Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3207/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju punomoćnici Zlatko Ilić i Marija Sarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d.o. u Zagrebu, protiv tuženika Općine Vrsar, Vrsar, Trg Degrassi 1, OIB: 03592077573, kojeg zastupa punomoćnica Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici u Rovinju, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pn-87/2024-14 od 22. svibnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pn-87/2024-14 od 22. svibnja 2025. godine.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku Općini Vrsar, Vrsar, Trg Degrassi 1, OIB: 03592077573, da isplati tužitelju ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete i to:

- na ime materijalne štete iznos od 34.000,00 eura,

- na ime izgubljene dobiti iznos od 30.000,00 eura,

odnosno ukupno 64.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik je dužan tužitelju platiti parnične troškove u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od dana donošenja ove presude do isplate, pod prijetnjom ovrhe."

II Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.000,00 eura, u roku 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja, a pozivom na odredbu čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22.- - dalje ZOO) odbija tužitelja sa traženom pravnom zaštitom smatrajući da je tuženik dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, i to štete koju potražuje tužitelj u vidu obične štete i izmakle koristi koja je nastala na njegovom stanu.

5. Među strankama nije prijeporno, a to proizlazi i iz stanja spisa, da se u naravi radi o obiteljskoj kući na kojoj je tuženik većinski suvlasnik dok su tužitelji i još jedna osoba manjinski suvlasnici s tim da je između njih međusobno podijeljen posjed stvari na način da tuženik koristi stan na prvome katu a tužitelj stan na drugome katu.

6. Također, među strankama nije prijeporno, a to tužitelj i tvrdi, da on počam od 1989. godine pa do 2006. godine nije dolazio u predmetni stan, da je počam od 2006. godine počeo povremeno dolaziti ali da isti stan nije koristio zbog toga što je bio devastiran te da je već tada u kući u kojoj se nalazi njegov stan zatekao osobu zvanu S, kao što nije sporno da nakon njegove smrti 2015. godine tuženik je dezinficirao kompletan stambeni objekt obzirom na bolest koju je ta osoba imala te je nakon toga izvršena i djelomična sanacije kompletnog objekta na način sanirano krovište i drvenarija na kući te odveženo nagomilano smeće u čitavome objektu, kao što nije ni sporno da počam od 2018. godine u stanu koji koristi tuženik a koji se nalazi na prvom katu tuženik je ugovorom o korištenju stana u svrhu nužnog smještaja od 8. veljače 2018. godine taj stan dao na korištenje obitelji G.

7. Tužitelj je u tijeku postupka tvrdio da i osoba zvana S koja je prethodno koristila stambeni objekt, pa među njima stan tužitelja, je bila osoba, koju je osoba slabog socijalnoga statusa uselio tuženik, međutim ne iz jednog dokaza izvedenog u tijeku postupka ne proizlazi da je to tako, već, naprotiv, iz spisu priležećeg ugovora koji je gore naveden je razvidno da je tužena tek ugovorom o korištenju stana u svrhu nužnog smještaja u svoj stan na prvome katu uselila obitelj G.

8. U odnosu na odgovornost tuženika za naknadu štete u konkretnoj situaciji a da je temeljem ugovora dala stan na korištenje trećim osobama potrebno je ukazati na odredbu čl. 8. ZOO po kojoj svatko je dužan uzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti štetu, ali također i na odredbu čl. 31. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17.- dalje: ZVDSP) po kojoj vlasništvo obvezuje vlasnika i vlasnik je dužan pridonositi općem dobru, pa je općenito prilikom izvršavanja svoga prava dužan postupati obzirno prema općim i tuđim interesima koji nisu protivni njegovom pravu.

9. To u konkretnom slučaju znači da postoji mogućnost odgovornosti tuženika za nastalu štetu tužitelju ukoliko je ta šteta nastala od osoba kojima je dat njegov stan na korištenje, a tuženik je to znao a nije poduzeo radnje, koje je mogao, da bi spriječio da se od tih osoba nanosi šteta tužitelju.

10. Međutim, osnovni preduvjet da bi se u smislu gore navedenih odredbi moglo govoriti o odgovornosti tužene jeste da je šteta počinjena od osoba kojima je tuženik kao svoj stan na korištenje, međutim, iz stanja spisa ne proizlazi da po tužitelju naznačena šteta potiče od djelovanja tih osoba.

11. U ovom postupku saslušan je svjedok MLP gdje je samo navela da su djeca obitelji G ponašala neprimjereno, da u hodnicima kuće se vidi puno crnih vreća sa smećem te da se iz hodnika šiti neugodni miris, dok saslušani svjedok SL o tome nema nikakvih saznanja, kao ni sa saslušanim svjedocima GL i DL koji su zaposleni kod tuženika.

12. Pri tom saslušani svjedok GL je rekla nakon smrti osobe zvane S je prvi put ušla u taj stambeni objekt te da je stan na drugom katu bio namješten te da je kuhinja u prizemlju bila opremljena sa kuhinjskim uređajima, te nakon što se uselila obitelj G 2018. godine, da je bila još jedan puta u toj kući ali nije ulazila u prostorije tužitelja.

13. Saslušani tužitelj je naveo da je on u nekoliko navrata morao mijenjati brave na vratima jer da ih je obitelj G obijala i ponovo trpala smeće koje je iznosio, pri čemu valja reći, a što proizlazi iz njegovog iskaza, da on ne prebiva u gradu Vrsaru, već u Republici Srbiji, te da samo povremeno dolazi i kada ne boravi u tom stanu zbog njegove devastiranosti, dakle, ovaj svjedok ni ne tvrdi da je vidio obitelj G da provaljuje u njegov stan nego to očito zaključuje na temelju činjenice da oni stanuju u stanu na prvom katu koji im je dodijeljen na korištenje te obzirom na njihov odnos u odnosu na cijelu zgradu u smislu ostavljanja smeća po čitavoj zgradi, kao što tužitelj ni ne tvrdi da su oni otuđili stvari čiju naknadu štete traži, već samo, kao što je prethodno navedeno, su ponovo stavljali smeće u stan koji pripada njemu.

14. S tim uvezi potrebno je ukazati da tužitelj u tužbi "potražuje na ime naknade materijalne štete za sanaciju potrebnih šteta (materijala i rada) i namještaja u stanu iznos u svojoj gruboj procjeni od 500,00 eura po m2 (sanacija zidova, ugradnje vodoinstalacija, elektroinstalacija, sanacije podova, ugradnja kupaonice i wc, kupovine i ugradnju unutarnje stolarije) što po gruboj procjeni iznosi minimalno 34.000,00 eura" a također traži izmaklu korist (za svaki mjesec iznos od 500,00 eura zato što nije mogao stan koristiti a niti davati u najam).

15. S tim u vezi potrebno je ukazati na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka koji je dat u postupku osiguranja dokaza od 6. travnja 2020. godine iz kojeg je razvidno da na sjevernom je pročelju vidljivo da nedostaje dio horizontalnog oluka te oborinske vode sa dijela dvostrešnog krova slobodnim padom padaju na javnu površinu dok se preostala voda ulijeva u vertikalnu kružnu olučnu cijev a koja cijev je u dotrajalom stanju te su na dijelu fasade vidljive naslage zelene plijesni što dokazuje da dolazi do vlaženja i daljnjeg prodora vode unutar zgrade, zatim u odnosu na stropnu konstrukciju drugoga kata je razvidno da na dijelu stropa prema prozoru je vidljivo ljuštenje i otpadanje završne boje uslijed vlaženja sa tavana, pa utoliko nije jasno zašto tužitelj potražuje naknadu štete, ukoliko bi postojala odgovornost tuženika, koja bi se sastojala u sanaciji od nastale štete (materijala i rada) a koja nije mogla nastati djelovanjem obitelji G kojim je stan od strane tuženika dat na korištenje nego zbog loše održavanosti starije zgrade.

16. Ne može se prihvatiti kao osnovan navod žalbe tužitelja da time što je tuženik odvozio po obitelji G nakupljeno smeće i djelomično sanirao stambeni objekt, da je time i priznao odgovornost, jer to što je napravljeno, napravljeno je od tuženika kao jednog od suvlasnika zgrade.

17. Kako ostali žalbeni navodi nisu pravno odlučni a i ne dovode u sumnju prvostupanjsku odluku, a kako i ovaj drugostupanjski sud nije našao da su počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 1. ZPP, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

18. odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 23. rujna 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić