REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-2285/2024-14

[adresa] N 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu kojeg je pokrenuo tužitelj NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Sektora za drugostupanjske postupke i propise upravnog prava, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, koje zastupa opunomoćenica LP, zaposlenica zainteresirane osobe, radi izvlaštenja, 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Sektora za drugostupanjske postupke i propise upravnog prava, KLASA: UP/II-943-02/22-01/81, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 28. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/20-01/169, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-06 od 29. rujna 2021. i lokacijske dozvole Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Malom Lošinju, KLASA: UP/I-350-05/16-03/1, URBROJ: 2170/1-03-05/3-16-12 od 24. kolovoza 2016.

Obrazloženje

1. U rješenju Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u [adresa], KLASA: UP/I-943- 04/21-01/2, URBROJ: 2170/1-03-05/7-21-12, od 9. studenog 2021., navedeno je da je interes Republike Hrvatske za rekonstrukciju državne ceste DC100, dionica [adresa], utvrđen čl. 36. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) (t.1.). Nadalje, prihvaćen je prijedlog korisnika izvlaštenja (ovdje zainteresirane osobe) te je određeno da se u korist Republike Hrvatske izvlašćuju nekretnine u k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], označene kao zk.č. 3514/8, površine 840 m[2] i zk.č. 3514/9, površine 326 m , koje će po provedbi parcelacijskog elaborata nastati od dijela postojeće zk.č. 3514/1, zk. ul. [broj ZK uloška], i to suvlasnički dio označen kao 3. suvlasnički dio 4/8, tužitelja NP (t. 2.). Nadalje, određeno je da je zainteresirana osoba dužna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja isplatiti naknadu za izvlašteni suvlasnički dio označene nekretnine u iznosu od 69.861,03 kuna, na račun tužitelja putem Financijske agencije (t. 3.). Nadalje, određeno je da zakonske zatezne kamate na navedeni iznos naknade teku od 30. dana od dana donošenja tog rješenja pa do dana isplate naknade (t. 4.). Nadalje, određeno je da zainteresirana osoba stupa danom pravomoćnosti tog rješenja u posjed izvlaštenih dijelova označene nekretnine, ako je do tada isplaćena naknada iz t. 3. izreke, u protivnom danom isplate naknade (t. 5.). Nadalje, odlučeno je o provedbi tog rješenja u zemljišnoj knjizi te o naknadi troškova postupka izvlaštenja (t. 6. i 7.).

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-943-02/22-01/81, URBROJ: 514-04-02-01-01/08- 24-02 od 28. listopada 2024. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom sudu, a u tužbi navodi, u bitnome, da je zemljište koje se izvlašćuje građevinsko zemljište. Naime, smatra da kad se za planirani zahvat u prostoru izda lokacijska dozvola s izrađenim i potvrđenim elaboratom, tada to jest građevinsko zemljište, jer ne bi bilo moguće ishoditi lokacijsku dozvolu za zahvat izgradnje ceste ako takva mogućnost nije predviđena prostornim planom, dakle ako zahvat nije planiran na građevinskom zemljištu. Navodi da je prostornoplanskim uvjetima GUP-a [adresa] iz 2008. određeno da je na čestici 13321/3 k. o. [katastarska općina] izgrađena cesta, koja se širi na njegovu ovdje predmetnu česticu, zbog čega smatra da je i njegova čestica građevinsko zemljište, a ne poljoprivredno zemljište namjene P3. Nadalje, navodi da je građevinski vještak OP izradio predmetnu procjenu za njegovu česticu, pri čemu je koristio usporedne podatke za zadnje tri godine, a koje čestice da po lokaciji i kvaliteti ne odgovaraju predmetnoj parceli koja je na atraktivnoj lokaciji. Ističe i da je taj vještak procijenio vrijednost predmetne nekretnine u visini od 56,8 kuna po m[2] , dok da su neke druge čestice prodavane po cijeni od 405,00 kuna po m[2] . Nadalje, navodi da vještak nije uvažio primjedbu za procjenu izrade ograde od suhozida nakon cijepanja parcele u dužini od 60 metara kao ograde od provalije, kao niti za izradu stepenica i prilaza novonastaloj čestici koja će biti na visini od sedam metara od novonastale ceste te će joj biti onemogućen pristup s ceste. Nadalje, navodi da geodetski vještaci nisu adekvatno niti stručno izvršili parcelaciju osnovne čestice k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Također, navodi i da uz prijedlog za osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine zainteresirana osoba nije podnijela na uvid pravomoćnu lokacijsku dozvolu. Osim toga, i da nije održana usmena rasprava za sporazumno određivanje naknade za izvlaštenje nekretnine te da zainteresirana osoba nije smjela započeti s radovima na predmetnim nekretninama jer nije dostavila nakon javne rasprave privremeno rješenje. Zaključno tužitelj predlaže da se predmetni spor riješi nagodbom po uvjetima koje u nastavku navodi. Nadalje, tužitelj je podneskom zaprimljenim u Sudu 8. travnja 2025. proširio podnesenu tužbu, te je naveo da se proširenje tužbe odnosi na nove činjenice i akte koji su bili podneseni sudu na kojem se vodi postupak radi smetanja posjeda te je dostavio ugovor o prijenosu prava vlasništva radi rekonstrukcije državne ceste oznake DC100/003, dionica [adresa], kojim su bez naknade navedene nekretnine Grada Malog Lošinja prenesene u vlasništvo Republike Hrvatske. Dodatno navodi da mu do podnošenja tužbe nije isplaćena određena naknada. Slijedom navedenog predlaže da Sud poništi osporeno rješenje tuženika od 28. listopada 2024. te rješenje tuženika KLASA: UP/II-943-04/20-01/163, URBROJ: 514-04-02-01-01/08- 21-06 od 29. rujna 2021., kojim je određeno osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti predmetne nekretnine.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da bi tužbu trebalo odbaciti kao neurednu zbog nerazumljivosti i nepostojanja tužbenog zahtjeva. Osim toga, smatra i da ona ne sadrži činjenice i dokaze na kojima tužitelj temelji svoje navode, već da samo navodi odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 74/14, 69/17 i 98/19, dalje: ZION). Nadalje, navodi da je rješenje o izvlaštenju postalo pravomoćno te da je tužitelju putem Financijske agencije isplaćen iznos naknade za izvlaštene nekretnine. Slijedom navedenog, predlaže da Sud odbaci tužbu kao neurednu, podredno da ju odbije kao neosnovanu.

6. U tijeku spora održano je ročište za raspravu 16. rujna 2025. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je tužitelj osobno te opunomoćenica zainteresirane osobe. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4., a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Na navedenoj raspravi tužitelj je zatražio i poništenje predmetne lokacijske dozvole jer je ona izdana prije nego što je usvojen prostorni plan, a dodatno je istaknuo i da je ta lokacijska dozvola izdana za rekonstrukciju ceste, a ne za njezinu izgradnju. Osim toga i da korisnik izvlaštenja nije stupio u posjed nekretnine koja je također izvlaštena, a u vlasništvu je treće osobe, za razliku od njegove. U odnosu na navedeno, zainteresirana osoba navela je da lokacijska dozvola i smetanje posjeda nije predmet ovog spora te da je predmetno rješenje o izvlaštenju postalo pravomoćno.

7. Prvenstveno valja reći da nije osnovan navod zainteresirane osobe da je tužba neuredna i nerazumljiva. Naime, tužitelj je u podnesku od 8. travnja 2025. uredio tužbeni zahtjev, a iz sadržaja tužbe slijedi da je tužitelj u tužbi detaljno obrazložio svoje navode. Stoga se iz tužbe može iščitati što tužitelj tužbom osporava, pa stoga Sud nije odbacio predmetnu tužbu već se upustio u meritorno raspravljanje.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Sporno je među strankama je li predmetni upravni postupak izvlaštenja pravilno proveden, je li doneseno rješenje zakonito te je li naknada za izvlaštene nekretnine pravilno i zakonito određena.

11. Odredbom čl. 11. st. 1. ZION-a propisano je da za izvlaštenu nekretninu vlasniku pripada novčana naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine. St. 2. istog članka propisano je da iznimno od st. 1. ovog članka, naknada za izvlaštenu nekretninu može biti i odgovarajuća druga nekretnina čija tržišna vrijednost odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, uz uvjete propisane čl. 46. st. 2. ovog Zakona.

12. Odredbom čl. 46. st. 1. ZION-a propisano je da se naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema ovom Zakonu, uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

13. Odredbom čl. 47. ZION-a propisano je da je tržišna vrijednost nekretnine vrijednost nekretnine koja se izražava sukladno čl. 25. st. 2. ovog Zakona.

14. Odredbom čl. 25. st. 2. ZION-a popisano je da se vrijednost nekretnine za koju se predlaže izvlaštenje izražava u novcu na temelju procjembenog elaborata stalnog sudskog vještaka za procjenu nekretnina ili stalnog sudskog procjenitelja, izrađenog primjenom zakona kojim je uređena procjena vrijednosti nekretnina, kao tržišna vrijednost nekretnine u vrijeme izrade tog elaborata.

15. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine", broj 78/15, dalje: ZPVN) propisano je da je pri procjeni iznosa naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu potrebno utvrditi: 1. uporabno svojstvo nekretnine radi procjene naknade za gubitak prava na nekretnini prema utvrđenom uporabnom svojstvu nekretnine (u daljnjem tekstu: naknada za gubitak prava), 2. životne uvjete i uvjete korištenja kakve je vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje imao koristeći se uporabnim svojstvima nekretnine radi procjene: - povećanja naknade za posljedične gubitke koji nastaju zbog izvlaštenja (u daljnjem tekstu: posljedični gubitci), - smanjenja naknade za posljedične dobitke koji nastaju zbog izvlaštenja (u daljnjem tekstu: posljedični dobitci).

16. Odredbom čl. 51. st. 1. ZPVN-a propisano je da se naknada za gubitak prava na nekretnini utvrđuje u visini tržišne vrijednosti predmeta izvlaštenja. Mjerodavna je tržišna vrijednost u trenutku u kojem tijelo za izvlaštenje odlučuje o zahtjevu za izvlaštenje (dan vrednovanja) prema utvrđenom uporabnom svojstvu nekretnine.

17. Odredbom čl. 4. st. 1. t. 43. ZPVN-a propisano je da je uporabno svojstvo nekretnine stanje odnosno kakvoća nekretnine prije njezine promjene namjene koja je povod izvlaštenja, odnosno prije isključivanja zemljišta buduće javne namjene iz daljnjeg konjunkturnog razvoja u smislu privatnoga gospodarskog korištenja i stvaranja dobiti (načelo prethodnog učinka).

18. Odredbom čl. 57. st. 1. ZPVN-a propisano je da za procjenu vrijednosti nekretnina i izvođenje nužnih podataka koriste se kupoprodajne cijene i drugi podatci, kao što su najamnine, zakupnine, troškovi gospodarenja, i skup obilježja nekretnine, koji nisu pod utjecajem neuobičajenih ili osobnih okolnosti. St. 4. istog članka propisano je da u svrhu provedbe ovoga Zakona raspoloživi podatci iz st. 1. i 2. ovoga članka mogu se, na temelju pisanog zahtjeva, pribavljati iz: 1. eNekretnina i 2. isprava o kupoprodaji nekretnina koje su uložene u zbirku isprava zemljišnoknjižnih odjela. St. 7. istog članka propisano je da podatci iz st. 1. i 2. ovoga članka ne mogu biti stariji od 4 (četiri) godine u odnosu na dan vrednovanja, osim ako je drukčije posebno traženo u zadatku za izradu procjene vrijednosti nekretnine.

19. Iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je da su javnopravna tijela provela postupak izvlaštenja, pri čemu su naknadu za izvlaštene nekretnine odredila na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina OP te sudskog vještaka za područje poljoprivrede i procjenu poljoprivrednog zemljišta Saše Grgantova.

20. Nadalje, razvidno je da je nalaz i mišljenje vještaka Grgantova pribavljen u postupku osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti predmetnih nekretnina te da ga tužitelj nije osporio, radi čega je naknada za poljoprivredne poboljšice određena u postupku izvlaštenja na temelju tog nalaza i mišljenja, a taj nalaz i mišljenje tužitelj ne osporava niti u ovom sporu.

21. Nadalje, iz priležećih nalaza i mišljenja vještaka OP razvidno je da je vještak prostorno-planske uvjete na dan vrednovanja utvrdio uvidom u PPUG [adresa]- V. izmjene i dopune te da je naknadu za gubitak prava na nekretnini utvrdio u visini tržišne vrijednosti nekretnina prema uporabnom svojstvu nekretnine na dan kakvoće, odnosno prema kakvoći nekretnine prije njezine promjene namjene koja je povod izvlaštenja, a samu namjenu je utvrdio kao područje izvan građevinskog područja naselja. Razvidno je da je potom vještak na temelju Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine", broj 105/15, dalje: Pravilnik) odredio kategoriju zemljišta kao pogodna poljoprivredna zemljišta uz značajke blizinu područja koja su već urbanistički uređena te da način korištenja nije vezan za poljodjelstvo. Nadalje, razvidno je da je na temelju ZPVN-a i Pravilnika odabrao poredbenu metodu za procjenu tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina te je u nastavku dao iskaz podataka poredbenih nekretnina, pribavljenim iz registra kupoprodajnih cijena nekretnina iz sustava eNekretnine, s naznačenim datumima kupoprodaje od 30. studenog 2018. do 27. studenog 2020., nakon čega je proveo međuvremensko te interkvalitativno izjednačenje te je procijenio jediničnu cijenu zemljišta u visini od 58,08 kn/m[2] , odnosno nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], procijenio je u visini od 48.784,40 kuna, dok je vrijednost građevinske poboljšice-kamenog suhozida na njoj, procijenio u visini od 16.640,00 kuna, odnosno ukupno u visini od 65.400,00 kuna (zaokruženo sukladno Pravilniku). Jednako je postupljeno i u odnosu na nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u odnosu na koju je naknadu za gubitak prava za njezino izvlaštenje procijenio u visini od 18.932,99 kuna, a vrijednost građevinske poboljšice-kamenog suhozida na njoj u visini od 20.700,00 kuna, odnosno u ukupnom iznosu od 39.600,00 kuna (zaokruženo sukladno Pravilniku). Nadalje, razvidno je i da je 14. listopada 2021. održana rasprava pred prvostupanjskim tijelom, na kojoj je vještak OP dao dodatna obrazloženja, nakon čega je doneseno rješenje o izvlaštenju od 9. studenog 2021.

22. U odnosu na utvrđeno uporabno svojstvo predmetnih nekretnina prema kojem su javnopravna tijela u provedenom postupku odredila naknadu za nekretnine koje se izvlašćuju, a što je glavni razlog tužiteljeva osporavanja određene naknade, Sud ističe da sukladno citiranim zakonskim odredbama ZPVN-a i ZION-a to se svojstvo određuje prema namjeni koja je prethodila namjeni radi koje se provodi postupak izvlaštenja određene nekretnine, odnosno kako to pravilno ističu javnopravna tijela, za procjenu tog svojstva irelevantan je važeći prostorni plan, dok je relevantan plan koji je prethodio prostornom planu u koji je unesena namjena radi koje se izvlaštenje provodi (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž- 3117/2023-2, od 8. svibnja 2024.). Stoga je neosnovan navod tužitelja da su predmetne nekretnine morale biti određene kao građevinske samom činjenicom što je na njima izgrađena cesta te da je bilo nužno sukladno tom svojstvu procjenjivati njihovu tržišnu vrijednost. Nadalje, za tako utvrđenu namjenu vještak je u nalazu i mišljenju dao obrazloženje koje je utemeljio u mjerodavnom zakonskom propisu te je dao prikaz realiziranih kupoprodajnih cijena poredbenih nekretnina, pribavljenih iz zakonom određenog izvora (eNekretnine), a ostvarenih u zakonom propisanom vremenskom periodu od 4 godine u odnosu na dan vrednovanja.

23. Imajući u vidu navedeno te činjenicu da tužitelj nije u spis predmeta dostavio podatke o drugačijoj vrijednosti realiziranih kupoprodaja usporednih nekretnina od onih koje je pribavio vještak (pri čemu dostavljeni javni natječaji nisu dokaz o realiziranim sporazumima ili kupoprodajnim ugovorima za usporedne nekretnine) te da nije u sporu predložio provođenje dokaza vještačenjem predmetnih nekretnina, ocjena je Suda da je vještak OP pravilno utvrdio visinu tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina. Stoga nisu osnovani navodi tužitelja kojima osporava naknadu za izvlaštene nekretnine u dijelu u kojem je ona određena na temelju nalaza i mišljenja vještaka OP.

24. U pogledu tužbenog navoda koji se odnosi na procjenu izrade ograde od suhozida nakon cijepanja čestice te pristupa čestici koja ostaje u vlasništvu tužitelja nakon izvlaštenja, ističe se da je u nalazu i mišljenju vještaka OP te određenoj naknadi za izvlaštene nekretnine, sadržana i vrijednost koja se odnosi na vrijednost utvrđenih građevinskih poboljšica-kamenog suhozida, čime se tužitelju nadoknađuje takav gubitak. Nadalje, u pogledu pristupa preostalom dijelu nekretnine, ističe se da je iz fotografija priležećih spisu predmeta razvidno da je i postojeća cesta niže razine u odnosu na okolno zemljište te da nije vidljiv pristup stepenicama ili kolnim putem tom zemljištu, zbog čega je utvrđeno da tužitelj zbog predmetnog izvlaštenja te rekonstrukcije postojeće ceste neće biti u težem položaju glede korištenja preostalog dijela svog zemljišta.

25. Dakle, sagledavajući u cjelini provedeni postupak izvlaštenja, Sud je ocijenio da je on proveden pravilno te da su donesena rješenja zakonita. Pri tome na drugačiju odluku nisu od utjecaja tužbeni navodi da nije održana rasprava radi sporazumnog rješavanja pitanja naknade, iz razloga što je razvidno iz spisa predmeta da je ona održana 14. listopada 2021. pred prvostupanjskim tijelom. Također, niti navodi o nužnosti donošenja privremenog rješenja o izvlaštenju nisu osnovani, a iz razloga što se takvo rješenje, sukladno čl. 36.a ZION-a, donosi na zahtjev korisnika izvlaštenja, koji zahtjev nije podnesen u ovoj pravnoj stvari.

26. Nadalje, Sud ističe da tužitelj svojoj tužbi koja je zaprimljena u Sudu nije priložio osporeno rješenje tuženika od 28. listopada 2024., već ga je dostavio naknadno po pozivu Suda 28. siječnja 2025. S obzirom da je upit zainteresirane osobe o tome je li pokrenut spor protiv osporenog rješenja tuženika uslijedio prije nego što je osporeno rješenje zaprimljeno u Sudu, na taj navod je odgovoreno da takva tužba nije zaprimljena do 10. siječnja 2025.

27. Nadalje, o zakonitosti stupanja u posjed izvlaštene nekretnine, odnosno o smetanju posjeda tužitelja, nije ovlašten odlučivati Sud u okviru ovog upravnog spora, već je o tome odluku ovlašten donijeti redovan sud.

28. S obzirom da je u sporu tužitelj zatražio i poništenje predmetne lokacijske dozvole te rješenja tuženika od 29. rujna 2021., Sud ističe da je te zahtjeve odbacio iz razloga što se lokacijska dozvola prvo treba osporavati žalbom, a tek potom tužbom u upravnom sporu. U odnosu na rješenje tuženika od 29. rujna 2021., donesenim u postupku osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti predmetne nekretnine, a s obzirom na datum njegova donošenja i rok u kojem se to rješenje moglo osporavati u upravnom sporu, jasno je da je do 8. travnja 2025., kad je tužitelj osporio to rješenje, istekao rok za podnošenje tužbe protiv tog rješenja, a zbog čega je Sud takav zahtjev odbacio kao nepravodoban. Nadalje, parcelacija osnovne nekretnine nije bila predmetom osporenog rješenja, zbog čega navedeno ne može biti niti predmetom ocjene zakonitosti u ovom sporu.

29. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim pa je stoga Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.

U Rijeci 24. rujna 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenja (čl. 126. ZUS, čl. 127. i čl. 128. ZUS).

Dostaviti:

- tužitelju NP, [adresa]

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Sektoru za drugostupanjske postupke i propise upravnog prava, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- zainteresiranoj osobi Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3