Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-66/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pr-7262/2021/18 od 11. lipnja 2024., 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-7262/2021/18 od 11. lipnja 2024.:

a) preinačava u dijelu točke I izreke kojim su na pojedinačne svote dosuđene zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena tako da se taj dio zahtjeva odbija kao neosnovan,

b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I i točki II izreke.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I.Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 294,18 eura zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,02 EUR teče od 15. rujan 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,08 EUR teče od 15. veljača 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,83 EUR teče od 15. ožujak 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,21 EUR teče od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 35,15 EUR teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,94 EUR teče od 15. kolovoz 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 9,01 EUR teče od 15. studeni 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,94 EUR teče od 15. siječanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,54 EUR teče od 15. ožujak 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 18,07 EUR teče od 15. lipanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,98 EUR teče od 15. srpanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 58,63 EUR teče od 15. kolovoz 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 17,71 EUR teče od 15. studeni 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 13,33 EUR teče od 15. prosinac 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 22,58 EUR teče od 15. siječanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,41 EUR teče od 15. ožujak 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 10,46 EUR teče od 15. travanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,89 EUR teče od 15. svibanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,02 EUR teče od 15. lipanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,04 EUR teče od 15. srpanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,15 EUR teče od 15. kolovoz 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,20 EUR teče od 15. rujan 2023.

do 31.prosinca 2022. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 613,06 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena."

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, ili podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U žalbi navodi da je vještak u nalazu i mišljenju naveo da je tuženik isplatio tužiteljici dodatak za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, da tužiteljica u utuženom razdoblju nije ostvarila prekovremene sate, te da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev naloživši tuženiku plaćanje neisplaćenih dodataka za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni kao i razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, jer to nije bio predmet tužbenog zahtjeva.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Tuženik je odgovorio na žalbu i tražio naknadu troška za sastav žalbe.

5. Žalba je u pretežitom dijelu neosnovana, dok je osnovana samo u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena.

6. Tužiteljica je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre. Tražila je isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za prekovremeni rad, rad noću i blagdanom, naknadu plaće za bolovanje i za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

7. Nakon provedenog financijskog vještačenja, a na nalaz vještaka tužiteljica nije imala primjedbi, postavila je tužbeni zahtjev kojim je tražila plaćanja svote od 294,18 EUR koji se odnosi na dodatak na plaću za rad subotom, nedjeljom, blagdanom i noću i u drugoj smjeni i na razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana.

8. Iz navedenog slijedi da je predmet spora zahtjev tužiteljice za naknadu novčanog potraživanja u svoti od 294,18 EUR, od čega se svota od 234,04 EUR odnosi na dodatak na plaću za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni, a svota od 60,14 EUR za naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

9. Kao prvo valja reći da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.327,22 EUR (članak 458. stavak 1. ZPP) a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 2. ZPP-a osim povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.

10. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a , ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8.,9., 13. i 14. ZPP-a.

11. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP.

12. Naime, kako je to navedeno u točki 2.1. obrazloženja ove presude tuženik je tvrdio da tužiteljica u činjeničnoj osnovi tužbe nije navela da traži naknadu razlike plaće za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja.

12.1. Točno je da tužiteljica u tužbi nije navela da traži naknadu razlike plaće zbog korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, ali je na pripremnom ročištu održanom 20. travnja 2023. predložila da se na temelju podataka koje je u spis dostavio tuženik utvrdi eventualno postojanje neisplaćenih razlika plaća za rad noću, rad subotom i nedjeljom, rad u drugoj smjeni i blagdanom i da se utvrdi je li tuženik u utuženom razdoblju pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje. Iz navedenog proizlazi da je na pripremnom ročištu, dakle prije zaključenja prethodnog postupka, tužiteljica zatražila isplatu po ovim osnovima, dakle, činjenična osnova tužbe je u biti proširena na pripremnom ročištu, a prema odredbi članka 190. stavak 1. tužitelj može sve do zaključenja prethodnog postupka svoju tužbu preinačiti.

13. Dakle, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje žalitelj.

14. Slijedom navedenog proizlazi da je predmet spora zahtjev tužiteljice za naplatu novčanog potraživanja u svoti od 294,18 EUR, od čega se svota od 234,04 EUR odnosi na dodatak za rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i u drugoj smjeni, a svota od 60,14 na razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

15. Prvostupanjski sud je pravilno naložio tuženiku plaćanje svote od 294,18 EUR što se odnosi na dodatak na plaću za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni i na razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

16. Pravo tužiteljice na povećanje plaće za rad noću, za rad subotom nedjeljom, prekovremeni rad, radu u drugoj smjeni određeno je člankom 49. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnike zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj: 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23, 68/23 i 35/24 – u daljnjem tekstu: KU/18), dok pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora proizlazi iz odredbe članka 34. KU/18 kojim je određeno da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika. Pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja do 42 dana u visini od 85% plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje proizlazi iz odredbe članka 58. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj:128/17, 47/18, 123/19, 66/20 i 56/22 – u daljnjem tekstu: TKU/17) i odredbe članka 57. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 56/22, 127/22, 57/23 i 128/23 – u daljnjem tekstu: TKU/22) kojima je određeno da zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, neovisno o vrsi bolovanja, ima pravo na naknadu plaće u visini od 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno u kojem je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

17. Visinu dodataka i razlike naknade plaće prvostupanjski sud je utvrdio na temelju financijskog vještačenja, a nalaz i mišljenje vještaka je pravilno ocijenio kao stručan i objektivan i prihvatio ga u cijelosti. Tako je utvrđeno da tužiteljici na ime dodatka za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u drugoj smjeni nije isplaćena svota od 234,04 EUR a da joj je na ime naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ili bolovanja isplaćena manja svota, i to za iznos 60,14 EUR.

18. Dakle, iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a kako pri tom nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se ukazuje u žalbi i na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je žalbu protiv točke I izreke (osim u dijelu kojim dosuđena zatezna kamata za razdoblje od 1. siječnja 2023. uvećana za osam postotnih poena) valjalo odbiti kao neosnovanu. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice vezane za isplatu dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi treba samo reći da ti dodaci nisu bili predmet ovog spora, a osim toga navodi žalbe se tiču pogrešnog utvrđenja činjeničnog stanja zbog kojeg se žalba u sporu male vrijednosti ne može pobijati.

19. Za razdoblje od 1. siječnja 2023. tužiteljici pripada pravo na isplatu zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koju je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a ne za 8 postotnih poena kako je to naveo prvostupanjski sud. Istina prvostupanjski sud je naveo i da se referentna stopa ima uvećati za 3 postotna poena, što je pravilno. Stoga je dio presude kojim je naloženo plaćanje zatezne kamate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za 8 postotnih poena valjalo preinačiti i taj dio zahtjeva odbiti, pa je tako ostalo, pravilno, da kamatnu stopu treba uvećati za 3 postotna poena. Zatezna kamata je u ovom dijelu usklađena sa odredbom članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

20. Pravilno je naloženo tuženiku platiti parnične troškove tužiteljici jer je ona uspjela u cijelosti u pogledu glavne stvari, a tuženik ne problematizira visinu troškova.

21. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka što se odnosi na zastupanje po odvjetniku za sastav odgovora na žalbu valjalo je odbiti jer taj podnesak, po stajalištu ovog suda, nije bio potreban za vođenje spora a u smislu odredbe članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 155. stavak 1. ZPP-a. Naime, u tom podnesku tužiteljica ukazuje na praksu drugih sudova i time pokušava dati razloge koji žalbu koji opravdavaju donošenje pobijane presude u sadržaju kakva ona jest. Ovdje valja navesti da sud nije vezan odlukama drugih sudova, i da sud po službenoj dužnosti poznaje pravo.

22. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci temeljem odredbi članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 3. ZPP.

Dubrovnik, 24. rujna 2025.

Sudac:

Emir Čustović