Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-373/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Kovačiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-14/2020-38 od 24. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-14/2020-38 od 24. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I i III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-14/2020- 38 od 24. ožujka 2023. odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, da tužitelju FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime razlike naknade štete ukupan iznos od 8.398,39 eura/63.277,67 kuna (slovima: osam tisuća tri stotine devedeset osam eura trideset devet centi/šezdeset tri tisuće dvije stotine sedamdeset sedam kuna šezdeset sedam lipa) i to:

- na ime razlike neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 7.117,26 eura/53.625,00 kuna (slovima: sedam tisuća stotinu sedamnaest eura dvadeset šest centi/pedeset tri tisuće šest stotina dvadeset pet kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

- na ime razlike imovinske štete iznos od 1.281,13 eura/9.652,67 kuna (slovima: tisuću dvije stotine osamdeset jedan euro i trinaest centi/devet tisuća šest stotina pedeset dvije kune šezdeset sedam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, tj. 24. ožujka 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 43,71 eura/ 329,33 kuna (slovima: četrdeset tri eura sedamdeset jedan cent/tri stotine dvadeset devet kuna trideset tri lipe) na ime razlike naknade imovinske štete kao i u dijelu u kojem potražuje zakonske zatezne kamate na iznos dosuđen u točki I izreke presude na ime razlike imovinske štete počev od 10. siječnja 2020. do 24. ožujka 2023. III Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, da tužitelju FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu 1.600,93 eura/12.062,21 kuna (slovima: tisuću šest stotina eura devedeset tri centa/dvanaest tisuća šezdeset dvije kune dvadeset jednu lipu) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, tj. 24. ožujka 2023. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.189,51 eur/8.962,36 kuna (slovima: tisuću sto osamdeset devet eura pedeset jedan cent/osam tisuća devet stotina šezdeset dvije kune trideset šest lipa), kao neosnovan."

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik pod točkama I i III izreke radi bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Tuženik prvenstveno osporava nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, tvrdi da se ne radi o posttraumatskoj artrozi koljena lijeve noge, da je neprihvatljiv zaključak o smanjenju opće životne i radne sposobnosti tužitelja od 25%, da tužitelj ne trpi duševne boli zbog naruženja, da je nepravilno odbijen prijedlog tuženika za provedbom novog medicinskog vještačenja, da presuda ima i nedostataka i proturječi ispravama i iskazima čime da je počinjena povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio neimovinsku štetu ne vodeći računa, između ostalog, o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli, a osporava i dosudu zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu od podnošenja tužbe 10. siječnja 2020., jer da je liječenje okončano u kolovozu 2020. Osporava i odluku o trošku navodeći da je suprotno članku 155. ZPP-a tužitelju dosuđen trošak pristupa ročištu za objavu presude, trošak sastava podneska od 2. siječnja 2023. jer da se ne radi o obrazloženom podnesku i zastupanje na ročištu od 2. veljače 2023. jer sa na tom ročištu nisu izvodili nikakvi dokazi. Predlaže da drugostupanjski sud preinači (podredno ukine) presudu u pobijanom dijelu te traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi svim žalbenim navodima u cijelosti i predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovani žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio kao posljedicu prometne nesreće u kojoj je **.**.2019. kao pješak nastradao na obilježenom pješačkom prijelazu. Prometnu nezgodu skrivio je GŽ upravljajući u alkoholiziranom stanju vozilom koje je bilo osigurano policom od automobilske odgovornosti kod tuženika.

9. Nisu sporne pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, no sporna je visina štete nakon isplate nespornog dijela.

10. Neosnovano tvrdi tuženik da je medicinsko vještačenje po dr. MŽ prvostupanjski sud proveo unatoč protivljenju tuženika. Naime, iz zapisnika od 2. veljače 2022. o održanom pripremnom ročištu nije vidljivo da su stranke predlagale osobu medicinskog vještaka niti da su se protivile angažiranju bilo kojeg vještaka, pa tako ni dr. MŽ. U spisu ne prileže niti podnesci u kojima bi se tuženik protivio angažiranju ovog vještaka.

11. U odnosu na prigovor da iz medicinske dokumentacije proizlazi obostrana artroza koljena, prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem vještaka. Vještak je naveo da u medicinskoj dokumentaciji sudskog spisa u svim nalazima kirurga, neurokirurga, ortopeda i fizijatra, a radi se o 14 nalaza, se nalazi isključivo ozljeda lijevog koljenskog zgloba, dok se u jednom nalazu fizijatra spominje obostrana artroza koljena. Navodi da je po nalazima vidljivo da se tužitelj isključivo žalio na probleme s lijevim koljenom, radi čega je bio na fizikalnoj terapiji, nosio jednu štaku, jedan štap, što govori u prilog tegoba samo s jednom nogom. Vještak navodi da prilikom pregleda tužitelj šepa samo na lijevu nogu, a opseg pokreta je smanjen samo na lijevom koljenu. U tom dijelu i prvostupanjski sud je temeljio svoje obrazloženje na navedenom iskazu vještaka, pa proizlazi da je odluka o ovom prigovoru donesena u skladu s dokumentacijom u spisu i iskazom vještaka, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika koji su usmjereni na preocjenjivanje ovog dokaza neosnovani, kako u odnosu na ocjenu težine ozljeda tako i u odnosu na izvještačeni postotak smanjenja opće i životne aktivnosti kod tužitelja. Valja naglasiti da zaključke vještaka, njegovu stručnost i objektivnost tuženik tijekom postupka, a niti u žalbi, nije doveo u pitanje, slijedom čega osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je bilo potrebno odbiti prijedlog tuženika za provedbom novog medicinskog vještačenja.

12. Bespredmetni su navodi da tužitelj u svom iskazu nije isticao da trpi duševne boli zbog naruženja, obzirom da je isti samo odgovarao na pitanja koja su mu bila postavljenja. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj pretrpio teške tjelesne ozljede za koje je vještak izričito naveo da se mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezu s predmetnom prometnom nezgodom i to prijelom lijeve goljenične kosti i ozljedu ligamenata lijevog koljenskog zgloba, te je vještak temeljem toga utvrdio da tužitelj šepa, hoda sa štakom i ima hipotrofiju mišića s oteklinom lijevog koljena, zbog čega kod tužitelja postoji naruženje srednjeg stupnja svakodnevno vidljivo trećim osobama. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak da tužitelj trpi duševne boli uslijed naruženja.

13. Neosnovano osporava tužitelj dosuđeni iznos naknade neimovinske štete, obzirom da je sud pravilno primijenio materijalno pravo navodeći i citirajući zakonske odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) kao i Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, a polazeći od nalaza i mišljenja medicinskog vještaka. Pritom je prvostupanjski sud vodio računa o jačini i trajanju izazvanih duševnih boli, obrazlažući i pojedine kvalifikatorne okolnosti, te je tako odlučio o pravičnoj novčanoj naknadi (uračunavajući plaćene nesporne iznose), pravilnom primjenom članka 1100. ZOO-a.

14. Zakonska zatezna kamata pravilno je dosuđena od podnošenja tužbe 10. siječnja 2020. do isplate (a ne od okončanja liječenja u kolovozu 2020. kako to u žalbi navodi tuženik), sve uz analognu primjenu članka 12. stavak 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 – dalje: ZOOP).

15. Odluku o trošku prvostupanjski sud je pravilno utemeljio na odredbama članka 154. stavak 2. i 5. ZPP-a i članku 155. ZPP-a, imajući u vidu da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu pa je zatraženi trošak dosuđen u cijelosti. Pritom neosnovano pobija tuženik dosudu troška za pristup na ročište za objavu presude, obzirom da su stranke na to ročište bile uredno pozvane, a objava presude proizvodi procesne učinke pa nije bilo nepotrebno odazivanje punomoćnika tuženika na to ročište. Podnesak od 2. siječnja 2023. je obrazloženi podnesak pa je sukladno Tbr. 8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: Tarifa) pravilno priznat trošak tužitelju. Iz spisa nije vidljivo da postoji ročište od 2. veljače 2023. pa je u tom dijelu žalba neosnovana.

16. Kako prvostupanjskom odlukom ni postupkom koji mu je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te obzirom da je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I i III izreke.

17. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer tuženik nije uspio sa svojom žalbom.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je temeljem članka 155. ZPP-a obzirom da isti nije bio potreban u ovom postupku.

U Karlovcu 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec