Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-374/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice RČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Dobrili Primorac, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Križanec, Car- Pavlic & Poparić j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1607/2023-15 od 3. veljače 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1607/2023-15 od 3. veljače 2025.:

- potvrđuje u točkama I., II. izreke i u točki III. izreke za iznos od 1.875,00 EUR (slovima tisuću osamsto sedamdeset pet eura) sa zakonskom zateznom kamatom,

- preinačuje u točki III. izreke u dijelu u kojem je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška od 125,00 EUR (slovima: sto dvadeset pet eura) sa zakonskom zateznom kamatom, tako da se rješava:

Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi pored troška iz točke II. izreke još i trošak u iznosu 125,00 EUR (slovima: sto dvadeset pet eura) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i koja teče od 24. rujna 2025. do isplate, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe i troškova odgovora na žalbu tužiteljice.

III. Rješenje kojim je odbijen prijedlog tuženika za prekid postupka nije bilo predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 24.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od desetog dana u mjesecu do isplate kako je to specificirano i za isplatu svakog daljnjeg jednakog mjesečnog iznosa, sa zakonskim zateznim kamatama. U točki II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura sa zateznim kamatama od 3. veljače 2025. do isplate. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 3. veljače 2025. do isplate.

1.1. Prvostupanjski sud je u sklopu navedene presude donio i rješenje čija izreka glasi: „Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika za određivanjem prekida ovog parničnog postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom podnesene revizije u predmetu Revd-29/2023.“

2. Protiv točke I. i II. izreke presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 17. veljače 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv točke III. izreke (odluka o trošku) presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 18. veljače 2025. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da tuženiku dosudi parnični trošak od 2.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom ili da istu ukine u tom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice 6. svibnja 2025. kojim osporava žalbu tužiteljice u cijelosti, predlaže istu odbiti kao neosnovanu, te potražuje trošak žalbe.

5. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.

6. Žalba tužiteljice je neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

7. I tužiteljica i tuženik u svojim žalbama navode da istu podnose zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, s tim što tužiteljica ne konkretizira bitnu povredu koju je počinio prvostupanjski sud, dok tuženik smatra da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 155. stavak 1. ZPP-a, kada mu nije priznat trošak za pristup na ročište za objavu presude.

7.1. U odnosu na navedenu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka treba reći da ista nije učinjena na navedeni način, već je prvostupanjski sud u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo, o čemu će više biti rečeno u dijelu ove odluke u kojem će ovaj sud razmatrati navode tuženikove žalbe.

7.2. Člankom 365. stavak 2. ZPP-a propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7.3. Ispitujući pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a koje su navedene u članku 354. stavak 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

8. Predmet spora je isplata koristi koju je tužitelj ostvario posjedovanjem i upotrebom suvlasničkog dijela tužiteljice od 1/5 dijela na nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] kuća [adresa] sa 142 m2 i dvorište sa 920 m2, površine 1062 m2, ukupno 1062 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina se sastoji od poslovnog prostora koji se iznajmljuje i stambenog prostora. Po procjeni tužiteljice korist koju tuženik ostvari mjesečno korištenjem njezinog suvlasničkog dijela iznosi 400,00 eura, pa ona potražuje za vremenski period od ožujka 2018. do ožujka 2023. ukupno iznos od 24.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, kako je to specificirala.

8.1. Tuženik je osporio osnovu i visinu zahtjeva tužiteljice jer da je ona samovoljno napustila posjed nekretnine te u postupku utvrđivanja njezinog suvlasništva na toj nekretnini nije zatražila predaju u suposjed, niti to sada traži, pa da je on pošteni posjednik, zbog čega joj nije dužan naknaditi korist ostvarenu posjedovanjem i njezinog suvlasničkog dijela. Osporava visinu jer da poslovni prostor iznajmljuje za 500,00 eura mjesečno te ističe prigovor zastare.

8.2. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi čiji je brak razveden,

- da je tužiteljica zajedno sa zajedničkom djecom napustila bračnu zajednicu 2016. godine zbog nasilnog ponašanja tuženika,

- da je nekretnina označena kao kčbr. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisana u suvlasništvu tužiteljice u 1/5 dijela i tuženika u 4/5 dijela,

- da je ovaj upis uslijedio na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-23/16-83 od 14. ožujka 2022., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-244/2022-2 od 26. svibnja 2022. i kojima je utvrđeno suvlasništvo tužiteljice na predmetnoj nekretnini kao bračnoj stečevini.

8.3. Iz iskaza tužiteljice prvostupanjski sud utvrđuje da ista, nakon što je napustila bračnu zajednicu 2016. i nakon toga zatražila utvrđenje suvlasništva na predmetnoj nekretnini, nije tražila predaju u suposjed iako joj tuženik nije branio da se vrati, što ona nije mogla prihvatiti jer je otišla zbog nasilja tuženika pa suživot ne bi bio moguć.

8.4. Iz iskaza tuženika prvostupanjski sud utvrđuje da on tužiteljici ne brani da uđe u suposjed nekretnine, ali da ona to ne želi.

8.5. Prvostupanjski sud ocjenjuje da je tuženik u smislu članka 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV), kojim je propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, pošteni posjednik jer tužiteljica nije dokazala suprotno obzirom da nikada nije zatražila predaju u suposjed, niti to traži ovom tužbom.

8.6. Nadalje, prvostupanjski sud se poziva na članak 164. stavak 1. ZV-a, kojim je propisano da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, i na članak 165. stavak 1. ZV-a, kojim je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. istog članka propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Člankom 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; dalje: ZOO) propisano je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

8.7. Prvostupanjski sud se pozvao i na tumačenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 26. listopada 2009. u odnosu na primjenu članka 1120. ZOO (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZV-a (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika), zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na drugoj sjednici 1. ožujka 2021. koje glasi: „U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe članka 164. i 165. ZVDSP. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tuženom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

8.8. Primjenjujući navedene propise i pravna shvaćanja na činjenice utvrđene u ovom postupku, mišljenje je prvostupanjskog suda da je tuženik pošteni posjednik predmetne nekretnine, da nije utvrđeno da bi ista bila uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega se ne može primijeniti članak 1120. ZOO-a i da je prema članku 165. stavak 1. ZV-a samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari (ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku) te da tužiteljica nije zahtijevala predaju u suposjed nekretnine, zbog čega je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu koristi ostvarene neosnovanim korištenjem njezinog suvlasničkog dijela od strane tuženika.

8.9. O visini najamnine poslovnog prostora prvostupanjski sud nije provodio dokaze, jer je tužiteljica iznos koji potražuje potraživala kao ostvarenu korist koja se odnosi na njezin suvlasnički dio na cijeloj nekretnini, odnosno njezin tužbeni zahtjev nije postavljen kao zahtjev za isplatom odgovarajućeg iznosa ostvarene najamnine niti potražuje iznose s tog osnova.

8.10. Odbijen je prijedlog tuženika da se postupak prekine do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom podnesene revizije u predmetu Revd- 29/2023 obzirom da nije ispunjena pretpostavka za određivanje prekida iz članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a jer se ne radi o prethodnom pitanju obzirom je tužiteljica pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena suvlasnicom na predmetnoj nekretnini, a pored toga da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-29/2023-2 od 16. svibnja 2023. odbačen prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

8.11. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članaka 154. stavka 1., 155. i 164. stavak 1. do 4. ZPP-a, dok je visina troška utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa). Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata od presuđenja do isplate primjenom članka 151. stavka 3. ZPP-a.

8.12. Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude, jer da se taj trošak ne može smatrati potrebnim u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a te bi dosuda tog troška predstavljala neopravdano poskupljenje postupka što je protivno i članku 10. stavak 1. ZPP-a. Nije priznat niti trošak za pojedine radnje u postupku prema iznosima iz troškovnika tuženika, jer je prvostupanjski sud kao vrijednost predmeta spora uzeo iznos od 24.000,00 eura pa tuženiku za obavljenu radnju pripada trošak u iznosu od 250,00 bodova, a ne 500,00 bodova, kako je to zatražio. Ukupno je odbijen sa iznosom od 2.000,00 eura sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

9. Na žalbu tužiteljice:

Tužiteljica ocjenjuje da je prvostupanjski sud odbijajući njezin tužbeni zahtjev pogrešno utvrdio činjenično stanje te na isto pogrešno primijenio materijalno pravo. Ovo stoga što da je tuženik nepošteni posjednik jer da joj je osporavao pravo suvlasništva, pa to čini i nakon što je pravomoćnim presudama utvrđena suvlasnicom na predmetnoj nekretnini, a da predaju u suposjed nije tražila jer suživot s tuženikom na istoj nekretnini nije moguć zbog njegovog nasilnog ponašanja i zbog toga što je promijenio bravu na zajedničkom ulazu, pa joj je stoga dužan naknaditi korist koju ima od upotrebe njezine nekretnine.

9.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci. Tužiteljica, a što nije sporno, nikada nije zatražila predaju u suposjed niti u sudskom postupku, niti izvan suda, niti je, ako je njezina tvrdnja da je tuženik promijenio bravu na zajedničkom ulazu, zatražila sudsku zaštitu. Pri tome je nebitno što tuženik tužiteljici spori pravo suvlasništva jer se tužiteljica upisala kao suvlasnica na temelju pravomoćne sudske odluke, pa je osobni stav tuženika nebitan. Kako tužiteljica nikada nije zatražila predaju u suposjed i da sama tvrdi da joj tuženik ne brani suposjed, to se tuženika ne može smatrati nepoštenim posjednikom te isti nije dužan tužiteljici naknaditi korist koju je ostvario korištenjem i njezinog suvlasničkog dijela. Predaja u suposjed ne podrazumijeva nužno život tužiteljice na predmetnoj nekretnini, jer se predaja u suposjed može izvršiti i na druge načine, npr. predajom ključeva od zajedničkog ulaza u nekretninu.

10. Na žalbu tuženika:

Tuženik se žali protiv odluke o trošku u dijelu u kojem je sa istim odbijen u iznosu od 2.000,00 eura. Mišljenje je tuženika da je prvostupanjski sud nagradu za rad punomoćnika trebao računati na temelju vrijednosti spora od 33.600,00 eura, a ne na temelju vrijednosti predmeta spora od 24.000,00 eura jer je tužiteljica zatražila isplatu iznosa od 24.000,00 eura za vremenski period od ožujka 2018. do ožujka 2023., ali kako je zatražila isplatu i svakog daljnjeg jednakog mjesečnog iznosa, a glavna rasprava je zaključena u prosincu 2024., to da je do tog datuma potraživala novčani iznos koji iznosi 33.600,00 eura. Isto tako, da je tuženiku trebalo priznati i trošak pristupa na ročište za objavu presude jer je navedeni trošak propisan u Tbr. 9.3. Tarife, pri čemu se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023. i Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023.

10.1. Tužbenim zahtjevom tužiteljica je potraživala iznos od 24.000,00 eura. To su iznosi koji su dospjeli do trenutka podnošenja tužbe. Isplata koristi nastale korištenjem tuđeg suvlasničkog dijela koji nisu dospjeli nisu se mogli niti potraživati, a tužiteljica do zaključenja glavne rasprave i nije tužbenim zahtjevom obuhvatila iznose koji bi dospjeli od podnošenja tužbe do zaključenja glavne rasprave. Pored toga, tuženik nije do zaključenja prethodnog postupka prigovarao vrijednosti predmeta spora, pa ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno nagradu za rad punomoćnika tuženika odredio primjenom Tbr.7.1. Tarife u visini od 250 bodova za svaku radnju, a ne u visini od 500 bodova za svaku radnju. Čak i kada bi se prihvatila tvrdnja tuženika da je u vrijednost predmeta spora bilo potrebno uračunati i iznose koji su dospjeli do trenutka zaključenja glavne rasprave (18. prosinca 2024.), tada bi novčani iznos kojeg tužiteljica potražuje iznosio 32.800,00 eura (400,00 x 82) te ne bi prelazio u viši platni razred Tarife.

10.2. Međutim, u pravu je tuženik kada ocjenjuje da mu je prvostupanjski sud trebao priznati u parnični trošak i nagradu za pristup na ročište za objavu presude, jer je po ocjeni ovog suda, a i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama na koje se poziva tuženik, ovaj trošak bio potreban te je isti povezan s pravom na pristup sudu jer se na ročištu za objavu presude iznose usmeni razlozi za donošenje konkretne odluke, za dostavu presude je pravilo da se izvršava upravo na ročištu za objavu, a o tome ovisi i računanje roka za podnošenje pravnog lijeka.

10.3. Zbog toga je ovaj suda djelomično preinačio točku III. izreke na način da je tuženiku dosudio trošak pristupa na ročište za objavu presude prema Tbr. 9.3. Tarife u iznosu od 100,00 eura uvećano za iznos PDV-a od 25,00 eura, odnosno ukupno za iznos od 125,00 eura. Na navedeni trošak dosuđena je i zakonska zatezna kamata od donošenja ove odluke do isplate temeljem članka 151. stavak 3. ZPP-a.

10.4. U preostalom dijelu kojim je tuženik odbijen za isplatu troška od 1.875,00 eura pobijana odluka je potvrđena.

11. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista preinačena primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a.

12. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe jer je uspio samo u neznatnom dijelu i troška odgovora na žalbu tužiteljice jer taj trošak nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

13. Rješenje kojim je odbijen prijedlog tuženika za prekid postupka nije bilo predmet drugostupanjskog postupka jer protiv istog nije podnesena žalba.

Koprivnica, 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković