Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2942/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Krešimir Martić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinskog državno odvjetništvo u Zlataru, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-667/2022-30 od 31. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-667/2022-30 od 31. svibnja 2023.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva nekretnine:

129. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-129), poslovni prostor br. 1. u prizemlju, površine 37,86 čm, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, a koji se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – "Stambena zgrada, [adresa], površine 1649 čm i dvorište 497 čm", ukupne površine od 2146 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu te je tuženik Republika Hrvatska dužna trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na ovoj nekretnini i naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 8.529,39 EUR / 64.264,69 kn1, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, u cijelosti."

2. Protiv ove presude žalbu je izjavila tužena zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89714-Odluka USRH,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu parničnoga troška.

3. U odgovoru na žalbu tužene tužitelj je osporio njenu osnovanost i predložio njeno odbijanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju pobijane presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje ikakvi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati. Tužena sadržajem navoda ne ukazuje na konkretne, relevantne nedostatke i proturječnosti "podacima spisa" već osporava pravilnost shvaćanja prvostupanjska suda o ispunjenju pojedinih zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva, dakle osporava pravilnost primjene materijalnoga prava.

6. Odlučne činjenice su pravilno utvrđene i dijelom nisu sporne, žaliteljica osporava činjenice koje nisu odlučne ili su pak njeni navodi protivni dokazima u spisu, što slijedi iz daljnjeg obrazloženja ove presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva koji temelji na tvrdnji da je od 1994. zakonit, istinit i pošten samostalni posjednik nekretnine u [adresa], u naravi poslovnog prostora u kojem posluje Caffe bar [obrt], kao vlasnica prostora je upisana u zemljišnim knjigama Republika Hrvatska, temeljem čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužena je osporavala pravni osnov prava na posjed, njegovu zakonitost, time i protek zakonskog roka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

8. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- prema uvjerenju Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 28. veljače 2023. predmetna čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] formirana je 1984. geodetskim elaboratom na nositelja prava - Općinu Susedgrad te je na istog nositelja upisana i 1992. kada je izvršen upis naziva stambene zgrade u [adresa], 3, 5, 7, 9 i 11.,

- zgradu u [adresa], u kojoj se nalazi predmetni prostor, je temeljem rješenja Komisije za oduzimanje građevinskog zemljišta iz posjeda i za davanje toga zemljišta na korištenje od 17. rujna 1985., građevinske dozvole broj UP/I-05/31- 1620/3-1985 od 15. listopada 1985. i dozvole za upotrebu od 25. srpnja 1988. izgradila GRO Novogradnja, u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-37280/2012 je provedeno povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upis prava vlasništva posebnih dijelova,

- u istom predmetu upisano je vlasništvo tužene na ovom poslovnom prostoru temeljem odredbe čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), prema kojoj se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati,

- predmetnu nekretninu je GRO Novogradnja prodala firmi Stočar, OOUR Stočarstvo ugovorom od 10. siječnja 1985.,

- 1989. je nekretnina prodana ugovorom između "Stočara" i Markprometa kao kupca,

- nekretnina je dalje prodana ugovorom sklopljenim 27. listopada 1993. između Markprometa i "Zagrebačke knjige",

- ugovorom od 6. prosinca 1994. sklopljenim sa Zagrebačkom knjigom kao prodavateljem nekretninu je kupio tužiteljev otac ĐČ, ugovor je u cijelosti izvršen, nakon očeve smrti tužitelj ju je naslijedio prema dogovoru sa sestrama, rješenjem o nasljeđivanju od 2. siječnja 2012.,

- prednici tužitelja nisu bili upisani kao vlasnici dok tužitelj nije uspio ishoditi upis vlasništva jer nije uspio pribaviti ugovor o kupoprodaji između Stočara, OOUR Stočarstvo i Markprometa od 29. prosinca 1989., trgovačko društvo Stočar prestalo je postojati nakon provedbe stečajnog postupka dok mu je u Markprometu rečeno da je njihov primjerak ugovor uništen u poplavi njihovog prostora,

- od kupnje 1994. nekretnina je u posjedu tužiteljeve obitelji, njegovog oca i samog tužitelja koji je prostor uređivao jer je preuzet u roh bau izvedbi i u njemu kontinuirano vodi ugostiteljski objekt koji je prijavljen od 7. lipnja 1996., nikada im itko nije osporio vlasništvo odnosno pravo na posjedovanje nekretnine, otac se nije pokušao upisati u knjigu položenih ugovora jer je živio u [adresa], od početka je tužitelj poslovao u tom lokalu.

9. Prema odredbi 159. st. 1. i 3. ZVDSP vlasništvo nepokretne stvari stječe se dosjelošću protekom deset godina ako je posjed zakonit, istinit i pošten, odnosno protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog poštenog posjedovanja, pri čemu se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme koje su prednici na isti način posjedovali nekretninu. Odredbom čl. 159. st. 4. toga Zakona određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle, za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošteni posjed 40 godina. Prema odredbi čl. 160. st. 2. toga Zakona u vrijeme potrebno za dosjelost se uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

10. Iste rokove dosjelosti propisivao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91 - dalje: ZOVO), odredbom čl. 28. st. 2. i 4. te čl. 30. st. 2. toga Zakona.

11. Imajući u vidu utvrđene činjenice prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je posjed tužitelja bio ne samo pošten i istinit, što nije osporeno već i zakonit jer je dokazao da je zajedno s prednicima imao valjani pravni temelj posjeda. Naime, nesporno je GRO Novogradnja vlasništvo nekretnine stekla temeljem zakona, građenjem kao pošteni graditelj (čl. 21. u vezi čl. 25. ZOVO). Daljnji prijenos vlasništva do oca tužitelja utemeljen je na valjanim pravnim poslovima, kao valjanim osnovama stjecanja prava vlasništva (čl. 20. ZOVO) pri čemu je nesporno da posjed nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Naime, čl. 72. ZOVO je propisivao da je posjed zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, savjesnost posjeda se pretpostavlja.

12. Također, prema odredbi čl. 115. ZVDSP, na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje prava vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjeda.

13. Stoga prema citiranim zakonskim odredbama okolnost da Zagrebačka knjiga nije bila upisana kao vlasnik nekretnine nije relevantna jer je riječ o načinu a ne osnovu stjecanja prava (čl. 33. ZOVO i čl. 119. ZVDSP). Pravni osnov tužiteljevog posjeda je zakon, odnosno nasljeđivanje iza pokojnog oca jer prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva.

14. Netočan je i protivan utvrđenju suda prvoga stupnja i dokazima u spisu žalbeni navod tužene kojim osporava da je otac tužitelja isplatio kupoprodajnu cijenu nekretnine. Osim toga, isplata cijene nije od utjecaja na valjanost pravnog posla kao pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva u situaciji kada, kao ovdje, ugovor nije raskinut ili na drugi način stavljen van snage.

15. Nadalje, u ovom sporu pretpostavke o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tiču se kvalitete i trajanja posjeda tužitelja i njegovih prednika pa su irelevantni navodi žaliteljice kojima osporava vlasništvo tužiteljevog oca na predmetnoj nekretnini u času njegove smrti dok valjanost nasljeđivanja kao zakonskog pravnog osnova posjeda nije sporna.

16. Obzirom na utvrđeno trajanje i kvalitetu posjeda tužitelja i prednika, pravilnom primjenom materijalnoga prava utvrđeno je da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem zakona, dosjelošću.

17. U odnosu na odluku o parničnom trošku tužena ne ističe konkretne žalbene razloge a nisu ostvareni niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

18. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

19. Budući da nije uspjela u žalbenom postupku, zahtjev tužene za naknadu troškova žalbe je neosnovan a tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 23. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić