Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-743/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Čačić, predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Ivan Santica i Damir Đapić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Santica & Đapić iz Splita, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici Ilija Krivić i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 27. veljače 2025. poslovni broj: Pn- 170/2021-27, u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-170/2021-27 od 27. veljače 2025. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je pored nepobijanog iznosa naknade neimovinske štete od 2.000,00 EUR tužiteljici dosuđen i daljnji iznos naknade neimovinske štete od 2.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 15. travnja 2021. do isplate te u točki III. i IV. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe u iznosu od 380,98 EUR.
III. U nepobijanom dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete iznos od 2.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2021. do isplate te u točki II. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć iznos od 148,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2021. do isplate, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnove naknade neimovinske štete iznos od 4.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2021. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 148,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2021. do isplate. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnove naknade imovinske štete – troškova liječenja iznos od 200,00 EUR sa zakonskom kamatom od 15. travnja 2021. do isplate te je tuženik pod točkom IV. izreke dužan naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.350,11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik u točki I. izreke i to u dijelu kojim je obvezan tužiteljici naknaditi neimovinsku štetu preko iznosa od 2.000,00 EUR, dakle za iznos od 2.000,00 EUR, u točki III. izreke kojom je obvezan naknaditi tužiteljici štetu s osnova troškova i liječenja u iznosu od 200,00 EUR te u odluci o troškovima sadržanoj u točki IV. izreke i to zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužiteljicu naknaditi prouzročene parnične troškove tuženiku. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i troškova liječenja koju štetu trpi kao posljedicu ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koja se dogodila 7. listopada 2020. u [adresa] u [adresa] kada je osiguranik tuženika KZ upravljajući vozilom marke Fiat Doblo Cargo reg. oznake [registarska oznaka] zbog nedržanja sigurnosnog razmaka, neprilagođene brzine i neoprezne vožnje naletio na stražnji dio automobila marke VW Move up reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala tužiteljica.
6. U žalbenoj fazi sporna je jedino visina dosuđene pravične novčane naknade preko nespornog iznosa od 2.000,00 EUR, a do dosuđenog iznosa od 4.000,00 EUR, dosuđena naknada štete s osnova troškova liječenja od 200,00 EUR u cijelosti te odluka o troškovima postupka pa je primjenom članka 365. stavka 1. ZPP valjalo utvrditi da nepobijani dio prvostupanjske presude nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku.
7. Ocjenu visine pravične novčane naknade prvostupanjski sud utemeljio je na provedenim dokazima medicinskim vještačenjima po sudskim vještacima dr. Arsenu Paviću, spec. ortopedu i traumatologu, dr. CZ spec. neurokirurgu i dr. Nikoli Sikirici spec. psihijatru iz kojih dokaza proizlaze slijedeće činjenice:
- da je u predmetnoj prometnoj nezgodi tužiteljica zadobila trzajnu ozljedu vrata koja je objektivizirana (izravnata fiziološka doza, dozalni ibus, protruzija i.v. diskova), te je nakon provedenog liječenja prema nalazu fizijatra od 15. rujna 2022. zaostala napetost vratnog mišića, prisutna je bolnost u gornjem dijelu grudnog dijela kralježnice i bolni spiniozni nastavci gornjeg segmenta grudne kralježnice
- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 7 dana i blagog intenziteta još 4 tjedna te povremene bolove blagog intenziteta još 6 mjeseci, da je tužiteljica nosila imobilizacijski okovratnik, učinjene su pretrage EMNG i MRI te je provodila fizikalne terapije
- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 14 dana u prosjeku 2 sata dnevno za pomoć u kući i higijenske potrebe
- da je kod tužiteljice zaostala smanjena opća životna aktivnost zbog ograničene pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice i trajnog oštećenja tjelesnog zdravlja s neurološkog gledišta u ukupnom postotku od 5%
- da je tužiteljica u dva navrata ambulantno psihijatrijski pregledana gdje joj je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres i nesanice te preporučeno uzimanje lijekova iz klase aneksiolitika i hipnotika te da je zbog proživljene traume doživjela primarni kratkotrajni intenzivni strah, a potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od 2 tjedna te sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju od 2 mjeseca
te na temelju tih utvrđenih okolnosti o kojima ovisi visina pravične novčane naknade a rukovodeći se činjenicom da je tužiteljica u trenutku prometne nezgode imala samo 19 godina utvrđuje visinu pravične novčane naknade u dosuđenoj visini.
8. Tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer da je prvostupanjski sud unatoč izričitoj zakonskoj normi iz članka 190. stavka 1. ZPP dopustio preinaku "tužbenog zahtjeva" do koje je došlo nakon zaključenja prethodnog postupka i to podneskom od 26. svibnja 2023. Ukazuje da se o preinaci "tužbenog zahtjeva" i njegovom protivljenju istoj prvostupanjski sud ne očituje niti jednim jedinim slovom iako je na ročištu održanom 9. studenog 2023. donio rješenje da će o preinaci tužbenog zahtjeva odlučiti vanraspravno.
9. Ispitivanjem pobijane presude i stanje spisa predmeta utvrđeno je da je tužiteljica podneskom od 26. svibnja 2023. preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske i imovinske štete s iznosa od 18.000,00 kn (neimovinska šteta 16.000,00 kn, tuđa pomoć u iznosu od 500,00 kn i troškovi liječenja u iznosu od 1.500,00 kn) na ukupni iznos od 4.000,00 EUR opravdavajući preinaku kriterijima nove sudske prakse, a kojoj preinaci se tuženik protivio te da je sud prvog stupnja na ročištu od 9. svibnja 2023. donio rješenje da će o preinačenju tužbenog zahtjeva odlučiti vanraspravno što do zaključenja glavne rasprave nije učinio. Prvostupanjski sud odlučio je o tužbenom zahtjevu iz preinačene tužbe iz podneska tužiteljice od 20. studenog 2024. dostavljenim sudu nakon provedenog medicinskog vještačenja. U tom podnesku tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev na iznos od 4.348,40 EUR kojoj preinaci se tuženik na ročištu održanom 17. siječnja 2025. nije protivio.
10. Člankom 190. stavkom 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a iznimno od odredbe stavka 1. tog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.) te je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (stavak 3.), dok je stavkom 4. istog članka propisano da će se smatrati da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.
11. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu tužiteljice iz podneska od 20. studenog 2024. proizlazi da je dopustio preinaku tužbe iako nije formalno donio odluku o preinaci tužbe, no po ocjeni ovog suda u okolnostima utvrđenim u točki 9. ovog obrazloženja, takvo postupanje prvostupanjskog suda nije utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 190. stavka 1. ZPP koja se ističu u žalbi budući je tužba preinačena nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem koje je provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka, pa je pravilnom primjenom članka 190. stavka 3. ZPP valjalo dopustiti preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva na iznos od 4.348,40 EUR.
12. Osporavajući dosuđenu visinu naknade neimovinske štete tuženik tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je cijeneći ukupne posljedice ozljeđivanja tužiteljice i okolnosti slučaja na ime naknade te štete tužiteljici dosudio iznos od čak 4.000,00 EUR koja znatno premašuje visinu naknade koja se u sudskoj praksi dosuđuje za istu težinu povrede i stupanj smanjene životne aktivnosti u predmetima iste pravne i slične činjenične osnove.
13. Odredba relevantna za određivanje visine pravične novčane naknade kod povrede prava osobnosti iz članka 19. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18, 126/21, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) je ona iz članka 1100. tog Zakona, o kojoj je za pretpostaviti vodio računa i prvostupanjski sud iako to izričito ne navodi u obrazloženju pobijane presude. Stavkom 1. tog članka propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a u stavku 2. da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
13.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u ispunjavanju ustavne zadaće ujednačavanja sudske prakse, na svojoj sjednici održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5, donio Izmijenjene Orijentacijski kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Od tih izmijenjenih orijentacijskih kriterija proteklo je vrijeme od pet godina, prema dostupnim statističkim podacima, obilježeno visokom inflacijom, pa imajući u vidu provedenim dokazima medicinskim vještačenjima utvrđene kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi visina pravične novčane naknade (trajanje i intenzitet fizičkih bolova, trajanje i intenzitet pretrpljenog straha i trajno smanjene životne aktivnosti zbog zadobivene tjelesne ozljede, trajanje liječenja i način liječenja
– nošenje okovratnika, provođenje fizikalnih terapija, okolnosti stradavanja i dob tužiteljice) ocjena je ovog suda da je dosudivši tužiteljici pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 4.000,00 EUR prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 1100. ZOO.
14. Osnovano tuženik ukazuje da prvostupanjski sud nije iznio nikakve razloge zbog kojih je tužiteljici s osnova troškova liječenja dosudio iznos od 200,00 EUR pa je takvim postupanjem ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.
15. Tužiteljica je u činjeničnim navodima tužbe navela da je liječenje posljedica ozljeđivanja bilo otežano zbog situacije s pandemijom korona virusom jer se nije mogla liječiti na uobičajen način, već je pretrage i liječenje obavljala u privatnim ordinacijama što je morala plaćati. U dokaz takvim navodima dostavila je račun Poliklinike „Matulić“ za „EMNG“ pretragu u iznosu od 405,00 kn i račun Poliklinike dr. Kalajžić za MRI pretragu u iznosu od 1.600,00 kn, a u stranačkom iskazu je potvrdila takve činjenične navode tužbe dodajući da je iz tih razloga i fizikalnu terapiju obavila privatno. Imajući u vidu da su iznesene takve činjenice potkrepljene dokazima ovaj sud ocjenjuje osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu troškova liječenja u iznosu od 200,00 EUR prihvaćajući objektivnim okolnosti zbog kojih je u svrhu liječenja trzajne ozljede vratne kralježnice tužiteljica pretrage EMNG i MRI i fizikalnu terapiju po preporuci liječnika specijalista obavila u privatnim poliklinikama.
16. Imajući u vidu da je tužiteljica u dokaz zadobivenih ozljeda dostavila medicinsku dokumentaciju, pa tako i nalaz EMNG pretrage obavljene u Poliklinici „V“ i nalaz MRI pretrage obavljene u Poliklinici dr. Kalajžić na temelju kojih su objektivizirane zadobivene tjelesne ozljede i na kojima su medicinski vještaci također temeljili svoje nalaze i mišljenje o zadobivenoj tjelesnoj ozljedi i njezinim posljedicama u vidu trpljenja fizičkih bolova i straha te posljedica u vidu trajno smanjene životne aktivnosti, to se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi da tužiteljica nije dokazala zahtijevane troškove niti jednim dokazom, da su ti troškovi uopće uzročno posljedično povezani s prometnom nezgodom od 7. listopada 2020., te da bi isti bili potrebni i preporučeni od strane stručnih osoba, kao i da tužiteljica nije dokazala da objektivno nije bilo moguće obaviti predmetno liječenje odnosno pretrage korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja, a uz opće poznatu činjenicu o dugim listama čekanja na gotovo sve specijalističke pretrage i preglede i funkcioniranju zdravstvene zaštite u uvjetima pandemije COVIDA 19.
17. Obzirom na naprijed navedeno i utvrđeno te uz daljnje utvrđenje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavka 1. i članka 373.a stavka 3. u vezi stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari sadržanoj u točki I. i III. izreke.
18. Tuženik žalbom pobija i odluku o troškovima postupka, prije svega zbog pobijanja odluke o glavnoj stvari s prijedlogom da se ista preinači i tužiteljica odbije sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova te da joj se naloži na tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak (iako samo djelomično pobija prvostupanjsku presudu), a potom zbog pogrešne primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika smatrajući da se ista ne može primjenjivati retroaktivno za radnje zastupanja poduzete prije stupanja na snagu te Tarife 25. studenog 2023.
19. Iako prvostupanjski sud ne navodi na temelju kojih odredbi je utvrđivao troškove zastupanja tužiteljice, imajući u vidu visinu dosuđenih troškova koji se odnose na zastupanje, za zaključiti je da je tu visinu odredio u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/223 – dalje u tekstu Tarifa) i prema vrijednosti boda od 2,00 EUR. Tarifnim brojem 52. stavkom 3. te Tarife određeno je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa je stoga prvostupanjski pravilnom primjenom te Tarife i vrijednosti boda od 2,00 EUR određene Tbr. 54. Tarife odredio visinu troškova zastupanja. O takvoj primjeni Tbr. 52. Tarife, odnosno istovjetne odredbe Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) svoje stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka pa tako i u odluci poslovni broj: Rev-574/2024 od 16. travnja 2024. O zakonitosti odredbe Tbr. 52. stavka 3. Tarife izjasnio se i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Usoz -55/2024-21 (Usoz-60/24, Usoz-84/24, Usoz 87/25) od 18. srpnja 2025. („Narodne novine“ broj: 107/25).
20. Kako tuženik ne iznosi druge razloge pobijanja odluke o troškovima postupka, a da ovaj sud u odluci o troškovima ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP), a da donošenjem pobijane presude nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje se primjenom te citirane zakonske odredbe u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženika valjalo odbiti i u tom pobijanom dijelu i potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točki IV. izreke na temelju članka 380. točke 2. ZPP.
21. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 380,98 EUR.
U Varaždinu 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Čačić