Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2897/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica iz Pule, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, 21000 Split, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Veljović Merima Ibrahimoivć, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić iz Pule, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-1506/2019-35 od 16. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-1506/2019- 35 od 16. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom X. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-1506/2019-35 od 16. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i X. izreke.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama- Buie, poslovni broj P-1506/2019-35 od 16. travnja 2025. u pobijanom dijelu iz točaka V., VI. i VII. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"V Nalaže se tuženiku OTP bank d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 da tužitelju RM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana s osnova preplaćene kamate isplati iznos od 1.470,44 (tisućučetristosedamdeset eura i četrdesetčetiri centa) eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

na iznos od 4,74 eura od 20.01.2008.do isplate

na iznos od 10,92 eura od 20.02.2008.do isplate

na iznos od 10,90 eura od 20.03.2008.do isplate

na iznos od 10,86 eura od 20.04.2008.do isplate

na iznos od 10,82 eura od 20.05.2008.do isplate

na iznos od 11,31 eura od 20.06.2008.do isplate

na iznos od 27,84 eura od 20.07.2008.do isplate

na iznos od 27,76 eura od 20.08.2008.do isplate

na iznos od 27,69 eura od 20.09.2008.do isplate

na iznos od 27,62 eura od 20.10.2008.do isplate

na iznos od 27,54 eura od 20.11.2008.do isplate

na iznos od 27,47 eura od 20.12.2008.do isplate

na iznos od 27,39 eura od 20.01.2009.do isplate

na iznos od 27,31 eura od 20.02.2009.do isplate

na iznos od 27,23 eura od 20.03.2009.do isplate

na iznos od 27,15 eura od 20.04.2009.do isplate

na iznos od 27,07 eura od 20.05.2009.do isplate

na iznos od 26,99 eura od 20.06.2009.do isplate

na iznos od 26,91 eura od 20.07.2009.do isplate

na iznos od 26,82 eura od 20.08.2009.do isplate

na iznos od 26,74 eura od 20.09.2009.do isplate

na iznos od 26,65 eura od 20.10.2009.do isplate

na iznos od 26,56 eura od 20.11.2009.do isplate

na iznos od 26,48 eura od 20.12.2009.do isplate

na iznos od 26,39 eura od 20.01.2010.do isplate

na iznos od 26,29 eura od 20.02.2010.do isplate

na iznos od 26,20 eura od 20.03.2010.do isplate

na iznos od 26,11 eura od 20.04.2010.do isplate

na iznos od 26,01 eura od 20.05.2010.do isplate

na iznos od 25,92 eura od 20.06.2010.do isplate

na iznos od 25,82 eura od 20.07.2010.do isplate

na iznos od 25,72 eura od 20.08.2010.do isplate

na iznos od 25,62 eura od 20.09.2010.do isplate

na iznos od 25,52 eura od 20.10.2010.do isplate

na iznos od 25,42 eura od 20.11.2010.do isplate

na iznos od 25,31 eura od 20.12.2010.do isplate

na iznos od 24,82 eura od 20.01.2011.do isplate

na iznos od 22,05 eura od 20.02.2011.do isplate

na iznos od 18,15 eura od 20.03.2011.do isplate

na iznos od 18,07 eura od 20.04.2011.do isplate

na iznos od 17,98 eura od 20.05.2011.do isplate

na iznos od 17,89 eura od 20.06.2011.do isplate

na iznos od 17,80 eura od 20.07.2011.do isplate

na iznos od 17,72 eura od 20.08.2011.do isplate

na iznos od 17,63 eura od 20.09.2011.do isplate

na iznos od 17,55 eura od 20.10.2011.do isplate

na iznos od 17,45 eura od 20.11.2011.do isplate

na iznos od 17,37 eura od 20.12.2011.do isplate

na iznos od 17,27 eura od 20.01.2012.do isplate

na iznos od 17,18 eura od 20.02.2012.do isplate

na iznos od 17,08 eura od 20.03.2012.do isplate

na iznos od 16,99 eura od 20.04.2012.do isplate

na iznos od 16,90 eura od 20.05.2012.do isplate

na iznos od 16,80 eura od 20.06.2012.do isplate

na iznos od 16,70 eura od 20.07.2012.do isplate

na iznos od 16,60 eura od 20.08.2012.do isplate

na iznos od 16,50 eura od 20.09.2012.do isplate

na iznos od 16,40 eura od 20.10.2012.do isplate

na iznos od 16,30 eura od 20.11.2012.do isplate

na iznos od 16,19 eura od 20.12.2012.do isplate

na iznos od 16,09 eura od 20.01.2013.do isplate

na iznos od 15,99 eura od 20.02.2013.do isplate

na iznos od 15,88 eura od 20.03.2013.do isplate

na iznos od 15,78 eura od 20.04.2013.do isplate

na iznos od 15,66 eura od 20.05.2013.do isplate

na iznos od 15,56 eura od 20.06.2013.do isplate

na iznos od 15,45 eura od 20.07.2013.do isplate

na iznos od 15,33 eura od 20.08.2013.do isplate

na iznos od 15,23 eura od 20.09.2013.do isplate

na iznos od 15,11 eura od 20.10.2013.do isplate

na iznos od 14,99 eura od 20.11.2013.do isplate

na iznos od 14,88 eura od 20.12.2013.do isplate

za period od 01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.god. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god. do is-plate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku OTP bank d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 da tužItelju RM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana s osnova preplaćenog tečaja isplati iznos od 2.520,64 (dvijetisućepetstodvadeset eura i šezdesetčetiri centa) eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

na iznos od 0,17 eura od 20.12.2005.do isplate

na iznos od 5,42 eura od 20.01.2009.do isplate

na iznos od 6,41 eura od 20.02.2009.do isplate

na iznos od 2,17 eura od 20.03.2009.do isplate

na iznos od 2,42 eura od 20.04.2009.do isplate

na iznos od 3,05 eura od 20.05.2009.do isplate

na iznos od 1,55 eura od 20.06.2009.do isplate

na iznos od 1,83 eura od 20.07.2009.do isplate

na iznos od 1,36 eura od 20.08.2009.do isplate

na iznos od 1,47 eura od 20.09.2009.do isplate

na iznos od 0,66 eura od 20.10.2009.do isplate

na iznos od 2,04 eura od 20.11.2009.do isplate

na iznos od 2,81 eura od 20.12.2009.do isplate

na iznos od 4,93 eura od 20.01.2010.do isplate

na iznos od 5,99 eura od 20.02.2010.do isplate

na iznos od 8,45 eura od 20.03.2010.do isplate

na iznos od 8,33 eura od 20.04.2010.do isplate

na iznos od 11,68 eura od 20.05.2010.do isplate

na iznos od 13,57 eura od 20.06.2010.do isplate

na iznos od 14,97 eura od 20.07.2010.do isplate

na iznos od 19,04 eura od 20.08.2010.do isplate

na iznos od 19,47 eura od 20.09.2010.do isplate

na iznos od 20,41 eura od 20.10.2010.do isplate

na iznos od 19,27 eura od 20.11.2010.do isplate

na iznos od 28,41 eura od 20.12.2010.do isplate

na iznos od 26,62 eura od 20.01.2011.do isplate

na iznos od 26,78 eura od 20.02.2011.do isplate

na iznos od 27,90 eura od 20.03.2011.do isplate

na iznos od 26,03 eura od 20.04.2011.do isplate

na iznos od 30,57 eura od 20.05.2011.do isplate

na iznos od 37,29 eura od 20.06.2011.do isplate

na iznos od 43,93 eura od 20.07.2011.do isplate

na iznos od 49,38 eura od 20.08.2011.do isplate

na iznos od 39,34 eura od 20.09.2011.do isplate

na iznos od 33,56 eura od 20.10.2011.do isplate

na iznos od 34,93 eura od 20.11.2011.do isplate

na iznos od 37,69 eura od 20.12.2011.do isplate

na iznos od 40,30 eura od 20.01.2012.do isplate

na iznos od 40,78 eura od 20.02.2012.do isplate

na iznos od 39,77 eura od 20.03.2012.do isplate

na iznos od 39,59 eura od 20.04.2012.do isplate

na iznos od 41,01 eura od 20.05.2012.do isplate

na iznos od 40,86 eura od 20.06.2012.do isplate

na iznos od 39,44 eura od2 0.07.2012.do isplate

na iznos od 38,78 eura od 20.08.2012.do isplate

na iznos od 36,54 eura od 20.09.2012.do isplate

na iznos od 39,68 eura od 20.10.2012.do isplate

na iznos od 40,15 eura od 20.11.2012.do isplate

na iznos od 39,69 eura od 20.12.2012.do isplate

na iznos od 35,02 eura od 20.01.2013.do isplate

na iznos od 37,35 eura od 20.02.2013.do isplate

na iznos od 38,75 eura od 20.03.2013.do isplate

na iznos od 40,13 eura od 20.04.2013.do isplate

na iznos od 35,77 eura od 20.05.2013.do isplate

na iznos od 35,14 eura od 20.06.2013.do isplate

na iznos od 35,22 eura od 20.07.2013.do isplate

na iznos od 35,87 eura od 20.08.2013.do isplate

na iznos od 37,84 eura od 20.09.2013.do isplate

na iznos od 37,91 eura od 20.10.2013.do isplate

na iznos od 38,39 eura od 20.11.2013.do isplate

na iznos od 39,65 eura od 20.12.2013.do isplate

na iznos od 33,56 eura od 20.01.2014.do isplate

na iznos od 36,30 eura od 20.02.2014.do isplate

na iznos od 36,66 eura od 20.03.2014.do isplate

na iznos od 35,74 eura od 20.04.2014.do isplate

na iznos od 34,81 eura od 20.05.2014.do isplate

na iznos od 34,95 eura od 20.06.2014.do isplate

na iznos od 36,25 eura od 20.07.2014.do isplate

na iznos od 36,65 eura od 20.08.2014.do isplate

na iznos od 37,35 eura od 20.09.2014.do isplate

na iznos od 38,05 eura od 20.10.2014.do isplate

na iznos od 39,01 eura od 20.11.2014.do isplate

na iznos od 38,60 eura od 20.12.2014.do isplate

na iznos od 69,62 eura od 20.01.2015.do isplate

na iznos od 39,13 eura od 20.02.2015.do isplate

na iznos od 39,13 eura od 20.03.2015.do isplate

na iznos od 39,13 eura od 20.04.2015.do isplate

na iznos od 39,13 eura od 20.05.2015.do isplate

na iznos od 39,13 eura od 20.06.2015.do isplate

na iznos od 39,13 eura od 20.07.2015.do isplate

na iznos od 39,13 eura od 20.08.2015.do isplate

na iznos od 39,13 eura od 20.09.2015.do isplate

na iznos od 39,13 eura od 20.10.2015.do isplate

na iznos od 39,13 eura od 20.11.2015.do isplate

na iznos od 39,13 eura od 20.12.2015.do isplate

na iznos od 39,13 eura od 20.01.2016.do isplate

po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od 01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.god. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VII Nalaže se tuženiku OTP bank d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 da tužitelju RM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana s osnova razlike glavnice isplati iznos od 803,96 (osamstotri eura i devedesetšest centi) eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26.01.2016. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.god., a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. “ kao neosnovan."

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 187,50 eura, eura u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-1506/2019-35 od 16. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom IX. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu zaključenog 14.studenog 2005. tužitelja i tuženika a kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom o kamatnim stopama tuženika i kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarskih franaka, kao u točki I. i II. izreke prvostupanjske presude. Pod točkama III., IV. i VIII. izreke je odbijen tužbeni zahtjev sadržaja pobliže navedenog u tim točkama izreke.

Pod točkama V., VI. i VII. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju novčane iznose pobliže navedenim u tim točkama izreke,a na ime preplate po promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i s osnove razlike glavnice.

Pod točkom IX. izreke je odbijen tuženikov prigovor radi prebijanja sadržaja pobliže navedenog u toj točki izreke.

Pod točkom X. izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom X. izreke žali se tužiteljica ne navodeći izričito zakonske žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) ali predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Tuženik se žali protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., II., V., VI., VII., IX. i X. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima preinačiti, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, a nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju ističe žalitelj.

6. U postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik zaključili Ugovor o kreditu dana 14. studenog 2005. kojim je između ostalog ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula.

7. Ujedno je utvrđeno da su stranke dana 26. siječnja 2016. sklopile Dodatak 1 Ugovora o kreditu kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15) kojom su stranke suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

8. Odluka suda prvog stupnja iz točaka I i II. izreke kojima je utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o kreditu između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika koje se odnose na promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom banke i na valutnu klauzulu u valuti švicarskog franka odraz su pravilne primjene mjerodavnog materijalnog prava iz čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 i 46/07, dalje: ZZP/03).

9. Odluke iz stavka V., VI. i VII. izreke presude suda prvog stupnja kojima je tuženiku naložena isplata s naslova povrata stečenog po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i sa naslova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u valuti Chf s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odraz su pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03.

10. U postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik zaključili Ugovor o kreditu dana 14. studenog 2005. kojim je između ostalog ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula.

11. Ujedno je utvrđeno da su stranke dana 26. siječnja 2016. sklopile Dodatak 1 Ugovora o kreditu kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15) kojom su stranke suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

12. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora kao u točki I. izreke osporene presude i valutna klauzula u Chf kao u točki II. izreke prvostupanjske presude, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

13. Na žalbene navode da je prvostupanjski sud bio dužan provesti test nepoštenosti spornih ugovornih odredbi radi utvrđenja ništetnosti valja reći da takvi žalbeni navodi nisu osnovani. Žalitelju valja ukazati kako su sudovi u navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula), da su sporna odredba u standardni ugovor ušla na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.

14. Na žalbene navode potrebno je reći da iz predmetnog Ugovora i provedenih dokaza proizlazi da je riječ upravo o ugovoru čiji je sadržaj tuženik unaprijed formulirao, na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati, svakako ne na sporne odredbe, te da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužiteljici, kao potrošaču, nametnuta obveza koju ona nije objektivno mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora, slijedom čega postoji objektivni identitet ugovornih odredbi o kojima je suđeno u postupku kolektivne zaštite i ovdje sporne ugovorne odredbe o vezanosti glavnice uz valutu CHF i promjenjive kamatne stope. U okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužiteljice kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, nije moguće zaključiti da je prekoračen okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama kreditora u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

15. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1 ZZP/03 odlučeno je kao u pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi iz točke I. i II. prvostupanjske odluke.

16. U odnosu na osporene odluke iz stavka V., VI. i VII. izreke presude suda prvog stupnja kojima je uz zakonske zatezne kamate naložena isplata iznosa s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplata iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, valja reći kako između stranaka sklopljenog Dodatka 1. ugovoru o kreditu obveza isplate razlike po osnovi ništetnih odredbi ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

17. Iako su stranke suglasnošću volja zaključile Dodatak 1. uz ugovor o kreditu u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljičin položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika. te je zaključio kako je tuženik navedene razlike naplatio bez valjane pravne osnove, no koji takav zaključak je u suprotnosti s Dodatkom 1. uz ugovor o kreditu ,a koji u sadržaju izračuna konverzije obuhvaća navedene razlike.

18. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

19. Zbog odredbi čl. 19.a-19.e. ZPK koje su zaključenjem Dodatka uz ugovor sukladno odredbi čl. 19.a. tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

20. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka 1. uz ugovor određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka 1. uz ugovor o kreditu. za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.: Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

21. Slijedom navedenog Dodatka 1. uz ugovor. zaključenog pristankom tužiteljice na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužiteljica i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužiteljica platila na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom 1. uz ugovor o kreditu, radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužiteljici da bi ih ona potom očitovanjem svoje volje iskoristila za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku 1. uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora o kreditu jer te razlike nema ni da bi bio u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka 1. uz govor o kreditu. Stoga pretpostavke za prihvaćanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

22. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužiteljica nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja njegove obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Dodatka 1. uz ugovor o kreditu, čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

23. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak 1. uz ugovor o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

24. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak uz ugovor o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati Ovdje kod konverzije kredita to nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

25. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu Zsuzsanne Dunai protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. (za koje prvostupanjski sud navodi da je podudarno i u odlukama Suda Europske unije broj – C-154715 i C-307/15) navodi da je o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C-118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

26. U odnosu na zaključenje Dodatka 1. uz ugovor o kreditu s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Dodatka uz ugovor o kreditu koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22.).

27. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“ a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema Chf onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja Chf u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje (“unfair surprise“) za potrošača, u predmetnom se Dodatku 1. uz ugovor o kreditu takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužiteljica tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

28. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužiteljica svojevoljno pristala, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodataka uz ugovor o kreditu. U okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od suglasno ugovorene konverzije iz Dodatka ugovor o kreditu kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužiteljice s obzirom na to da je njezinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak ugovora o kreditu sa suglasno definiranim međusobnim pravima i obvezama u osnovi i u njihovoj visini.

29. Budući da su suglasnošću volja stranaka iz Dodatka 1. Ugovora o kreditu suglasno i bez prigovora provedeni postupci izračuna konverzije kredita koji su iznosi iskorišteni sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZPK, nema pretpostavki za primjenu čl. 29. st. 1. i 2. u vezi čl. 1111. ZOO niti su ostvarene pretpostavke u vidu činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje iz čl. 342. i čl. 346. u vezi čl. 1085. ZOO.

30. Stoga je povodom žalbe tuženika u odnosu na odluke iz točaka V., VI. i VII. izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude, primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP.

31. Obzirom zbog preinake prvostupanjske odluke, na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu, više nema novčane tražbine u odnosu na koju je tuženik postavio prigovor prijeboja, a koji zahtjev je prvostupanjski sud u točki IX. svoje odluke odbio, to je u odnosu na taj dio pobijane odluke odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke jer je u konkretnim okolnostima prigovor prijeboja postao procesnopravno irelevantan te je takvu odluku valjalo ukinuti bez vraćanja na ponovan postupak temeljem odredbe čl. 380. t. 3. izreke ove drugostupanjske presude.

32. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu pod točkom X. izreke prvostupanjske presude je s obzirom na polovični uspjeh stranaka u sporu valjalo potvrditi. Slijedom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP zbog polovičnog uspjeha svaka stranka snosi svoj trošak, pa je takvu odredbu valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2 u vezi čl. 154. st. 4. ZPP potvrditi.

33. Djelomično je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe. Temeljem tbr. 10. toč. 1 i vezi tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) te tbr. 46. i 54. Tarife a obzirom na razmjer uspjeha sa žalbom od oko 50%, od pripadajućih 150 bodova koji iznose 300,00 eura a uz uvećanje od 25% za PDV iznose 375 eura je primjenom čl. 166. st. 2. odmjerena naknada troška sastava žalbe od 187,50 eura, kao u stavku IV. izreke.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.