REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-272/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Branke Ribičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Branko Posavčić iz Kutine, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini broj P-249/2019-27 od 2. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini broj P-249/2019-27 od 2. lipnja 2020. u pobijanom stavku I. izreke.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika se djelomično uvažava te se ukida presuda Općinskog suda u Kutini broj P-249/2019-27 od 2. lipnja 2020. u pobijanim stavcima 2. i 3. izreke i predmet se u tom dijelu vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka, odlučiti će prvostupanjski sud prilikom donošenja konačne odluke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
1. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 9012276847 kojeg su 12. veljače 2007. sklopili tužitelj DP iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb kao kreditor, a kojom odredbom je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja tako što je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa koja je promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
2. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb da tužitelju DP iz [adresa] isplati iznos od 33.414,27 kn (trideset i tri tisuće četiristo četrnaest kuna i dvadeset i sedam lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena i to:
- na iznos od 277,56 kn od 1.9.2007.
- na iznos od 271,87 kn od 1.10.2007.
- na iznos od 270,60 kn od 1.11.2007.
- na iznos od 273,49 kn od 1.12.2007.
- na iznos od 270,58 kn od 1.1.2008.,
- na iznos od 274,33 kn od 1.2.2008.,
- na iznos od 487,36 kn od 1.3.2008.,
- na iznos od 500,81 kn od 1.4.2008.,
- na iznos od 485,16 kn od 1.5.2008.,
- na iznos od 480,49 kn od 1.6.2008.,
- na iznos od 483,34 kn od 1.7.2008.,
- na iznos od 486,47 kn od 1.8.2008.,
- na iznos od 485,25 kn od 1.9.2008.,
- na iznos od 488,94 kn od 1.10.2008.,
- na iznos od 532,26 kn od 1.11.2008.,
- na iznos od 500,03 kn od 1.12.2008.,
- na iznos od 530,39 kn od 1.1.2009.,
- na iznos od 548,24 kn od 1.2.2009.,
- na iznos od 548,35 kn od 1.3.2009.,
- na iznos od 539,33 kn od 1.4.2009.,
- na iznos od 538,29 kn od 1.5.2009.,
- na iznos od 527,23 kn od 1.6.2009.,
- na iznos od 517,53 kn od 1.7.2009.,
- na iznos od 517,14 kn od 1.8.2009.,
- na iznos od 519,31 kn od 1.9.2009.,
- na iznos od 516,63 kn od 1.10.2009.,
- na iznos od 510,35 kn od 1.11.2009.,
- na iznos od 515,77 kn od 1.12.2009.,
- na iznos od 519,08 kn od 1.1.2010.,
- na iznos od 525,64 kn od 1.2.2010.,
- na iznos od 520,94 kn od 1.3.2010.,
- na iznos od 529,95 kn od 1.4.2010.,
- na iznos od 525,00 kn od 1.5.2010.,
- na iznos od 527,65 kn od 1.6.2010.,
- na iznos od 559,01 kn od 1.7.2010.,
- na iznos od 549,14 kn od 1.8.2010.,
- na iznos od 565,77 kn od 1.9.2010.,
- na iznos od 556,76 kn od 1.10.2010.,
- na iznos od 540,87 kn od 1.11.2010.,
- na iznos od 459,01 kn od 1.12.2010.,
- na iznos od 481,85 kn od 1.1.2011.,
- na iznos od 461,89 kn od 1.2.2011.,
- na iznos od 465,63 kn od 1.3.2011.,
- na iznos od 454,62 kn od 1.4.2011.,
- na iznos od 455,73 kn od 1.5.2011.,
- na iznos od 520,35 kn od 1.6.2011.,
- na iznos od 411,72 kn od 1.7.2011.,
- na iznos od 435,59 kn od 1.8.2011.,
- na iznos od 342,62 kn od 1.9.2011.,
- na iznos od 332,04 kn od 1.10.2011.,
- na iznos od 330,51 kn od 1.11.2011.,
- na iznos od 329,43 kn od 1.12.2011.,
- na iznos od 333,77 kn od 1.1.2012.,
- na iznos od 338,35 kn od 1.2.2012.,
- na iznos od 338,51 kn od 1.3.2012.,
- na iznos od 335,04 kn od 1.4.2012.,
- na iznos od 336,29 kn od 1.5.2012.,
- na iznos od 337,70 kn od 1.6.2012.,
- na iznos od 335,14 kn od 1.7.2012.,
- na iznos od 335,67 kn od 1.8.2012.,
- na iznos od 334,06 kn od 1.9.2012.,
- na iznos od 330,46 kn od 1.10.2012.,
- na iznos od 333,78 kn od 1.11.2012.,
- na iznos od 335,50 kn od 1.12.2012.,
- na iznos od 334,58 kn od 1.1.2013.,
- na iznos od 326,69 kn od 1.2.2013.,
- na iznos od 332,93 kn od 1.3.2013.,
- na iznos od 333,02 kn od 1.4.2013.,
- na iznos od 330,02 kn od 1.5.2013.,
- na iznos od 322,49 kn od 1.6.2013.,
- na iznos od 321,99 kn od 1.7.2013.,
- na iznos od 323,33 kn od 1.8.2013.,
- na iznos od 325,98 kn od 1.9.2013.,
- na iznos od 330,24 kn od 1.10.2013.,
- na iznos od 327,59 kn od 1.11.2013.,
- na iznos od 328,66 kn od 1.12.2013.,
- na iznos od 329,91 kn od 1.1.2014.,
- na iznos od 31,62 kn od 1.2.2014.,
- na iznos od 31,73 kn od 1.3.2014.,
- na iznos od 31,59 kn od 1.4.2014.,
- na iznos od 31,30 kn od 1.5.2014.,
- na iznos od 31,14 kn od 1.6.2014.,
- na iznos od 31,05 kn od 1.7.2014.,
- na iznos od 31,28 kn od 1.8.2014.,
- na iznos od 31,44 kn od 1.9.2014.,
- na iznos od 31,29 kn od 1.10.2014.,
- na iznos od 31,39 kn od 1.11.2014.,
- na iznos od 31,44 kn od 1.12.2014.,
- na iznos od 31,28 kn od 1.1.2015.,
- na iznos od 35,10 kn od 1.2.2015.,
- na iznos od 35,26 kn od 1.3.2015.,
- na iznos od 35,67 kn od 1.4.2015.,
- na iznos od 35,23 kn od 1.5.2015.,
- na iznos od 35,59 kn od 1.6.2015.,
- na iznos od 35,39 kn od 1.7.2015.,
- na iznos od 34,45 kn od 1.8.2015.,
- na iznos od 33,63 kn od 1.9.2015.,
- na iznos od 33,55 kn od 1.10.2015.,
- na iznos od 33,45 kn od 1.11.2015.,
- na iznos od 33,42 kn od 1.12.2015.,
- na iznos od 33,62 kn od 1.1.2016.,
- na iznos od 32,78 kn od 1.2.2016., sve u roku 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 9.665,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 2.6.2020. do isplate, u roku 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred novim vijećem.
2.1. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud odlučivao o tužbenom zahtjevu koji se temelji na tvrdnji o ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu broj 9012276847 , a da pri tome nije imao u vidu da je tužiteljev kredit konvertiran u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015, dalje u tekstu: ZID ZPK), te da je konverzija izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to na način kao da je kredit početno bio u EUR, a da je preplata priznata potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, pa da je iz tog razloga neosnovano vraćanje na početno ugovorenu kamatnu stopu iz kredita u kojem je ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
2.2. Također je tuženik osporio i pravilnost primjene materijalnog prava kod donošenja pobijane presude, jer prvostupanjski sud nije iz izračuna sudske vještakinje iznosa preplate, uzeo u obzir i odbio utvrđeni iznos koji je kao preplata tužitelju u konverziji priznat. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da se činjenica podnošenja kolektivne tužbe Udruge Franak u kolektivnom sporu, odnosno donošenje i pravomoćnost presude donesene u tom sporu ne može smatrati radnjom tužitelja u smislu prekida zastare, te da se prvostupanjski sud nije mogao pozvati na utvrđenja iz tog postupka pa da je svakako osnovan prigovor zastare, a u vezi sa svim žalbenim navodima ističe da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) iz razloga što je presuda nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima presude, a da su navedeni razlozi nejasni i proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tuženik osporava i odluku o troškovima postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 9012276847 od 12. veljače 2007., u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i to preko ugovorene stope od 4,25 % godišnje, te zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa anuiteta otplate kredita.
6. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno, a što proizlazi i iz priložene dokumentacije, da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik dana 12. veljače 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 9012276847 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) za iznos od 80.000,00 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke s tim da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 4,25%, te da je vraćanje kredita vezano za tečaj CHF, zatim da su 19. veljače 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012276847 (dalje u tekstu: Dodatak Ugovoru) na način da je s danom 30. rujna 2015. provedena konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sukladno odredbama ZID ZPK.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći na zakonom propisane bitne povrede postupka drugostupanjski sud je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje se na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), pazi po službenoj dužnosti.
8. Neosnovano tuženik ističe i da je prvostupanjski sud pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu dijela pobijane presude kojim su usvojeni deklaratorni tužbeni zahtjevi tužitelja. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka zbog sklapanja Dodatka Ugovora kojim je provedena konverzija kredita, budući da prema pravnom stajalištu iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. tužitelj, kao korisnik kredita, ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju bez obzira na to što je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK kojim je provedena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.
9. Nadalje, iako je ugovaranje valutne klauzule dopušteno jer tako proizlazi iz članka 22. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), odredba u Ugovoru o kreditu prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute švicarski franak u vrijeme plaćanja anuiteta tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti, jer valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako niti ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kako je to smatrao i Ustavni sud RH u rješenju broj: U-I-392/2011. od 13. prosinca 2016. Prema tome odlučujući o ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su navedene odredbe ništetne, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužitelja stavile u neravnopravni položaj. Takova činjenična utvrđenja suda u pogledu izvedenih dokaza o svim bitnim činjenicama tuženik u svojoj žalbi nije specificirano obrazlagao, niti isticao da je činjenično stanje po prvostupanjskom sudu nepotpuno utvrđeno iz razloga što neki dokazi nisu izvedeni, tako da je žalbeno isticanje tog zakonskog žalbenog razloga ostalo na razini uopćenosti. Imajući u vidu da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženika i da tužitelj nije mogao utjecati na njegov sadržaj, kao i da je iz priloženog Ugovora o kreditu vidljivo da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je početno određena u visini od 4,25%, a da pri tome nisu navedeni kriteriji na temelju kojih će se ta kamatna stopa nadalje mijenjati, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) u vezi sa člankom 4. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je ništetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, sukladno članku 87. ZZP- a, kao i članku 322. ZOO-a.
10. Prihvaćajući deklaratorni dio tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je na temelju članka 326. stavak 1. ZOO-a pravilno zaključio da u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu, iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu. Nadalje, iako Dodatak Ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe članka 19. b. ZID ZPK, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR, to ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi, ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji tužitelj nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu. Zbog toga se svi žalbeni navodi tuženika, koji i predstavljaju pretežni dio žalbe, izneseni u tom pravcu da je tužba neosnovana, kao i da tužitelj nema pravnog interesa podnositi istu upravo zbog izvršene konverzije Ugovora, ukazuju neosnovanima.
11. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka, a i u žalbi isticao i prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018, a od 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost zbog promjenjive kamatne stope. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 5. lipnja 2019., ista je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina, pa je žalba tuženika i u tom dijelu neosnovana.
12. Zbog svega naprijed iznesenog sud drugog stupnja je zaključio da je žalba tuženika neosnovana u dijelu u kojem se pobija deklaratorni dio prvostupanjske presude, pa je žalba u tom dijelu odbijena, a prvostupanjska presuda u pobijanom stavku 1. izreke potvrđena, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
13. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio kondemnatorni tužbeni zahtjev tužitelja jer je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužitelj zbog promjene kamatne stope preplatio iznos od 33.414,27 eura, a da pri tome nije obrazložio zbog čega smatra da za odluku o tom tužbenom zahtjevu nije odlučna činjenica da je prilikom konverzije Ugovora o kreditu priznata preplata u konverziji, koja prema članku 3. Dodatka Ugovoru iznosi 3.655,41 eura, jer je sudska vještakinja u nalazu i mišljenju kao i na ročištu za glavnu raspravu iskazala da prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzela u obzir efekte konverzije, što bi značilo da nije uzela u obzir preplatu utvrđenu u konverziji. Budući da tužitelj kao korisnik kredita ima pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi samo ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji nije u cijelosti obeštećen, činjenično stanje u pogledu točnih iznosa preplate anuiteta kredita u prvostupanjskom postupku nije potpuno utvrđeno. Slijedom toga iz tog razloga, a i iz razloga postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, pošto obrazloženja tog dijela pobijane presude nema i stoga se ista u drugostupanjskom postupku ne može ispitati, žalba tuženika ukazuje se djelomično osnovanom, pa je drugostupanjski sud odlučio pobijanu presudu u kondemnatornom dijelu u stavku 2. izreke ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, primjenom odredbi članka 369. stavak 1. ZPP-a i članka 370. ZPP-a.
14. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o naknadi troškova parničnog postupka iz stavka 3. izreke. Također je i odluka o zatraženim troškovima žalbenog postupka ostavljena za konačnu odluku, sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.
15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, dopunskim saslušanjem sudske vještakinje ili dopunskim vještačenjem utvrditi za koja mjesečna razdoblja je utvrđena preplata iz provedene konverzije u iznosu od 3.655,41 eura, te će u skladu s tim utvrditi razdoblja za koja tužitelj nije u cijelosti obeštećen zbog utvrđene ništetnosti odredbi o promjeni kamatne stope iz osnovnog ugovora o kreditu do izvršene konverzije, odnosno do sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu. Nakon što se utvrde navedene odlučne činjenice, prvostupanjski sud će proanalizirati i ostale provedene dokaze, te će nakon toga ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva po visini istog, kao i o cjelokupnim troškovima postupka.
16. Zbog svega naprijed iznesenog, sud drugog stupnja je odlučio kao u izreci ove presude i rješenja.
U Požegi, 24. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
