REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-256/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Branke Ribičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mikuličić-Lončarić-Bahun-Topić u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3243/2024-9 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3243/2024-9 od 10. siječnja 2025. u cijelosti.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u cijelosti koji glasi: "Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje plati iznos od 1.646,20 eur zajedno sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da tuženiku Hrvatski ured za osiguranje nadoknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eur u roku od 15 dana.
2. Protiv ove presude žalbu je uložio tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti. U sadržaju žalbe tužitelj dodatno elaborira svoj stav koji je iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka da se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila i da se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, citirajući pri tome sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od tih bitnih povreda postupka.
6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, tako da nije osnovano ni isticanje žalbe koje upućuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Žalba tužitelja je stoga utvrđena neosnovanom u okviru tog istaknutog zakonskog žalbenog razloga.
7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatama invalidske mirovine osiguranici HZMO-a HK koja je stradala 17. rujna 1996. u prometnoj nesreći koju je prouzrokovao strani državljanin- osiguranik tuženika, a kojoj je priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjima tužitelja od 26. travnja 2000. i 12. studenog 2001.
8. U prvostupanjskom postupku nije bila sporna aktivna i pasivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja, te odgovornost za isti, a sporno pitanje koje se ističe i u žalbi je da li postoji odgovornost tuženika za povrat isplaćenih iznosa. Konkretno, sporna je primjena materijalnog prava odnosno, da li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,-dalje ZOOP) ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 dalje ZOMO).
9. Zbog naprijed navedenog, te zbog toga što su ključne činjenice važne za primjenu materijalnog prava između stranaka i nesporne, te je dakle činjenično stanje u postupku potpuno i pravilno utvrđeno, žalba tužitelja je neosnovana i u okviru tog zakonskog žalbenog razloga.
10. Pravni okvir ovoga spora odnosi se: - na primjenu odredbi članka 161. stavak 1. i 2. ZOMO prema kojem tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, što obuhvaća ukupne svote novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. - na primjenu odredbe članka 27.ZOOP, kojom je u stavku 1. propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, prema stavku 2. stvarnom se štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, prema stavku 3. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, prema stavku 4. odredbe ranijih stavaka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog rentnog ili sličnog osiguranja, a prema stavku 5. istog članka obvezu iz stavka 1. prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu sa odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
11. Drugostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 27. ZOOP koji se odnosi na „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ i prema kojima obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. Stav drugostupanjskog suda, kao i u pobijanoj presudi zauzeti pravni stav prvostupanjskog suda, sukladan je stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-x 388/18, Rev 12/2022, te nizu drugih odluka, u kojima je zauzet stav da je u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
12. Kako je u ovom konkretnom slučaju osiguranici tužitelja HK priznato pravo na invalidsku mirovinu koja je nastala kao posljedica prometne nezgode, za vrijeme njenog puta na posao, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se glede zahtjeva za naknadu izdataka učinjenih na ime invalidske mirovine, obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i da ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu. S obzirom da je invalidska mirovina osiguranici tužitelja i određena zbog ozljede na radu, razlike mirovine koju bi bio u obvezi naknaditi tuženik nema, tako da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja i svojom odlukom odbio tužbu.
13. Nije osnovana žalba tužitelja ni u pogledu odluke o troškovima postupka, koja se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, a žalbom se osim općenito, odluka prvostupanjskog suda o naknadi troškova posebno po pojedinim troškovima ni ne pobija, tako da je sud drugog stupnja u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ni nije bio dužan po službenoj dužnosti preispitivati u pogledu pravilnosti primjene materijalnog prava.
14. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Požegi, 24. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
