Baza je ažurirana 08.07.2026. zaključno sa NN 53/26  EU 2024/2679

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – istok, Turinina 3

Posl.br. P Ob-250/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Jošku Meštrovu-Urodi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. mlt. IZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. mlt. ŠZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], obojice iz [adresa], zastupani po majci i zakonskoj zastupnici BZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], III. BZU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a ona zastupana po punomoćnici Jadranki Miladin-Slaviček, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženog IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanoga po punomoćnici Željki Filipčić, odvjetnici u Zagrebu, radi povećanja uzdržavanja, nakon nejavne glavne rasprave, zaključene dana 10. srpnja 2025. u prisutnosti z.z. tužitelja BZU s punomoćnicom, te tuženog s punomoćnicom, dana 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženom IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], da, doprinosi po osnovi povećanog uzdržavanja mlt. ŠZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], i to mjesečnim iznosom od

- 385,00 eura (tristoosamdesetpeteura), za razdoblje od 29. kolovoza 2023.

- 203,15 eura (dvjestotrieuraipetnaestcenti), za razdoblje od 1. ožujka 2024. pa na dalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti

do svakog 10-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dužan na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja platiti zakonsku zateznu kamatu od njegova dospijeća do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st 2. ZOO-a, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na tekući račun majke BZU, OIB [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Zagrebačke banke d.d. broj [broj bankovnog računa].

II. Nalaže se tuženom IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], doprinosi po osnovi povećanog uzdržavanja mlt. IZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], i to mjesečnim iznosom od

- 385,00 eura (tristoosamdesetpeteura), za razdoblje od 29. kolovoza 2023.

- 203,15 eura (dvjestotrieuraipetnaestcenti), za razdoblje od 1. ožujka 2024. pa na dalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti

do svakog 10-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dužan na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja platiti zakonsku zateznu kamatu od njegova dospijeća do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st 2. ZOO-a, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na tekući račun majke BZU, OIB [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Zagrebačke banke d.d. broj [broj bankovnog računa].

III. Odbija se zahtjev za povećanje uzdržavanja mlt. tužitelja IZU i ŠZU u preostalom dijelu zahtjeva povrh dosuđenih iznosa uzdržavanja u točci I. i II. izreke presude, a do pune visine zahtjeva od po 385,00 eura mjesečno za svakog mlt. tužitelja.

IV. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da isplati III-tužiteljici BZU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime povećanih potreba za uzdržavanje mlt. IZU u periodu od 27.09.2022. do 30. lipnja 2023. iznos od 2.950,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

V. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji po majci i zakonskoj zastupnici BZU (dalje: z.z.) u ovoj pravnoj stvari tužbom od 29. kolovoza 2023. potražuju povećanje uzdržavanja iz postojeće sudske odluke, Presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-198/2018-4 od 30. listopada 2018. Postojećom odlukom utvrđena je visina obveze uzdržavanja za svakog od mlt. tužitelja u iznosima od po 1.250,00 kn. Nakon donošenja navedene odluke da su se promijenile okolnosti na temelju kojih je ista donesena, budući da su se potrebe djece povećale, te su se povećale mogućnosti roditelja koji je obveznik plaćanja uzdržavanja. Podneskom od 16. siječnja 2025. zaključno potražuju povećanje uzdržavanja u iznosima od po 385,00 eura za svakog mlt. tužitelja, počevši od dana podnošenja ove tužbe i nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama propisanima čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

1.1. Nadalje, u tužbi se navodi da je mlt. tužitelj IZU je imao prijelom bedrene kosti dana 27. rujna 2022. početkom nove školske godine. Isti dan primljen je na hitnu operaciju pod općom anestezijom u DB Klaićeva radi repozicije frakture te mu je stavljen konvencionalni gips. Zbog sekundarnog pomaka dana 3. listopada 2022. mu je novim kirurškim zahvatom ugrađen intramedularni osteosintetski implantat. Nakon hospitalizacije u razdoblju od 27. rujna 2022. do 11. listopada 2022. (14 dana) pušten je na kućnu njegu slijedeća tri tjedna, dok se čekalo da bude zaprimljen u Specijalnu Bolnicu Krapinske Toplice na stacionarno liječenje. Troškovi koje je majka imala u toj fazi liječenja su slijedeći:

- troškovi nabavke polovnog mobitela Samsung Galaxy A7 cca 100,00 EUR,

- trošak bonova (oko 25,00 EUR-A) kako bi imao mogućnost vanjske komunikacije sa članovima obitelji i prijateljima

- servis mobitela i memo card – 17,25 EUR.

- u listopadu 2022 ugovorena je mjesečna pretplata za ŠZU i to tarifa „Dobra“ u iznosu od 17.52 EUR-A/mjesečno.

Troškovi nabave dijela sanitetske opreme potrebne za kućnu njegu mlt. IZU iznose:

- Jastuk i madrac – 32,05 eur

- Poslužavnik za krevet -22,16 EUR

- Lopata za bolesnike s ručkom, trljačice - 16,19 EUR

- Set posteljine za djecu - 29,08 EUR

- Sjedalica za kadu - 26,53 EUR

- Dječji kučni ogrtač - 8,63 EUR

- Kapa, kupači kostimi za hidroterapiju, torba, šlape za bazen – 50,00 EUR

- lijekovi i suplementi za imunitet i jačanje zacjeljivanja - 43,54 EUR

- Medicinska guska, oblozi -16,19 EUR

- podloge za kupanje u krevetu – 11,61 EUR

- stolić za držanje laptopa – 22,63 EUR

- bolnički pladanj za ručavanje – 22,16 EUR

Nakon tri tjedna kućne njege IZU je primljen na stacionarnu fizikalnu terapiju u SB Krapinske Toplice dana 2.11.2022., a majka je cijelo vrijeme boravila uz dijete zbog njegove dobi i težine ozljede osim u periodu od 14.11. do 19.11.2022. kada je u RH bio otac i boravio je u stacionaru sa mlt. IZU. Cijena bolničkog pansiona za majku u razdoblju od 2.11.2022. do 14.11.2022. godine iznosila je 2.640,00 kn/ 350,39 EUR, a u razdoblju od 19.11.2022. do 2.12.2022. godine iznosila je 2.860,00 kn/379,59 EUR. Dana 2.12.2022. mlt. IZU je otpušten iz stacionara te je dogovoreno da preostali dio oporavka IZU nastavi kao ambulantno liječenje na način da ga majka svakodnevno prevozi do ustanove u Krapinskim Toplicama i nazad u Zagreb. To da se odvijalo od 5.12.2022. do03.02.2023 u prijepodnevnim satima tako da je majka dijete prevozila svojim automobilom krećući iz Zagreba oko pola 9, te bi nakon provođenja terapije do podneva uslijedio prijevoz kući. Troškovi goriva svakodnevnog prijevoza na relaciji Zagreb – Krapinske Toplice – Zagreb (110 km dnevno), budući automobil troši oko 7,5 l/100 km, a cijena goriva po litri je bila oko 2 EUR tako da za 50 dana trošak goriva iznosi 750,00 EUR. Trošak cestarine 1,60 eura x 2 = 3,20 eura na dan, što za 50 dana prijevoza na terapiju ukupno iznosi 160 EUR-a. Za vrijeme ambulantnog liječenja rješenjem Ministarstva obrazovanja IZU je imao organiziranu nastavu kod kuće. Svakodnevno je dolazila odabrana učiteljica razredne nastave od 14.30 do 17.30 (3 sata dnevno). Ostatak gradiva je savladavao uz majku koja je cijelo vrijeme bila na bolovanju zbog njege djeteta. Mlt. IZU je u to vrijeme (12., 1. i 2. mjesec) koristio štake te mu je majka trebala kupiti novu sigurnu obuću – gležnjače i protu sklizne zimske cipele za hodanje po snijegu i mokrom vremenu, te sportske tenisice za rehabilitaciju za što je potrošeno - 140 EUR. Za održavanje nastave kod kuće, bilo je potrebno nabaviti printer - HP 2720 E koji je koštao 65,00 EURA i tintu za ispis nastavnih materijala i rad od kuće (2 x po 12 EURA = 24 eur). Prva kontrola kirurga u Zagrebu bila je 20.12.2022. u DB Klaićeva, nakon koje je mlt. IZU nastavio kontinuirano provoditi ambulantnu rehabilitaciju u Krapinskom Toplicama na koju ga je početkom siječnja od ponedjeljka do petka odvozila majka. Nakon 2. kontrole kirurga u Klaićevoj bolnici dana 21. veljače 2023. odlučeno je da IZU može krenuti s redovnim pohađanjem nastave, uz određena ograničenja, tako se majka vratila na posao 22.02.2023. na puno radno vrijeme do 16.00 sati, a za IZU je osigurala pratnju iz škole do doma oko 12,00 h jer još uvijek nije bilo preporučljivo zbog bolova u koljenu da dijete duže vrijeme hoda ili sjedi, pa nije mogao pohađati produženi školski boravak već samo redovnu nastavu, zbog čega mu je majka osigurala pratnju odrasle osobe gospođe I i prijevoz „ Šom“ od škole do kuće zbog loših vremenskih uvjeta, a troškovi prijevoza u razdoblju od 22.02. 2023. do 05.04.2023. (datum početka proljetnih školskih praznika) su iznosili u prosjeku 3,20 EUR za 30 školskih dana ukupno oko 96,00 EUR. Po preporuci fizijatra majka je osigurala mlt. IZU trening plivanja u Bazenu Utrina nedjeljom radi nastavka hidroterapije u plivačkom klubu „Dupin“ od ožujka do lipnja 2023. godine - dakle 4 mjeseca x 29,20 EUR/mjesečno, što je ukupno iznosilo 116,80 eur. Nakon treće kontrole kirurga krajem travnja 2023 godine odlučeno je da se pristupi ekstrakciji intramedularne ugrađene osteosinteze. Datum operacije je dogovoren za 17.05.2023. a dan prije anesteziološka obrada u KDB Klaićeva. Nakon kirurškog zahvata u općoj anesteziji IZU je otpušten istog dana na kućnu njegu, pa je majka ponovno bila na bolovanju radi njege djeteta od 16.05.2023. do 31.05. 2023. kada su IZU izvađeni kirurški šavovi te se dijete vraća manje više svojim redovnim školskim i ostalim aktivnostima do iduće kontrole koja je predviđena za 2 mjeseca. Ukupni troškovi koje je majka imala zbog povećanih potreba zbog ozljede mlt. IZU u razdoblju od 27.09.2022. do sredine lipnja 2023. da iznose 2.950,00 EUR (izvorno utuženi iznos od 5.000,00 eura smanjen za iznos od 1.300,00 + 750,00 eura na ročištu glavne rasprave od 13. siječnja 2025.).

2. Tuženi je u odgovoru na tužbu i čitavim tijekom postupka osporio da bi zz tužitelja dokazala povećane potrebe za uzdržavanje mlt. tužitelja, te predložio odbiti u cijelosti dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povećano uzdržavanje od dana podnošenja tužbe pa na dalje. Ujedno, ističe da je o uzdržavanju tužitelja, nakon provođenja opsežnog postupka dokazivanja, odlučeno u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj P Ob-115/2020, pravomoćnom i ovršnom odukom Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-817/2023 od 13. rujna 2022., a kojom presudom je odbijen zahtjev za povećanje uzdržavanja. Što se tiče dijela zahtjeva koji se odnosi na naknadu troškova liječenja i rehabilitacije mlt. IZU, tuženi se nije izričito očitovao do poodmaklog stadija prvostupanjskog postupka kada se tom zahtjevu usprotivio u cijelosti, sa argumentacijom da je zz tužitelja u čitavom razdoblju koje je prethodilo ovoj tužbi, osim uzdržavanja po postojećoj presudi (u protuvrijednosti iznosa od po 165,90 eura za svako dijete), zz tužitelja ostvarivala i tzv. child benefit iz Republike Irske gdje je tuženi tada živio i radio u mjesečnom iznosima od 140,00 eura, te da je sa tako ostvarenim iznosima mogla prištedjeti dovoljno sredstava da uz redovite mjesečno troškove uzdržavanja, može podmiriti i izvanredne troškove koji su nastali povodom ozljede, liječenja i rehabilitacije mlt. tužitelja. Uz navedeno, tuženi je prigovorio i pojedinim stavkama tog zahtjeva kao prekomjernima (poput npr. izdataka za proslave rođendana), sa obrazloženjem da su se navedeni izdaci mogli pokriti sa značajno manjim novčanim iznosima, npr. kupnjom zimske obuće na akciji itd.

2.1. Valja ukazati i na okolnost da se osobito kroz iskaz stranaka iskristaliziralo nespornim da je nakon prethodnih parničnih postupaka tuženi inzistirao isključivo na međusobnoj email korespodenciji sa z.z. tužitelja, da je u pogledu troškova koji su premašivali, uobičajene, prosječne potrebe djece "tražio račun", te da je z.z. tužitelja u svom stranačkom iskazu dana 13. siječnja 2025. izjavila da nije po okončanju rehabilitacije djeteta tražila od tuženog da joj refundira učinjene troškove, a potom u istom iskazu da se ne može precizno sjetiti je li mu uputila pisani zahtjev za refundaciju troškova.

3. Nakon što je z.z. tužitelja na ročištu glavne rasprave od 13. siječnja 2025. povukla dio zahtjeva u svezi liječenja i rehabilitacije mlt. DZU u ukupnom iznosu od 2.050 eura (1.300 + 750), tuženi je po punomoćnici izjavio da se ne protivi navedenom povlačenju ali da potražuje naknadu troška u razmjernom dijelu jednokratne nagrade, neovisno o uspjehu u sporu, a s obzirom na uloženo vrijeme, količinu podnesaka koji su podneseni radi dokazivanja osnovanosti/neosnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva, čemu se pun. tužitelja usprotivila sa obrazloženjem da navedeni dio zahtjeva nije doveo do značajnijeg posebnog raspravljanja, kako u podnescima tako i na ročištima.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u materijalne dokaze u prilog učinjenih (povećanih) troškova uzdržavanja mlt. tužitelja, troškova liječenja i rehabilitacije mlt. IZU, podatke o primanjima tuženog, te saslušanjem stranaka. Ujedno, sud je priklopio i izvršio uvid u ovosudni predmet P Ob-198/18, a putem e-spis aplikacije se upoznao sa sadržajem prethodnog predmeta istih stranaka pod poslovnim brojem P Ob- 115/2020.

5. Tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na povećanje uzdržavanja (za razdoblje od podnošenja tužbe 29. kolovoza 2023.) djelomično je osnovan, dok je sud u cijelosti našao neosnovanim zahtjev za isplatu troškova uzdržavanja mlt. IZU za razdoblje koje prethodi podnošenju tužbe.

6. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20. i 156/23; dalje: ObZ) propisano je da osoba koja prima uzdržavanje može tražiti da sud povisi iznos uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Odredbom čl. 432. ObZ-a propisano je da u presudi kojom se povećava iznos uzdržavanja sud će utvrditi povećani iznos uzdržavanja i odrediti dan od kojega ga treba plaćati (st. 1), a pravo na plaćanje pojedinih obroka uzdržavanja stečeno prije vremena na koje se odnosi odluka o povećanju uzdržavanja ostvarivat će se na temelju ovršne isprave kojom je utvrđeno (st. 2).

7. Nije sporno između stranaka da je postojeća obveza tuženog na uzdržavanje mlt. tužitelja određena ovosudnom presudom poslovni broj: P Ob- 198/18-4 od 30. listopada 2018., u iznosima od po 1.250,00 kuna/165,90 eura[1] .

8. Nije sporno između stranaka da tako određenu obvezu uzdržavanja tuženi kontinuirano i redovito ispunjava.

9. Što se tiče navoda o ostvarenim primicima (tzv. child benefit), valja istaknuti da sukladno mišljenju Ustavnog suda RH, dječji dodatak/doplatak, odnosno općenito primici kojima se uz uzdržavanje roditelja kao primarnog obveznika od strane države potpomaže uzdržavanje mlt. djece, ne uračunavaju u uzdržavanje, odnosno istima se ne umanjuje obveza uzdržavanja primarnog obveznika (roditelja s kojim djeca ne stanuju).

10. Valja naglasiti da postojećoj odluci o uzdržavanju nije prethodilo utvrđivanje Zakonom propisanih pretpostavki za utvrđivanje obveze uzdržavanja (nisu utvrđivanje potrebe djece, nisu pribavljeni podaci o primanjima kao ni ukupnim imovnim mogućnostima tuženog) sukladno čl. 311., 313. i 317. ObZ-a, budući da je na prvom ročištu koje je održano u citiranom predmetu došlo do postizanja sporazuma stranaka (punomoćnica koje i u ovom postupku zastupaju stranke) o visini uzdržavanja od po 1.250,00 kuna po svakom mlt. djetetu.

11. Budući da u predmetu u kojem je donesena postojeća odluka o uzdržavanju nisu utvrđene okolnosti koje su dovele do takvog sporazuma, sud u ovom postupku nije u mogućnosti doslovno postupiti sukladno čl. 285. ObZ-a, i usporediti tadašnje okolnosti, sa okolnostima u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu. Na dan 30. listopada 2018. mlt. tužitelj AZU imao je 6. godina i 8 mjeseci, dok je mlt. tužitelj IZU nešto više od 4 i pol godine, dakle, obojica u uzrastu od 0-6 godina za koje je Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koja je bila na snazi u vrijeme donošenja postojeće presude (Narodne novine 30/2018) propisan iznos od 1.017,00 kn, dok je Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine 30/2018) iznos najbliži onom koji je dogovoren se odnosio na prosječne potrebe djeteta u dobi od 0-6 godina i platnom razredu prihoda obveznika uzdržavanja od 5.501-6500 kuna (1.190 kn) odnosno 6.501-7500 kuna (1.310 kn).

12. Točno je da je u razdoblju od donošenja postojeće odluke o uzdržavanju između stranaka proveden i novi postupak radi povećanja uzdržavanja pod poslovnim brojem P Ob-115/20 u kojem je dana 27. svibnja 2022. donesena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev mlt. tužitelja na povećanja uzdržavanja (na iznose od po 2.500 kn), a koja je stekla pravomoćnosti 13. rujna 2022.; presuda Županjskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ob-817/2022-3 od 13. rujna 2022. (kojom je odbijena žalba mlt. tužitelja) dostavljena je punomoćnici tužitelja dana 22. studenog 2022. Iako je neupitno da je sud u navedenom postupku utvrđivao relevantne okolnosti, iste su se odnosile isključivo na razdoblje do zaključenja glavne rasprave 12. travnja 2022. S obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 29. kolovoza 2023., okolnosti koje su od značaja za prosudbu okolnosti o kojima ovisi povećanje uzdržavanja ne odnose se na razdoblje koje prethodi tužbi, pa stoga nisu ni obuhvaćeni obvezujućim efektom citirane pravomoćne presude.

13. Prilikom ocjene osnovanosti zahtjeva za povećanje uzdržavanja, a budući da se sud nije mogao referirati na konkretne okolnosti koje su u predmetu P Ob-198/18 dovele do donošenja postojeće obveze uzdržavanja, ocjenjeno je svrsishodnim da se na odgovarajući način primjenjuju odredbe koje se odnose na utvrđivanje obveze uzdržavanja sukladno ukupnim materijalnim potrebama djeteta prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (čl. 311) imajući u vidu prihode i imovno stanje, druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (čl. 313. ObZ-a), što se sve na kraju objedinjuje u odredbi čl. 317. ObZ-a. Naime, prema tabelarnim prikazima i dostavljenim računima, a na kojima su mlt. tužitelji zastupani po z.z. prikazivali povećane potrebe uzdržavanja, stječe se dojam da se radi o izdacima koji prelaze prosječne potrebe djece u RH. Ne bi trebalo biti sporno da je z.z. tužitelja snosila navedene troškove u autentičnoj želju da (zajedničkoj) djeci priušti najbolje moguće uvjete odrastanja, ali sukladno vlastitim platnim sposobnostima i životnom standardu. Navedeno se ne može tek preslikati na drugog roditelja koji je obveznik uzdržavanja, nego izričito sukladno njegovom životnom standardu kako izričito propisuje čl. 311. ObZ-a.

14. Sud je tijekom postupka utvrdio prihode tuženog uvidom u pisanu ispravu poslodavca (str. 256-266) iz koje je utvrđeno da je u razdoblju nakon podnošenja tužbe, dakle od 1. kolovoza 2023. pa do 31. prosinca 2023. ostvario mjesečna neto primanja u Republici Irskoj od 2.547,60 eura; iz iste potvrde za mjesec siječanj 2024. tuženi je ostvario neto prihod od 2.180,20 eura. Iz iskaza tužnog s ročišta glavne rasprave od 20. siječnja 2025. proizlazi da tuženi nije ostvarivao druge prihode. Smještaj da je plaćao 500 eura mjesečno, a režije (kuće u kojoj je živio sa još dvoje ljudi) da je podmirivao razmjerno u iznosu od 70-80 eura mjesečno, ovisno o potrošnji struje. Na grijanje na lož ulje da se godišnje trošilo oko 650 eura (2.000 litara lož ulja). Od imovine naslijedio je trećinu kuću u ostavinskom postupku iza majčine smrti, a u kući (koja nije etažirana) da žive još i nećakinja i njena kćer. Neke prostorije da koriste zajednički, poput kuhinje, ostave i kupaone, a sobe i kupaonice da koriste zasebno.

14.1. Iz iskaza tuženog nadalje proizlazi da je 26. veljače 2024. dobio otkaz, te da do 30. travnja 2024. nije imao primanja. Od 1. svibnja 2024. pa do 20. prosinca 2024. da je primao naknadu od 232,00 eura tjedno dok je u Irskoj, što znači da se naknada podiže svake srijede u poštanskom uredu i ako ne dođe po to, za taj tjedan neće primiti naknadu. Po otkazu da je dobio i otpremninu u iznosu od 12.000 eura, od čega si je kupio automobil za 8.400 eura, na računu u Zagrebačkoj banci da ima 100,00 eura na računu, a na računu u Irskoj nekih 1.400 eura. Izjavio je da je njegova radna sposobnost neupitna. Po otkazu da je tražio posao, pa kako nije pronašao posao u Irskoj da si je kupio osobno vozilo jer se namjeravao baviti vožnjom taksija. Na zaključnom ročištu glavne rasprave 10. srpnja 2025. izjavio je da se od ožujka 2025. započeo baviti sa obavljanjem djelatnosti taksi prijevoza, da je prosječna neto zarada mjesečno između 1.000 i 1200 eura, da "agregatoru" preko kojeg obavlja djelatnost plaća 10%, te da tjedni trošak benzina iznosi 60 eura. Vožnju preko Bolta da obavlja u doba dana kada je najisplativije, tj. od 7 pa do 10 te od 13 do 17 sati, ovisno i o tome jesu li djeca s njim. Vikendom da u pravilu ne vozi, iako se može zaraditi više, jer da je iz razgovora s kolegama došao do saznanja da se taksi prijevozom tada služe mladi koji su pod utjecajem alkohola, da mu "jednostavno ne treba" to da mu povraćaju po automobilu, jer bi on snosio trošak čišćenja. Uskoro da će navršiti 58 godina, a da ima između 35 i 40 godina staža, jer da je počeo raditi sa 18 godina. Vožnja taksija da je psihofizički zahtjevan posao, da vodi računa o tome da je odmoran, da je automobil sve što ima i da ga ne želi oštetiti; čim osjeti da je umoran da prestaje s vožnjom.

15. Mlt. AZU (rođen **.**.2012.) u vrijeme podnošenja tužbe 29. kolovoza 2023. imao je navršenih 11 godina, a mlt. IZU (rođen **.**.2014.) imao je navršenih 9 godina. Dakle, oba mlt. tužitelja u vrijeme podnošenja tužbe u uzrastu su od 7-12 godina, time da je AZU dana 4. veljače 2025. navršio 13 godina i prešao u viši dobni razred od 13 do 18 godina.

16. Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine 48/23.) koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, za razred primitaka roditelja obveznika uzdržavanja od 2.389 do 2.554 eura (neto primanja tuženog s bonusom 2.547,60 eura) propisan je mjesečni iznos uzdržavanja djece u dobi od 7 do 12 godina od 478,00 eura.

16.1. Nadalje, za mjesec siječanj, i ostvarena primanja u visini neto plaće bez bonusa (2.180,20 eura), odgovara razred primitaka roditelja obveznika uzdržavanja od 2.124-2.389 eura i iznos uzdržavanja za djecu u dobi od 7 do 12 godina od 425 eura; po istoj Odluci, za razdoblje mjeseca veljače za koje je tuženi i po vlastitom priznanju ostvario puni iznos plaće s bonusom valja ponovno primijeniti mjesečni iznos uzdržavanja kao pod točkom 16. obrazloženja presude.

16.2. Nakon navedenog kronološki slijedi razdoblje od defacto 1. ožujka 2024. do 30. travnja 2024. kada je tuženi bez redovitih primanja. U navedenom razdoblju u primjeni je Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koja je bila na snazi u vrijeme donošenja postojeće presude (Narodne novine 48/23 – do 26. travnja 2024.) kojom je za djecu u dobi od 7 do 12 godina pripisan minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta 203,15 eura.

16.3. U razdoblju od 1. svibnja 2024. (koje se u svega nekoliko dana podudara i sa stupanjem na snagu nove Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine 49/24 – u primjeni od 27. travnja 2024.) pa do konca prosinca 2024. tuženi je ostvarivao naknadu za vrijeme nezaposlenosti u Republici Irskoj od 232,00 eura tjedno, odnosno mjesečno 928,00 eura. Po citiranoj Odluci razredu primitaka roditelja obveznika uzdržavanja do 1.148 eura odgovara iznos uzdržavanja prema prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u dobi od 7 do 12 godina u iznosu od 229,60 eura. Valja napomenuti da je sukladno iskazu tuženog za prosinac 2024. ostvario i manju naknadu po osnovi nezaposlenosti, jer na dan 25. prosinca 2024. pada četvrta srijeda u mjesecu, kada tuženi više nije bio u Republici Irskoj kako bi i fizički podigao zadnji iznos od 232,00 eura.

16.4. U razdoblju nakon povratka od 1. siječnja 2025. do konca veljače 2025. po vlastitom iskazu bio je bez primanja (prije početka obavljanja djelatnosti taksi prijevoza). Prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koja je bila na snazi u tom razdoblju (Narodne novine 49/24), minimalni propisani iznos za uzdržavanje djece u dobi od 7 do 12 godina iznosi 229,60 eura (kao i u prethodnom razdoblju od 1. svibnja do 31. prosinca 2024); s danom 4. veljače 2025. i navršenih 13 godina života mlt. ŠZU na istog se primjenjuje propisani minimalni novčani iznos uzdržavanja za dijete u dobi od 13 do 18 godina od 252,56 eura.

16.5. Od 1. ožujka 2025. tuženi se po vlastitom iskazu započeo baviti taksi prijevozom (preko "Bolt" pružatelja usluge), sa prosječnim mjesečnim neto primanjima od 1.100 eura ("1000 do 1200"), od čega mu " Š" uzme 10 %, što znači da se prosječno tuženom na ruke isplaćuje cca 1000 eura mjesečno. Od toga po iskazu sam podmiruje trošak goriva od 60 eura tjedno, dakle 240 eura mjesečno, što kad se oduzme od prosječne neto zarade od 1000 eura, tuženom preostaje 760,00 eura. Valja naglasiti da se po Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine 49/24 i 75/25 – stupila na snagu

- 1 0 -

3. svibnja 2025.) navedeni iznos podudara sa minimalnim razredom primitaka roditelja obveznika uzdržavanja do 1.148 eura/ do 1.318 eura, a za koji razred primitaka se mjesečni iznosi uzdržavanja po prosječnim potrebama djeteta posve podudaraju sa propisanim minimalnim novčanim iznosima prema Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koje su na snazi u tom razdoblju (Narodne novine 49/24, 75/25) i to od 252,56 eura/290,00 eura za dijete u dobi od 13 do 18 godina, te u iznosima od 229,60 eura/264,00 eura za dijete u dobi od 7 do 12 godina.

17. S obzirom na sve naprijed izloženo, sud je ocijenio da je u razdoblju u kojem je tuženi za vrijeme rada u Republici Irskoj ostvarivao primanja u iznosu od cca 2.500 eura, primjereno utvrditi povećanu obvezu uzdržavanja djece, kako samim kronološkim protekom vremena u razdoblju od zaključenja glavne rasprave i donošenja odluke kojom je definirana postojeća obveza uzdržavanja (cca šest i pol godina) i ranije izloženim uvećanim propisanim iznosima uzdržavanja sukladno po Odlukama o prosječnim potrebama za uzdržavanje djeteta, tako i činjenicom da je tuženi u tom razdoblju (od utuženja do konca 2024.) ostvarivao primanja koja su značajni viša od minimalnog razreda primitaka obveznika uzdržavanja.

18. Budući da se po čl. 311., 313., i 317. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta utvrđuju sukladno životnom standardu, tj. ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja na stjecanje stalnih i privremenih novčanih primanja, dobi, imovnom stanju, uzevši u obzir i jasne egzistencijalne potrebe tuženog dok je živio i radio u Irskoj, te snosio trošak najma i režija u ukupnom iznosu od nešto manje od 600 eura mjesečno, ocjenjeno je da određivanjem obveze uzdržavanja u visini propisanih novčanih iznosa sukladno prosječnim potrebama, dakle ukupno 956,00 eura (2 x 478 eura), odnosno 850,00 eura (2x425 eura), tuženom od ostvarene neto zarade od 2.547,00 eura nakon podmirenja troškova stanovanja cca 1.950,00 eura, a nakon plaćanja uzdržavanja od ukupno 956,00 eura preostalo cca 990,00 eura za podmirenje vlastitih troškova uzdržavanja i servisiranje kreditne obveze ("100 eura").

18.1. Imajući u vidu da je tužbenim zahtjevom zatražena isplata iznosa od po 385,00 eura mjesečno po mlt. tužitelju, odnosno ukupno 770,00 eura, to od ukupno ostvarenih primanja tuženom za podmirenje vlastitih troškova uzdržavanja i servisiranje kreditne obveze preostaje iznos od 1.177,00 eura. Stoga je ocijenjeno osnovanim u razdoblju od podnošenja tužbe do 31. prosinca 2023. te od 1. veljače 2024. do 28. veljače 2024. iznose uzdržavanja odrediti u mjesečnim iznosima po 385,00 eura za svakog mlt. tužitelja.

18.2. Imajući u vidu zaradu od 2.180,20 eura (siječanj 2024.), dosuđivanje ukupno zatraženog iznosa uzdržavanja od 770,00 eura, tuženom bi nakon podmirenja troška najma i režija od cca 600 eura, plaćanja uzdržavanja u navedenom iznosu preostalo cca 810,00 eura za podmirenje vlastitih troškova uzdržavanja i servisiranje kreditne obveze, što sukladno životnom standardu tužitelja u tom razdoblju.

- 1 1 -

19. U razdoblju nakon otkaza u Republici Irskoj (26. veljače 2024.), pa do zaključenja glavne rasprave, sukladno izloženom pod toč. 15 -17 obrazloženja presude, ocjenjeno osnovanim tuženog obvezati na isplatu umanjenih minimalnih novčanih iznosa potrebnih za mjesečno uzdržavanje djeteta po čl. 314. st. 3. toč. 1. ObZ-a. Naime, u tom razdoblju tuženi je ili bio nezaposlen, (što ga ne oslobađa obveze zakonskog uzdržavanja ali utječe na njegov životni standard) ili je ostvarivao primanja u najnižem rangu primitaka za koje su propisani iznosi uzdržavanja prema prosječnim potrebama djeteta u iznosima izjednačenim sa istodobno propisanim minimalnim novčanim iznosima. Dosuđivanjem ukupnih minimalnih iznosa od 406,30 eura ( 2x203,15 eura), od "čistog" primitka bavljenja taksi prijevozom od cca 760 eura, tuženom preostaje za pokriće osnovnih životnih potreba (bez troška najma budući da živi u nekretnini u suvlasništvu) iznos od 350,00 eura mjesečno, koji nije značajno manji od dosadašnjeg (760 eura – 331 euro) Stoga je za navedeno razdoblje sud na temelju ovlasti iz čl. 314. st. 3. toč. 1 ObZ-a dosudio umanjene minimalne novčane iznose od 203,15 eura za svakog mlt. tužitelja, u čitavom razdoblju od 1. siječnja 2024. do zaključenja glavne rasprave i dalje dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke.

20. U preostalom iznosu do pune visine zahtjeva za povećano uzdržavanje isti je valjalo odbiti.

21. Zahtjev za isplatu iznosa troškova nastalih prije podnošenja tužbe, a koji su povezani sa liječenjem i rehabilitacijom mlt. tužitelja IZU, valjalo je u cijelosti odbiti. Naime, stranke u postojećoj odluci o uzdržavanju nisu definirale (što je svakako moguće i zakonito) na koji način će se snositi povremeni, izvanredni troškovi koji opsegom prelaze uobičajene mjesečne izdatke uza uzdržavanje mlt. tužitelja. Neupitno je da je tuženi u razdoblju na koje se odnosi taj zahtjev ispunjavao utvrđenu obvezu uzdržavanja, a z.z. tužitelja je k tome ostvarivala primitke iz Republike Irske po osnovi tzv. child benefita. Z.z. tužitelja je u iskazu potvrdila da je tuženi zahtijevao da se sva međusobna korespodencija odvija pismeno tj. emailom. Nije mogla potvrditi da je prije utuženja prezentirala traženom račune nastale u svezi liječenja i rehabilitacije mlt. tužitelja, niti da je od njega tražila da joj naknadno podmiri taj trošak. Sijedom tuženikovog iskaza da je za svaki vid neredovitog troška "tražio račun" sud utvrđuje da je između stranaka došlo do prešutnog sporazuma da se takvi troškovi podmiruju između roditelja uz prezentiranje računa, a imajući u vidu i da je između stranaka u odnosu na mlt. tužitelja roditeljska skrb zajednička i sporazumna (što nije sporno) ocjenjeno da takav zahtjev nije osnovan. Isti zahtjev nema uporišta ni u odredbi čl. 289. Obiteljskog Zakona jer je pretpostavka za naknadu uskraćenog uzdržavanja da roditelj koji ne stanuje s djecom ujedno i ne plaća za uzdržavanje za djecu; odredbom pak čl. 432. st. 2. ObZ-a propisano je da se pravo na plaćanje pojedinih obroka uzdržavanja stečeno prije vremena na koje se odnosi odluka o povećanju uzdržavanja, ostvaruje na temelju ovršne isprave kojom je to pravo utvrđeno, dakle postojeće presude.

22. Slijedom navedenoga valjalo je presuditi kao u izreci.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 366. ObZ-a, imajući u vidu da sud o troškovima postupka u stvarima uzdržavanja odlučuje

- 1 2 -

slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Sud je pri donošenju odluke imao u vidu da je od postavljenih zahtjeva ostvaren djelomični uspjeh po pitanju povećanja uzdržavanja, da nije ostvaren uspjeh po zahtjevu naknade troškova liječenja i rehabilitacije mlt. tužitelja IZU, te da je svojim opsegom zahtjev za povećanjem uzdržavanja, sagledano u vremenskom razdoblju od podnošenja tužbe do zaključenja glavne rasprave osjetno veći od visine zahtjeva naknade troškova liječenja i rehabilitacije mlt. tužitelja IZU. U pogledu povučenog dijela zahtjeva sud nalazi da isti nije rezultirao dodatnim procesnim radnjama (ročištima ni podnescima), a da se u istima pri tome nije raspravljalo o zahtjevima kod kojih su tužitelji ustrajali čitavim tijekom postupka, pa zahtjev tuženog za naknadu razmjernog dijela jednokratne nagrade o povučenom zahtjevu nije osnovan.

U Zagrebu, 24. rujna 2025.

SUDAC:

Joško Meštrov-Uroda

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismenim putem u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

Pun. tužitelja, odvj. Jadranka Miladin-Slaviček

Pun. tuženoga, odvj. Željka Filipčić

Broj odluke: P Ob-250/2023-33
Sud: Općinski sud u Novom Zagrebu
Datum odluke: 24.09.2025.
Pravomoćnost: Nepravomoćna odluka
Datum objave: 10.10.2025.
Upisnik: P Ob - Upisnik za obiteljske sporove
Vrsta odluke: Presuda
Zakonsko kazalo:
  • Obiteljski zakon, NN 103/2015, 28.09.2015, čl. 285.
  • Obiteljski zakon, NN 103/2015, 28.09.2015, čl. 289.
  • Zakon o obveznim odnosima, NN 53/1991, 08.10.1991, čl. 29.
Izvor: https://odluke.sudovi.hr/Document/View?id=26b1bf04-e374-4b99-b4c7-20b1d62e1450