Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1751/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tea Nikolić, odvjetnica u Dubrovnika, Dr. Ante Starčevića 45, protiv tuženice HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nada Ogresta, odvjetnica u Dubrovniku, Iva Vojnovića 61c, radi predaje u suposjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1278/2019-32 od 3. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1278/2019-32 od 3. siječnja 2025. u točki I izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1278/2019- 32 od 3. siječnja 2025. u točkama II i III izreke i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud tuženoj naloži predati mu u suposjed nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I izreke) te zahtjev za isplatu iznosa od 14.747,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude (točka II izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura (točka III izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelju nije dopuštena preinaka tužbe od 13. lipnja 2024.

3. Prvostupanjsku presudu i rješenje pobija tužitelj zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijano rješenje i presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tuženica osporava navode žalbe tužitelja te predlaže da sud drugog stupnja žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu te potvrdi presudu i rješenje prvostupanjskog suda. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za predaju nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u daljnjem tekstu predmetnih nekretnina) u suposjed od strane tužene i zahtjev za isplatu utuženog iznosa na ime naknade za upotrebu njegove stvari (suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina) u razdoblju od 1. svibnja 2019. do 1. svibnja 2023. od tužene.

7. U ovoj žalbenoj fazi među strankama nije sporno da su predmetne nekretnine bile suvlasništvo tužitelja, tuženice, KV, VV, ŠV te sada pok. AV, da među njima nije postojao sporazum o načinu suposjedovanja njihovih zajedničkih nekretnina te da u utuženom razdoblju tužitelj nije bio u posjedu odnosno suposjedu istih kao i da je tužitelj dopisom od 14. ožujka 2019. pozvao tuženicu da mu preda u suposjed predmetne nekretnine u roku od osam dana od primitka dopisa i da je dopis primljen 18. ožujka 2019. Isto tako nije sporno da je tužitelj svoj suvlasnički dio predmetnih nekretnina tijekom vođenja ovog parničnog postupka prodao MV i to ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 7. lipnja 2023.

8. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj, s obzirom da su predmetne nekretnine u suvlasništvu više osoba, sukladno s odredbom članka 64. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), bio dužan zahtijevati predaju predmetnih nekretnina svim suvlasnicima, što isti nije učinio, da tijekom postupka nije niti tvrdio niti dokazao da bi od ostalih suvlasnika bio ovlašten podnijeti zahtjev za predaju u suposjed sudu odnosno primiti ispunjenje te da je otuđenjem svog suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina drugoj osobi tijekom parnice izgubio aktivnu materijalno pravnu legitimaciju budući da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave sud prvog stupnja utvrdio je zahtjev za predaju u suposjed neosnovanim.

9. Pošavši od daljnjeg utvrđenja da sud tijekom postupka visinu naknade a s obzirom na oprečne navode samog tužitelja nije mogao utvrditi na temelju dokaza koje je proveo niti bi to bilo moguće nakon izvođenja predloženih, a neizvedenih dokaza sud prvog stupnja utvrdio je da tužitelj nije dokazao visinu svoj zahtjeva za isplatom naknade koristi od upotrebe njene stvari te posljedično navedenom odbio i taj dio zahtjeva.

10. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja u pogledu zahtjeva za predaju predmetnih nekretnina u suposjed tužitelju sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda u tom dijelu ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude.

11. U tom dijelu sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

12. Naime, pošavši od nesporne činjenice da je tužitelj tijekom ovog postupka svoj suvlasnički dio predmetnih nekretnina otuđio odnosno isti prodao MV (ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 7. lipnja 2023.) pravilno je sud utvrdio, da tužitelj, u trenutku odlučivanja u ovoj pravnoj stvari, više nije (su)vlasnik predmetnih nekretnina te da kao takav više nije aktivno legitimiran za postavljanje zahtjeva za predaju istih njemu u suposjed.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelj podneskom od 13. lipnja 2024. nije samo precizirao tužbeni zahtjev već je svoj zahtjev preinačio na način da je postavio novi zahtjev i to na utvrđenje dok je prvotno zahtijevao predaju u suposjed. Na daljnje žalbene navode tužitelja u tom dijelu valja reći da i po stavu ovog suda drugog stupnja, a imajući u vidu da je sam tužitelj, tijekom trajanja ovog postupka koji je pokrenuo tužbom, svojom voljom (pravnim poslom) otuđio svoj suvlasnički dio predmetnih nekretnina, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 190. st. 2. ZPP za dopuštanje preinake tužbe, a kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, jer se ne radi o situaciji u kojoj tužitelj nije mogao, bez svoje krivnje, preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

14. S obzirom da tužitelj više nije suvlasnik predmetnih nekretnina pravilnom primjenom materijalnog prava sud prvog stupnja zahtjev tužitelja za predaju u suposjed ocijenio je neosnovanim pa je u tom dijelu valjalo, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Međutim osnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o isplati naknade za korištenje tuđe stvari za koju sud nije dao valjane razloge zbog čega se ista u tom dijelu ne može ispitati.

16. Naime, tužitelj u smislu odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 u daljnjem tekstu ZV) osnovano može potraživati naknadu koristi od upotrebe njegove stvari (njegovog suvlasničkog dijela) od nepoštenih posjednika u periodu dok je bio suvlasnik predmetnih nekretnina i to u visini prosječne najamnine odnosno zakupnine komparativnih nekretnina (približne veličine i lokacije).

17. Tužitelj je na okolnost utvrđivanja visine svog zahtjeva odnosno visine naknade koristi od upotrebe njegove stvari u tužbi predložio da sud službenim putem zatraži podatke o visini zakupnina komparativnih nekretnina od Ministarstva financija odnosno Porezne uprave RH kao i provođenje dokaza kombiniranog građevinsko- financijskog vještačenja, temeljem kojih dokaza, da ih je sud proveo, a od kojih dokaza tužitelj tijekom postupka nije odustao, bi zasigurno mogao utvrditi visinu najma odnosno zakupnina za komparativne nekretnine. Stoga nije jasno, jer za to svoje utvrđenje sud prvog stupnja nije dao valjane razloge, zašto je sud utvrdio da tužitelj nije dokazao visinu svog zahtjeva uz paušalno obrazloženje da istu nije mogao utvrditi na temelju dokaza koje je proveo niti bi to mogao utvrditi izvođenjem predloženih a neizvedenih dokaza.

18. Naime, imajući u vidu da je tužitelj predložio provođenje naprijed navedenih adekvatnih dokaza za okolnost utvrđivanja visine zatražene naknade (koje sud nije proveo) utvrđenje suda da tužitelj visinu svog zahtjeva nije dokazao ne može se prihvatiti jer se u tim okolnostima, kada je sud odbio provesti predložene dokaze od strane tužitelja, ne može tužitelju stavljati na teret da tu odlučnu činjenicu (visinu svog zahtjeva) nije dokazao, pa je i činjenično stanje, u tom pogledu, ostalo nepotpuno utvrđeno.

19. S obzirom na navedeno valjalo je prvostupanjsku presudu u tom dijelu, temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP, ukinuti te predmet u tom dijelu vratiti na ponovno suđenje.

20. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka u cijelosti.

21. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

22. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će postupovne povrede ukazane ovim rješenjem, raspravit će naprijed navedene odlučne okolnosti, o predmetu spora ponovno odlučiti te za svoju odluku dati valjane razloge uzimajući u obzir okolnosti koje su mu ovom odlukom ukazane, a kako bi se prvostupanjska odluka mogla ispitati.

23. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica