Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2610/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Albin Hotić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Dvorinčić Vaić, odvjetnica u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika , izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-3052/2015-123 od 3. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P- 3052/2015-123 od 3. studenog 2022.pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u visini 51.285,60 kn (6.806,77 eura) sa zateznom kamatom koja ne taj iznos teče od 3. studenog 2022. do isplate, te se u tom dijelu predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

O troškovima žalbenog i revizijskog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je, pod točkom I. izreke, tužitelju dosuđen iznos od 51.285,60 kn (6.806,77 EUR1 ), sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18.04.2013. do isplate.

Pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev tužitelja a isplatu daljnjeg iznosa 553.765,16 kn (preko dosuđenih 51.285,60 kn, do zatraženih 605.050,76 kn), sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18.04.2013. do isplate.

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku Gradu Zagrebu da tužitelju PG naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 8.112,19 kn (1.076,67 EUR), u roku 15 dana.

Pod točkom IV. izreke nalaženo se tuženiku Gradu Zagrebu da umješaču UG naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 4.332,51 kn (575,02 EUR), u roku 15 dana.

2. Žalba je osnovana.

3. Protiv navedene presude žalbu u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle u dijelu pod točkom II. izreke, podnio je tužitelj zbog svih žalbenih razloga osnovom odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predloženo je da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da se preinači uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se u tom dijelu presuda preinači, podredno ukine. Traži trošak žalbenog postupka.

5. Presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-44/23-2 od 21. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja pod točkom II. izreke.

6. Po žalbi tuženika je presuda potvrđena u dijelu pod točkom I. izreke , osim u djelu u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatu naknade sa zateznom kamatom od 18. travnja 2013. do 2. studenog 2022. za koji dio je presuda preinačena na način da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Također je tom presudom odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda u dijelu pod točkama III. i IV. izreke u kojima je tuženiku naloženo nadoknaditi parnične troškove tužitelja i umješača.

7. Rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Revd-3148/23-2 od 7. studenog 2023. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv presude ovog drugostupanjskog suda Gž-44/23-2 od 21. ožujka 2023. zbog pravnog pitanja koje glasi:

„ Je li počinjena apsolutno bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ako drugostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da određeni prigovori i činjenice nisu istaknuti tijekom prvostupanjskog postupka , a iz stanja spisa proizlazi da su dani prigovori i činjenice istaknuti (podnesci od 21. 09. 2019., 31.05.2019., 05.02.2020,02.07.2021.)?“

8. Posljedično navedenog pravnog pitanja je Vrhovni sud RH rješenjem poslovni broj Rev-415/24-2 od 1. travnja 2025. ukinuo presudu ovog drugostupanjskog suda u dijelu u kojem je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3052/15-133 od 3. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Odluku o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku.

9. Iz navedenog slijedi da je u ovoj ponovljenoj fazi žalbenog postupka valjalo odlučiti o žalbi tuženika na odluku prvostupanjskog suda u dijelu pod točkom I. izreke

10. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine površine 705 m2;

- da se na istočnom dijelu nekretnine nalazi asfaltirana Lukoranska ulica u površini od 73 m2 te nogostup u površini od 34 m2 – ukupno 107 m2;

- da su ovdje tuženik Grad Zagreb kao investitor i društvo Neving d.o.o. kao izvođač ugovorili izgradnju produžetka odvojka Lukoranske ulice, između ostaloga i preko dijela nekretnine tužitelja (Ugovor od 17. ožujka 2008.);

- da iz zapisnika od 05. siječnja 2009. proizlazi da je 05. siječnja 2009. između investitora Grada Zagreba i izvođača Neving d.o.o. izvršena primopredaja radova izgradnje produžetka Lukoranske ulice te je utvrđeno i da su radovi izvršeni u skladu sa Ugovorom od 17. ožujka 2008., a da su se obavljali od 15. travnja 2008. do 29. studenoga 2008.

11. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu novčane tražbine u visini 51.285,60 kn (6.806,77 eura) sa zateznom kamatom koja ne taj iznos teče od 3. studenog 2022. do isplate.

12. Tuženik u žalbi kao u tijekom prvostupanjskog postupka ponavlja prigovor zastare, prigovor nedostatka pasivne legitimacije i prigovara utvrđenoj visini naknade.

13. Pravo vlasnika glede naknade za oduzetu stvar ne može zastarjeti sve dok vlasnik može zahtijevati njezin povrat. Dakle, sve dok tužitelji mogu tražiti vraćanje predmetne nekretnine, tražbina tužitelja nije dospjela. Tek kada oni više ne mogu zahtijevati povrat nekretnine dospijeva njihov zahtjev za naknadu. Taj zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka zastarijeva u općem zastarnom roku.

14. Iz navedenog slijedi da je, da bi tužitelji mogli zahtijevati naknadu za oduzeto mu zemljište izvan zakonom predviđenog postupka, potrebno utvrditi je li takva tražbina za tužitelje dospjela, a potom i je li tražbina zastarjela s obzirom na vrijeme kada su tužitelji ustali s tužbom za njezinu isplatu.

15. S obzirom na utvrđenje da je u konkretnom slučaju predmetna ulica izgrađena najkasnije 29. studenog 2008., tužitelj ima pravo zahtijevati isplatu za oduzetu nekretninu na kojoj je izgrađena cesta, ali ne od trenutka stupanja na snagu Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 - dalje: ZC), već od trenutka kada je ista izgrađena, pa od tada teče zastarni rok.

16. Odredbom čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari propisano je da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Tužitelj je imao pravo zahtijevati isplatu za oduzetu nekretninu na kojoj je izgrađena cesta od trenutka kada je ista izgrađena, odnosno 29. studenog 2008.

17. Odredbom čl. 371. ZOO-a propisano je da potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Stoga potraživanje tužitelja nije u zastari, obzirom da je tužba za isplatu podnesena dana 18. travnja 2013., dakle u roku 5 godina od početka tijeka zastare.

18. U postupku je nadalje utvrđeno da je na spornoj nekretnini u vlasništvu tužitelja izgrađena cesta prije stupanja na snagu ZC, a koja cesta služi za javni promet i koja je na upravljanju i održavanju tuženika. Stoga se radi o nerazvrstanoj cesti u smislu čl. 100. ZC koja je u smislu odredbe čl. 101. st. 1. ZC javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, u konkretnom slučaju je to tuženik Grad Zagreb.

19. Stoga je, ovdje tuženik, suprotno njegovim žalbenim navodima, pasivno legitimiran isplatiti tužitelju naknadu, neovisno o tome što je prvostupanjski sud tu činjenicu utvrdio iz Ugovora o građenju od 17. ožujka 2008. prema kojem je tuženik bio nalogodavac građenja. Navedeni ugovor je dostavljen kao dokaz nakon zaključenja prethodnog postupka pa ga prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 299. ZPP nije trebao uzeti u obzir. To iz razloga jer nije utvrđeno da taj dokaz tužitelj bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 1. i 2. ZPP).

20. U odnosu na visinu utvrđene naknade valja reći da je prvostupanjski sud s pozivom na odredbu čl. 33. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) utvrdio naknadu temeljem čl. 50 st. 4. u vezi s odredbom 51. st. 1. i čl. 52. st. 1. t. 2. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine, broj 78/2015 - dalje: ZPVN).

21. Prema odredbi čl. 33. st. 1. ZVDSP tužitelj ima pravo na naknadu koja bi mu pripadala po propisima o izvlaštenju, a naknada u postupku izvlaštenja utvrđuje se na temelju ZPVN.

22. Prema odredbi čl. 50. st. 4. ZPVN za potpuno izvlaštenu nekretninu naknada predstavlja zbroj naknade za gubitak prava i naknade za posljedične gubitke, uz oduzimanje naknade za posljedične dobitke.

23. Prema odredbi čl. 51. st. 1. ZPVN naknada za gubitak prava predstavlja tržišnu vrijednost nekretnine koja je predmet izvlaštenja.

24. Prema odredbi čl. 52. st. 1. t. 2. ZPVN naknada za posljedične gubitke procjenjuje se na temelju uvjeta korištenja kakve je vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje imao koristeći tu nekretninu, između ostaloga, i za smanjenje vrijednosti koje izvlaštenjem jednog dijela čestice nastaje na drugom dijelu čestice.

25. Vještačenjem je utvrđena vrijednost zemljišta površine 107 m2 bez naknade za posljedične gubitke (zbog smanjenja mogućnosti gradnje) 53.800,00 kn što znači 502,80 kn za m2.

26. Zaključak je prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na naknadu za posljedične gubitke zbog smanjenja mogućnosti gradnje uz uvažavanje da je zbog sporne izgradnje površina tužiteljeve čestice umanjila za 107 m2 (sa 705 m2 na sada 598 m2) čime je smanjena i maksimalna izgradivost čestice. Međutim, da je tužitelj iskazao (str. 142 spisa) da je predmetno zemljište kupio 1998. kao gradilište i da mu je dva puta odbijena građevinska dozvola jer nije imao osiguran pristup, nakon čega da je 2004. odustao od gradnje. Budući da se po čl. 52. st. 1. ZPVN posljedični gubici utvrđuju samo s obzirom na stvarne uvjete korištenja nekretnine, a da tužitelj nije mogao dobiti građevinsku dozvolu upravo zbog toga što nije imao osiguran pristup do javnog puta, prvostupanjski sud je stava da tužitelju izgradnjom ulice nisu nastali posljedični gubici zbog smanjene mogućnosti izgradnje (jer ranije nije mogao graditi upravo zbog toga što zemljište nije imalo pristup javnom putu).

27. Tuženik u žalbi kao i tijekom prvostupanjskog postupka osnovano navodi da prvostupanjski sud nije utvrđivao naknadu za posljedične dobitke tvrdeći je gradnjom ceste ostatak nekretnine tužitelja dobila pristup javnoj cesti, a time i dobila na vrijednosti, čime je otklonjena prepreka za dobivanje građevinske dozvole, dakle da je propušteno postupiti po čl. 53. ZPVN o utvrđivanju posljedičnih dobitaka.

28. U pravu je tuženik da radi pravilnog utvrđenja visine naknade treba uzeti u obzir i posljedične dobitke te s tim u vezi utvrditi je li gradnjom ceste otklonjena prepreka za dobivanje građevinske dozvole i je li time nekretnina tužitelja dobila na vrijednosti.

29. Kako nema uvjeta za preinaku presude suda prvog stupnja jer nedostaju činjenice za valjanu primjenu materijalnog prava, valjalo je temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP prihvatiti žalbu tuženika i ukinuti presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u visini 51.285,60 kn (6.806,77 eura) sa zateznom kamatom koja ne taj iznos teče od 3. studenog 2022. do isplate, te predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (točka I. izreke rješenja).

30. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, to je u točki II. izreke ukinuta i odluku o troškovima (u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP).

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.