REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-83/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Kalauz, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika ĆČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavenu Karaban, odvjetniku iz Vinkovaca, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 10. prosinca 2024. poslovni broj P-676/2023-26, u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika ĆČ iz [adresa], ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 10. prosinca 2024. poslovni broj P-676/2023-26 i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka stranka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 10. prosinca 2024. poslovni broj P-676/2023-26 presuđeno je:

" I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopljen dana 26.09.2023. između sada pok. KČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja i tuženika ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, a koji Ugovor je potvrđen od strane Javnog bilježnika pod brojem OV-6590/2023.

II. Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog upisa prava vlasništva izvršenog za korist tuženika temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopljen dana 26.09.2023. između sada pok. KČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja i tuženika ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, a koji Ugovor je potvrđen od strane Javnog bilježnika pod brojem OV- 6590/2023 na način da se briše njegovo upisano pravo vlasništva i nalaže uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja.

III. Nalaže se tuženiku ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ŠČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.606,18 eura sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 10. 12. 2024. do isplate, prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno uložio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku, apsolutno bitnih povreda postupka, te zbog pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže Županijskom sudu da usvoji žalbu, ukine presudu i vrati na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

2.1. U žalbi navodi da je onemogućen u raspravljanju pred Sudom i isticanju i iznošenju argumenata. Sud unatoč brojnim dokaznim prijedlozima tuženika, proveo samo dokaz saslušanjem stranaka, a nije proveo dokaz uvidom u pisanu dokumentaciju priloženu u spisu po tuženiku, istu razložno ne cijeni i ne argumentira svoje motrište, zatim po prijedlogu tužitelja nije proveden dokaz saslušanjem niti jednoga svjedoka kojega je tuženik predložio (niti liječnika koji je liječio pok. oca tu- ženika UČ, niti Javnog bilježnika, niti brojnih drugih svjedoka kojima su poznate sve sporne okolnosti oko kojih postoji prijepor između stranaka itd.), iz čega je očito da je povrijeđeno pravo tuženika na pravično suđenje, zajamčeno kako Zakonom o parničnome postupku, tako i Ustavom RH te i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Sud je pogrešno (bez provođenja niti jednog dokaza) zaključio u obrazloženju pobijane Presude da „Ugovoru zaključenom između tuženika i njegovog pok. oca UČ nedostaje element aleatornosti. Sud je očito neosnovano zaključio i to, također bez provođenja niti jednog dokaza, da je osnovna pobuda tuženika i njegovog oca bila „lišiti suprugu nasljedstva“, naprotiv osnovna pobuda stranaka tužbom pobijanog Ugovora bila je osigurati pok. UČ, primjerenu brigu i skrb, koju unatoč zaključenom Ugovoru tužiteljica nije htjela pružati kada je isti obolio, a ranije ta njezina briga i skrb ocu tuženika nije niti trebala, budući je prije toga sada pok. KČ bio zdrav i potpuno sposoban brinuti sam o sebi osnovna pobuda tužbom pobijanog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iz ovoga spisa bila je briga i skrb za primatelja uzdržavanja – pok. UČ, čije je trajanje života u trenutku sklapanja Ugovora bilo neizvjesno, to je moglo biti po prognozi liječnika još i dvije – tri godine, a imajući u vidu da je pok. KČ ranije bolovao od iste bolesti i preživio još 12-tak godina poslije toga, očito je da utuženom Ugovoru nije nedostajao element aleatornosti. Poziva se na praksu Vrhovnog suda Rev-2139/1995-2 od 22. prosinca 1999.

2.2. Sud ne uzima u obzir činjenicu da je tuženik ĆČ sin pok. UČ, koji bi imenovanog uzdržavao i brinuo za njega doslovno koliko god treba, 2-3 mjeseca ili 2-3 godine pa i 30 godina ukoliko bi to bilo potrebno, a osim toga budući je isti sin jedinac pok. UČ, a pok. KČ je za života podnio i tužbu radi razvoda braka sa tužiteljicom ŠČ. U konkretnom slučaju nemoralno postupala isključivo i samo tužiteljica, koja je dok je pok. otac tuženika KČ od sklapanja braka pa na dalje od prvog izlječenja bio zdrav, uživala blagodati njegova obiteljskog doma u [adresa], njegove ušteđevine i njegovih primanja, a kada je konačno trebala početi pružati ugovorenu brigu i skrb – početi pružati podavanja svome mužu – pok. ocu tuženika UČ, kada se isti tijekom 2022. g. razbolio, nije to htjela činiti već ga je bolesnog napustila i otišla kod kćerke u Austriju.

2.3. Očita je neistinita i nedokazana tvrdnja tužiteljice da je raspolagala ili raspolaže sa „znatnim sredstvima“, kako je to neistinito navela u tužbi (nema novčanih sredstava niti za plaćanje sudske pristojbe, pa kako je onda mogla ona uzdržavati UČ. Priloženu dokumentaciju u spisu sud nije prihvatio.

2.4. Pok. otac tuženika KČ jeste se tijekom 2022. g. razbolio od tumora želuca, ali je praktično sve do posljednjeg dana bio koliko – toliko fizički sposoban ali ujedno i u cijelosti psihički zdrav. Nije bio niti nervozan niti agresivan prema tužiteljici, neistina je da je istu izbacio iz spavaće sobe ili u bilo kojem pogledu utjecao na istu svojim ponašanje da se ista iseli iz kuće u [adresa]. Naprotiv, kada se fizičko stanje zdravlja pok. oca tuženika UČ počelo pogoršavati, tužiteljica unatoč zaključenom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju nije istome ništa pomagala, prestala je kuhati, prati, peglati, spremati njegovu sobu itd., već je to činila njegova rodbina, a tužiteljica je čak pričala da joj se pok. otac tuženika gadi, da ona neće prati njegovu usr… gaće, strini tuženika EČ sa kojom je kontaktirala čak je jednom prilikom rekla da jedva čeka da otac tuženika što prije crkne i druge ružne riječi. Naposlijetku se tužiteljica oko 10-tog rujna 2023. g. (kada je tuženikov otac bio u bolnici, pa je dakle nije mogao on istjerati iz kuće) umjesto da brine o istome, da mu ide u posjete u bolnicu, donosi od kuće kuhane zdrave obroke, lijekove itd., ako ništa drugo da ga posjeti i kaže mu koju lijepu riječ) definitivno pokupila sa svojim stvarima i otišla u Austriju kod svoje kćerke iz ranijeg braka (odlazila je i ranije na duža razdoblja od 15-20 dana).

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica navodi da je ista u cijelosti neosnovana. Za tuženika u trenutku sklapanja spornog ugovora nije bilo neizvjesno koliko će dugo on morati izvršavati ugovorom preuzete obveze, znao je da će to trajati kratko vrijeme, zbog čega tuženik nije bio savjestan i pošten kada je potpisivanjem ugovora potvrdio da je prihvatio ponudu svoga oca da ga dosmrtno uzdržava, jer je znao da će otac preminuti od terminalne bolesti – tumora želuca, u kratkom vremenu od potpisivanja ugovora. Također, iz iskaza samog tuženika proizlazi da je osnovna pobuda pok. KČ za zaključenje predmetnog ugovora bila lišiti suprugu nasljedstva. Unatoč tome što je tuženik znao da je njegov otac imao s tužiteljicom zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju i da je osnovna pobuda lišiti istu nasljedstva, a ne dosmrtno uzdržavanje sada pok. oca, pristao je zaključiti takav ugovor. Radi se dakle o nedopuštenoj pobudi za koju su znale obje ugovorne stranke spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, što ga čini ugovorom protivnom moralu, a time i ništetnim u smislu odredbe čl.322 ZOO-a. Predlaže odbijanje žalbe i traži troškove odgovora na žalbu

4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a je utvrdio da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, te da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati (čl.354.st.2.točka 11. ZPP-a). Osim toga, činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

5. Nesporno je da je tuženik temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između UČ kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja 26. 9. 2023. stekao predmetne nekretnine. Također je nesporno da su tužiteljica i KČ sklopili brak 11. 11. 2010. kao i da su zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju 08. 2. 2011. Među strankama je sporno jesu li se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti za utvrđenje da bi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bio ništetan.

5.1. U postupku je utvrđeno:

- da je uvidom u pobijani Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju utvrđeno da je isti sklopljen dana 26. rujna 2023. da su ugovorne stranke bile s jedne strane sada već pokojni KČ kao primatelj uzdržavanja a s druge strane ĆČ, njegov sin, kao davatelj uzdržavanja.

- da je pokojni KČ ugovorom tuženiku ostavio nekretnine koje se nalaze u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je tuženik preuzeo na sebe istoga do smrti uzdržavati na način da ga odvozi na liječničke preglede i terapije, nabavlja i osigurava potrebne lijekove, brine za njegovu medicinsku skrb, da mu osigura prehranu, da se brine za njegovu čistoću i higijenu, čistoću prostora u kojem boravi te grijanje, da mu osigura čistu i urednu odjeću, obuću i sve drugo što mu je potrebno, te da ga poslije njegove smrti sahrani o svojem trošku a, prema mjesnim odnosno vjerskim običajima;

- da je Ugovor sklopljen 26. rujna 2023., a pokojni KČ preminuo je 3. listopada 2023.;

- da sud ocjenjujući iskaze stranka zaključuje kako su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke iz čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH br. 35/05 dalje ZOO-a), da se radilo o nedopuštenoj pobudi, koja je upravo bitno utjecala na odluku ugovornih stranaka na sklapanje spornog ugovora. Naime, tuženik je dana 26. rujna 2023. kada je potpisao sporni ugovor znao da njegov otac, koji je već tada bio obolio od tumora, neće preživjeti duže od par mjeseci jer mu je to rekao i liječnik u Županijskoj općoj bolnici u Vinkovcim, a KČ je preminuo **.**.2023., niti 8 dana od kada je tuženik potpisao predmetni ugovor;

- da je za tuženika u trenutku sklapanja spornog ugovora nije bilo neizvjesno koliko će dugo on morati izvršavati ugovorom preuzete obveze iz čl. 4., znao je da će to trajati kratko vrijeme, zbog čega tuženik nije bio savjestan i pošten kada je potpisivanjem ugovora i čl. 2. potvrdio da je prihvatio ponudu svoga oca da ga dosmrtno uzdržava, jer je znao da će otac preminuti od terminalne bolesti u kratkom vremenu od potpisivanja ugovora;

- da iz iskaza samog tuženika proistječe da je osnovna pobuda pok. KČ za zaključenje predmetnog ugovora bila lišiti suprugu nasljedstva;

- da je unatoč tome što je tuženik znao da je pok. otac imao s tuženom zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju i da je osnovna pobuda lišiti istu nasljedstva, a ne dosmrtno uzdržavanje sada pok. oca, pristao je zaključiti takav ugovor.

5.2. Sud smatra da se radi o nedopuštenoj pobudi za koju su znale obje ugovorne stranke spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, što ga čini ugovorom protivnom moralu, a time i ništetnim u smislu odredbe čl.322.ZOO. Jasno je da je tuženi znao u vrijeme sklapanja spornog ugovora sa svojim ocem, da će on ubrzo umrijeti, jer mu je to rekao i očev liječnik. Tuženik je dakle postupao nemoralno i protivno načelu savjesnosti i poštenja i načelu jednake vrijednosti uzajamnih činidaba (davanja) sklapajući sa UČ ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

6. U pravu je tuženik kada u žalbi navodi da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno jer je sud odbio sve dokazne prijedloge tuženika i da činjenica smrti njegovog oca kratko vrijeme nakon zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ne može imati odlučnog značaja za presuđenje ovog spora, s obzirom na obilježja aleatornosti koja takvi ugovori sadrže.

6.1. U obrazloženju sud navodi da tuženik iskazuje da mu je doktor rekao da tuženi neće preživjeti duže od par mjeseci. To je samo dio iskaza tuženika („on mi je rekao da samo Š zna i da može živjeti 2 do 3 mjeseca ili 2 do 3 godine…“) a sud nije saslušao liječnika kako bi sa sigurnošću utvrdio da li je pokojni bio u terminalnoj fazi bolesti.

7. Zbog svega navedenog, kako presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, te činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno sud je odlučio kao u izreci primjenom odredbe članka 369. stavka 1. i 370. Zakona o parničnom postupku.

8. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, potpuno utvrditi sporne činjenice na način da će provesti sve dokazne prijedloge te utvrditi kakvo je bilo zdravstveno stanje pokojnog u trenutku zaključenja spornog ugovora, kakve su bile prognoze za istog, kakvi su bili odnosi između tuženika i pokojnog te između tužiteljice i pokojnog, da li se tuženi brinuo za pokojnog, okolnosti u kojima je zaključen ugovor… Nakon toga, sud će pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i o cjelokupnim troškovima postupka.

9. Novu zakonitu odluku prvostupanjski sud će obrazložiti sukladno članku 338. stavku 4. Zakona o parničnom postupku, a tom će odlukom odlučiti i o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Požegi, 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević