Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž R-62/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po OD Budimir & Partneri iz Splita, protiv tuženika Sunsail Adriatic d.o.o. Split, Mostarska 99, Split, OIB: 44441968689, zastupan po OD Šavorić & Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: Pr-2332/2020. od 25. ožujka 2024., ispravljena rješenjem istoga suda i broja od 22. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu broj: Pr-2332/2020. od 25. ožujka 2024. ispravljena rješenjem istoga suda broj: Pr-2332/2020. od 22. travnja 2024. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj: Pr-2332/2020. od 25. ožujka 2024., ispravljena rješenjem istoga suda i broja od 22. travnja 2024. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju s naslova otpremnine bruto I. iznos od 238.847,58 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom (točka I. izreke), da tužitelju isplati s naslova manje isplaćene plaće za listopad 2020. neto iznos od 1.478,84 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom (točka II. izreke), kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 55.686,88 EUR-a (točka III. izreke).
2. Tužitelj je podnio prijedlog za ispravak presude podredno žalbu protiv dijela presude kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka III. izreke).
3. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Po prijedlogu tužitelja prvostupanjski sud je ispravio presudu u točki III. izreke rješenjem broj: Pr-2332/2020. od 22. travnja 2024. koje rješenje je prema dostavnoj naredbi dostavljeno punomoćnicima stranaka, a protiv istog se prema stanju spisa stranke nisu žalile, pa s obzirom da je prijedlogu tužitelja udovoljeno o njegovoj žalbi koju je izjavio podredno nije bilo potrebno odlučivati.
6. Žalba tuženika nije osnovana.
7. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike otpremnine u iznosu od 238.847,58 EUR-a i iznosa od 1.478,84 EUR-a s naslova manje isplaćene plaće za mjesec listopad 2020.
9. Između stranaka nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1. listopada 2009., od 1. veljače 2017. i od 1. studenoga 2019. na radnom mjestu operativnog managera i regionalnog operativnog managera te da je dobio redoviti poslovno uvjetovani otkaz navedenih Ugovora o radu prema Odluci od 28. kolovoza 2020.
10. Prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme zaključen između stranaka dana 1. listopada 2009. bio je zaposlen na radnom mjestu operativnog managera a člankom 11. tog Ugovora kao osnovna plaća bio je ugovoren mjesečni iznos od 37.681,81 kuna bruto, dok je člankom 12. toga Ugovora propisano da se poslodavac obvezuje radniku u slučaju otkaza isplatiti otpremninu u iznosu trogodišnje prosječne mjesečne plaće u roku od mjesec dana od otkaza.
Iz Ugovora o radu zaključenog 1. veljače 2017. proizlazi da je tužitelju člankom 2. bila ugovorena mjesečna plaća u iznosu od 55.544,31 kuna bruto, dok je člankom 8. istoga bilo ugovoreno plaćanje otpremnine u iznosu trogodišnje prosječne mjesečne plaće u roku od mjesec dana od otkaza a prema tom Ugovoru tužitelj je obavljao poslove operativnog managera za Hrvatsku i istočni Mediteran. Prema Ugovoru o radu od 1. studenoga 2019. tužitelj je također bio zaposlen na radnom mjestu regionalnog operativnog managera a člankom 2. istoga bila je ugovorena mjesečna plaća u iznosu od 59.733,56 kuna bruto, dok je člankom 7. bila ugovorena isplata otpremnine prema kojoj se poslodavac obvezuje u slučaju otkaza radniku isplatiti otpremninu u iznosu trogodišnje prosječne mjesečne plaće u roku od mjesec dana od otkaza.
11. Iz Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu od 28. kolovoza 2020. proizlazi da je tužitelju otkazan Ugovor o radu od 1. listopada 2009., od 1. veljače 2017. i od 1. studenoga 2019. i to iz poslovno uvjetovanih razloga odnosno gospodarskih razloga uzrokovanih pandemijom i COVID-19 krizom zbog čega je smanjen opseg posla.
Člankom 3. navedene Odluke utvrđeno je da radnik ima pravo na otpremninu sukladno odredbama iz Ugovora o radu, Zakona o radu i načelu najpovoljnijeg prava za radnika a koja otpremnina da iznosi 219.023,05 kuna bruto.
12. Isplata otpremnine regulirana je odredbom članka 126. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14.) a temeljem članka 9. stavak 3. istoga Zakona ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo.
13. Tužitelju su dakle Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu od 28. kolovoza 2020. otkazana sva tri Ugovora o radu a svaki je sadržavao jednaku odredbu o isplati otpremnine u slučaju otkaza u iznosu trogodišnje prosječne mjesečne plaće a tuženik u postupku nije dokazao da ta odredba o otpremnini ne predstavlja njegovu pravu volju.
14. Protivno žalbenim navodima tuženika sud je doveo u vezu iskaze saslušanih svjedoka GZ i OZŽ.
Svjedok OZ iskazao je naime da je sve navedene Ugovore zaključene između tužitelja i tuženika u razdoblju 2009. do 2019. za poslodavca potpisala OZŽ koja je imala punomoć za potpis istih a ona je sama iskazala da je pripremala i pisala navedene Ugovore te ih sve potpisivala na strani poslodavca ali je iskazala i to da su Ugovori koje je sklopio tužitelj bili traženi na provjeru, pa ih je skenirane i dostavljala a 2015. je provedena i revizija tih Ugovora kada ih je slala u ljudske resurse a OZ da je bio uključen u to. Iskazala je također da nitko od osoba kojima je slala Ugovore tužitelja na provjeru, pa ni RZ koja je provela reviziju nije zahtijevala da u njima nešto promjeni, a posebno ne dio koji se odnosio na isplatu otpremnine.
15. Protivno stoga žalbenim navodima tužitelj je stekao pravo potraživati ugovorenu otpremninu od trenutka prestanka njegovog radnog odnosa kod tuženika temeljem Odluke o redovitom (poslovno uvjetovanom) otkazu Ugovora o radu od 28. kolovoza 2020. koje pravo je propisano odredbom članka 126. stavak 1. Zakona o radu.
16. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je knjigovodstveno financijskim vještačenjem u iznosu od 238.847,58 EUR-a bruto a na temelju dokumentacije u spisu time da je vještak uzeo u obzir i ono što je tužitelju isplaćeno te je tužitelj nakon provedenog vještačenja i postavio konačni tužbeni zahtjev.
17. Tužitelju je dosuđena i isplata s naslova manje isplaćene plaće za listopad 2020. u iznosu od 1.478,94 EUR-a također prema nalazu i mišljenju vještaka.
18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
19. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika valjalo je odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.
Vukovar, 24. rujna 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Željko Marin
