Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-490/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja, člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja BD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vinki Brunduli Tadić, odvjetnici iz Donje Stubice, protiv tužene Privredne banke Zagreb, OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupane po odvjetnicima Odvjetničkog društva Leko & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2122/2023-14 od 11. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužene, te se presuda Općinskog građanski suda u Zagrebu broj P-2122/2023-14 od 11. travnja 2024., potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanski sud u Zagrebu broj P-2122/2023-14 od 11. travnja 2024., točkom I izreke utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 4. točci 1. Ugovora o kreditu broj: 9013259693 od 2. studenog 2007., solemniziran kod Javnog bilježnika Marije Baković pod brojem OV-44329/07, a koji glasi: “sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila”. Točkom II izreke utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 6. točci 2. Ugovora o kreditu broj: 9013259693 od 2. studenog 2007., solemniziran kod Javnog bilježnika Marije Baković pod brojem OV-44329/07, a koji glasi: “u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete“. Točkom III izreke navedene presude nalaže se tuženoj Privredna banka Zagreb, OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, da tužitelju BD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 831,52 EUR sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečini iznos od dana dospijeća do isplate, a kako to i proizlazi iz izreke točke III prvostupanjske presude. Točkom IV izreke nalaže se tuženoj Privredna banka Zagreb, OIB 02535697732, Zagreb, da tužitelju BD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.821,19 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 11. travnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalno prava. Tužena u žalbi navodi da je pobijana presuda donesena obzirom na utvrđenja u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Visokim trgovačkim sudom (Pž-7129/13 i Pž- 6632/17). Navodi dalje da odredbe predmetnog ugovora o kreditu vezane za promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu jesu unijete na inicijativu tuženika, ali da ih to ne čini nepoštenim i protivnim načelu savjesnosti i poštenja. Tužena u žalbi navodi da je ugovaranje valutne klauzule bilo dopušteno, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa voljom stranaka, dalje smatra da je pogrešno odbijen istaknuti prigovor zastare, te predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženoj, odnosno, u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbe tužene i po službenoj dužnosti, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te su izneseni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni. Tužena u žalbi ne ukazuje kojom bi bitnom povredom bila zahvaćena pobijana presuda, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti odredba Ugovora o kreditu broj 9013259693 dana 2. studenog 2007. na iznos od 103.857,41 kn, a koje odredbe se odnose na promjenu kamatne stope sukladno Odluci tužene, te isplate razlike preplaćenih iznosa s osnove promjenjive kamatne stope.

7. Tužitelj se u tužbi poziva na pravomoćne presude donesen po kolektivnoj tužbi pred Trgovačkim sudom i Visokim trgovački sudom (Pž-7129/13 i Pž-6632/17), međutim, pravilno prvostupanjski sud navodi pod točkom 7. obrazloženja, da se presuda iz potrošačkog spora ne može primijeniti u konkretnoj situaciji jer se radi o kunskom kreditu, i da je ništetnost ugovorne odredbe potrebno cijeniti prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, pa je tako prvostupanjski sud i učinio u ovom konkretnom slučaju.

8. I sada u žalbenom stadiju postupka, tužena čini spornim:

- je li tužitelj potrošač,

- je li odredba članka 4. točka 1. navedenog Ugovora o kreditu, koja određuje promjenjivu kamatnu stopu i glasi "…sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila", i odredba članka 6. točka 2. Ugovora o kreditu broj: 9013259693 od 2. studenog 2007. koji glasi: “u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete ništetna",

- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva,

- je li tražbina tužitelja u zastari.

9. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe članka 81., 82., 85., 86. i 87., te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti članak 5. Direktive 93/13/EEZ.

10. Je li tužitelj potrošač prosuđuje se prema odredbi članka 3. stavak 1. ZZP-a, prema kojoj potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. U konkretnom slučaju iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu kao i iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je prijeporni kredit bio namijenjen kupnju vozila.

11. U odnosu na ugovornu kamatu, ista je sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno.

Stoga ugovorena kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva, sve imajući u vidu odredbu članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu ZOO).

12. Sporna odredba članka 4. točka 1. i članka 6. točka 2. Ugovora o kreditu ne sadrži podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način tuženik izračunava kamatnu stopu, pa samim time ni jasne podatke o tome pod kojim uvjetima se ta kamatna stopa mijenja.

Tužitelj je umirovljenik i na temelju tako neodređenih uvjeta promjene kamatnih stopa nije mogao usporediti uvjete primjene kamatne stope tuženika s uvjetima promjene kamatne stope drugih banaka niti je mogao pratiti uvjete promjene kamatne stope pa time ni ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova povišenja. Sporna odredba Ugovora o kreditu ne sadrži jasne uvjete promjene ugovorene promjenjive kamatne stope, a koje bi bile razumljive prosječnom potrošaču. Terminologija korištena u propisima tuženika u odnosu na uvjete za promjenjivost kamatne stope, tako i razlozi koji utječu na njezinu primjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja, prosječnim potrošačima nisu mogle biti razumljive.

Razlozi za promjenjivost kamatne stope, a na koje razloge ukazuje tuženik tijekom postupka i sada u žalbi, ne mogu se smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.

13. Ugovor o kreditu je dvostrani pravi posao za kojega vrijede temeljna načela obveznog prava, kao što su, načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

14. Unošenje u Ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, ugovorne odredbe prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odlukama banke, tužena je mogla postupiti kako je hitjela, i savjesno i nesavjesno, te je ista u suprotnosti s navedenim načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u predmetnom Ugovoru o kreditu bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dok oni ni približno nisu mogli cijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati.

15. Dakle, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva. Radilo se o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv. Stoga takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovore strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

16. Tako unesena neodređena formulacija u svezi promjenjivih kamatnih stopa u ugovore o kreditu suprotno je načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku budući je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivima kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih tužitelj jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, a nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega, te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje je tužitelj na to mogao utjecati.

17. Tako ugovorene odredbe uz nedostatak jesno definiranih parametara za promjenu kamatnih stopa, koji bi bili razumljivi prosječnom korisniku kredita, osim kamatne stope koja je bila navedena u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva te je sadržaj takve ugovorne odredbe bio nejasan i nerazumljiv tužiteljici. Tužena je obavještavala tužitelja o promjeni kamatnih stopa, ali tužitelj nije bio upoznat s parametrima koji dovode do tih promjena.

18. Tužena je kao visokospecijalizirana novčarska ustanova, kojoj je predmet poslovanja plasiranje potrošačima raznih novčarskih proizvoda, bila je dužna odgovorno pristupiti svakom pojedinom korisniku kredita i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na korisnikovu štetu, te je znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog korisnika kredita nadmoćno pa sud smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog korisnika kredita ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i upozoriti ga na parametre o kojima ta stopa ovisi u budućem razdoblju, a nema dokaza da je tužena to činila u prijepornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o takvoj svoti iz unaprijed sastavljenog standardnog ugovora, koja je stopa onda korisnicima kredita ostala nerazumljiva.

19. Nesporna je činjenica da se korisnik kredita kao pojedinac ne može suprotstaviti niti utjecati na odluke banke o promjenjivosti kamate stope i načina njezine primjene. Odredbe u Ugovoru o kreditu koje se odnose na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile su lako uočljive te je bilo jasno naznačeno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja se mijenjala odlukom banke, dakle te ugovorne odredbe bile su jasne.

20. Međutim, te odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bile razumljive potrošačima. Iz ugovora proizlazi da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. Ne navode se kriteriji za promjenu, već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a podrazumijeva li to možda i primjenu nekih kriterija u samom ugovoru nije navedeno.

21. Prema odredbi članka 99. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema tome, a s obzirom na sadržaj ugovornih odredbi kojima je regulirana kamata, kako je to već naprijed navedeno, sud utvrđuje da ima mjesta ocjeni njihove poštenosti u smislu citirane odredbe ZZP-a.

22. Prema odredbi članka 98. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, samim time odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez naprijed formiranog čvrstog kriterija za promjenu protivna je načelu savjesnosti i poštenja.

23. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje tuženoj ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva načela savjesnosti i poštenja u konkretnom slučaju. Kako tužena u Ugovoru u kojem koristi prijepornu odredbu o promjeni kamatne stope nije odredila referentnu stopu, a imajući u vidu da u vrijeme zaključenja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati elemente za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, a vodeći računa o načelu savjesnosti i poštenja trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj. Nametnula je odredbe koje prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

24. Tužitelju su u Ugovoru morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba i ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice jer dolazi do situacije da banka jednostrano određuje obvezu tužiteljici koju promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Navedeno upućuje da se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

25. Odredbe ZZP-a, a isto tako ni odredbe ZOO-a, ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje načelo je sadržano u odredbi članka 12. ZOO-a kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

26. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu, te da mora biti određena odnosno odrediva, samim time odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez naprijed formiranog čvrstog kriterija za promjenu protivna je načelu savjesnosti i poštenja.

27. Vezano uz same odredbe o promjenjivim kamatnim stopama, bitno je istaknuti i kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u obrazloženju odluke broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. (predmet koji se vodio u slučaju "Franak"), a u kojem je Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa, u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, naveo kako je terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna "visoko stručna" i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva.

28. Stajalište je Vrhovnog suda Republike Hrvatske da banke kao legalne novčarske institucije čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade imaju legitimno pravo da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, koja je s aspekta isplativosti njihovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o Ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine.

29. Međutim isto tako banke kao dobri i odgovorni gospodarstvenici trebaju imati drugačiji pristup prema potrošačima prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope. Banke, a tako i tuženik, kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužni su nudeći svoje proizvode maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača je toliko superiorno da je nemjerljivo. Upravo zato je tuženik bio dužan svakog potrošača, pa tako i tužitelja ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što međutim tuženik tijekom postupka niti ne tvrdi da je učinio na valjan način, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva.

30. Da bi se odredba utvrdila kao nepoštena potrebno je da su kumulativno ispunjene pretpostavke: 1) izostanak pojedinačnih pregovora; 2) suprotnost načelu savjesnosti i poštenja koja je dovela do 3) znatne neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Prilikom ocjene nepoštenosti ugovornih odredbi koje su predmetom tužbenog zahtjeva u ovoj parnici sud je ocijenio postojanje tih pretpostavki te je uzeo u obzir i ostale relevantne okolnosti sklapanja ugovora i zaključio je da je na štetu potrošača, tužitelja, ugovornim odredbama znatno narušena ravnoteža u pravima i obvezama stranaka i da je ta znatna neravnoteža suprotna načelu savjesnosti i poštenja (tako i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Rev-210/2023-2 od 20. rujna 2023.).

31. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi ZZP, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom. Prema odredbi članka 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

Nadalje pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

32. Slijedom izloženog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao relevantan i u ovom predmetu, nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 4 .i članku 6. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, te su samim time iste odredbe, odnosno dio odredbe i nepošten, te je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan, primjenom odredbe članka 102. stavak 1. ZZP-a u svezi s odredbom članka 322. stavak 1. ZOO-a.

33. Članak 1111. ZOO-a određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

34. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

35. Kako je tužena utužene iznose primila s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to ih je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužna vratiti tužitelju.

36. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope, tužena je sama propustila tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata je tužitelju priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

37. Prvostupanjski sud je radi utvrđenja iznosa koji je tužitelj platio tuženoj, na temelju ništetnih ugovornih odredbi, izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

Iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi da ukupna razlika između iznosa kamata prema obračunu tuženika primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose kamata prema simuliranom početnom otplatnom planu iznosi 831,52 EUR.

38. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio jer je isti obrazložen, jasan i neproturječan te u skladu s ostalim izvedenim dokazima. Tužena nije prigovorila matematičkom izračunu vještaka, ali je prigovorila da nije ugovorena fiksna kamata, niti da je to bila volja ugovornih strana, slijedom čega se iznos eventualne preplate ne može računati u odnosu na početnu kamatnu stopu kroz cijelo ugovorno razdoblje te da je sud dao pogrešan zadatak vještaku i da stoga metodologija izračuna nije ispravna, no međutim, po stavu i ovog suda to je jedina ispravna metoda izračuna pretplate. Stoga je prvostupanjski pravilno prihvatio tužbeni zahtjev za glavnicu u iznosu 831,52 EUR.

39. Zatezne kamate na pojedine svote su dosuđene od dana dospjelosti tj. od dana stjecanja takve nepripadne svote, sve u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO- a, temeljem članka 1115. ZOO-a.

40. Prvostupanjski sud je pravilno odbio istaknuti prigovor zastare kao neosnovan. Naime, zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Sukladno pravnom shvaćanju VSRH, Građanskog odjela broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle uvažavanjem navedenog pravnog shvaćanja zastara bi u ovom konkretnom slučaju počela teći tek od pravomoćnosti ove presude jer je istom utvrđena ništetnost dijela ugovornih odredbi Ugovora o kreditu (tako i VSRH u Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023.).

41. Odluka o troškovima postupka je zakonita i temelji se na odredbi članka 154. i članka 155. ZPP-a, i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – dalje Tarifa), a prvostupanjski sud je dao valjano obrazloženje koje troškove priznaje tužiteljici, a koje ne, na temelju navedene odredbe članka 155. ZPP-a.

42. Žalbenim navodima tužene nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točci I izreke ove presude.

43. Odluka o trošku žalbe tužene temelji se na članku 166. ZPP-a, u svezi s člankom 155. ZPP-a.

44. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

U Karlovcu 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić