Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-327/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića kao predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marine Pribanić, u kaznenom predmetu protiv optužene VĆ, zbog kaznenog djela iz članka 147. stavak 1. Kaznenog zakona, („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017, 118/2018, 126/2019 i 84/2021, 114/2022, 114/2023 i 36/2024 - dalje u tekstu: KZ/11.) odlučujući o žalbi optužene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 5. rujna 2022., broj K-460/2021-15, u sjednici održanoj 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba optužene VĆ kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optužena VĆ proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – uvreda – iz članka 147. stavak 1., a kažnjivo po članku 147. stavka 1. KZ/11, pa joj je na temelju članka 147. stavka 1. izrečena novčana kazna od 30 (trideset) dnevnih iznosa u visini od 250,00 (dvjetstopedeset) kuna , a što iznosi 7.500,00 kuna (sedamtisuća i petsto) kuna.

1.1. Na temelju članka 56. stavka 1. i stavka 2. KZ/11, optuženoj VĆ, izrečena je uvjetna osuda te se optuženoj VĆ izrečena novčana kazna od 30 (trideset) dnevnih iznosa što iznosi 7.500,00 kuna neće izvršiti ukoliko optuženica u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude, optužena VĆ dužna je novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude.

1.3. Na temelju članka 43. stavak 1., stavak 2. i stavka 3. KZ/11, ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 6 (šest) mjeseci, sud će uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati, a ako optuženici ne pristanu na rad za opće dobro ili ga ne izvrše, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora na način da će sud jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od 12 mjeseci.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 147/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019, 80/2022, 36/2024 i 72/2025 – dalje u tekstu: ZKP/08) optužena VĆ dužna je platiti troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka. 2. točka. 6. ZKP/08 u iznosu od 800,00 (osamsto) kuna kao paušal, u roku od 15 (petnaest) dana. Optužena VĆ dužna je platiti privatnom tužitelju RĆ i troškove iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08, koji se odnose na nužne izdatke privatnog tužitelja i nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika u iznosu od 4.000,00 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela optužena VĆ po braniteljici Lidiji Hrg, odvjetnici u Varaždinu, zbog bitne povrede odred kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženu oslobodi od optužbe, podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Privatni tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba optužene VĆ nije osnovana.

5. Optužena u žalbi navodi, u bitnom, da je sud apsolutno nekritični i neargumentirano poklonio vjeru svjedocima LĆ, HĆ i KĆ, dakle privatnom tužitelju, djeci privatnog tužitelja i njegovoj supruzi ĐĆ iako svjedoci nemaju neposrednih saznanja o predmetnom događaju i događaj opisuju i potvrđuju na način na koji je predočila supruga i majka ĐĆ. Stoga se presuda ne može temeljiti na njihovim iskazima. Prigovara se i ocjeni iskaza svjedokinje NĆ i UĆ, a izostali su i razlozi radi kojih nije prihvaćena obrana optužene. U pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prigovara se utvrđenjima koji se odnose na status optužene u ugostiteljskom objektu "Pizzeria Oaza", što je sve utjecalo na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i, posljedično, na pogrešno utvrđenje elemenata kaznenog djela koje se optuženoj stavlja na teret, što je u konačnici dovelo do povrede kaznenog zakona na štetu optužene.

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da optužena i u dijelu žalbe koji se odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje prigovara pravilnosti ocjene izvedenih dokaza. Međutim, ovaj sud utvrđuje da je sud prvog stupnja svoju odluku utemeljio na pravilnoj i sveobuhvatnoj ocjeni izvedenih dokaza, pri čemu je naveo valjane razloge zbog čega iskaze stranaka i svjedoka smatra vjerodostojnima (ili nevjerodostojnima), odnosno zbog čega neke iskaze svjedoka smatra vjerodostojnima u jednom dijelu, a u drugom dijelu ne. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio dinamiku i prostorni okvir događaja u smislu gdje su se svjedokinja DĆ i optužena nalazile neposredno prije verbalnog sukoba koji se zbio u kuhinji ugostiteljskog objekta, tko je od svjedoka bio nazočan događaju – NĆ i CĆ, i gdje su se svjedoci tada nalazili, što su radili, zašto je svjedokinja NĆ iskazivala na način kako je iskazala, zašto je sud djelomično povjerovao iskazu supruga optužene UĆ i zašto nije povjerovao obrani optužene. Na temelju tako ocijenjenih dokaza, sud je utvrdio da je optužena ostvarila bitne elemente kaznenog djela uvrede za koje se tereti privatnom tužbom. S druge strane, u žalbi se preocjenjuju izvedeni dokazi, pravilno ocijenjeni od strane suda prvog stupnja, na način da se iskazi cijene parcijalno, selektivno, isključivo u korist optužene, na koji način se ne može dovesti u pitanje pravilna i potpuna ocjena izvedenih dokaza provedena od strane suda prvog stupnja. U odnosu na navedeno utvrđuje se, suprotno navodima žalbe, da se zaključak suda da je optužena počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, ne temelji na iskazima privatnog tužitelja i njegove djece HĆ i KĆ, već na iskazu DĆ, supruge privatnog tužitelja, čiji je iskaz, doveden u odnos s s iskazima NĆ i CĆ, ocijenjen vjerodostojnim, Napominje se da svjedok HĆ ima neposredna saznanja o događajima koji su slijedili inkriminiranom događaju, i njegov iskaz u tom dijelu sukladan je iskazima drugih osoba koje su bile nazočne događaju, osim obrane optužene. Iskaz svjedokinje KĆ se također odnosi, u bitnom, na događaj koji je slijedio inkriminiranom događaju, a vezano uz otkaz ugovora o radu DĆ. U tom smislu je na temelju iskaza svjedokinje DĆ i KĆ, a imajući u vidu i iskaze svjedoka NĆ i CĆ, utvrđena i stvarna uloga optužene u vođenju ugostiteljskog objekta. Žalbeni navodi koji se tiču prijave i odjave radnika ne dovode u pitanje ulogu optužene u vođenju ugostiteljskog objekta, a njen položaj faktične nadređenosti supruzi privatnog tužitelja posredno utječe i na utvrđenja u pogledu samog djela jer upućuje na to da je optužena bila u poziciji verbalno se sukobiti sa suprugom privatnog tužitelja u pogledu načina vođenja lokala, odnosno, kuhinje lokala.

7. Stoga se utvrđuje da je sud prvog stupnja u konkretnoj situaciji pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, iznijevši za relevantna utvrđenja potpune, jasne i neproturječne razloge, što navodima žalbe nije dovedeno u pitanje.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio da je optužena ostvarila bitna obilježja kaznenog djela koje joj se stavlja na teret, za što joj je izrekao novčanu kaznu navedenu u izreci pobijane presude, uz primjenu uvjetne osude, valjano ocijenivši olakotne i otegotne okolnosti na strani optužene koje utječu na mjeru kazne i mogućnost primjene uvjetne osude, koje razloge prihvaća i ovaj sud, jer se samo (pravilno) individualiziranom kaznom može ostvariti kako opća, tako i posebna svrha kažnjavanja propisana odredbom članka 41. KZ/11.

9. Iz tih je razloga utvrđeno da navodi žalbe optužene nisu osnovani, a kako pobijanom presudom nisu ostvarene ni povrede iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, valjalo je temeljem odredbe članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

U Karlovcu, 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Ante Ujević