Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2220/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur. predsjednika vijeća Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća te Gabriele Topić Kordej, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja JD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Gajski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GD iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ivana Orkić, odvjetnica u Umagu i Slaviša Perović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj P-126/2020-100 od 29. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj P-126/2020- 100 od 29. prosinca 2023. u stavku I izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 26.926,92 eura i to:

- iznos od 26.456,61 eura za razdoblje od 1. lipnja 2010. do 1. lipnja 2015.,

- iznos od 440, 93 eura za 7. mjesec 2015.,

- iznos od 29,38 eura za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 3. kolovoza 2015.; sve za zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te u stavku IV izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj P-126/2020-100 od 29. prosinca 2023. u stavku I izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici daljnji iznos od 33.004,70 eura sa zateznim kamatama, te zateznu kamatu na iznos od 26.456,61 eura od 11. lipnja 2010. do 28. prosinca 2023.; na iznos od 440,00 94 eura od 11. srpnja 2015. do 28. prosinca 2023.; na iznos od 29,38 eura za razdoblje od 11. kolovoza 2015. do 28. prosinca 2023., te u stavku II izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom daljnjeg iznosa od 33.004,70 eura sa zateznim kamatama.

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zatezne kamate kako slijedi;

- na iznos od 26.456,61 eura od 11. lipnja 2010. do 28. prosinca 2023.

- na iznos od 440, 93 eura od 11. srpnja 2015. do 28. prosinca 2023.

- na iznos od 29,38 eura od 4. kolovoza 2015. do 28. prosinca 2023.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 11.288,33 eura sa zateznim kamatama od 29. prosinca 2023.

III Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku trošak postupka povodom pravnog lijeka u iznosu od 1.104,31 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku GD da tužiteljici JD isplati iznos od

59.967,62 eura1 (pedesetdevettisućadevetstošezdesetsedam eura i šezdesetdva centa) / 451.826,00 (četiristopedesetjednu tisuću osamstodvadesetšest) kuna na ime naknade koristi od 1. lipnja 2010. do 1. lipnja 2015., te nadalje mjesečno iznos od 881,87 eura1 / 6.644,50 kuna do svakog 10-tog u mjesecu sa zateznom kamatom počev od 27. siječnja 2014. do isplate i to:

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 881.87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 881,87 eura / 6.644,50 kuna počev od 11. veljače 2016. do isplate, i to do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka isplatom iznosa od 11.288,33 eura2 / 85.051,92 kuna (jedanaesttisućadvjestoosamdesetosam eura i tridesettri centi / osamdesetpettisućapedesetjednu kunu i devedesetdvije lipe) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.“

2. Protiv dijela presude, u stavku izreke I., II. i IV. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih navoda propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014- Odluka USRH, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači i stavljaju zahtjev za naknadom troška.

3. Odgovor na žaIbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom koristi koju je tuženik ostvario korištenjem njezinog ½ suvlasničkog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, površine 600 m2 u iznosu od 59.976,62 eura/ 451.826,00 kuna za razdoblje od 1. lipnja 2010. do 1. lipnja 2015. sa zateznim kamatama te nadalje u mjesečnom iznosu 881,87 eura/6.644,50 kuna kao i zahtjev za naknadom troška postupka.

6. U žalbenom postupku, sporan je osnov tužbenog zahtjeva i visina obzirom na utvrđeni suvlasnički omjer te aktivna legitimacija tužiteljice u razdoblju od 3. kolovoza 2015. do 17. srpnja 2017.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju sadržajno upire tuženik.

9. Tuženik neosnovano sadržajno upire na povredu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine"- Međunarodni ugovori, broj: 6/1999 i 8/1999 - dalje u tekstu: Konvencija) koja je u primjeni na temelju odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997, 6/1999- pročišćeni tekst, 8/1999- ispravak i 14/2002) te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske jer je imao omogućen pristup sudu, u njemu je aktivno sudjelovao predlažući dokaze te poduzimajući sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulažući pravne lijekove.

10. Međutim, žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava dijelom su osnovani obzirom da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine.

11. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da je u ovoj pravnoj stvari donijeta prvostupanjska presuda poslovni broj P- 146/2019-30 od 5. travnja 2019. kojom je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti;

- da je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-4649/2019-2 od 20. siječnja 2020. siječnja ukinuta navedena presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje (list 105 spisa);

- da su tužiteljica i tuženik u ponovljenom postupku ustrajali kod iznesenih tvrdnji i navoda;

- da je predmet spora zahtjev tužiteljice za naknadom koristi koju je tuženik ostvario korištenjem njezinog 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, površine 600 m2, u iznosu od 881,70 eura mjesečno sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos za razdoblje od 1. lipnja 2010. do 1. lipnja 2015. te nadalje u mjesečnom iznosu od 6.644,00 kuna / 881,87 eura (zahtjev u tužbi i podneskom od 20. rujna 2023. - list 278 spisa);

- da su tužiteljica i tuženik bivši supružnici čiji je brak razveden 2003.,

- da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela;

- da je pravo suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini utvrđeno pravomoćnom presudom poslovni broj P-22/04 od 22. rujna 2010.;

- da je tužiteljica kao predlagateljica pokrenula postupak razvrgnuća pod poslovnim brojem R1-312/2017 (sada R1-98/2019) i da je taj postupak okončan donošenjem rješenja poslovni brojem R1-98/2019-56 od 11. veljače 2020. o civilnom razvrgnuću suvlasništva stranaka na predmetnoj nekretnini na način da će se navedena nekretnina prodati na javnoj dražbi;

- da je tuženik pokrenuo ovršni postupak radi prodaje predmetne nekretnine i da je doneseno rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-128/2020 od 30.ožujka 2020. te je u tijeku postupak elektroničke javne dražbe pred Financijskom agencijom;

- da je izveden dokaz saslušanjem stranaka kao i dokaz dopunskim saslušanjem;

- da je iskaz tužiteljice logičan i životno uvjerljiv dok iskaz tuženika nije prihvaćen;

- da je tužiteljica napustila predmetnu nekretninu i preselila se s djecom u Zagreb radi njihova školovanja tijekom 2002. (krajem ljeta) i da tuženik od tada u cijelosti korist predmetnu kuću;

- da su se djeca stranaka (kada su napunila 16 godina) vratila u [adresa] i nastavili živjeti s ocem u predmetnoj kući;

- da tuženik nikada nije predao tužiteljici primjerak ključeva nove brave ulaznih vrata i da ih ona ne posjeduje, iako je jednom prilikom nakon pronalaska ključeva među stvarima pok. sina, njegovim ključem 4. lipnja 2015. otvorila vrata i ušla u kuću gdje je nakon povratka kući zatekao tuženik, pri čemu se tužiteljica u kući zadržala samo nekoliko sati jer je između nje i tuženika došlo do verbalnog sukoba zbog kojeg je tužiteljica pozvala policiju;

- da nakon tog događaja od 4. lipnja 2015. tužiteljica više nije pristupila nekretnini jer joj tuženik to onemogućava budući da joj ne želi predati primjerak ključeva ulaznih vrata, a drugim ne raspolaže, dakle, više ne raspolaže niti ključevima pok. sina;

- da joj na taj način onemogućen pristup nekretnini sve do zaključenja glavne rasprave u ovom postupku;

- da je tužiteljica pokretanjem sudskog postupka radi utvrđivanja svog prava suvlasništva na nekretnini i postupka razvrgnuća nedvojbeno iskazala volju i namjeru suposjedovanja predmetne nekretnine, iako nije pokrenula postupak radi predaje nekretnine u suposjed;

- da je radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden dokaz vještačenjem po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Suada Kadriću;

- da prema nalazu i mišljenju navedenog vještaka od 12. srpnja 2023. (str. 245-261) na dan izrade nalaza i mišljenja;

1) visina najamnine za predmetni stambeni prostor mjesečno iznosi 446,40 eur /3.363,40 kuna;

2) visina najamnine predmetne garaže mjesečno iznosi 41,66 eur / 313,89 kuna;

3) visina najamnine za predmetni uredski prostor 421,50 EUR/mj. / 3.175,79 HRK;

- da na temelju ovako utvrđene najamnine mjesečni najam za predmetni stan, garažu te uredski poslovni prostor koji su bili predmet vještačenja ukupno iznosi 909,56 eura mjesečno;

- da stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka;

- da tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (list 278 spisa) zahtjeva naknadu koristi od 1. lipnja 2010. do 1. lipnja 2015. u mjesečno iznosu 881,87 eura odnosno ukupno 52.912,20 eura dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen.

12. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da se tužiteljica ne nalazi u suposjedu predmetne nekretnine obzirom da ju je tuženik onemogućio u korištenju iste i da je tuženik nepošteni posjednik ½ dijela tužiteljičinog suvlasničkog dijela nekretnine u utuženom razdoblju te sukladno nalazu i mišljenju vještaka i čl. 2. ZPP-a utvrdio visinu najamnine za predmetni stambeni prostor, garažu i uredski prostor u mjesečnom iznosu od 881,87 eura i na temelju čl. 10. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 81/2015 i 94/2017 - dalje u tekstu: ZV) odlučio na navedeni način.

13. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan u dijelu u kojem je utvrdio da je tuženik onemogućio tužiteljicu u suposjedu nekretnine i da je nepošten posjednik suvlasničkog dijela tužiteljice, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nije doveden u sumnju.

14. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika u navedenom dijelu su bez pravnog uporišta.

15. U preostalom u dijelu koji se odnosi na visinu tužbenog zahtijeva i tijek kamata kao i istaknuti prigovora aktivne legitimacije, zaključak prvostupanjskog dijela dijelom nije pravilan kako će to nastavno biti obrazloženo.

16. U odnosu na žalbene navode da tužiteljica nije istaknula zahtjev za predaju u suposjed predmetne nekretnine potrebno je reći da je o navedenom prigovoru tuženika ovaj sud u odluci koja je donijeta u ovoj pravnoj stvari poslovni broj Gž- 4649/2019 od 21. siječnja 2020. (list 105-108 spisa) iznio svoje stanovište da je tužiteljica poduzimanjem određenih pravnih radnji nedvojbeno iskazala svoju volju i namjeru suposjedovanja predmetne nekretnine, a kako to i proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske odluke.

Obzirom na navedeno, izneseni žalbeni navodi su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

17. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge kada je utvrdio da je tužiteljica do 2002. godine živjela u predmetnoj nekretnini te je radi školovanja djece otišla u Zagreb i da je nakon toga brava promijenjena te nije u posjedu ključeva i da je tuženik svojim postupanjem tužiteljicu onemogućio u korištenju predmetne nekretnine, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Ovdje valja reći i to da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica nakon pronalaska ključeva među stvarima pok. sina koji je umro **.**.2009. pokušala ponovno pristupiti nekretnini 4. lipnja 2015., a što i proizlazi iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava istarska, Policijska postaja Uma- Umago od 6. listopada 2016. ( list 14 spisa) te radi sukoba sa tuženikom nije niti stupila u suposjed.

Pored navedenog, iz uvjerljivog i logičnog iskaza tužiteljice proizlazi da je ključ i tražila svaki put kada je išla na grob sina time da ju tuženik nije pustio u kuća niti kada je bio i očevid te je ušla sa sudskom komisijom.

Između ostalog, tuženik u svom iskazu i navodi da nakon promjene brave nije nazvao niti obavijestio tužiteljicu ili da joj dade ključ kao suvlasnici… „ jer da je to znala preko kćeri odnosno sine koji su imali ključeve“.

Jednako tako, tuženik navodi da je na početku i osporavao tužiteljici pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini (list 23 spisa).

Nadalje, navodi tuženika tijekom postupka da je tužiteljica samovoljno napustila predmetnu nekretninu i da nikad nije izrazila želju za boravkom u kući te da je promjenu brave izvršio pok. sin, ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje.

18. Na žalbene navode potrebno je reći da iz provedenog postupka proizlazi da je tužiteljica obzirom da je brak stranaka razveden 2003. radi utvrđenja bračne stečevine i suvlasništva predmetne nekretnine i onemogućavanja korištenja iste i pokrenula sudski postupak te je pravomoćnom presudom poslovni broj P-22/04 od 22. rujna 2010. i utvrđeno suvlasništvo tužiteljice u 1/ 2 dijela predmetne nekretnine, a što nije sporno među strankama te navedeno i proizlazi iz zk. izvatka od 14. travnja 2023. (list 258 spisa)

19. Obzirom na navedeno, a kako se radi o bračnoj stečevini i nekretnine je stečena za vrijeme trajanja braka kada su se i ispunili uvjeti za stjecanje iste, žalbeni navodi da je odluka postala pravomoćna 5. ožujka 2012. pa bi tužiteljica od tada bila suvlasnica, dakle kada je samom deklaratornom odlukom suda samo utvrđeno pravo vlasništva tužiteljice predmetne nekretnine, u naprijed iznesenim okolnostima je bez pravnog uporišta.

Nadalje, ovaj sud je uvidom u zemljišne knjige odnosno povijesni izvadak za predmetnu nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] utvrdio da je tužiteljica svoje pravo vlasništva na temelju naprijed navedene presude upisala 4. rujna 2012.

Jednako tako, iz navedenog izvatka proizlazi da je 3. kolovoza 2015. na temelju Ugovora o zajmu sa sporazumom osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini od 15. srpnja 2015. zabilježen prijenos vlasništva sa imena i vlasništva tužiteljice na RD.

Iz očitovanja tužiteljice na ročištu 30. listopada 2017. (list 21 spisa) proizlazi da se radi o fiducijarnom prijenosu vlasništva, a koju činjenicu tuženik nije osporio.

Nadalje, iz navedenog izvatka proizlazi da je tužiteljica ponovno upisana kao vlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine dana 17. srpnja 2017. pod brojem Z-21051/17.

Pored navedenog, ovaj sud je uvidom u zk. izvadak 8272 k. o. [katastarska općina] (raniji zk. uložak utrnut), Zemljišno knjižnog odjela Buje, Općinski sud Pazin, utvrdio da su tužiteljica i tuženik upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine, svaki u ½ dijela

20. Prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV- nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

21. Kako je tuženik istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je materijalno pravni prigovor od kojeg ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, to su u naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu obzirom da tužiteljica nije bila vlasnica predmetne nekretnine u razdoblju od 3. kolovoza 2015. do 17. srpnja 2017., osnovani su žalbeni navodi tuženika.

Stoga, imajući u vidu navedeno i utuženo razdoblje odnosno zahtjev tužiteljice do 1. ožujka 2016. prema izreci pobijane odluke, ovaj sud je stanovišta da zahtjev tužiteljice nije osnovan u razdoblju od 3. kolovoza 2015. do 1. ožujka 2016., pa je u tom dijelu valjalo pobijanu odluku preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u stavku II izreke ove drugostupanjske odluke.

22. U odnosu na žalbene navode kojim tuženik osporava visinu obzirom na utvrđeni suvlasnički omjer od ½ dijela, prvenstveno valja reći da tuženik nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je prvostupanjski sud utvrdio da visina najamnine za predmetnu nekretninu prema cijenama na dan izrade nalaza i mišljenja vještaka iznosi 909,56 eura mjesečno te sukladno čl. 2. ZPP-a obvezao tuženika na naknadu u mjesečnom iznosu od 881,87 eura koji iznos tužiteljica zahtjeva.

Međutim, kako je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela, to tužiteljici pripada naknada koristi u mjesečnom iznosu od 440,93 eura pa su žalbeni navodi kojim tuženik osporava visinu osnovani u tom dijelu.

Pored navedenog, žalbeni navodi da je tuženik u utuženom razdoblju koristio samo dio nekretnine ostaju ničim dokazane i neargumenitrane tvrdnje i kao takve su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

Jednako tako, žalbeni navodi tuženika vezano za nalaz i mišljenje vještaka izrađen u postupku razvrgnuća, nisu razmatrani sukladno čl.352. st. 1. ZPP-a time da kako je to navedeno tuženik nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka Suda Kadrića koji nalaz je prvostupanjski sud i prihvatio.

23. Obzirom na utvrđenu visinu mjesečne najamnine u iznosu od 881,87 eura i suvlasnički omjer tužiteljice, to tužiteljici u razdoblju od 1. lipnja 2010. do 1. lipnja 2015. pripada naknada za korištenje predmetne nekretnine u mjesečnom iznosu od 440,93 eura odnosno u navedenom razdoblju ukupno 26.456,61 eura.

Nadalje, tužiteljici pripada i naknada za 7 mjesec 2015. u iznosu od 440,93 eura kao i za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 3. kolovoza 2015. u iznosu od 29,38 eura.

Dakle, zahtjev tužiteljice je osnovan u razdoblju od 1. lipnja 2010. do 1. lipnja 2015., te za 7 mjesec 2015. kao i od 1. 8. -3.8. 2015., a što obzirom na utvrđeni suvlasnički omjer ukupno iznosi 26.926,92 eura, dok zahtjev u preostalom dosuđenom dijelu u iznos od 33.004,70 eura nije osnovan, pa je stoga odlučeno kao u stavku I i II izreke ove drugostupanjske odluke.

24. Na žalbene navode vezano za tijek kamata, prvenstveno potrebno je ukazati da je tužiteljica tužbeni zahtjev postavila prema cijenama u trenutku izrade nalaza i mišljenja, dakle donošenja odluke time da tuženik osporava visinu obzirom na suvlasnički omjer od ½ , a što je osnovano kako je to naprijed navedeno.

25. Kraj činjenice da je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev za cijelo utuženo razdoblje prema cijenama najamnine u trenutku izrade nalaza i mišljenja, dakle u trenutku presuđenja, to tužiteljici iz navedenih razloga obzirom da je visina najamnine utvrđenja prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke pripadaju zatezne kamate od dana donošenja odluke odnosno 29. prosinca 2023.

Stoga, žalbeni navodi tuženika vezano za tijek kamata su osnovani pa je žalbu u tom dijelu valjalo prihvati i pobijanu odluku preinačiti i odlučiti kao stavku II. izreke ove odluke.

26. Imajući u vidu naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

27. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika dijelom odbiti kao neosnovanu, a dijelom prihvatiti te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. a ZPP-a odlučiti kao u stavku I. i II. izreke ove odluke

28. S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u postupku, valjalo je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka.

29. Kako su stranke uspjelu u postupku u ½ dijela, to sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a svaka stranka snosi svoj trošak postupka, pa je valjalo preinačiti odluku o troškovima i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 11.288,33 eura sa zateznim kamatama od 29. prosinca 2023. i odlučiti kao u stavku II izreke ove drugostupanjske odluke.

30. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 154. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a time da je tuženik je uspio sa žalbom u 50 % dijela.

31. Stoga, tuženiku pripada trošak za sastav žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 500 bodova, a što uz vrijednost boda sukladno Tbr. 54 Tarife u iznosu od 2,00 eura iznosi 1.250,00 eura te troška PDV 25% prema Tbr. 46 u iznosu od 312,50 eura i sudske pristojbe u iznosu 646,13 eura odnosno sveukupno 2.208,63 eura, pa trošak tuženika obzirom na postignuti uspjeh od 50% iznosi 1.104,31 eura te je slijedom navedenog odlučeno kao u stavku III izreke ove odluke.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Sandra Artuković Kunšt, univ. spec. iur.