REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž HOK-3/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća, dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., i dr. sc. Branka Brkića te odvjetnika s liste koju je utvrdila Hrvatska odvjetnička komora (dalje: HOK) Berislava Živkovića i Maroja Matane kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u disciplinskom predmetu protiv disciplinski okrivljenog CF, odvjetnika iz [adresa], zbog teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 14. Statuta Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“ broj 115/2013., 64/2018., 67/2019., 81/2022. i 137/2022. – Odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske; dalje: Statut HOK-13.) i drugih, odlučujući o prizivu disciplinski okrivljenog CF podnesenom protiv presude Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 21. ožujka 2025. broj VDS-32/2024., u sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan priziv disciplinski okrivljenog CF, odvjetnika iz [adresa], te se potvrđuje presuda Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 21. ožujka 2025. broj VDS-32/2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Višeg disciplinskog suda HOK-a od 21. ožujka 2025. broj VDS-32/2024. odbijena je žalba disciplinski okrivljenog CF, odvjetnika iz [adresa], te je potvrđena presuda Disciplinskog suda HOK-a od 16. travnja 2024. broj DS-74/2022. (pravilno je: DS-48/2022.).
2. Presudom Disciplinskog suda HOK-a od 16. travnja 2024. broj DS-48/2022. disciplinski okrivljeni CF proglašen je krivim zbog počinjenja teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 14. Statuta HOK-13. opisane u točki 1. izreke, zbog počinjenja težih povreda dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 17. Statuta HOK-13. opisanih u točkama 2. i 4. izreke te zbog počinjenja teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 16. Statuta HOK-13. opisane u točki 3. izreke.
2.1. Na temelju članka 72. stavka 1. alineje 2. i 5. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009. i 18/2011.; dalje: ZO) disciplinskom okrivljeniku je za težu povredu dužnosti i ugleda iz članka 96. točke 14. Statuta HOK-13. izrečena disciplinska mjera trajnog gubitka prava na obavljanje odvjetništva, dok mu je za svaku od težih povreda dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točaka 16. i 17. Statuta HOK-13. izrečena disciplinska mjera novčana kazna pa mu je na temelju odredbe članka 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024.; dalje: KZ/11.) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 76. ZO-a, a sve u vezi s člankom 99. stavkom 3. Statuta HOK-13., izrečena disciplinska mjera trajnog gubitka prava na obavljanje odvjetništva i jedinstvena disciplinska mjera novčana kazna 1.459,95 eura što predstavlja protuvrijednost od 1100 bodova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015. i 37/2022.; dalje: Tarifa), a koju kaznu je dužan platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude u korist Hrvatske odvjetničke komore.
2.2. Na temelju članka 125. stavka 3. Statuta HOK-13. disciplinski okrivljenik obvezan je snositi troškove disciplinskog postupka 13,27 eura, što predstavlja protuvrijednost 10 bodova Tarife, a koje troškove je dužan platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti te presude u korist žiro računa HOK-a.
3. Protiv presude Višeg disciplinskog suda HOK-a od 21. ožujka 2025. broj VDS- 32/2024. disciplinski okrivljenik je osobno podnio priziv, s prijedlogom "Vrhovnom sudu da ukine izrečenu disciplinsku mjeru trajnog gubitka prava na obavljanje odvjetništva ili preinači odluku te da ukine presudu Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore Broj VDS-32/2024 od 21. ožujka 2025. godine te vrati predmet na ponovni postupak".
4. Priziv nije osnovan.
5. Člankom 45. ZO-a propisano je da je odvjetnik dužan uredno plaćati članarinu i podmirivati druge obveze prema Komori. Člankom 96. točkom 14. Statuta HOK-13. propisano da teža povreda dužnosti i ugleda odvjetništva postoji ako odvjetnik ne obavlja materijalne obveze koje proistječu iz članstva u Komori duže od tri mjeseca. Pravilom 84. točkom 4. Kodeksa odvjetničke etike određeno je da se osobito težom povredom odvjetničke dužnosti smatra neizvršavanje ili neuredno izvršavanje materijalnih obveza prema Komori i zborovima.
6. U ovom disciplinskom predmetu nije sporno da disciplinski okrivljenik, unatoč citiranim zakonskim odredbama izrijekom propisanim obvezama, od veljače 2019. do ožujka 2020. te od lipnja 2020. do studenog 2023., nije plaćao članarinu HOK-u, premda je tijekom cijelog tog razdoblja bio član HOK-a.
7. Prigovarajući pravilnosti pobijane presude u odnosu na izrečenu disciplinsku mjeru trajnog gubitka prava na obavljanje odvjetništva izrečenu mu zbog počinjenja teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 14. Statuta HOK-13., disciplinski okrivljenik u prizivu, ustrajući u obrani iznesenoj tijekom disciplinskog postupka kojom priznaje počinjenje djela zbog kojih je proglašen krivim, navodi da je sud prilikom donošenja pobijane odluke propustio razmotriti okolnosti koje su bez njegove namjere dovele do počinjenja djela. Tako, ponovno ističe da zbog pandemije Covida 19 i potresa u Zagrebu dulje vrijeme nije imao gotovo nikakvih prihoda, a to da ga je dovelo u tešku osobnu situaciju i uzrokovalo ozbiljne zdravstvene probleme (angina pektoris). Također, ističe da ima 62 godine, od kojih 33 godine radnog staža, da do sada nije bio disciplinski kažnjavan pa da bi ovako izrečenom disciplinskom mjerom nakon 28 godina urednog i savjesnog obavljanja odvjetništva četiri godine prije mirovine, zbog neplaćanja članarine, ostao bez posla. Zato smatra izrečenu disciplinsku mjeru trajnog gubitka prava na obavljanje odvjetništva neprimjerenom te da bi se izricanjem neke druge mjere postigli ciljevi specijalne i generalne prevencije.
8. Međutim, takvim prigovorima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane presude.
9. Naime, disciplinski okrivljenik gotovo u neprekinutom razdoblju od četiri godine i šest mjeseci nije plaćao članarinu. Štoviše, nasuprot njegovim ničim potkrijepljenim tvrdnjama o traženju obročnih otplata dugovanja, tijekom tog razdoblja pa sve do danas nije poduzeo bilo kakvu radnju u cilju umanjenja duga. Pritom, treba navesti da su okolnosti na koje se u obrani poziva nastupile u veljači 2020. dok je inkriminirano razdoblje za koje je proglašen krivim započelo godinu dana prije (veljača 2019.), ali i to da disciplinski okrivljenik nije priložio bilo kakav dokaz o težini učinka tih okolnosti konkretno na njega niti se u inkriminiranom razdoblju obratio tijelima HOK-a s molbom za eventualno oslobođenje od plaćanja članarine, kako to s pravom uočava Viši disciplinski sud HOK-a.
10. Stoga je disciplinskom okrivljeniku, vodeći računa o okolnostima koje su, u smislu članka 47. KZ/11., odlučne za proces individualizacije disciplinske mjere, osnovano izrečena disciplinska mjera trajnog gubitka prava na obavljanje odvjetništva.
11. Naime, disciplinski okrivljenik je do sada, protivno tvrdnjama iz priziva, već osuđivan zbog počinjenja teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva i to zbog neizvršavanja dužnosti prema tijelima Komore, dakle, istog djela zbog kojega je pobijanom presudom, između ostalog, proglašen krivim. To, imajući na umu dugotrajnost inkriminiranog razdoblja, upućuje na to da je riječ o osobi sklonoj činjenju težih povreda dužnosti i ugleda odvjetništva na koju dosadašnje disciplinske mjere nisu utjecale na način da svoje ponašanje promijeni te ga uskladi s odredbama Kodeksa odvjetničke etike, Statuta HOK-13. i ZO-a. Upravo suprotno, nastavio je postupati protivno tim odredbama i time iskazao upornost u njihovom kršenju.
12. Stoga je izrečena disciplinska mjera trajnog gubitka prava na obavljanje odvjetništva primjerena težini, posljedicama djela i stupnju krivnje te je opravdano očekivati da će se upravo tom mjerom postići ciljevi specijalne i generalne prevencije propisani u članku 41. KZ/11.
13. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkama 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 76. ZO-a, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede zakona na čije postojanje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja
