužitelj je izdao samo taj jedan račun, na njemu je naveden njegov OIB, taj račun dostavio je tuženicima, koji su njegov primitak potvrdili e-mail porukom, te su ga uvjetno osporili jer istinitost istog nisu mogli provjeriti uvidom u spis Općinskog suda u Vinkovcima pod posl.br. P-1127/09. Dakle, tuženici su nedvojbeno znali tko je izdao račun, da se ispostavljeni račun odnosi na radnje koje je poduzeo punomoćnik ČŽ temeljem punomoći koju su mu izdali, da je račun izdan za troškove zastupanja u postupku za kojeg su opunomoćili samo tužitelja i koje je poduzeo jedino tužitelj, pa pri tome tvrdnja tuženih da ih predmeti račun ne obvezuje, jer da je na računu kao izdavatelj naznačen Zajednički odvjetnički ured, nije od utjecaja na nastalu obvezu tuženih. Stoga ovaj sud ocjenjuje da je ispostavljanje računa od strane Zajedničkog odvjetničkog ureda kojeg s drugim odvjetnikom ima tužitelj kojega su tuženici opunomoćili za zastupanje, može smatrati ispostavljanjem računa od strane odvjetnika koji je kao pojedinac preuzeo zastupanje tuženih.

12.6. Nadalje tuženici spore tužitelju pravo na troškove u iznosu navedenom u računu jer da je prema izvansudskoj nagodbi koju je tužitelj sklopio sa Croatia osiguranjem pod brojem S-93/09 14. lipnja 2013. istome utvrđen trošak zastupanja za sve tužitelje u iznosu od 120.000,00 kn.

12.6.1. Uvidom u spis ovoga suda posl.br. P-486/2014 utvrđeno je da je u istom vođen postupak u pravnoj stvari I. tužitelja GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužitelja UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i IV. tužiteljice ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupi po punomoćniku Petru Krnić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv I. tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Filijala Osijek, Gajev trg 1, zastupanog EŽ, dipl. iur., i II. tuženika ČŽ iz [adresa], radi ništetnosti ugovora, te je u istom 24. srpnja 2015. donijeta presuda kojom je utvrđeno da je izvansudska nagodba broj S-93/09 od 14. lipnja 2013. zaključena između tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Filijala Osijek i tuženika ČŽ, odvjetnika iz [adresa], u ime tužitelja, ima se smatrati da nije niti sklopljena, a tuženici Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Filijala Osijek i ČŽ iz [adresa], su dužni tužiteljima solidarno platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 32.500,00 kn, a sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok su s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, tužitelj odbijeni (točka II. izreke). Navedena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, posl.br. Gž-2288/2015-2 od 26. studenoga 2015.

12.6.2. Prema tome, kako je pravomoćnom presudom utvrđeno da izvansudska nagodba broj S-93/09 od 14. lipnja 2013., kojom je tužitelju utvrđen trošak zastupanja ukupnom iznosu od 120.000,00 kn za sve tužitelje, nije niti sklopljena, to tom nagodbom, suprotno stavu tuženih, stranke nisu riješile svoja međusobna potraživanja, pa time nije riješeno niti pitanje troška zastupanja u spisu Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, posl.br. P-1127/09.

12.6.3. Okolnost da je u nagodbi naznačen iznos troška od 120.000,00 kn, ustvari leži u činjenici da je nagodba rezultat uzajamnih popuštanja stranaka koje modificiraju opseg postojećih prava i obveza, u svrhu što bržeg rješenja spora između, pri čemu i trošak nije određen na način da su uzete u obzir sve provedene radnje u postupku.

13. Nadalje spornim se ukazuje je li tužitelj u spisu Općinskog suda u Vinkovcima, posl.br. P-1127/09 obavio sve radnje koje je naveo u računu broj br. 301-2-1 od 25. kolovoza 2015.

13.1. Uvidom u spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, posl. br. Pn-7/2019 (raniji br. P-1127/09) utvrđeno je da su ZŽ, SŽ, ŠŽ i KŽ, ovlastili tužitelja kao odvjetnika da ih zastupa u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Vinkovcima radi naplate štete, da su potpisane dvije punomoći, obje punomoći datirane sa 1. srpnja 2009. time da je jedna potpisana od VŽ i ŠŽ, a druga od GŽ i JŽ. U predmetu su poduzete sljedeće radnje:

- **.**.2009. ČŽ kao punomoćnik GŽ, UŽ, ŠŽ i JŽ sačinio je tužbu protiv Croatia osiguranja d.d., radi naknade štete. Kao vrijednost predmeta spora naznačen je iznos od 1.470.000,00 kn / 195.102,52 EUR,

- **.**.2009. ČŽ je sačinio obrazloženi podnesak kojim tužitelji odgovaraju na odgovor na tužbu,

- **.**.2009. ČŽ je nazočan na glavnoj raspravi,

- **.**.2010. ČŽ je nazočan na glavnoj raspravi na kojoj je proveden dokaz saslušanjem sudskog vještaka,

- **.**.2010. ČŽ sačinio obrazloženi podnesak kojim tužitelji udovoljavaju odluci suda,

- **.**.2010. ČŽ je nazočan glavnoj raspravi na kojoj su saslušani I. i II. tužitelj,

- **.**.2010. ČŽ sačinio podnesak kojim se tužitelj očituje na podnesak tuženika,

- **.**.2011. ČŽ sačinio podnesak kojim moli da se medicinsko vještačenje povjeri doktoru medicine rada s područja Županijskog suda u Vukovaru ili Osijeku,

- **.**.2011. ČŽ sačinio podnesak kojim se očitovao na nalaz vještaka, ali je iz istog vidljivo da nije riječ o obrazloženom podnesku,

- **.**.2011. ČŽ je nazočan na glavnoj raspravi na kojoj je saslušan sudski vještak,

- **.**.2011. ČŽ sačinio podnesak kojim se očitovao na podnesak tuženika, ali je iz istog vidljivo da nije riječ o obrazloženom podnesku

- **.**.2012. FŽ nazočan na glavnoj raspravi,

- **.**.2013. ČŽ nazočan na glavnoj raspravi na kojoj je saslušan sudski vještak,

- **.**.2013. ČŽ sačinio obrazloženi podnesak kojim se očituje na podneska tuženika.

Nadalje je utvrđeno da spisu ne prileži podnesak sačinjen ili predan sudu 23. veljače 2010. odnosno da spisu ne prileži podnesak sačinjen ili predan sudu 23. svibnja 2013. Tužitelji su podneskom od 17. lipnja 2013. obavijestili sud da su otkazali punomoć ČŽ, odnosno podneskom od 18. lipnja 2013. obavijestili su sud da su punomoći za daljnje zastupanje dane odvjetniku Petru Krniću iz Slavonskog Broda. Jednako tako utvrđeno je da sve do otkaza punomoći ovdje tuženici nisu opunomoćili niti jednog odvjetnika da ih zastupa u predmetnom spisu, kao i da se nije mijenjala početno postavljena vrijednost predmeta spora.

13.2. Obzirom na iznijeto ovaj sud utvrđuje da je tužitelj prvu radnju u predmetnom spisu poduzeo 17. kolovoza 2009., a posljednju 20. svibnja 2013.

14. Nadalje, sporno je kada počinje teći rok zastare za potraživanje tužitelja s osnova obavljenih radnji koje je poduzeo u zastupanju tuženih.

14.1. Od kada teče zastara te je li nastupila zastara za potraživanje tužitelja, mjerodavne su odredbe članka 763., 776., 215. stavka 1. i članka 225. ZOO), članka 18. stavka1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj: 9/94.), kao i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 148/09., 142/12.) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12.), koje su bile na snazi u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

14.2. Punomoć je ovlast za zastupanje nalogodavca, a ugovorom o nalogu se u smislu članka 763. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, dok je stavkom 2. istog članka propisano da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud. Nadalje, člankom 776. stavkom 1. ZOO propisano je da ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla. Dakle, odvjetnik ima pravo zahtijevati od stranke koju zastupa nagradu za svoj rad kada ispuni nalog.

14.3. Odredbom članka 215. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je odredbom članka 225. ZOO propisano da potraživanje zastarijeva za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

14.4. Odredbom članka 18. stavka 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, br. 9/94.) propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora. Prema navedenim Tarifama, za pojedine radnje (kao što su sastavljanje podnesaka, zastupanje stranke na ročištima i sl.), odvjetniku pripada određena naknada.

14.5. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12.) koja je stupila na snagu 19. prosinca 2012. je u Tbr. 48. stavku 5. propisano da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju, pri čemu se navedene odredbe Tarife o dospjelosti naplate odvjetničke usluge primjenjuju i na radnje poduzete do dana stupanja na snagu ove Tarife.

14.6. Odredbe Tarife koja je na snazi od 19. prosinca 2012. primjenjuju se samo na one postupke koji su u tijeku u trenutku stupanja na snagu te Tarife, a ne i na one postupke koji su pravomoćno dovršeni prije stupanja na snagu te Tarife. Dakle, kako je u konkretnom slučaju tužitelju punomoć otkazana 17. lipnja 2013. to do podnošenja prijedloga za ovrhu 5. studenoga 2015. nije protekao zastani rok od 5 godina, slijedom čega se prigovor zastare ukazuje u cijelost neosnovanim.

15. Nadalje spornim se ukazuje je li tužitelj obračunao nagradu za zastupanje sukladno odredbama Tarife važećim u trenutku poduzimanja svake pojedinačne radnje. Dakle, obračun nagrade valjalo je izvršiti po Tbr. 7. točka 1., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 36. koje su u Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 148/09., 142/12.) i u Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12.). sadržajno identične.

16. Obzirom se u predmetu posl.br. P-1127/09 radilo o slučaju kad je više tužitelja koje zastupa isti punomoćnik, istaknulo prema istom tuženiku, više zahtjeva koji su različiti po visini ali se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, tada se vrijednost predmeta spora utvrđuje zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-905/2024 od 11. ožujka 2025.), a na koji način je tužitelj ispravno i odredio vrijednost predmeta spora - 1.470.000,00 kn.

16.1. Tužitelju je za sastav tužbe, pristup na raspravu 19. listopada 2009., 16. travnja 2010., 12. srpnja 2010., 5. srpnja 2011., 20. svibnja 2013., te za sastav obrazloženih podnesaka od 7. listopada 2009., 8. svibnja 2010., 5. srpnja 2011., 14. svibnja 2011., za svaku od radnji priznao 1447 bodova, ukupno 14470 bodova x 10 kn iznosi 144.700.00 kn. Pri tome ovaj sud napominje da je tužitelju priznao za svaku radnju 1447 bodova, budući je tužitelj taj broj bodova uzeo prilikom određivanja visine nagrade za svaku obavljenu radnju, iako bi prema odredbama Tarife imao pravo na 1470 bodova, ali kako ovaj sud ne može ići preko zahtjeva tužitelja, to mu je trošak priznat u visini bodova kako je tražio. Za ostale radnje i to sastav podneska od 20. srpnja 2010., 23. veljače 2011. i 20. svibnja 2023. tužitelju je priznat za svaku radnju trošak sukladno odredbi Tbr. 8. točka 3. važećih Tarifa, dakle ukupno 150 bodova, odnosno 1.500,00 kn. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu 21. studenoga 2012., budući na tom ročištu kao opunomoćeni punomoćnik tužitelj nije pristupio, pristupio je FŽ, koji na ročište nije dostavio niti punomoć za zastupanje, niti je dostavio zamjeničku punomoć za odvjetnika ČŽ, pa ovaj sud uzima da se radi o zastupanju osobe koja za to nije bila ovlaštena. Dakle, tužitelju je priznat ukupan iznos od 146.200,00 kn što uvećano za 30% po Tbr. 36. važećih Tarifa na ime zastupanja više tužitelja iznosi 190.060,00 kn odnosno uvećano za PDV u visini 25% iznosi 237.575,00 kn odnosno 31.531,62 eura (fiksni tečaj konverzije 5,53540), dok ga je s ostatkom zahtjeva na ime troška zastupanja u iznosu od 188.645,00 kn odnosno 18.401,35 eura valjalo odbiti. Sud je sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a održao na snazi platni sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeka, posl.br. Ovrv-3009/15 od 5. studenoga 2015. za iznos od 31.531,62 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća računa 2. rujna 2015. pa do isplate i odlučio kao u točki I. izreke presude.

16.2. Nadalje sud je sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeka, posl.br. Ovrv-3009/15 od 5. studenoga 2015. i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbio kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

17. Tuženici su u odgovoru na tužbu iznijeli da postoji dug tužitelja koji im do danas nije plaćen, te kako postoji daljnji očekivani dug, te kako ovršenici osporavaju obim radnji ovrhovoditelja, kao i cijenu usluga, te kako se ti podaci ne mogu ispitati zbog upućivanja spisa br. P-1127/09 na Županijski sud u Osijeku, pa ističu prijeboj svojih troškova sa eventualnim troškovima ovrhovoditelja. Na ročištu 4. rujna 2025. su iznijeli da ostaju kod istaknutog prijeboja, da se radi o materijalno pravnom prigovoru kompenzacije, da sada imaju pravomoćno dosuđena potraživanja prema ovdje tužitelju i to u predmetima koji su vođeni kod ovoga suda pod brojem P- 74/2024 i P-486/2014. Time da je punomoćnik tuženih iznio da nema informaciju da bi potraživanja koja su tuženicima dosuđena u tim predmetima bila podmirena. Prijeboj predlaže izvršiti tek kada se i ako se utvrdi da je osnovano potraživanje tužitelja u ovom postupku.

17.1. Iako su tuženici iznijeli da se radi o materijalno pravnom prigovoru kompenzacije, ovaj sud ocjenjuje da se radi o prigovoru radi prebijanja budući su tuženici istaknuli prema tužitelju postojanje svoje kompenzabilne, ali još nekompenzirane tražbine, pa se u takvom slučaju prebijanje vrši tek odlukom suda koja ima konstitutivno značenje ako sud utvrdi postojanje tražbina obiju stranaka. Inače se radi o prigovoru koji je istaknut samo uvjetno, dakle defanzivno, odnosno za slučaj da se utvrdi zahtjev tužitelja osnovanim, kojega su tuženici inače porekli.

17.2. Ovako istaknut prigovoru radi prebijanja ovaj sud je odbacio, jer nije naveden određeno da bi se o istom moglo raspravljati. Naime, za opstojnost prigovora radi prebijanja potrebno da se određeno navede što se stavlja u prijeboj utuženog potraživanja i da na nesumnjiv način bude u tom pogledu istaknut zahtjev - prigovor radi prebijanja, jer bez tako opredijeljene procesne radnje nema niti prigovora. To stoga što se procesna kompenzacija vrši tako što sud treba u izreci utvrditi postojanje tražbine tužitelja, postojanje tražbine tuženika i potom izvršiti prijeboj. Ako tuženik nije određeno naveo tražbinu koju stavlja u prijeboj, onda sud ne može u izreci presude utvrditi postojanje ili nepostojanje te tražbine, a time ne može ni vršiti prijeboj (članak 338. stavak 2. ZPP). Budući da u konkretnom slučaju tuženici tijekom cijelog postupka nisu naveli određeni iznos za koji traži da sud izvrši prijeboj u slučaju da prigovor radi prebijanja utvrdi osnovanim, već su istaknuli prigovor radi prebijanja tražbine u ovom postupku temeljem njihovih tražbina iz predmeta ovog suda P- 486/2014 i P-74/2024 bez navođenja ikakvih iznosa, ocijenjeno je da je takav potpuno neodređen prigovor radi prebijanja nedopušten pa bez tako opredijeljene procesne radnje nema niti prigovora, a stoga niti obveze suda da postupa u tom pravcu (tako i presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-722/2021.)

18. Nadalje ovaj sud ukazuje i na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u presudi Rev-117/2024 od 20. studenoga 2024. prema kojem prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj. Ako u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članka. 195. i članka 196. ZOO, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženih.

19. U vezi troškova ovršnog postupka, potrebno je reći da iz Zaključka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. (broj: Su-IV-204/17) proizlazi da presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim na tom dijelu parničnog troška, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je i o ovršno trošku valjalo odlučiti kao u točki I. izreke.

20. Odluka o parničnim troškovima donesena je sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a, odnosno razmjerno uspjehu pojedine stranke u parnici. Tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu 49.932,98 eura, usvojen je u visini od 31.531,62 eura, a odbijen u visini od 18.401,35 eura, pa je u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj uspio sa 63,15%, a u pogledu osnove sa 100%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 36,85%, a u pogledu osnove 0%. Primjenjujući metodologiju iz članka 154. stavka 2. ZPP-a, a uzimajući u obzir omjer uspjeha u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva (163,15 : 2 = 81,58; 36,85 : 2 = 18,43; 81,58-18,43 = 63,15) tužitelj ima pravo na naknadu troška u omjeru od 63,15%. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu ukupnom iznosu 5.140,25 kn (PDV uračunat) 682,23 eura, dok mu nije priznat trošak javnobilježničke otpreme poštarine, budući nije dokazao da je taj trošak imao. Nije mu predvidivi trošak, budući isti tužitelj nje imao je rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno. Slijedom navedenoga, tužitelju u pripada naknada troška postupka u iznosu od 682,23 eura o čemu je odlučeno u točki III. izreke presude.

U Osijeku 24. rujna 2024.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. ČŽ, [adresa]

2. Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu